Zemlja Nuhovih sinova: Put u srce svete zemlje gdje su nastale legende
LJEPOTA PUTOVANJA: Naš suradnik sa Adijem Krdžalićem i dr. Enverom Imamovićem u Šanliurfi/
U ličnoj karti Republike Turske zabilježeni su šturi statistički podaci - prostire se na 780.580 km2 i po prostranosti je 36. država u svijetu. Njene granice dotiču gotovo sve političke interesne zone modernog vremena i kako reče jedan orijentalni pjesnik, Turska je zemlja poput albatrosa, svoja krila raširila i obgrlila dva kontinenta – Europu i Aziju. Ona ih spaja, ali i razdvaja. Smatra se da ima preko 85 miliona stanovnika, koji govore više od dvadeset jezika. Pored standardnog istanbulskog turskog jezika, koji se govori u javnim ustanovama, tu su i mnogi jezici za koje nikada niste čuli - kurmandži, arapski, afrazijski, zazaki, azerski, kartvelski, mezopatamijski, adigejski, kabardinski... Nabrajanju nikad kraja!
Ni sam ne znam koliko sam puta putovao u Tursku, boravio u njoj i bio na proputovanju, krećući se njenim modernim putnim i karavanskim stazama, ispunjen novinarskim znatiželjama. Doticao sam njene granice i na sjeveru i na jugu, i na istoku i na zapadu i uvijek sam se osjećao dobrodošlim. Čak su i tamošnji mediji (YeniSafak, Haber, ABC…) pratili moja posljednja istraživanja na Araratu i u Provinciji Şanliurfa, poistovjećujući me sa svojim poznatim balkanskim putopiscem Evlijom Ćelebijom. Uz to, turske vlasti i lokalne institucije uvijek su mi izlazile u susret.
No, prije nego što smo prije nekoliko godina dr. Enver Imamović, Adi Krdžalić i ja krenuli preko Bosfora da bismo istražili i snimili televizijski dokumentarni serijal o nepoznatoj Turskoj, bili smo duboko svjesni da će biti nemoguće obići sve historijske i arheološke lokalitete koji zaslužuju da se nađu u televizijskom serijalu. To je bilo sasvim prirodno i očekivano kada je u pitanju zemlja kao što je Turska, jer u ovoj zemlji arheolozi svijeta svake godine istražuju najmanje na 150 novih lokaliteta nulte kategorije, na kojima su se, u dalekoj prošlosti, odvijali historijski događaji bez presedana ili su svoja naselja podizali narodi o kojima ne znamo gotovo ništa. Uz to, nikako nismo željeli propustiti obilazak i onih mjesta o kojima svjedoče prastare legende, poput planine Ararat na kojoj se ukotvila Noahova (Nuh) legendarna lađa.
Ali, krenimo redom…
FASCINANTNA TURSKA: Ako želite doživjeti modernu Tursku, ne morate putovati u Ankaru ili obilaziti Istanbul, koji je svoja krila raširio na obje obale Bosfora. Posjetite Izmir, treći grad po broju stanovnika u Turskoj, i osjetit ćete kako se u savršenoj harmoniji miješaju minula stoljeća sa dahom koji pristiže iz evropskih i svjetskih metropola. Smješten na pitomim obalama Egejskog mora, ovaj grad pamti kada su na njegovu Željezničku stanicu, iz srca Europe, redovito pristizali Orient Expressi, najslavniji vlakovi u povijesti evropske željeznice, donoseći dah pariških modnih pista. Ovdje se još uvijek živo sjećaju1929. godine, kada je Orient Express zapao u snijeg na pet dana, što je inspirisalo slavnu spisateljicu Agathu Christie da napiše svoj kultni roman “Ubojstvo u Orijent Expressu”. Iz Pariza su u Izmir pristizali poslovni ljudi, trgovci i bankari, a po njegovim bijelim trgovima i bulevarima šepurile su se dame sa Montmartrea…
ARHEOLOŠKA RIZNICA NA OTVORENOM: Zagonetni Gobekle Tepe/
Ali, ako vaše duša čezne da se oplemeni, da spozna duhovnu Tursku i da osjeti neodoljivi zov orijentalne mistike, posjetit ćete historijsko srce Anadolije, grad Konyu, i tu, željeli ili ne, zauvijek ostati zarobljeni čarolijom Rūmījevog (Jalāl ad-Dīn Muhammad Rūmī, 1207 – 1273) učenja. Zbog svojih neprevaziđenih mudrosti, koje su već više od 800 godina nadahnuće cijelom čovječanstvu, Mevlana je voljen i poštovan od pripadnika svih religija, a i njegov muzej danas sve goste prima otvorenih ruku. Drevna Alaeddin džamija je pravo remek-djelo otomanske arhitekture. Njen zamršeni dizajn i vješta izrada ističu historijski značaj grada i njegov doprinos svijetu arhitektonskih čuda.
