Zapad gaslajta cijeli svijet kako genocid nad Palestincima uopšte ne postoji

Postoji fotografija malog dječaka kako viri ispod ruševina. Kroz uzak prostor vide se njegove oči u tami, dok na drugoj fotografiji pruža ruku prema spasiteljima, ali rupa kroz koju pruža ruku je preuska da bi čak i ona prošla kroz nju. Ono što je fascinantno na ovoj fotografiji jesu dječakove oči. Mjesto radnje je Gaza. Njegove oči su tako nevine, ne izražavaju ni strah koliko nerazumijevanje svega što mu se dešava. On je dječak kao bilo koji na svijetu, samo što njega i njegove vršnjake širom planete dijeli bitna činjenica: on pripada narodu kojem je namijenjeno istrebljenje. Naučni termin koji koristimo je genocid, a istorija ga etablira svako malo.

Dovoljni su uši, oči i mozak

Mi koji pripadamo narodu (htjeli mi to ili ne) što je preživio genocid, imamo apsolutno pravo, i ne samo pravo, nego i savršen osjećaj da prepoznamo kada se genocid dešava nekom drugom.

Ja sam ga prepoznao već 8. oktobra 2023. u riječima najviših izraelskih vojnih i političkih dužnosnika. Za to prepoznavanje nije nužno da budete pripadnik naroda ili grupe ljudi nad kojim je izvršen genocid. Dovoljno je da imate uši i oči, i mozak. Vodeći ljudi Izraela su u riječima najavili genocid, i te riječi su začas postale stvarnost. Nisu one postale mesom kako kaže latinska izreka verbum caro factum est, nego su od ljudi pravile topovsko meso.

Cijeli prostor Pojasa Gaze je označen kao prostor dozvoljenog ubijanja, pa su tako ubijani novinari (njih više od stotinu), pisci i akademski građani, obični ljudi, humanitarci, influenseri na socijalnim mrežama, djeca, žene, starci, novorođene bebe… Spisak je monstruozno dug.

Oči i pogled tog dječaka kao da dolaze s druge planete (izvan svakog zla), iako toliko normalne i obične, jer je Gaza postala prostor distopijskog iživljavanja. Postala je prostor gdje je najnormalnije da izraelski vojnik može ubiti palestinskog civila samo zato što je Palestinac. I to je na Zapadu postalo opšteprihvaćeno i normalizirano kroz medijske grupacije koje direktno ili indirektno kontroliše SAD ili Izrael, i njihovi odani saveznici poput Njemačke, Kanade ili Francuske.

Djeca su žrtve genocida/ANADOLIJA

Industrija smrti kakvu nismo vidjeli još od Holokausta sada je digitalno vidljiva iz sekunde u sekundu realnog vremena. Izraelu je dat znak da može raditi šta hoće, dok je dehumaniziranim Palestincima oduzeto pravo čak i na samoodbranu. Izraelska vojna industrija koristi Gazu kao poligon za razvoj sofisticiranih AI programa, koji i nisu moralno sofisticirani jer su namijenjeni za ubijanje djece, staraca i žena. Od robotskih pasa do AI programa koji odlučuju koliko će civila dnevno biti ubijeno da se ispuni “zacrtana kvota”.

Prema istraživanju Pen univerziteta čak 82% stanovnika Izraela smatra da Gaza treba biti etnički očišćena. Govorimo o apsolutnoj volji Izraelaca da Palestinci ne postoje na prostoru koji je stoljećima njihov. I ne može se tu govoriti samo o izraelskoj vrhuški, kao što se ne može govoriti ni o Slobodanu Miloševiću kao jedinom krivcu za zla u BiH i Hrvatskoj, ili na Kosovu. Nego se može govoriti o odgovornosti kompletnog društva, jer bez apsolutne podrške građana nije moguće izvršiti genocid ni bilo kakve masovne zločine, jer oni podrazumijevaju prećutnu suglasnost i glasnu suglasnost apsolutne većine jednog društva.

Paralele između Miloševića i Netanjahua, između ondašnjeg srbijanskog društva i ovog izraelskog se time ne iscrpljuju. Nije ni čudo što današnja Srbija daje toliku podršku Izraelu u činjenju zločina protiv čovječnosti, jer je današnja Srbija nastala na temeljima one Srbije (ili kako se već tad lažno zvala), a temelji su joj bili ratni zločini, etničko čiščenje i zločin genocida. Narodski rečeno: genocidaši se lako prepoznaju.

