Veliki povratak: Virgilije Nevjestić u Čapljini

“Virgilije Nevjestić – Velemajstor grafičkog umijeća”, naziv je izložbe u Umjetničkoj galeriji Hrvatskog kulturnog središta Založbe kralja Tomislava u Čapljini. Izuzetan i raritetan kulturni događaj. Izložba se svečano otvara u subotu 28. ovog mjeseca.

Riječ je stvarno o velemajstoru grafike svjetskog ugleda i velikoj šansi koja se ne propušta, a to je vidjeti djela ovog vrhunskog umjetnika vlastitim očima. Autorica koncepta i postava izložbe je istaknuta zagrebačka povjesničarka umjetnosti Biserka Rauter Plančić, iskusna muzealka i nekadašnja dugogodišnja ravnateljica Moderne galerije (danas Nacionalni muzej moderne umjetnosti).

Sretna luka

U postavu je tridesetak grafika iz fundusa Zaklade “Virgilije Nevjestić” iz Zagreba. Tridesetak grafičkih listova što čine ovu izložbu prikazuju slikara Nevjestića u njegovu najboljem izričaju, poentira Rauter Plančić. “On je kao umjetnik u prvom redu velemajstor grafičkih tehnika zahtjevnoga dubokog tiska i k tomu, prvorazredni je kreator bibliofilskih knjiga poezije u kojima on – u osnovi crno-bijeli svijet grafike – oplemenjuje baršunastim kolorizmom i suzvučjem boja koji uzvisuju njihovu estetsku i umjetničku vrijednost”, konstatira.

Iz Zaklade “Virgilije Nevjestić” ističu zadovoljstvo zbog prilike, kako kažu, da se u poznatoj i priznatoj čapljinskoj Umjetničkoj galeriji i njenoj lijepoj i dugoj umjetničkoj povijesti predstavi mali dio iznimne ostvštine ovog velikog hrvatskog i europskog grafičara. Izložba u Čapljini revitalizira sjećanja.

Virgilije Nevjestić (Kolo kod Tomislav-Grada, Bosna i Hercegovina 1935 - Pariz, 2009) grafičar, slikar i pjesnik diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje završava i specijalni odjel za grafiku. Od 1968. živi i radi u Parizu. Godine 1987. u Parizu osniva L’ academie Virgile na kojoj održava specijalni tečaj grafike, ujedno predaje i na Francuskom institutu za restauraciju umjetničkih djela.

U vlastitom izdanju objavljuje niz grafičkih mapa, među ostalim “La Divina Comedia” (“Božanstvena komedija”, 1977), “Hommage a Pablo Neruda” (1973), “Hommage a Jean Fouguet” (1972) i dr. U postavu izložbe u Čapljini može se vidjeti i unikatna mapa grafika “Božanska komedija” otisnuta u samo 10 primjeraka. Nevjestić također u vlastitoj nakladi objavljuje bibliofilska izdanja pjesama Antuna Branka Šimića, Dragutina Tadijanovića, Maka Dizdara, Charlesa Baudelairea i brojnih drugih pjesnika. I sam piše pjesme, koje ilustrira vlastitim crtežima.

Samostalno izlaže u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Milanu, Parizu, Bostonu, Firenci, Tokiju, Londonu, Rimu, Haagu, Bruxellesu, Vancouveru i New Yorku. Najnovija izložba u Čapljini objedinjuje radove nastale u razdoblju od 1965. do 1989. godine. Nevjestića, na samom početku profesionalne karijere duge više od pola stoljeća, najveći autoriteti likovne kritike Jugoslavije prepoznaju kao jednog od najoriginalnijih mladih hrvatskih grafičara, ne samo u zemlji nego i u inozemstvu. Kako tada ističu, radi se o umjetniku s već izgrađenim snažnim personalityjem, koji se najviše voli izražavati u tehnici bakropisa, najpogodnijoj za analitičke sklonosti, a to je, kako ocjenjuju, najupadljivija kvaliteta ovog umjetnika.

