Zvuk kao alat

Izložba “Vibracepcija – istraga valnog prostora” Jana St. Wernera (Nurnberg, 1969) transformira prostor Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu u zvučni ambijent, koristeći zvuk kao alat za aktivaciju prostora i arhitekture, navode iz MSU. Precizno usmjereni zvučni valovi oblikuju prostor, stvarajući dinamične zvučne krajolike koji se mijenjaju ovisno o kretanju posjetitelja, objašnjavaju priređivači izložbe. Stvari funkcioniraju tako što su u unutarnjim dijelovima Muzeja postavljeni interaktivni paneli koji usmjeravanjem zvučnih valova stvaraju nepredvidive rezonance i promjene u percepciji arhitekture zgrade, nadovezujući se na interaktivne zvučne panele “Dvorišta uzbudljivosti” privremeno postavljene na platou zagrebačkog Muzeja u rujnu 2024, kada je Werner prvi put predstavio u MSU koncept vibracepcije.

Vibracepcijske ploče, vibrirajuće instalacije tada su smještene na plato pored glavnog ulaza u MSU. Ploča izrađena za potrebe istraživačkog projekta Soncities Sveučilišta Oxford, kako se pojašnjava, istovremeno služi kao vibrirajuće struktura i platforma za istraživanje percepcije vibracija – vibracepcije. Projekt proizlazi iz Wernerovog dugogodišnjeg zanimanja za zvuk kao prostorno djelovanje, a njegove anarhične arhitekture koriste zvuk i psihoakustiku kako bi preispitale tradicionalne arhitektonske oblike.

Aktualna izložba istražuje zvuk kao vibraciju u dijalogu sa stvarnošću, percepcijom i pamćenjem, propitujući na koji način ona oblikuje naš doživljaj i odnos prema vremenu i prostoru, analiziraju dalje iz MSU. Sve se temelji na Wernerovom konceptu vibracepcije, koji naglašava da stvarnost i pamćenje postoje u stalnoj međuigri, poput izvora zvuka i eha koji se međusobno pretapaju i zamjenjuju. Zvuk se u tom procesu ne pojavljuje samo kao rezultat vibracije zraka već kao sredstvo istraživanja u kojem se izvori zvuka i njihovi odjeci neprestano isprepliću i mijenjaju. Priređivači ukazuju da pamćenje igra ključnu ulogu u ovom procesu: ono djeluje poput zvučnog eha, ne zadržavajući se u stabilnom obliku, već se stalno preoblikuje kroz nove slojeve sjećanja, iskustva i konteksta. Tako se, baš kao i zvuk u prostoru, pamćenje nanovo slaže, a granica između izvora i eha postaje nejasna, analiziraju.

U kontekstu izložbe, podsjeća se da je “projekt Soncities inicijativa koja istražuje odnos između zvuka, urbanog okoliša i arhitektonskog dizajna. Projekt se provodi na Sveučilištu Oxford, a istražuje kako se zvuk može koristiti kao medij za promišljanje i preoblikovanje urbanih prostora i arhitektonskih praksi. Pod vodstvom Gascije Ouzounian, projekt Soncities se fokusira na razumijevanje načina na koji zvuk utječe kako doživljavamo gradove te kako ga se može upregnuti da izradimo dinamičniju, inkluzivniju i responzivniju gradsku okolinu. Ovaj projekt je financiran sredstvima Europskog istraživačkog vijeća (ERC) u sklopu istraživačkog i inovacijskog programa Europske unije Obzor 2020. Kao dio projekta Sonorous Cities (Towards a Sonic Urbanism) organiziran je uz podršku i suradnju Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu”, objavili su iz MSU.