Vjenčanja i razvodi: Pandora stigla i do Grenlanda

Države su gotovo kao ljudi. Između ostalog, zaljubljuju se i svađaju, vjenčavaju, vode brakorazvodne parnice i razvode... ili to čine samo njihovi pojedini dijelovi.

Da li su na pomolu dva nova razvoda (Grenlanda od Danske i Donbasa od Ukrajine) i dva nova vjenčanja (Grenlanda sa SAD-om i Donbasa sa Rusijom), po želji kormilara Bijele kuće Donalda Trumpa, odnosno čelnika Kremlja Vladimira Putina? Razrješenje ta dva najaktuelnija Gordijeva čvora možda će se desiti već ove godine. Jer u toku su globalna prestrojavanja moći i više mogućih raspleta.

Spajanja i razdvajanja

Još od davnih vremena zemlje su se spajale ili je od jedne nastajalo više drugih, a sve primjere vjernih ili nevjernih veza gotovo da je nemoguće i nabrojati.

Nisu li, na primjer, svojevremeno pod istom, doduše kolonijalnom kapom bili Indija i Pakistan, nisu li se potom razdvojili da bi se zatim 1971. razvjenčao i Pakistan, čiji je istočni dio, pod imenom Bangladeš, nastavio samostalni život. Najzad, nije li kao Iridina jabuka između Indije i Pakistana i do danas ostao uvijek zagonetni Kašmir.

Posljednjih decenija bili smo svjedoci i raspada sovjetske imperije i bivše SFRJ, te mirne “plišane” razdiobe Češke i Slovačke. Zatim razvoda Srbije i Crne Gore, a potom i samoproglašenja Kosova. Navodni kosovski presedan otvorio je Pandorinu kutiju i mogućnost da moćne zemlje ne moraju da uvažavaju suverenitet manje moćnih, što dokazuju i primjeri Grenlanda i Donbasa, kao i nedavni slučaj otmice venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura.

Prag: Češka i Slovačka su se mirno razišle

Nekada su pod istom “patronesom” bili Argentina, Urugvaj i Paragvaj, uostalom kao i Danska, Švedska i Norveška, dok se Island tek 1944. razvjenčao od Danske.

Pod imenom UAR od 1958. do 1961. u braku su bili i Egipat i Sirija, a sličnu bračnu vezu, samo 1980, Damasku je nudio i libijski vođa Muammar al-Gaddafi, na šta je tadašnji sirijski lider Hafez al-Assad gotovo pristao, ali je na kraju svadbeni pir, ipak, otkazan i zauvijek.

Katar se svojevremeno odvojio od Behreina, a Malezijska Federacija dugo je živjela ujedinjena i sa Singapurom, da bi se taj njen zanosni dio odvojio 1965, dok su Kuala Lumpuru i dalje ostali vjerni Saravak i Sabah (sjeverni dio Bornea).

Poslije duge krvave razdvojenosti i nakon stotina hiljada leševa samo u dolini Mekonga i ukupno tri miliona žrtava, od 1975. Južni i Sjeverni Vijetnam ponovo su zajedno. Kao što se tačno u ponoć 30. juna 1997, poslije 99 godina odlutalosti, u kineski zagrljaj vratio Hongkong. Potom se 1999. vratio i Makao, a Peking najavljuje da ni po koju cijenu neće dozvoliti razvod ni vječno tajanstvenom Tibetu, kao ni odlutalom Tajvanu, držeći se svog svetog pravila o “jednoj Kini sa više sistema”.

Na bračnim mukama je i Indonezija, od koje se 2002. razvjenčao Istočni Timor, a isto žele i separatisti na Sumatri, kao i Irijanci (Nova Gvineja), dok tamilski “tigrovi” već decenijama ne miruju u Šri Lanki, tražeći otcjepljenje sjevernog dijela otoka.

Podjela kiparske duše

Od davnog ljeta 1974. nestvarnom tzv. Atilinom linijom koja para dušu, podijeljen je i divni Afroditin otok Kipar, upravo predodređen za životnu idilu. Dvije kiparske zajednice, grčka i turska, od tada žive kao rastavljeni supružnici koji su ostali u istom, ali strogo podijeljenom stanu, čija jedina zajednička vrata kontrolišu pripadnici plavih šljemova i to u levantskom dekoru vječitog nebeskog i morskog plavetnila.