Želite li ušetati u najljepše epove antike - u “Ilijadu” i “Odiseju” - i uz malo mašte doživjeti strašnu dvadesetogodišnju ratnu dramu najkrvavijeg sukoba antike, posjetit ćete ono što je ostalo od legendarne Troje i zanijemiti pred ostacima upornih besmislenih rušilačkih pohoda združenih Helena! Malo dalje, znatiželja će vas odvesti u nezaboravni Efes, čiji se korijeni gube u nebrojenim mitovima i legendama stare Helade. Artemidin hram, podignut oko 550. godine pr.n.e, bio je jedno od sedam svjetskih čuda starog svijeta i u to vrijeme najveći hram na našoj planeti. Uz Kapadokiju, Pamukale i Göbekli Tepe, Efes je mjesto koje svakako treba posjetiti.
Ako ste naumili da upoznate krajolike kojima su u izmaglicama vremena hodili Božiji poslanici koje pominju svete knjige, Ibrahim-Abraham, Musai-Mojsije, Azer-Terah, Hizr-Juraj ili da zakucate na vrata biblijskog Raja, gdje je Hava-Eva zagrizla jabuku grijeha, krenite preko Kapadokija. Tamo, u pećinskim skrovištima, prije nego što je kršćanstvo postalo prihvaćena religija, tamo su živjeli prvi sveci. Skrivali su se u podzemnim gradovima iskopanim u stijenama, bježeći od pripadnika ljute rimske soldateske.
TRAGOM BOŽIJIH POSLANIKA: Ali, istraživače, kao što smo mi, nemoguće je zadržati na jednom mjestu. Željeli smo obići jugozapadne obale Turske, koje je kao svadbeni dar lijepoj Kleopatri darovao zaljubljeni Marko Antonije (lat. Marcus Antonius, 83.-30. pr.n.e.), popeti se kroz oblake do svetišta Nimrut Dagi i spoznati kamena božanstva starih naroda, naći se na obalama Crnog mora, gdje je Julije Cezar (Gaj Julije Cezar, 13.-100. pr.n.e.) trijumfalno uskliknuo “Veni, vidi, vici!”, zaviriti u neistražene anadolske pećine, u kojima su se molili kršćanski isposnici, među njima i sv. Jovan, sv. Nikola, sv. Pavle i sv. Petar, i napokon, posjetiti mjesta na kojima se historija grli sa prapovijesnim vremenima, a mitovi i legende se neumitno miješaju sa povijesnim činjenicama.
SUNCE, PLAŽE I LJETNI PROVODI: Boje i mirisi Antalije/
Put nas je, dakle, vodio na Ararat i svetu planinu El Cudi, na zagonetni lokalitet Göbekli Tepe i Çatalhöyük, najstarija ljudska svetišta i naselja, stara više od 9.500 godina. Za sve vrijeme putovanja bili smo okruženi susretljivošću i gostoprimstvom domaćina iz lokalnih institucija, kakve nismo doživjeli ni na jednom našem dosadašnjem hodoljublju. Čini se da je to ovdje prirodno, jer prema turskim tradicionalnim vjerovanjima, svaki stranac je Božiji gost i o njemu se treba dostojno brinuti.
