Znanstvenik i kolekcionar Asim Kurjak

Prijateljstvo sa akademikom Asimom Kurjakom i njegov lični poziv doveli su me u Zagreb na njegovu izuzetno bogatu izložbu “Krajolici i mrtve prirode”, a prikazani su i motivi Dubrovnika, u Tkalčićevoj ulici u kojoj se nalazi renomirana galerija Mona Lisa vlasnika Martina i Zlatka Henca. Poziv dragog prijatelja nisam, naravno, mogao odbiti, a danas sam radostan što sam bio dio subotnjeg ugođaja i to ne samo zbog predivnog sunčanog dana, nego zbog samog happeninga koji je okupio mnoga poznata imena i Kurjakove prijatelje, u koje ubrajam i sebe.

93 Berbera

Veliki broj ljubitelja umjetnosti došao je da vidi samo dio bogate izložbene zbirke uvaženog liječnika i znanstvenika akademika Asima Kurjaka koji raspolaže u svojoj zbirci sa oko 800 raznih dijela hrvatskih i inozemnih umjetnika različitog razdoblja. Ovo je inače druga izložba iz Zbirke Kurjak sa 124 djela, a uskoro će i treća.

Prošlogodišnjoj izložbi “Motiv žene u djelima hrvatskih umjetnika”, nažalost, nisam mogao prisustvovati jer sam govorio na jednom međunarodnom skupu u Turskoj, ali ovu priliku nikako nisam htio izbjeći zbog prijateljstva prema Kurjaku i zbog bogatstva izloženih djela. Za ovu izložbu sam znao nekoliko mjeseci ranije, kada mi je Asim prilikom moje posjete, dok je još bio bolestan, najavio izložbu i rekao da me svakako očekuje u Zagrebu u oktobru. Kako to biva u ovakvim situacijama, poklonio mi je svoje knjige, a ja njemu moje. Pritom mi je naglasio važnost posljednje ilustrirane “Zbirke o krajolicima i mrtvoj prirodi”.

Akademici Asim Kurjak, Adamir Jerković i Martin Henc

Odmah sam prelistao pomenutu knjigu i zapazio poznata djela poput “Dalmatinskih ribara” Vlahe Bukovca, nastale 1884. godine, zatim “Obala s morem”, ulje na platnu Mencija Clementa Crnčića, iz 1915-1918, zatim ulje na šperploči “Pont neuf, Paris” od Vladimira Kirina iz 1926. godine, pa Vladimira Varlaja “Pogled na Bakar” i akvarel na papiru iz 1943. godine. Tu je ulje na platnu Ivana Rabuzina “Sunčani oblaci” iz 1992. pa ulje na drvetu “Čamac na rijeci” autora Vaska Lipovca.

Kurjak skuplja, također, slikare iz svoje domovine Bosne i Hercegovine, u kojoj je rođen. S nekim od njih je prijateljevao, s nekima kao sa Zlatanom Vehabovićem danas je ne samo znanac. Voli Safeta Zeca, koji je zadnjih godina radio u Italiji, gdje je završio likovni rad u crkvi Svetog Marka u Veneciji u kojoj se i papa moli. Ulje na platnu “Krošnja” (1992/1997) prezentirano je na izložbi u Zagrebu, kao i “Dvorište” iz 1990, zatim ulje na platnu Zlatana Vehabovića “Lukomir”, BiH, iz 2020. godine, akvarel na papiru Jerolima Mišea iz 1935. ili ulje na platnu Nikole Reisera, pa dva ulja na platnu sa motivima Dubrovnika, koji je u srcu akademika Kurjaka: “Pred Dvorom”, ulje na platnu iz 2012. godine čiji je autor Fadil Vejzović, druga “Dubrovnik” Milovana Stanića, ili ulje na platnu Tome Gusića “Stradun”, iz 2012. godine.

U svoj knjizi ističe svoje prijateljstvo, a kasnije će se ustanoviti i rodbinske veze sa Mersadom Berberom. Uz Berberovo ulje na platnu “Hommage à Bukovac”, piše da se strast za umjetnost javila još dok je bio učenik, kada je napisao pjesmu “Lipa” i poslao je u Plavi vjesnik. Netom poslije toga javio mu se glavni urednik Pero Zubac i rekao da će pjesma biti objavljena uz slike mladog umjetnika Mersada Berbera. Od tada se razvilo veliki prijateljstvo s poznatim slikarom, a danas Kurjak posjeduje čak 93 Berbera, što malo koji kolekcionar u svijetu ima - galeriju umjetničkih dijela jednog autora. Na izložbi su izložena samo neka od Berberovih djela, a čiji je vlasnik Asim Kurjak.

Edo Murtić: “Prvomajske demonstracije”

U toploj atmosferi koja je odisala prijateljstvom pozvanih, Kurjak je rekao da voli posebno umjetničko djelo Ede Murtića, jednog od najznačajnijih slikara visokoga modernizma u hrvatskoj likovnoj umjetnosti XX st. i istaknutog i predvodnika apstraktnoga ekspresionizma. Izloženo je Murtićevo ulje na platnu iz 1950. “Ulične demonstracije”. No, posebno značajno djelo predstavljeno publici je ulje na platnu “Dalmatinski ribari” iz 1884. veličine 101x201 cm, autora Vlahe Bukovca. Ovim djelom autor je predstavio napor fizičkog rada ribara i njihov težak život, a prema profesoru Igoru Zidiću “Ribari” su “jedno od najboljih, antologijskih djela hrvatske umjetnosti uopće”. Potpisujem od riječi do riječi Zdenka Tonkovića koji napominje da pejzaž nije samo scena nego i sudionik, svjedok ljudske prisutnosti i njene odsutnosti, pa u tom smislu pejsaži ove zbirke predstavljaju raznolike doživljaje prostora, od romantičnih, gotovo mitskih vizija do suvremenih ekspresivih prikaza krajolika, koji odišu snagom i osobnim interpretacijama umjetnika.

