Uz Dan pobjede nad fašizmom: Ulicama Witolda Pileckog
Witold Pilecki (13. maj 1901. - 25. maj 1948.) je rođen u carskoj Rusiji. Potomak je familije poljskih aristokrata - zemljoposjednika, koja se preselila u Vilnius, grad duge poljske tradicije, u današnjoj Litvaniji. Od mladosti je pripadao poljskoj skautskoj organizaciji zabranjenoj u Rusiji, jer je bila podrška poljskoj armiji.
Logoraški broj 4859
Njemačka je 1. septembra 1939. napala Poljsku. Od sredine septembra te godine Sovjetski savez se pridružio invaziji i okupirao približno pola teritorija Poljske (taj teritorij se danas nalazi u sastavu Bjelorusije i Ukrajine) i cjelokupne teritorije Latvije i Estonije. Prvi septembar 1939. se smatra početkom Drugog svjetskog rata, “vođenog na tri kontinenta i na svim svjetskim oceanima”. Hitler i Staljin su u skladu sa paktom Ribbentrop-Molotov te godine podijelili teritorij Rumunjske i Moldaviju. Hitler je u dijelu Rumunjske i u Mađarskoj instalirao marionetski režim sa ciljem eksploatacije rumunjskih naftnih polja, što je od ključnog značaja za Sile osovine, kojima je britanska pomorska blokada ukinula dotok nafte iz drugih područja, izuzev nafte koja dolazi iz bogatih nalazišta u Sovjetskom savezu, te dijelom iz Irana, do kojega se može doći kopnom preko neutralne Turske. Ovaj mi scenarij zvuči tako poznato.
U junu 1941. Hitler je bez najave, a dugo planiranom operacijom Barbarossa, napao svog dotadašnjeg saveznika SSSR. Staljin je jako iznenađen ovim potezom. Tada je SSSR imao oko 5 milijuna naoružanih vojnika, sve je bilo podređeno proizvodnji oružja i ratne opreme. Ovaj Hitlerov napad izaziva preokret rata i SSSR staje na stranu saveznika.
Witold Pilecki je od avgusta 1939. rezervni konjički oficir, obavještajac i šef poljskog pokreta otpora. Utemeljitelj je “Tajne armie Polske” (TAP), jedne od prvih tajnih organizacija otpora u Poljskoj u vrijeme njemačke okupacije, koja je uskoro brojala preko 8.000 ljudi. Da se zavara protivnik, za javnost je radio kao poslovođa dućana sa kozmetičkim proizvodima.
TAP je poslije integrirana u Armiju Krajowa, Armiju Unutrašnjosti – tvz. AK. Pilecki je svojim nadređenima 1940. predložio da se dobrovoljno infiltrira u koncentracijski logor Auschwitz 1 – što je njemački naziv za poljski Oświęcim – da bi prikupio podatke i organizirao otpor iznutra. Do tada se vrlo malo znalo o namjerama i načinu na koji su nacisti vršili istrebljenja: do tog trenutka to je više veliki zatvor, nego koncentracijski logor.
Prijedlog je prihvaćen. Izrađena mu je lažna osobna karta sa imenom Tomasz Serafiński. Muž Marije Ostrowske i otac dvoje djece, Andrzeja (1932) i Zofije (1933), Witold Pilecki je na ulice Varšave izašao 19. septembra 1940. i isprovocirao da bude uhapšen u raciji sa 2.000 drugih civila. Nakon mučenja u kasarni Wermachta preživjeli su prebačeni u Auschwitz 1. Dobio je logoraški broj 4859. U vrijeme svakodnevnih prisilnih radova u logoru organizirao je ZOW, tajnu uniju vojnih organizacija, sa ciljem da se prikupe informacije o nacističkim aktivnostima i dostave poljskom pokretu otpora da bi se pripremila borba protiv SS-ovaca.