Paralela koje se jako dobro sjećam seže do 1992. kada su početkom rata u Bosanskoj Krupi, krajem aprila, uhapšeni građani civili, i jedan ili dva pripadnika Teritorijalne odbrane Republike BiH. Sud takozvane Srpske republike Bosne i Hercegovine označio ih je i “prepoznao” kao pripadnike terorističke grupe pod kodnim nazivom JOKS. Moj ukrajinski prevoditelj mi je otkrio značenje ove skraćenice tri decenije nakon što sam za nju čuo: “Jebo vas Onaj Ko vas Sastavi”. Bio je to stepen “zakonske dehumanizacije” koja vam nije omogućavala da možete uopšte i biti ljudsko biće dostojno samoodbrane. I nacistička Njemačka je kroz zakonske akte donijela takozvano Konačno rješenje jevrejskog pitanja. Pravna nauka uvijek igra bitnu ulogu od Holokausta do genocida.

Tako se isto i Palestincima odriče pravo na samoodbranu, a svako ko od njih uzme pušku proglašava se bezuslovnim teroristom. Mediji zapadnog svijeta su ovu vrstu dehumanizacije toliko razvili da je to postala “nepobitna istina”. Tako sam u metrou u Njemačkoj vidio vijest u kojoj je pisalo da je Izrael ubio desetine hiljada terorista u Pojasu Gaze. Dok je sav ostali normalan svijet na planeti znao da se radi o desetine hiljada ubijenih civila Gaze. Stepen dehumanizacije Palestinaca je otišao čak i dalje, toliko daleko da su i civili postali teroristi. Žene i djeca, novorođenčad. U njemačkom tabloidu Bild, na početku genocida na Palestincima, izašao je članak o tome kako su izraelski vojnici našli samoubilačke pojaseve namijenjene za novorođenu djecu. Time je ubijanje beba i novorođenčadi dobilo medijski legitimitet i kao takvo postalo “novo normalno”.

Zapadni mediji su raspirivali i podržavali genocid nad Palestincima bez obzira koliko se plima danas okreće prema prihvatanju činjenice da već od 8. oktobra 2023. gledamo svaki dan genocid uživo. Mnogi ljudi koji su zdušno ćutali ili javno podržavali genocid će za neko vrijeme okrenuti ploču i zasvirati drugu melodiju. Skoro sam stao s prijateljem i pričali smo o Gazi i rekao sam mu da sam duboko uvjeren da će istina o genocidu nad Palestincima kad-tad doprijeti do ljudi na Zapadu. I da duboko vjerujem u to da će istina i pravda pobijediti. Da ćemo mi pobijediti bez obzira na svu medijsku, vojnu, političku, ekonomsku moć i nadmoć Zapada nad ostatkom država i društava ove planete.

Nemoguće je istinu o genocidu sakriti, to je kao fluid, a po zakonu fizike fluid je nestišljiv. Kad pokušaš da ga stisneš on neminovno negdje nađe rupu i izbija na slobodu. Ukoliko ova civilizacija i čovječanstvo budu ikad izašli na zelenu granu (trenutno smo bliži silasku u “liberalni” totalitarizam), onda će vodećim svjetskim državnicima koji su podržavali i koji podržavaju genocid u Gazi i na Zapadnoj Obali biti suđeno kao ratnim zločincima. Trenutno to ne izgleda kao nešto dostižno, ali i južnoafrički aparthejd je tako izgledao pa se raspao.

Dječak će biti svjedok

Onaj dječak ispod ruševina sa očima nevinijim od bilo čega na planeti je označen kao terorista, jer što reče jedna mlada cionistkinja: “Mi njih moramo ubijati dok su mali, jer kad narastu onda će postati teroristi.” Njen stav je zvanično vojno-političko geslo Izraela, koje daleko prevazilazi samu definiciju genocida, i biće potrebno izmisliti novi naučni termin za istrebljenje koje se dešava Palestincima.

Prosto rečeno: onaj ko vidi oči onog dječaka u ruševinama Gaze i ko ne osjeti tugu i žalost, taj teško sebe može nazvati ljudskim bićem. Trenutno Zapad ima to neljudsko u sebi i gaslajta cijeli svijet kako su Palestinci krivi za “vlastitu nesreću”, i kako genocid nad njima ne postoji uopšte.

Opet, pogled dječaka pod ruševinama priča drugu priču. Taj pogled je dokaz moralne (i svake druge) propasti zapadne civilizacije. Ako preživi, taj dječak će biti svjedok. Trebaće svjedočiti o zlu u narednim decenijama. Kao što mi radimo preko trideset godina.