(FOTO) Na današnji svečano su otvorene Zimske olimpijske igre u Sarajevu
Olimpijski krugovi mira, mladosti i prijateljstva na stadionu Koševo
Danas se navršava tačno 40 godina od otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Bila je to prva zimska Olimpijada u nekoj socijalističkoj zemlji i rezultat sedmogodišnjih priprema, nakon što je Sarajevo u maju 1978. godine izabrano za domaćina. Veliku čast da saopšti ovu radosnu vijest građanima tadašnje Jugoslavije imao je poznati bh. sportski novinar Nikola Bilić.
Starije generacije i danas prepričavaju kako je pred odluku u Atini poznata engleska novinarka Pet Besford napisala: “Ukoliko se opredijelite za Saporro, Japanci će vam ponuditi avion da skoknete do Tokija. Ako se opredijelite za Göteborg, Šveđani će vam omogućiti da vidite fjordove i ledene sante. Ako vaš izbor budu Jugoslavija i Sarajevo, dočekat će vas široka i iskrena srca - toplo, ljudski, sa svojim planinama i snježnim terenima”.
Bila je to dotad najbolje organizovana zimska Olimpijada, a Sarajevo i tadašnja Jugoslavija su položili ispit. U odnosu na tadašnje vrijeme i danas, kada nijedno od sportskih borilišta nije ni blizu stanja iz 1984. godine, što zbog agresije na BiH, što zbog zapuštenosti, vidi se vrijednost te organizacije. Danas smo miljama daleko od bilo kakve organizacije, a dobijemo tek poneku organizaciju FIS trke i pamtimo EYOF iz 2019, no i tada smo se našli u problemu, jer smo prvobitno trebali događaj organizovati dvije godine ranije.
Sport je u Bosni i Hercegovini zapostavljen, a pogotovo zimski, gdje imamo tek poneki incident u rezultatima, kao što je nedavni plasman Elvedine Muzaferije na 14. mjesto u utrci Svjetskog kupa. Nebriga ljudi, kojima su usta puna patriotizma, a djela mizerna ili nikakva, i otpor ljudi kojima ova država ništa ne znači iz godine u godinu spuštaju sport na sve niže grane.
Nepostojanje pravog zakona o sportu na nivou države odvest će nas još mnogo koraka unazad. Iako su sva sjećanja na ZOI ‘84. divna, realnost je da malo ko kao mi u BiH slavimo događaje koji su se dešavali u prošlosti, bez ikakve nade u bolju budućnost.
Dobiti novu organizaciju Olimpijade ne možemo ni zamisliti, a ko zna kad ćemo dobiti i neko takmičenje slično EYOF-u. Nažalost, mnogo toga će nam se i dalje svoditi na sjećanja. Zato smo i napravili ovaj specijalni prilog jer teško da iko ima arhivu slika i priča kao Oslobođenje i vjerujemo da ćete uživati u ovome što smo vam priredili.
Velika manifestacija mira i prijateljstva počela je na stadionu Koševo po divnom sunčanom vremenu defileom učesnika Olimpijskih igara. Sportaši 49 olimpijskih ekipa, rekordnog broja učesnika svih dosadašnjih održanih zimskih olimpijskih igara, prodefilovali su sa delegacijom Grčke na čelu uz zvuke “Marša kontinenta” - posebne kompozicije inspirisane muzičkim motivima svih šest kontinenata svijeta.
Delegacija Lake Placida, domaćina 13. igara, potom je unijela na stadion zastavu darovanu MOK-u prilikom održavanja 6. zimskih olimpijskih igara u Oslu 1952. godine. Ona je preko ruku predsjednika MOK-a predala zastavu predsjedniku Skupštine grada Sarajeva Uglješi Uzelcu. Ovaj trenutak popraćen je grandioznim folklornim stilizovanim spektaklom mladića i djevojaka, kojim se prikazuje ta baština jugoslovenskih naroda i narodnosti. Nekoliko trenutaka prije toga, fanfare 14. zimskih olimpijskih igara najavile su ulazak predsjednika Predsjedništva SFRJ Mike Špiljka u centralnu ložu. Nakon odsviranih himni SFRJ i defilea učesnika, riječ je uzeo predsjednik OK 14. ZOI-ja u Sarajevu Branko Mikulić. Prigodne riječi pozdrava učesnicima Igara zatim je uputio predsjednik MOK-a Juan Antonio Samaranch. Potom je predsjednik Predsjedništva SFRJ Mika Špiljak proglasio 14. zimske olimpijske igre u Sarajevu otvorenim. Taj trenutak popraćen je oduševljenim aplauzom 50 hiljada gledalaca, uz šest snažnih topovskih plotuna. Istovremeno, odjeknuo je i muzički signal Igara uz simboličan ples više hiljada mladića i djevojaka.
Spektakularna predstava mladosti, mira i prijateljstva nastavljena je unošenjem olimpijske zastave na stadion. Najistaknutiji jugoslovenski sportisti Ljulana Mugoša, Nenad Stekić, Milorad Stanulov, Matija Ljubek, Darjan Gatrič, Ljučo Sporivski, Fadilj Vokri i Žarko Varajić unijeli su olimpijsku zastavu na koševski stadion. Uz zvuke olimpijske himne, zastavu su na jarbol podigli alpski smučar Boris Strel i vozač boba Borislav Vujadinović.
Dirljivi i svečani trenutak otvaranja Igara predstavljalo je unošenje olimpijske baklje, kojom se olimpijske tradicije iz drevne Olimpije prenose u Sarajevo. Uz zvuke kantata sarajevskih Igara kompozitora Vuka Kulenovića i Franje Parača, 1.200 mladića i djevojaka formiralo je špalir kroz koji je prošao sa olimpijskom bakljom naš smučar Ivo Čarman, praćen šestoricom smučara članova jugoslovenske reprezentacije. Olimpijsku baklju, najljepši simbol mira, Čarman je donio do podnožja olimpijske piramide i predao posljednjem nosiocu - jugoslovenskoj klizačici Sandi Dubravčić.
S bakljom u ruci naša sportašica se popela sa 18 metara visoku piramidu da upali olimpijski plamen. Uz piramidu, sa lijeve i desne stane plesačice su stilizovanim pokretima pozdravljale nosača plamena. Nekoliko trenutaka kasnije, na velikoj olimpijskoj piramidi Sanda Dubravčić je upalila olimpijski plamen, uz krešendo kantate i veliki ples svih učesnika predstave. Bio je to impresivan trenutak, nezaboravan doživljaj za sve prisutne, gotovo dirljiv do suza, trenutak kada bi trebalo da stanu vrijeme, ratovi i nesporazumi.
Nakon paljenja olimpijskog plamena sportisti 49 olimpijskih ekipa položili su olimpijsku zakletvu. U ime 1.510 takmičara zakletvu je izgovorio najbolji jugoslovenski smučar svih vremena Bojan Križaj, a u ime sudija, poznati jugoslovenski djelilac pravde u zimskim sportovima dr. Miodrag Petrović. Nakon toga su ansambli učesnika simboličnom slikom tijela pozdravili sve sportiste svijeta lepršavim muzičko-scenskim spektaklom.