ZOW je uspostavio i mrežu međusobne pomoći za prikupljanje lijekova, bolju raspodjelu hrane i odjeće. Ćelije otpora su bile organizirane u skupinama od po pet ljudi, koji nisu znali jedni za druge. Cilj je bio pripremiti skice logora u slučaju zračnog napada. Pilecki je osmislio i prenošenje tifusa SS vojnicima, inficirajući ih vaškama. ZOW je dostavio prvo izvješće već u oktobru 1940. sa preciznim informacijama o istrebljivanju Židova u gasnim komorama i izgradnji četiri krematorija sa kapacitetom od 8.000 usmrćivanja dnevno.
”Dojenčad bacana o zid, svakodnevna pogubljenja po prijekom postupku, otkidanje udova, sterilizacije, ekstremna hladnoća i izgladnjivanje.” Ovo je izvješće, preko poljskog pokreta otpora, dostavljeno britanskoj vladi u martu 1941. ZOW je putem radio-emitera, kojeg su u logoru od prokrijumčarenih dijelova napravili zatvorenici, dostavio i informacije o broju novih zatočenika, o uvjetima zatvaranja i ubijenima. Odašiljač je bio aktivan sve do 1942.
Zapadnim saveznicima su njihove informacije bile prvi i glavni izvor podataka o Auschwitzu 1. Pilecki i njegovi ljudi su emiter demontirali iz straha da Nijemci ne otkriju odakle se podaci emituju. Gestapo je neumorno a bezuspješno radio na razotkrivanju izvora informacija i 1943. su za odmazdu strijeljani najstariji zatvorenici. Dok je bio u logoru vojno zapovjedništvo poljske vojske je Pileckog promoviralo u rang poručnika. U logoru je sve vrijeme bio na meti, ali je zahvaljujući suradnji ZOW-a uspio izbjeći smrt.
Kako njegove informacije nisu uvjerile saveznike da logor treba napasti i osloboditi, Pilecki je odlučio osobno utjecati na nadređene. Sa drugovima je uspio pobjeći 26. aprila 1943. nakon 947 dana u logoru, i to u vrijeme Uskrsa, kad je veliki broj SS vojnika bio na dopustu. Bijeg je isplanirao iz pekare koja je bila smještena izvan ograde logora. U suradnji sa čuvarom presjekao je telefonsku žicu, naoružan i preobučen u SS uniformu, izvezao se na glavna vrata u otetom stožernom automobilu, koji je pripadao Rudolfu Hőssu i sa sobom ponio sve dokumente koje su ukrali Nijemcima. Pripremio je drugo, vrlo precizno izvješće od preko stotinu stranica o situaciji u logoru. AK je na temelju tih podataka zaključila da nemaju kapacitet napasti logor i zatražila pomoć od saveznika, ali su Britanci odbili poslati zračnu podršku. Informacije o Holokaustu iz izvješća Pilecki su negirali i procijenili kao pretjerane – naročito u broju ubijenih osoba. Naknadno je ustanovljeno da je izvješće Pileckog iz marta 1943. sa brojem od 1,5 milijuna ubijenih u gasnim komorama bilo iznenađujuće precizno, ako se uporedi sa prvim poslijeratnim procjenama da je oko 1,1 milijun ljudi u Auschwitzu ubijeno u vrijeme rata.
U novembru 1943. Pilecki je promoviran u čin konjičkog kapetana. Priključio se tajnoj antikomunističkoj organizaciji NIE, ogranku AK-a, u cilju pripreme otpora protiv eventualne sovjetske okupacije. Iako se sovjetska vojska nalazila u neposrednoj blizini Auschwitza, nije pokazivala interes da u suradnji sa AK-om i ZOW-om oslobodi logor.