Prije nego što smo iz Vana, milionskog grada na krajnjem jugoistoku zemlje, na samoj tromeđi Turske, Iraka i Armenije, krenuli prema divljim vrletima svete planine Ararat, na kojoj se, kako kažu starozavjetne svete knjige Jevreja, kršćana i muslimana, ukotvila arka Božijeg poslanika Nuha, Noaha ili Noe, znali smo da njene ostatke trebamo tražiti južnije, na svetoj planini El Cudi, kako je zapisano u Kur’anu časnom i u čuvenom sumersko-babilonskom Epu o kralju-heroju Gilgameshu, napisanom prije više od četiri hiljade godina!
Istražujući stare kulture, pogotovo one koje su svoja gnijezda savijale u Mezopotamiji, često sam slušao priče o Velikom potopu. Kasnije sam se osvjedočio da o njemu svjedoče mitovi i legende i mnogih drugih naroda. Iz vremena zoroastrizma potiče priča o heroju Jimi, kome je svemogući bog Ormuzd (Ahura Mazda) naložio da podučava ljude božanskim zakonima. Kada je saznao da se sprema katastrofalna poplava, Jimi je sagradio ogromnu lađu u koju je smjestio sve životinjske i biljne vrste i tako spasio svijet.
SVJEDOČANSTVA O POTOPU: Staroindijski mitovi pripovijedaju da se bog Višnu više puta rađao na Zemlji, kao Avatar. Prvo rođenje bilo je u epohi Velikog potopa. Kod starih Egipćana, legenda o Potopu govori da je bog Tum (Temu, Atem ili Atmu) crpio vodu iz najdubljeg ponora i usmerio je prema Zemlji kako bi potopio i uništio ljudski rod. U toj katastrofi stradali su svi ljudi, osim onih koji su se nalazili na brodu Tuma... Po grčkoj mitologiji, Zeus je odlučio da uništi ljude zbog njihove iskvarenosti, pa je na zemlju poslao Potop, koji su preživjeli jedino Deuklion, sin Prometeja i njegova žena Pira. Oni su u lađi doplovili do vrha Parnasa. U djelu “Kritija”, grčki filozof Platon pripovijeda: “Jedna kišna noć opustošila je Zemlju; zajedno sa zemljotresima nastao je i užasan potop, treći prije onog katastrofalnog u Deuklionovo vrijeme…”
PLANINA KOJA PAMTI POTOP: Ararat/
Ako se oslonimo na starozavjetna “sjećanja”, katastrofa koja je pogodila Zemlju bila je opšta. Stotinu i pedeset dana orgijale su pobjesnjele nebeske i zemaljske vode i nosile arku olujni vjetrovi, dok je napokon nisu izbacili na planinske vrleti gornje Mezopotamije. Bog je blagoslovio Nuha (Noaha) i njegove sinove Sema, Hama i Jafeta i savjetovao ih da žive časno, “oru zemlju i sade vinograde”…
Prema biblijskim kazivanjima, Noah je živio još 350 godina nakon Potopa, a njegovi sinovi, nastavili su da oplemenjuju zemlju i daruju našoj planeti novi život. Šta se u tom vremenu zbivalo, kazuju mnoge sage prastarih naroda i kultura Mezopotamije. U zemljama tog podneblja i danas ćete čuti fantastične priče o čudesnim graditeljskim i stvaralačkim djelima Nuhovih sinova, pogotovo najstarijeg sina Sema (Šem). Ali, vratimo se stvarnosti…
TAJNA GÖBEKLI TEPE: Nešto više od petsto kilometara od mjesta gdje se na svetoj planini El Cudi nasukala lađa Božijeg poslanika, na brdu Göbekli Tepe, 760 metara iznad mora, svoje korijene raširilo je znamenito drvo, kao da je zasađeno da bude vremenski orijentir. Tu, u hladovini ispod njegove krošnje, sjedio je u oktobru/listopadu 1994. godine stari kurdski pastir po imenu Savak Yildiz, zbunjeno posmatrajući nepoznate slovne znakove na jednoj kamenoj steli koja je jedva virila iz spržene zemlje.
