Welzig za Oslobođenje: Pravda i poštovanje grade društvo
Prethodnih dana je u BiH boravio mr. Florian Welzig, voditelj austrijskog Kultusamta, ustanove koja ima funkciju vrhovnog organa uprave za religijska pitanja. Smještena je u okvir Ureda saveznog kancelara i predstavlja poveznicu između austrijske države i religijskih zajednica.
Međureligijski dijalog je izuzetno važan, posebno u sredinama kakva je BiH. Kako ovakav dijalog može pomoći jednom društvu?
- Svako društvo ima više stubova i ova vrsta dijaloga je jedan od važnih stubova svakog društva. Jer, ako ovdje nedostaje riječi da se nešto izrazi, to upućuje na to da postoji nedostatak međureligijskog dijaloga.
Krivica i nedužnost
Zbog toga je vrlo važno ono što je povezujuće među ljudima, ono što ih objedinjuje.
Na koji način se sredine koje su iskusile ratove mogu okrenuti zajedništvu? Koja je uloga religijskih vođa u tom procesu?
- Odlučujuće pitanje je posvećenost miru. Ako se pogleda historija religije, onda se vidi kako su tu radost, bol i patnja povezani, krivica i nedužnost se isprepliću. To je karakteristika historije i religijskog suživota. Zajednički doprinos razvoju društva nije samo jedno poglavlje nego proces u kojem mi svakodnevno trebamo sudjelovati. I on je vrlo intenzivno povezan sa ličnim angažmanom, jer osjećaj za drugog čovjeka, za ono nešto ljudsko što nas povezuje, ne može se nametnuti odozgo - to jednostavno mora postojati u ljudima i među njima. To počinje osjećajem za susjedstvo.Međureligijsko vijeće BiH je imalo značajnu ulogu i ostvarivalo dobre rezultate. Međutim, mitropolit dabrobosanski gospodin Hrizostom, predstavnik Srpske pravoslavne crkve, napustio je ovu instituciju. Koliko nefunkcionalno Međureligijsko vijeće utiče na suživot u BiH i kako možemo premostiti trenutne nesuglasice za dobrobit svih?
Kada je riječ o religijskim slobodama, ali i procesu izgradnje mirnog suživota, kakvu ulogu imaju ili trebaju imati država, akademska zajednica i civilno društvo?
- Navedeni, odgovorni faktori imaju esencijalnu i nezamjenjivu ulogu u društvu. Moraju da funkcionišu na temelju pravednih pravila. Veoma važan aspekt je vladavina prava - rule of law, na čijem temelju treba da se odvija saradnja. Također, svaka država i društvo žive sa pretpostavkama koje nisu sami izmislili, nego su im zadane, i u tom smislu svaka ima svoje specifičnosti i izazove sa kojima treba da se suočava i koje treba tretirati na ispravan način. Tokom ove posjete imao sam priliku sa uzvišenja gledati Sarajevo i uočio sam minarete, crkvene tornjeve, sinagoge - ta slika svjedoči kako je šarolika historija i isprepletenost svih događaja koji su karakteristični za historiju ovog područja.
Kako zaustaviti zloupotrebe religija u privatne ili političke svrhe?
- Ovo je vrlo važno pitanje, jer je potrebna slobodna religija, ali i slobodno društvo, i samo tada postoje plodan suživot i zajednička egzistencija. Ako svako čuva svoje osobenosti, ako ih je svjestan, onda život i saradnja mogu da budu jedan vrlo plodonosan proces. Važno je da postoji pravni okvir koji je jednak za sve. Također, dobra kvaliteta obrazovanja je od velikog značaja i trebala bi biti u prvom planu.
Doprinos društvu
Vladavina prava i uzajamno poštovanje su od ključne važnosti u smislu države i religijskih sloboda. Bitni faktori su i hrabrost i civilna odvažnost da se izgovore stvari koje su nekome važne. Početkom posjete BiH imali smo prijem u kojem su sudjelovali predstavnici civilnog društva, ali i struktura vlasti, religijskih zajednica. Bilo je to šaroliko i ilustrativno društvo, u smislu da se upravo ove saradnje i interakcije civilnog društva i religijskih zajednica prožimaju u sferi socijalnog, obrazovanja i kulture. Bitno je da svi na pravi način daju svoj doprinos da bi društvo dobro funkcionisalo, ali i da se kroz aktivno približavanje uoče procesi koji vode u neželjenom pravcu. Ta saradnja ima suštinsku važnost u smislu čuvanja društva od negativnih razvoja događaja. Toliko toga zajedničkog imamo i ova iskrena susretanja, uz veliku otvorenost, zaista su obogaćujuća i ono što treba da bude sastavni dio našeg suživota.