Sve dok se nije uključio u pobunu u Varšavi, Pilecki je bio odgovoran za koordiniranje aktivnosti ZOW-a i AK-a. Pobuna koju je organizirao AK protiv njemačkog okupatora u Varšavi počela je u avgustu 1944. i u cilju da se sačuva poljska suverenost naspram napredovanja Crvene armije i ambivalentne pozicije zapadnih saveznika u odnosu na SSSR. Pilecki se prijavio u sjevernom dijelu grada kao dobrovoljac - obični redov, ne otkrivajući svoj čin. Kako se situacija razvijala otkrio je svoj identitet i prihvatio zapovjedništvo Prvog odreda, koji se borio u središtu Varšave. Bio je poznat kao Kapetan Roman. Nakon što je pobuna propala, Pilecki se skriva i predaje se Wermachtu 5. oktobra 1944.
U Vilniusu, nakon što je Crvena armija zauzela grad, NKVD, sovjetska politička policija, koja je u stopu pratila borbe, zatvorila je sve borce otpora pozvane da proslave pobjedu, da bi ih po kratkom postupku pogubila ili poslala u gulag. Kako su Sovjeti napredovali u Poljskoj, istovremeno su organizirali političke strukture – poljske komuniste koji prije rata nisu predstavljali političku snagu. Nakon otkrivanja masovnih grobnica poljskih oficira koje je masakrirao NKVD u Katynu, poljska vlada u egzilu je prekinula diplomatske odnose sa Staljinom i nije učestvovala u pregovorima saveznika na Jalti u februaru 1945.
Pilecki je poslat u Njemačku, u današnju Šleziju, i zatvoren u Stalagu VIII B, logoru za ratne zarobljenike. Poslije je prebačen u Murnau u Bavarsku, gdje su ga oslobodile trupe 12. američke oklopne divizije 28. aprila 1945. Rat je završen bezuvjetnom kapitulacijom Njemačke 7. maja 1945. Deveti maj 1945. proglašen je Danom pobjede nad fašizmom.
U julu iste godine Pilecki je raspoređen u Vojno-obavještajni odjel Drugog poljskog korpusa u Anconi. U Italiji je, na temelju svojih ukupno deset izvješća o masovnim istrebljenjima za četiri godine rata, počeo pisati knjigu o svojim iskustvima u Auschwitzu. Oktobra 1945, budući da su se odnosi poljske vlade u egzilu i proruskog režima u Varšavi vidno pogoršali, general WƗadysƗav Anders i šef obavještajnih službi pukovnik Stanisław Kijak naredili su Pileckom da se vrati u Poljsku i podnese izvješće o vojnoj i političkoj situaciji u vrijeme sovjetske okupacije. U očima Pileckog pola Europe se našlo pod sovjetskim jarmom: neprijatelj je promijenio stranu, ali su metode alarmantno slične.
U Varšavu je stigao u decembru 1945. i počeo organizirati mrežu za prikupljanje obavještajnih podataka među bivšim zatvorenicima Auschwitza i TAP-a. Da bi sačuvao tajnost, živi pod različitim imenima i često mijenja posao. Radio je kao prodavač nakita, crtač naljepnica za vino i noćni čuvar građevinskog skladišta. U julu 1946. je obaviješten da je Ministarstvo javne sigurnosti otkrilo njegov identitet. Dobio je naređenje napustiti Poljsku, što je odbio.
Međunarodna politička situacija je poljsku vladu u egzilu navela da te 1946. izda naređenje o prestanku tajnih aktivnosti poljskog pokreta otpora. Pilecki je ponovno odbio izvršiti naređenje. Aprila 1947. počinje sam, neovisno, prikupljati dokaze o užasima koje su Sovjeti počinili u Poljskoj od 1939. do 1941. kao i dokaze o hapšenjima i progonima protivnika režima, nekadašnjih boraca AK-a i članova Poljske armije na zapadu, koji su redovito završavali pogubljenjima ili zatvaranjem.
