Zeleni hram mudrosti i zaboravljenih istina: Rat za spas Amazonije

RAT ZA SPAS AMAZONIJE: Brazilske specijalne jedinice spaljuju ilegalni rudarski logor. "Gdje god da odu, rudari sve uništavaju", kaže Felipe Finger, vođa specijalnih snaga/

RAT ZA SPAS AMAZONIJE: Brazilske specijalne jedinice spaljuju ilegalni rudarski logor. “Gdje god da odu, rudari sve uništavaju”, kaže Felipe Finger, vođa specijalnih snaga

Kada izađete iz aviona u gradu kojeg već stoljećima iz milja nazovaju La carita de Dios (Božje lice), u želucu ćete osjetiti blagu paniku, koju izaziva visinska bolest. To je prirodna reakcija, jer ste sletjeli u grad koji se ugnijezdio na visini od 2.850 metara, u podnožju još uvijek živog vulkana Pichinchoa, što je svoje zasniježeno grotlo uzdigao do visine od 4.794 metra.

Grad se zvanično zove Francisco de Quito, ali ga cijeli svijet pojednostavljeno zove Quito i glavni je grad Ekvadora i pokrajine koja nosi ime po svom gospodaru, ljutitom vulkanu Pichincho. Starosjedioci Anda Kečue grad su zvali Kui, što znači “to”, a podrazumijeva “mjesto u središtu svijeta”! Odavde pa sve do Ognjene zemlje (Patagonije) nekad se prostiralo blistavo carstvo Inka.

JEDINSTVENI EKSPONATI: Quito su osnovali Španjolci 1534. godine i dah tih davnih vremena još uvijek se zadržao u starom gradskom jezgru, izgrađenom u kolonijalnom stilu, zbog čega je 1978. bio prvi grad koji je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama. Ali Quito je poznat još po nečemu. U njemu je izgrađen spomenik simboličnog imena La mitad del mundo (Centar svijeta), koji označava geografski ekvator. Tu je i veličanstveni Trg Grande, na kojem se nalazi i Predsjednička palata, zasigurno jedan od najljepših gradskih trgova na svijetu. Odatle polazi jedinstveni viseći tramvaj koji će vas odvesti sve do istočne strane vulkana Pichincho.

U Quitu ni gradske crkve nisu ništa manje jedinstvene. Crkva Družbe Isusove (Iglesia de la Compañía de Jesús) prekrivena je zlatom, a Bazilika nacionalnog zavjeta (Basilica del Voto Nacional), sa probranim vitražima, podsjeća na stare pariske crkve. Ali, naš dolazak u Quito imao je sasvim drugačiji cilj – odlazak u zelena njedra najveće prašume na svijetu Amazonije i spustiti se sve do brazilske pokrajine Mato Grosso i rijeke Madre de Dios.

U bogatom etnografskom odjeljenju Muzeja del Banko Central u Quitu, posjetioci se najviše zadržavaju u prostoru posvećenom životu malo poznatih amazonskih plemena. Tu, u centralnom dijelu muzeja, nalaze se strogo čuvane i zaštićene staklene vitrine sa nevjerovatnim muzejskim eksponatima - tri majušne preparirane ljudske glave! Nisu veće od muške pesnice, a izrazi na njihovim gotovo krepkim licima kao da panično prizivaju u pomoć, pokazujući u kojoj mjeri strah i očaj obuzimaju ljude koji umiru nasilnom smrću. Užas!

Nesretnici čije preparirane i smanjene glave zaokupljaju pažnju posjetilaca muzeja pripadaju različitim rasama: jedan je bio amazonski indios, to se vidi po jedva primjetnim ratnim bojama na njegovom izobličenom licu. Drugom crna kosa i crni brkovi dominiraju likom, ali i njegov izraz lica zrači zastrašujućim užasom. Rekao bih da je brkati Latinoamerikanac za života možda bio vodič ili lovac. Treći je nesumnjivo bio bijelac. Možda misionar ili istraživač, kao što smo i mi – dr. Enver Imamović, Boris Kovačević, dr. Eldin Karaiković i ja.

To što su im glave nakon mučne smrti smanjene na neki čudan način i što djeluju kao da su za života bili patuljci, zaslužni su pripadnici kanibalskog plemena Chualasi. Stoljećima su Chualasi bili strah i trepet Amazonije. Redovito su odlazili u lov na ljudske glave, da bi naknadno od njih spravljali jedinstvene obredne trofeje, koji su – prema njihovim vjerovanjima – imali za cilj da podstaknu njihove ratničke nagone i da im donesu hrabrost i sreću.

ZAGONETNA ZNANJA: Nikada niko nije spoznao na koji način su vračevi i šamani Chualasa uspijevali iz odsječenih ljudskih glava da izvade i očiste moždanu šupljinu i oslobode je mekih dijelova. To su radili precizno kao da su poznavali anatomiju. Uz to, uspijevali su proporcionalno smanjivati sve dijelove ljudske glave, izuzev kose i brkova. Kako su to radili, čime su se služili, od kojih biljaka su spravljali tinkture i balzame koji su im u tome pomagali, nikada niko nije saznao. Znanstvenici svijeta i danas tragaju za odgovorima.