Budući da je cijeli život proveo u okolini drevnog grada Harrana, mjesta u koje su, prema kur’anskim i biblijskim legendama, došli Adem i Hava - Adam i Eva, nakon što su protjerani iz Raja, Savak Yildiz je pretpostavio da bi njegovo otkriće možda moglo biti od velikog značaja za historiju ovog kraja. O tome je obavijestio vlast i uskoro se na Göbekli Tepi pojavio njemački arheolog Klaus Schmidt (1953-2014).
VRATA SVJETOVA: Istanbul/
Već nakon površnih iskopavanja, iskusni stručnjak je zaključio da se radi o izuzetno vrijednom arheološkom otkriću iz neolitskog vremena. Laboratorijske analize su pokazale da je Göbekli Tepe 7.000 godina stariji od najstarijih kultura što su svoje tragove ostavile između svetih rijeka Eufrata i Tigrisa! Njegove kamene konstrukcije podizane su prije nekih 12-13 hiljada godina pa mnogi istraživači misle da postojanje Göbekli Tepe protivrječi našem dosadašnjem razumijevanju ljudske evolucije.
Ko su graditelji Göbekli Tepa? Čemu je služio?
Ako bismo pustili mašti na volju – analizirajući kamene figure i likove na kamenim blokovima, mogli bismo reći da su Göbekli Tepe podigli sinovi Božijeg poslanika Nuha, Noaha ili Noe. Ali, odgovor na pitanje čemu je služila ova misteriozna građevinska kompozicija i je li uistinu riječ o svetištu, kako su neki arheolozi ustvrdili, još dugo će ostati tajna.
PITANJA BEZ ODGOVORA: Osim nekoliko primitivnih poljoprivrednih alatki, arheolozi nisu našli ništa što bi graditeljima moglo poslužiti za siječenje i obradu kamenih megalita nevjerovatnih dimenzija. Kako su onda napravljeni besprijekorno isklesani i polirani stubovi, neki visoki gotovo šest metara i teški nekoliko desetina tona? Ništa manja zagonetka nije ni kako su te kamene konstrukcije nepravilnih oblika, graditelji prenosili iz udaljenog kamenoloma, raspoređivali u krug i podizali, kada – kako se vjeruje - nisu poznavali točak, a ni sistem poluge?! Göbekli Tepe još godinama će biti najveća arheološka misterija svijeta!
Neki istraživači smatraju da je Göbekli Tepe djelo džinova i svoje tvrdnje dokazuju enormno velikom ljudskom okamenjenom stopom, otkrivenom u blizini arheološkog nalazišta! Zbunjuje i mnoštvo uklesanih likova životinja koje nikad nisu živjele na ovim prostorima – gmazovi, papkari, ptice, lavovi i nepoznato prapovijesno zvjerinje – cijela jedna tajnovita menažerija! Šta nam oni kazuju i kakvu simboliku prenose? Kakva je bila njihova uloga u svakodnevnom životu stanovnika Göbekli Tepe? A tek – šta poručuju zvjezdani sistemi uklesani u pobočne kamene stele? O čemu govori nepoznato znakovno pismo urezano na stubovima? Možda prenosi priču o Potopu i životu kakav se odvija na prostorima starozavjetnog Harrana prije nego što su se otvorila nebesa i razularile božanske sile!
Göbekli Tepe postavlja više pitanja nego što daje odgovora.
Turska je jedna velika arheološka riznica na otvorenom. I ne samo arheološka riznica. Ona je zemlja Nuhovih sinova, sveta po brojnim vjerovjesnicima, koji su po njoj hodili. Na njenom tlu cvjetale su mnoge blistave kuture, a trgovački karavanski putevi stizali su do Tibeta i Kine, Beča i Venecije, Jeruzalema i Kaira, Samarkanda i Buhare. Preko njenih brda i dolina jahali su mnogi osvajači, palile i žarile mongolske horde, a Megasovi juršnici žurili prema Perziji i Indiji. Nepobjediva Militia Romana uspostavila je jedno od najvećih carstava, engleski kralj Rikard Lavljeg Srca, pod barjakom krstaša, stigao je u Svetu zemlju. Posljednju ratnu dramu pamti Čanakkale (Galipolje), ali strahovi od novih ratova, nažalost, nisu nestali. Ratni bubnjevi još ne miruju!
