Čovjek koji ima više od 4.000 suvenira sa ZOI-ja 1984.

Tomaž Alauf iz Ljubljane fasciniran je svim suvenirima sa Igara 1984. godine u Sarajevu. Tako je cijelu kuću pretvorio u pravi muzej u kojem se nalazi više od 4.000 različitih originalnih predmeta sa Igara. Kada ide okolo u potrazi za novim eksponatima, mnogi ostaju otvorenih usta, rekao je u intervjuu za MMC.

Mreža ljudi

- Kada pogledaju fotografije moje kolekcije, svi su uzbuđeni, pa i Sarajlije, koje su navikle na Vučka i druge stvari. Nekoliko puta su mi rekli da ovoliko materijala koliko imam nema u cijelom Sarajevu, priča kroz smijeh Alauf za Siol.net i dodaje da mu baš zato što ljudi vide da je on zaista kolekcionar s dušom, često nešto poklone. Neke eksponate i otkupljuje.

- Kolekcionari žive po cijelom svijetu, imam dosta kontakata. Znam, na primjer, čovjeka iz Kanade koji skuplja samo bedževe sa Igara u Sarajevu i uskoro će objaviti cijelu knjigu o tome. I sam sam univerzalniji. Imam od svakog pomalo.

Nekad ne nađe nijedan novi eksponat po pola godine, a nekad dobije nekoliko odjednom.

- Pošto sam se malo medijski eksponirao, neki ljudi me sada sami pronalaze. Inače sam napravio veliku mrežu ljudi, od Beograda, preko Sarajeva do Njemačke. Mnogi predmeti su odneseni iz Sarajeva, ali s druge strane, baš zato i ima toliko sačuvanih stvari. Mnogo toga se može naći kod ljudi iz bivše Jugoslavije u Njemačkoj, priča Alauf.

Prvo je počeo da izlaže predmete u jednoj prostoriji, ali je ubrzo shvatio da je velika šteta što većina stvari čeka drugo vrijeme u kutijama.

- Uz partnerski dogovor, počeo sam da postavljam police na zidove soba i sada je kuća puna sjećanja na Sarajevo 1984. godine, rekao je Alauf.

Mnogi od njegovih predmeta su izloženi na izložbi Igara 1984. u Muzeju moderne istorije u Ljubljani.

- Pošto se eksponati nalaze u muzeju, sada je odlična prilika da se zidovi konačno zabijele, kazao je Alauf.

Među 4.000 eksponata, nesumnjivo je najznačajnija nevjerovatna kolekcija od više od 300 igračaka maskote Vučko koje krase police. I vezan je za svaku od njih.

- Sve ijedan Vučko mi je kao sin, bilo bi mi jako teško da se rastajem od bilo koga od njih. Kad god nađem nekog ko je u lošem stanju, na primjer, bez očiju ili usta, žao mi je, pa ga odnesem kući, pa makar već imao takvu. Mnoge od ovih igračaka se ne mogu popraviti, jer više nema materijala od kojih su napravljene prije četiri decenije. Ako Vučku ispadne oko, on ga više nema. Inače, sve olimpijske maskote imaju poseban osmijeh, jer ja i druge sakupljam. Ali Vučko je nešto posebno, mislim da je veoma autentična maskota, istakao je Alauf.

Mali dio kolekcije od 300 igračaka maskote Vučko

Ministarstvo unutrašnjih poslova i veza Slovenije

Među njegovim “jatom” od 300 igračaka Vučka nalaze se i originalne maskote iz 1984. i one koje je sam počeo da pravi tokom epidemije Covida.

- Originalne maskote su pravljene baš kao Vučko stojeći ili ležeći. Radili su ih različiti proizvođači, ali su sve imale isti stav, osim što je Vučko imao prekrštene prste ili stisnute u šaku, objasnio je Alauf.

Što se tiče njegove proizvodnje maskote Vučko, on ih pravi sa različitim motivima - fudbalera, snowbordera, turista, a napravio je i Vučka u liku Sande Dubravčić, koja je zapalila olimpijski plamen na Igrama 1984. godine.

Trofej

Alauf je ispričao i zanimljivu anegdotu o tome kako je kolekciju obogatio još zatvorenom limenkom Coca-Cole sa Igara.

- Prije nekog vremena me je nazvala jedna gospođa i rekla mi da ima konzervu Coca-Cole iz Sarajeva koju je njen otac donio kući. Otac ju je onda ubacio u kutiju, stavio vatu oko kutije i zatvorio. Odmah sam otišao da pogledam ​​i, zaista, preda mnom je bila neotvorena, potpuno netaknuta Coca-Cola sa sarajevske Olimpijade. Bio mi je to pravi trofej. U to vrijeme na sarajevskim Igrama prodavali su originalnu Coca-Colu u konzervama prvi put u Jugoslaviji. Punili su ih u Beču, a onda u Sarajevo dovozili ogromne količine. Za njima je bila velika potražnja, istakao je Alauf.