I slike Dubrovnika su jedinstvene, posmatrane očima različitih umjetnika, koji svaki na svoj način ispisuje život ovog grada, njegovu historiju i tradiciju. A mrtva priroda kao autentični dio žive prirode priča o “prolaznosti svega, ali i o trajnosti”. Zbirka Kurjaka, kako je lijepo primjetio Martin Henc u uvodnoj riječi, jest kulturni fenomen koji apsolutno nadilazi vrijeme, a svako od izloženih dijela priča pripovijest o ljepoti i strasti koju je stalno isticao Kurjak.

“Šta jednog liječnika i znanstvenika veže za umjetnost? Teško je odgovoriti na to pitanje, pa neću ni pokušavati. Svevišnji nam je darovao tri stvari, a to su umjetnost, religija i nauka. Neko voli jedno, neko drugo, a neko sve troje. Jedni kažu da znanost liječi tijelo, a umjetnost um. Kako god”, veli Kurjak.

Cijeli svoj veoma uspješni život ljekara, profesora i akademika, a pokazalo se i jednog od najvećih kolekcionara u Hrvatskoj, Kurjak je živio strasno. Na njegovom primjeru se ispostavilo da kolekcionarstvo ne znači puko skupljanje umjetničkih djela, već je to velika ljubav i neizmjerna strast.

Vlaho Bukovac: “Ribari”

Kada sam s njim razgovarao prije nekoliko mjeseci, rekao mi je da je mnogo putovao po cijelom svijetu i tu je izoštravao svoju ukus razgledajući slike, “a onu koju sam odabrao i platio, a to nisu mali novci, nije nipošto bila dekoracija za stan već je trebalo da posluži svim ljudima dobre volje”, o čemu sve izložbe govore, pa tako i ova. “Jedino pravilo od kojeg nisam odustajao je želja da slika koju prilažem svojoj kolekciji ne bude samo vrijedna po imenu autora i tržišnoj cijeni, nego da me osobno oduševljava.”

Kaže da mu je bila bitna intimistička slika koja neće samo stajati na zidu stana, nego s kojom će se svakodnevno družiti i svaki susret biti nova radost. Prisjećam se da mi je ispričao povijest slike “Ribari”. “Vlaho Bukovac ju je naslikao 1884. i izložio samo jednom u Parizu i tom prilikom je prodana jednom bogatom Englezu. Izgubio joj se od tada svaki trag, da bi me jedne večeri nazvao profesor John Bisley, kod koga sam radio magistarski rad. Rekao mi je da je kod poznanika u Liverpoolu u dnevnoj sobi vidio ‘Dalmatinske ribare’. Znao je da jako volim Bukovca, pa mi je nedugo zatim poslao polaroid snimku koju sam pokazao Igoru Zidiću. Prošlo je 120 godina od nastanka slike i sada se, eto, iznenada ukazala. Ne znam da li je to bila sudbina ili ko zna šta drugo. Slika tada nije bila na prodaju. Nekoliko mjeseci potom njegova supruga je javila da bi je ipak prodala, jer joj je muž izgubio život u saobraćajki. Zacijenila je 200.000 funti, ali to je nadilazilo moj razum, strast je bila nevjerovatno velika. Moja supruga Biserka i ja odmah smo odlučili da je kupimo i nakon raznih peripetija ‘Ribari’ su napokon stigli do Hrvatske”.

Ovo mi je ispričao sam Asim Kurjak prije nekoliko mjeseci. A sada je Bukovčeva slika veličine 101x201 cm bila tu pred publikom u Galeriji Mona Lisa u Zagrebu. Ovo dragocjeno djelo zadržalo se samo toga dana, da bi odmah bilo zamijenjeno sa kopijom, pošto je osiguranje slike bilo preskupo.

Trajna vrijednost

Publici je Kurjak rekao toga dana da bogati ljudi širom svijeta imaju respektabilne kolekcije koje su ostale trajna vrijednost njihovih zemalja. Spomenuo je Lavoslava Ružičku, prvog hrvatskog nobelovca u oblasti kemije. “Posjedovao je jednu od najvrednijih kolekcija i ona se danas nalazi kao donacija u muzeju Züricha sa djelima Rembrandta, Rubensa, Halsa i više sličnih vrhunskih majstora.”

Najvažnije mjesto u Kurjakovoj kolekciji bio je osobni emotivni odabir, jer svaka slika je prvo morala osvojiti njega da bi tek zatim zauzele svoje mjeste u velikoj kolekciji. U izloženim slikama posjetitelj je mogao osjetiti raffinement vlasnika, njegov istančani osjećaj za likovnu vrijednost. Ove rijetko viđene slike će za dvadesetak godina predstavljati reprezentativnu muzealnu cjelinu suvremene likovne umjetnosti. Ovo će biti dokaz da je svoje vlastito osjećanje za lijepo dijelio sa sredinom u kojoj je djelovao.

O znanstvenom radu akademika Kurjaka nisam pisao, jer se dobro zna njegov put u ginekologiji. Susretao je kraljeve, predsjednike, porađao kraljice, upoznao papu Ivana Pavla II. Bilo je pritom mnogo zavisti, podmetanja zbog navika prosječnosti. Ali, dobio je u Hrvatskoj sve nagrade koje postoje, postao je predsjednik Internacionalne akademije nauka i umjetnosti BiH, koja nije nacionalna niti nacionalistička. Put do Olimpa u znanstvenoj i umjetničkoj oblasti praćen je s puno rada, kreativnosti i predanog rada sa cijelim timom odličnih suradnika-stručnjaka.