Zemlja od Sabe dugo je čekala svoj trenutak za istoriju da bi se nakon svadbene svetkovine 22. maja 1990. između Arapske Republike Jemen i Narodne Demokratske Republike Jemen ponovo ujedinila. Svečanost je bila začinjena i čarobnim napitkom – kafom “moka” (kojoj je ime darovao upravo istoimeni jemenski grad), čiji se opijajući miris širio ovom zemljom bogova, kako su je nazvali još stari Egipćani, omamljujući čak i pustinjske lađe – kamile.

Za bračnom zajednicom, bar pod djelićem nebeskog svoda, dugo već maštaju i Kurdi, ti potomci drevnih Medejaca, koji sada žive razasuti u više država. Životni san im se samo jednom, i to zakratko, ostvario, sada davne 1946. godine, kada je na prostorima Irana bila osnovana kurdska republika, ali je ona bila kratkog vijeka – ugasila se nakon 327 dana postojanja dok je većina njenih prvaka, sa Muhammadom Kazijem na čelu, pogubljena.

Brojna su bila spajanja i razdvajanja i na afričkom tlu. Tanzanija je nastala ujedinjenjem nekadašnje Tanganjike i mirisne ostrvske državice Zanzibar, dok su Gambija i Senegal, koji je gotovo okružuje, sklopili konfederalni brak još 1981. Maroko je pripojio Zapadnu Saharu, a između Gvineje Bisao i Zelenortskih Ostrva, ili Kape Verdea dugo je postojala posebna veza.

Bijafra je svojevremeno tragično platila svoju želju za razvodom od Nigerije dok je sudanski, pretežno hrišćanski i animistički jug, predvođen liderom Sudanske narodne oslobodilačke armije (SPLA) Johnom Garangom, dugo težio da se odvoji od islamskog sjevera, što se na kraju i dogodilo 2011.

Etiopija je ostala bez Eritreje 1993, koja joj je dugo darivala izlaz na crvenomorske obale. Brak, pun trzavica, trajao je od 1962, kada je sklopljen uz kumstvo SAD-a i Velike Britanije, ali u njihov brak stalno su se miješali i Sovjeti, pa čak i Kubanci! Na kraju, došlo je do razvoda kod Kapije suza (Bab el-Mandeba), ali su nesuglasice dugo ostale oko pokrajine Badme.

Trinidad i Tobago, mada uživaju u ljepotama Kariba, žive i u bračnim nesuglasicama, jer Tobago neprestano traži više autonomnosti od ljubomornog Trinidada.

A zbog obostrane zaljubljenosti u Foklandski arhipelag drugog aprila 1982. Argentina i Velika Britanija su čak i zaratile. Rat je srećom kratko trajao, ali su britanske trupe morale da se tada otisnu na pravu odiseju, kako bi zaštitile taj svoj ostrvski djelić ljubavi!

Portoriko ima specifične veze sa SAD-om, dok je frankofonski Kvebek u više navrata testirao svoje opredjeljenje da li da ostane pod okriljem Kanade ili da samostalno zaplovi.

Na Kavkazu, odlutale gruzijske teritorije Abhazija i Južna Osetija dugo već testiraju strpljenje Tbilisija, dok su Azerbejdžan i Jermenija nedavnim dogovorom svojih predsjednika Alijeva i Hačaturjana u Davosu konačno pomirili dvije države, poslije bolnog iskustva koje su imali sa Nagorno-Karabahom.

Nestvarna ponuda

Pomenimo na kraju i jednu od najnestvarnijih bračnih ponuda i to iz 1947, kada je Sicilija zatražila prisajedinjenje SAD-u i njeno pretvaranje u “49. američku zvjezdicu”.

Srećom, ideja je ubrzo pala u vodu, jer bilo je van pameti da jedan zanosni mediteranski otok, toliko udaljen od SAD-a i sa svim italijanskim obilježjima, i pomisli da postane sastavni dio Amerike...