Dan kada je svijet upoznao nuklearni rat: 80.000 ljudi odmah je umrlo
Nakon što je Japanska ratna mornarica izgubila nosače aviona u Bitci kod Midwayja 1942. godine, rat na Pacifiku se preokrenuo u niz američkih osvajanja otoka. Do ljeta 1945. godine, Japan je zadržavao vlast samo nad matičnim otocima, dok su američki bombarderi mjesecima razarali japanske gradove. Ipak, ništa nije bilo razorno kao bomba koja je 6. augusta 1945. pala na Hirošimu, uvodeći svijet u eru nuklearnog ratovanja.
Odluku o upotrebi atomske bombe donio je tadašnji američki predsjednik Harry S. Truman, nakon što je prva nuklearna bomba uspješno testirana u Trinityju. Iako je bomba prvobitno razvijana za nacističku Njemačku, kapitulacija Hitlerovog režima preusmjerila je američke planove prema Japanu. Japanska vojska se, uprkos jasnoj vojnoj nadmoći saveznika, žestoko branila na svakom otoku, što je dovelo do krvavih bitaka i velikih gubitaka.
Po Trumanovom naređenju, bombarder B-29 nazvan Enola Gay 6. augusta izbacio je bombu “Little Boy”, tešku 60 kilograma, s visine od 9.400 metara. Ovaj napad je bio više od vojnog udara – bio je to signal Sovjetskom Savezu s kojim su se Sjedinjene Američke Države već pripremale za novi sukob. Američki vrh koristio je bitku za Okinawu, u kojoj su poginule stotine hiljada vojnika i civila, kao izgovor za bacanje bombe.
Eksplozija je u prvim sekundama odnijela između 70.000 i 80.000 života, dok je broj preminulih zbog posljedica radijacije u narednim mjesecima narastao na 140.000. Preživjeli su bili primorani napustiti grad i potražiti utočište u okolnim područjima, dok je Hirošima ostala bez stvarne pomoći.
U zemlji razorenoj konstantnim bombardiranjem, trebalo je nekoliko dana da vlasti shvate razmjere katastrofe i specifičnost eksplozije u Hirošimi. Medicinsko osoblje bilo je rasuto i angažirano na brizi o ranjenicima širom zemlje, pa su samo volonteri i mali broj ljekarskih timova pokušavali pomoći preživjelima.
Jedna od rijetkih bolnica na periferiji Hirošime, sa kapacitetom od 600 kreveta, suočila se s dolaskom oko 10.000 povrijeđenih. Nedostatak resursa i medicinske opreme dodatno je pogoršao situaciju.
Jedan od najsimboličnijih preživjelih bio je Tsusomu Yamaguchi, koji je zadobio teške opekotine i privremeno izgubio vid i sluh. Nakon eksplozije, uspio je pronaći svoje kolege i pokušati im pomoći, da bi narednog dana odlučio napustiti Hirošimu i potražiti spas u Nagasakiju – nesvjestan da će se tamo suočiti sa novom nuklearnom eksplozijom.