Agenti Ministarstva javne sigurnosti su Pileckog, remetilački faktor novog režima, uhapsili 8. maja 1947. Prvo je mučen i onda izveden pred sud. Istragu su vodili ljudi čija su okrutnost i divljaštvo bili općepoznati. Pilecki je na svaki način pokušao zaštititi druge zatvorenike i nije otkrio povjerljive informacije. Parodija od suđenja je počela 3. marta 1948. Protiv Pileckog je svjedočio budući predsjednik Vijeća ministara Poljske Józef Cyrankiewicz, koji je preživio Auschwitz. Pilecki je optužen za ilegalno prelaženje granice, lažno predstavljanje, neodazivanje na poziv za mobilizaciju, ilegalno nošenje oružja i prijevoz ratnog naoružanja, špijuniranje generala WƗadysƗava Andersa, špijuniranje za “strane imperijaliste” - što je drugim riječima britanska obavještajna služba, i planiranje atentata na nekoliko službenika poljskog Ministarstva javne sigurnosti.
Pilecki je negirao sve optužbe i špijuniranje, a priznao je da je prenosio informacije Drugom poljskom korpusu, čiji je bio oficir – što je značilo da nije kršio zakon. Proglašen je za narodnog neprijatelja i osuđen na smrt zajedno sa trojicom drugova. Nakon izrečene presude u sudnici je izjavio: “Pokušao sam živjeti tako da u trenutku smrti osjetim radost, a ne strah.” Njegove posljednje riječi prije metka u potiljak su bile: “Živjela slobodna Poljska.” Smaknut je u zatvoru Mokotów u Varšavi – gdje su bili držani politički zatvorenici. Izvršitelj je bio Piotr Śmietański, poznat kao ‘dželat iz Mokotówa’.
Mjesto ukopa Witolda Pileckog nije nikada pronađeno. Nakon pada komunizma podignut mu je spomenik na vojnom groblju Powazki. Podatke i informacije o njegovom djelovanju poljski komunistički režim je skrivao sve do 1989.
Počasni građanin Oświęcima
Rehabilitiran je 1. oktobra 1990. i od tada se smatra, ne samo u Poljskoj, jednim od najvećih ratnih heroja. Posthumno je 1995. nagrađen ordenom Polonia Restituta. Nakon više od pola stoljeća tabua, njegovo izvješće o stanju u Auschwitzu iz 1945. prvi je put objavljeno 2000. Na engleski je prevedeno 2012. i kasnije i na njemački.
Bijeli orao, najviše poljsko odlikovanje 2006. mu je dodijelio poljski predsjednik Lech Kaczyński, prigodom obilježavanja 62. godišnjice pobune u Varšavi. 2010. je imenovan za počasnog građanina Oświęcima. Septembra 2013. ministar obrane Poljske Tomasz Siemoniak je Witolda Pileckog promovirao u čin pukovnika.
Varšava je 13. maja 2017. podigla spomenik Witoldu Pileckom, kojeg su otkrili njegov sin Andrzej i kćerka Zofia. Položen je vijenac u ime predsjednika Poljske Andrzeja Dude.
Poljski rabin Michael Schudrich je napisao: “Kad je Bog stvorio čovjeka, Bog je pomislio da bismo svi morali biti kao Witold Pilecki.” Do danas je jedini čovjek na svijetu poznat da se svojom voljom infiltrirao u logor smrti, u kojem je stradalo više od milijun ljudi.
Povijest pišu pobjednici. “Povijest je najopasniji proizvod kojeg je kemija uma razradila. Njegova svojstva su dobro poznata. O njoj sanjamo, ona opija narode, nameće im lažna sjećanja, pretjerano naglašava njihove reflekse, održava na životu njihove stare rane, muči ih na odmoru i u snu, vodi ih do delirijuma veličine ili proganjanja, i čini nacije gorkim, uzvišenim, nepodnošljivim, i uzaludnim.” (Paul Valéry, 1871 – 1945).