Kustosica Rauter Plančić, u vrlo nadahnutom uvodnom tekstu u katalogu čapljinske izložbe, podsjeća na niz značajnih činjenica kojima osvjetljava Nevjestićev come back i ponovni susret s djelima ovog umjetnika. O velemajstoru grafičkog umijeća govori s puno znanja, ali i nježnosti, jer je među ostalim upravo Rauter Plančić kustosica koja je priredila veliku, kako navodi, povratničku retrospektivnu izložbu grafičkog i slikarskog opusa Virgilija Nevjestića 1998. godine u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori.

Objašnjava i kako je i zašto otišao iz Zagreba: “Valja spomenuti odmah i činjenicu da se Virgilije Nevjestić 1967. otisnuo u Pariz, bez ikakve stipendije ili neke preporuke starijih kolega okupljenih oko Galerije Forum, s kojima je izlagao neposredno nakon završenih studija na zagrebačkoj likovnoj Akademiji. Nota bene, zbog njihova nepoštivanja prava na njegov slobodan izbor slikarskoga izražavanja i uopće zbog neslaganja uprave forumaša s njegovim sve očitijim nacionalno osviještenim umjetničkim djelovanjem, on je napustio Zagreb i u Parizu je našao svoju sretnu luku i poticajnu sredinu za silno željeno slobodno i široko polje umjetničkog djelovanja.”

Kako se naglašava u kontekstu čapljinske izložbe, u opusu Virgilija Nevjestića izvanredno se sjedinjuju likovno i literarno, svjetsko i zavičajno, tradicionalno i suvremeno. Podsjeća se da se na hrvatskoj likovnoj sceni pojavio početkom 60-ih godina u vrijeme prevlasti informela i apstrakcije, “pa ne čudi da su mu ondašnji kritičari i ostali apologeti forumaške apstrakcije prigovarali anegdotalnost, pretjeranu pričljivost i sentimentalno ozračje njegovih radova”.

Kustosica precizno detektira glavne izvore inspiracije umjetnika, a oni su u zavičaju umjetnika: “Zavičajni duvanjski krajolik, kojeg određuje bjelina kamena i plavetnilo neba, Virgilu je bio prvi izvor nadahnuća i motiv njegovih mladalačkih crteža. Bilo je u tog mladića začudne odvažnosti i vjere u sebe kada je odlučio napustiti Kolo, razmaknuti vrleti na obzorju Hercegovine i otisnuti se prvo u Zagreb na Akademiju, a onda i u daleki svijet. U europskoj slikarskoj meki postao je grafičar svjetskoga glasa. Motivi i izričaj pariških radova odaju duboku vezanost zrelog umjetnika za korijenje iz kojih je izrastao, a peteroznamenkasta brojnost njegovih djela svjedoči i da je zadržao radišnost duvanjskog težaka, koja ga je gonila da pritišće prešu svaki dan i tjednima tako dok ne postigne željeni oblik i boju za svoje grafike.”

Nevjestić graviru ili crtež razgrađuje i komada do pročišćenja i obnove, napominje se, kako bi izrasla u slikarsku viziju boljega svijeta. Podatke izravno preuzete iz stvarnoga života transponira u elemente snoviđenja, kojima gradi neobične, izvanredno ritmične i uravnotežene konstrukcije. Uprizorene snove na Virgilijevim crtežima i grafikama bilo bi prejednostavno podvesti pod nazivnik romantičnog pasatizma. Bio bi to i previd temeljnog umjetnikova cilja – destrukcijom grube stvarnosti naslikati idealni svijet zajedništva sna i jave, analizira kustosica čapljinske izložbe.