U Ministarstvu turizma u Quitu doživjeli smo srdačan prijem. Za jedan dan su nam obezbijedili dozvole da možemo ući na otočje Galopagos i da se možemo neometano spustiti u Amazoniju. Ispričali su nam u povjerenju da se čak i danas u ekvatorijalnoj Amazoniji mogu kupiti preparirane minijaturne ljudske glave po cijeni od 25.000 američkih dolara, a Chualasi, koji danas žive mirnim životom, znatiželjnicima nude suvenire pravljene od kože konjskog repa koji frapantno liče na te užasne ratničke trofeje. Naravno, prijateljski su nas upozorili da ipak budemo oprezni u komunikaciji i pri susretima sa amazonskim plemenima.

UGROŽENA FLORA I FAUNA: Bacanjem otrovnih kemikalija u Amazon i njene pritoke, ispirači zlata nanose ogromnu ekološku štetu/

UGROŽENE FLORA I FAUNA: Bacanjem otrovnih kemikalija u Amazon i njene pritoke ispirači zlata nanose ogromnu ekološku štetu

Znali smo da nam od Chualasa više ne prijeti nikakva opasnost, ali smo takođe znali da u zelenom bespću amazonskih kišnih šuma još uvijek žive brojna neidentifikovana plemena nepredvidivih ratničkih nagona i navika i da će nam trebati dosta sreće da se domognemo Manusa, istinske prijestolnice najvećeg prašumskog prostora na svijetu. No, prije nego što smo otvorili vrata Amazonije i ušli u njene zelene labirinte iz kojih su nas čekali nebrojni izazovi, strahovi i realne opasnosti, snabdjeli smo se medicinskom opremom za hitne potrebe, te krenuli stazama prvih španskih istraživača.

NEPROCJENJIVO BOGATSTVO AMAZONIJE: Na vratima najveće i najneistraženije prašume na svijetu smjestio se grad Iquitos, zvanično glavni grad regije Loreto, na samom sjeveroistoku Perua, nedaleko od granice sa Ekvadorom, Kolumbijom i Brazilom. To je grad čiji je dobar dio podignut na vodi, pa ga mnogi nazivaju Venecijom Amazonije. Iz Iquitosa kreću mnogi misionari, avanturisti i ekspedicije, željni nepredvidivih uzbuđenja.

U SRCU AMAZONIJE: Naš saradnik je bio vođa prve YU novinarsko-znanstvene ekspedicije. Na slici sa dr. Eldinom Karaikovićem u noćnom foto-lovu na kajmane /BORIS KOVAČEVIĆ/

U SRCU AMAZONIJE: Naš saradnik je bio vođa prve YU novinarsko-znanstvene ekspedicije. Na slici sa dr. Eldinom Karaikovićem u noćnom foto-lovu na kajmane/BORIS KOVAČEVIĆ

Iako je udaljen od najpoznatijih povijesnih i turističkih znamenitosti peruanskih Anda, Iquitos je otvoren za sve one koji traže pustolovinu ili šansu u životu. U njemu i njegovoj živopisnoj okolini živi blizu 400.000 stanovnika, dinamično se razvijaju trgovina zlatom i drvna industrija, a sve više stranaca, pa i onih iz Evrope, ovdje dolazi kako bi uživalo u ekvatorijalnoj klimi, egzotičnim delicijama i uzbudljivim putovanjima kroz prašumu. Nije ni čudo, amazonski bazen još je najneistraženiji dio naše planete. Obuhvaća čak sedam miliona kvadratnih kilometara (1,7 milijardi hektara), od čega je pet i po miliona četvornih kilometara (1,4 milijarde hektara) prekriveno neistraženom džunglom u čijoj se bujnoj vegetaciji skrivaju milioni životinjskih i biljnih vrsta. Riječ je o jedinstvenom ekosustavu na našoj planeti. Samo u peruanskoj Amazoniji živi preko 260 vrsta vodozemaca, 300 vrsta sisara, 2.500 vrsta leptira, 700 vrsta riba i 180 vrsta opasnih gmizavaca.

Istovremeno, amazonska prašuma je dom za 20 posto svih poznatih ptičijih vrsta na planeti, kao i više od 2,5 miliona različitih insekata i kukaca. Ko se odluči ući u ovo izazovno zeleno carstvo, mora biti spreman na bezbrojne opasnosti i rizike. Čak i mnoge vrste voća mogu biti smrtonosne za neoprezne osobe, koje ne razlikuju jestive i otrovne plodove. Biolozi smatraju da je pravi broj biljaka u Amazoniji trostruko veći nego što ih je do sada registrovano.

NAJOPASNIJA RIJEKA NA SVIJETU: Veneciju Amazonije zapljuskuju tri rijeke i najveća tropska prašuma na svijetu, koja predstavlja preko polovine preostalih prašuma Plave planete. Životnu energiju prašumi daje rijeka Amazon, po vodenom toku najveća rijeka na svijetu, duga 6.440 kilometara. Ona predstavlja petinu ukupnih svjetskih riječnih tokova. Uz to, njenih desetak hiljada pritoka sakupljaju vodu s područja devet južnoameričkih zemalja: Brazila, Perua, Kolumbije, Ekvadora, Bolivije, Venecuele, Gvajane, Surinama, Francuske Gvajane. Istovremeno, Amazon s razlogom nazivaju i najopasnijom rijekom na svijetu, jer se u njezinim dubinama skrivaju mnoge opasne životinje, poput krvoločnih piranja, divovskih anakondi, kajmana, otrovnih žaba i električnih jegulja, koje pri napadu mogu proizvesti energiju od 500 volti.

NEVINE ŽRTVE: Pripadnici amazonskih plemena već decenijama su protjerivani iz svojih sela od tragača za zlatom/

NEVINE ŽRTVE: Pripadnici amazonskih plemena već decenijama su protjerivani iz svojih sela od tragača za zlatom

Za vrijeme našeg boravka bili smo gosti nekih amazonskih plemena koji žive u divljini u skladu sa svojim okruženjem, kao što su živjeli i njihovi preci prije mnogih decenija. Njihove svakodnevne aktivnosti uključuju lov i ribolov, berbu divljeg voća, uzgoj različitih vrsta povrća, poput korijena kasave, kukuruza i riže, dok se žene bave odgojem djece i rukotvorinama. Većina njih spremna je, uz malu novčanu nagradu, da vas vodi kroz prašumski labirint ili da s vama ide u lov na kajmane, vrstu amazonskih krokodila. Angažovali smo jednog takvog vodiča, oboljelog od malarije, koji je spremno ispunjavao sve naše želje i vodio nas kroz džunglu. Redovito je uzimao svoje lijekove, ali nas nije opterećivao svojom bolešću.

Medicina peruanskih i amazonskih šamana poznata je u svijetu. Glasovita ayahuasca se smatra svetim napitkom. Na Andama i u Amazoniji smatra se tradicionalnom duhovnom medicinom, koju od pamtivijeka koriste domaći ljudi i vračevi amazonskih plemena da bi liječili mnoge teške bolesti i poboljšali svoja čula. “Ayahuasca ima krila kao ptica i jača je od svake bolesti”, kaže jedna stara peruanska narodna poslovica. Mora da je tako!

STOLJETNA ISKUSTVA: Reputacija ove mješavine lokalnih biljaka - Psychotria viridis i Banisteriopsis caapi - koje sadrže takozvane “duhovne molekule” ili dimetiltriptanin (DMT) - izuzetno je jaka i uistinu se vjeruje da pozitivno djeluje na ljudsku psihu i da pomaže u odvikavanju od narkomanije, pušenja, alkoholizma, paranoje, sebičnosti, osamljivanja i drugih bolesnih psihostanja. Većina osoba koje piju ayahuascu čaj i sudjeluju u iscjeliteljskim ceremonijama slažu se u jednom – ayahuasca ima snažan ljekoviti učinak i svi su, nakon terapije, iznenađeni otkrićem svojih ljudskih i karakternih mana.

Amazonija /Pixabay/

VAPAJ ZA POMOĆ: Zelena Amazonija, najveći prašumski prostor na svijetu,
jedinstveni je čuvar ekosistema naše planete/Pixabay

Riječ ayahuasca potiče iz jezika starosjedilaca Anda, drevnih Kečua, i predstavlja složenicu nastalu od dvije riječi: aya, što znači duh, duša ili predak i huasca, što znači loza ili uže – stoga se prevodi kao “loza duše”. Smatra se da amazonska i andska plemena ayahuascu koriste duže od 2.500 godina. Ona ima veoma bitnu ulogu u duhovnim, ritualnim, iscjeliteljskim i kulturnim običajima ovdašnjih naroda, zbog čega ju je peruanska vlada 2008. godine proglasila nacionalnim blagom i zaštitila državnim Ustavom.

Dok je ayahuasca u nekim zemljama svijeta zabranjena, osobe koje su prošle tretman s ovim svetim napitkom amazonskih šamana, tvrde kako su doživjele jedinstveno iskustvo kao što je proširenje svijesti, putovanje kroz vrijeme, putovanje u “paranormalne svjetove”, sagledavanje sopstvene prošlosti i budućnosti, susrete sa spiritualnim bićima, te fenomen “usporavanja vremena”, kada se primjerice deset minuta čini kao nekoliko godina. Uz to, navodno su poboljšali pamćenje, ojačali svoju želju da se odviknu od poroka, spoznali i svoju ulogu na ovome svijetu, te doživjeli jedinstvena nadnaravna iskustva koja je teško opisati. Sve to svakako zvuči zanimljivo, a postoje i mnoga svjedočanstva, dokumentarci i slično, u kojima sudionici takvih obreda potvrđuju i objašnjavaju svoja pozitivna iskustva.

Prava je šteta što ekološki rat, koji se trenutno vodi protiv onih koji na razne načine uništavaju pluća planete, prolazi gotovo nečujno i neopaženo. Zelena Amazonija je jedinstveni čuvar ekosistema naše planete i treba pomoć cjelokupne svjetske zajednice.