Čista ekskluziva izložbe u Čapljini je primjerak grafičke mape “Božanstvena komedija”, umjetnička reinterpretacija stihova Dantea Alighierija, uključujući i božanstven Danteov portret. Mapa nastaje u razdoblju od 1971. do 1977. Nevjestićeva “Božanstvena komedija” ima 39 listova, graviranih u tehnikama aquatinte i bakropisa u boji, mjestimično miješane tehnike s gvašem, a otisnuta je u samo 10 primjeraka, na ručno rađenom papiru Richard de Bas. Mapa ima tri poglavlja: Pakao, Čistilište i Raj. Naslovi ispred svakog poglavlja su gravirani i pozlaćeni. Mapu “La Divina Comedia/Božanstvena komedija” odmah po završenom otiskivanju otkupljuje pariška Bibliothèque nationale de France, kao i brojne samostalne grafičke listove koje je njezin autor dotad izlagao u Fancuskoj nacionalnoj biblioteci i na pariškim Salonima.

Nevjestić je dobitnik prestižnih priznanja: talijanske nagrade za grafiku Grand Prix Biella i Velike nagrade na III. međunarodnoj izložbi grafike u poljskom Krakowu. Također, više puta je laureat Zagrebačke izložbe crteža, među ostalim, dobitnik Premije Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU, danas HAZU). Kustosica Rauter Plančić kaže da ne želi duljiti o odnosu jednog dijela zagrebačke likovne kritike prema radu Virgilija Nevjestića, radije otkriva njegovu prirodu i autorsku osobnost.

Evo što otkriva: Bio je samotnjak i izraziti individualac pri radu i u pitanjima umjetnosti, navodi. U teškom grafičkom poslu nikada se nije koristio elektronikom nekog specijaliziranog studija i sve je radio sam na vlastitoj preši. Nikada nije pripadao nekoj formalnoj likovnoj skupini i prije bismo rekli da je uvijek plivao protiv struje i mimo uvriježenih pravila između galerista-nakladnika i umjetnika-tiskara.

“Vazda je pred sebe postavljao izazove što graniče s fantastikom i ciljeve ostvarive malokomu. Métier, kojim je izvanredno vladao, i samosvojnost njegova izraza, kojim je premašio okvire formalnih curicula grafičkih škola, njegovo djelo čine jedinstvenim u europskoj grafičkoj umjetnosti. Minucioznost njegovih u bakru ucrtanih linija doimlju se poput originalnih crteža srebrnom olovkom, a koloristički valeri aquatinti poput najfinijih pastela.”

Mapa i remek-djela

Na pitanje novinara što je to grafička umjetnost, Nevjestić odgovara: nisu umjetnici grafičari koji rade od jednog bijenala do drugog, nego oni koji žive za grafiku i pritom su sretni ako od grafike mogu živjeti. Na izložbi u Čapljini, osim božanstvene mape “Božanstevna komedija”, mogu se vidjeti brojna remek-djela ovog autora, poput grafika “Hercegovačka idila” iz 1980. i 1965, “Pariška jesen” (1978), “Seljačka buna” (1972), “Scena na polju” (1972), “Tajna ili leptir” (1970), “Kolo” (1970) i dr. Rad “Pariška jesen” (na naslovnici Pogleda), izveden u kombinaciji bakropisa, mezzotinte, aqutinte u boji i akvarela povjesničarka umjetnosti Rauter Plančić smatra jednom od prvorazrednih slika hrvatske likovne umjetnosti uopće.

Virgilije Nevjestić gravirao je oko 11.000 ploča, koje je uglavnom otiskivao u vlastitoj nakladi i u rigorozno malom broju primjeraka po motivu. Najčešća naklada grafika izloženih u Čapljini je pet primjeraka ili samo autorov otisak. Nakon smrti umjetnika, u njegovom ateljeu zatečena je opsežna grafička ostavština i veliki dio odlično sačuvanih bakrenih ploča koje su bliski članovi Nevjestićeve obitelji prenijeli u Zagreb. Pohranjeni su u Zakladi “Virgilija Nevjestića”. “Gdje željno čekaju nove naraštaje umjetnika, povjesničara umjetnosti i kustosa koji će nastaviti produbljivati znanja o opsegu, značaju i vrijednostima Nevjestićeva grafičkog, slikarskog i crtačkog stvaralaštva”, ističe Rauter Plančić.

Izložba u Čapljini čeka i sve ljubitelje prave i iskrene umjetnosti.