U gradu od tri dana hoda

Mezopotamija je moja druga kuća. Još od 1970. godine, kada sam između svetih rijeka Eufrata i Tigrisa tragao za zagonetkama sumerske civilizacije i tragovima biblijskih gradova, čemu sam dobrim dijelom posvetio knjigu “Tajne iščezlih civilizacija”, Mezopotamija je za mene više nego dom Gilgamesha i starobiblijskih patrijarha. Ona je kolijevka mudrosti i zakopanih znanja koja još uvijek aktivno otkrivaju stare tajne. Zbog toga, kad god se nađem na prostorima između Sanliurfe i Shat el-Araba, mene ispune silni nemiri.

Noć u Ninivi mi nije donijela smiraj duši. Čim sam sklopio oči i utonuo u san, u meni kao da su se počeli odvijati neki drugi moji životi kojih na javi nisam bio svjestan, a u snovima mi se činili stvarnim. Gledao sam nepoznate krajolike, čudno razlivene i nejasne, kao da su sa slika italijanskih impresionista, iznad kojih sam letio kao ptica svjestan i oduševljen svoje nenadane moći da mogu da letim kamo zaželim, zatim je sva moja čula ispunila neka uznemirujuća buka nalik zloslutnoj grmljavini ili topotu ljutih konja, u kojoj su se miješali ljudski glasovi, pozivi u pomoć i krikovi, pa sam zatim slušao daleki huk vodenih bujica i nemirnih rijeka i onda je, najednom, zavladala besprijekorna tišina, a mene više nije bilo na nebeskim visinama, nego sam kao dijete nesvjesno šta se oko njega zbiva, oduševljen ljepotom i zadivljen nenadanim idiličnim prizorom, ležao na prelijepoj poljani prekrivenoj bezbrojnim bokorima mirišljavih ljubičica. Činilo mi se da je sve živa zbilja i jedino što sam se u tom trenutku pitao jeste kako ću preko tog prelijepog cvjetnog ćilima do svog roditeljskog doma, kako ću a da ne zgazim nijedan cvijet i iza sebe ne ostavim trag.

BURNA VREMENA: Niko danas ne zna sve tajne Ninive, grada koji je obilježio drevna vremena

GRAD OD TRI DANA HODA: Ujutru, tek što se golemi sunčev krug promolio na istočnom horizontu, s prozora moje sobe u skromnom pansionu pružao se prelijep pogled na ono što je ostalo od biblijske Ninive. Svuda unaokolo ležale su žalosne ruine u kojima se skrivala cjelokupna memorija ne samo ovog legendarnog grada nego i cjelokupne Mezopotamije. Negdje u dnu mog vidokruga, u jutarnjoj izmaglici nazirali su se bijedni ostaci veličanstvenog zigurata koji je dominirao nad usnulim gradom, u kome su se nekada odvijali tajnoviti obredi u čast nenadmašne Ishtar, sumerske boginje ljubavi, plodnosti, rađanja, ali i rata.

Tu, negdje, u čudu je stajao siroti šeik Abd-er-Rahman, polovinom 19. stoljeća, vidjevši engleskog istraživača Henryja Layardu, jednog od mnogih arheologa-avanturista koji su tragali za zaboravljenim zemljama i gradovima o kojima su slušali priče iz biblijske Knjige Postanka.

“Moj otac i otac moga oca su prije mene ovdje razapeli svoje šatore. Već 12 stoljeća pravi vjernici naselili su se u ovoj zemlji i nijedan od njih nikada nije čuo o nekoj podzemnoj palači, pa ni oni što dođoše prije njih. I gle! Uto dođe neki Franak iz neke zemlje, uzme štap i zacrta jednu crtu ovamo, a jednu crtu onamo. Ovdje je, kaže on, palača, i tamo, kaže on, jesu vrata, i pokaže nam što je za svega našeg života ležalo pod našim nogama, a da o tom i ne slutismo. Čudno! Čudno! Jesi li to naučio iz knjiga, iz čarolija ili od svojih proroka? Kaži, gospodine! Kaži mi tajnu te mudrosti!...”

ŠTA OTKRIVAJU OSTACI GRADA: Niniva je bila prijestolnica najmoćnije carevine u Mezopotamiji

Tako su dan za danom otkrivani ostaci znamenitih gradova-državica Lagash, Nipur, Ur, Kish, Shurupak, Lagash, Sipar, Uruk i drugi. Mezopotamija je tako postala jedno veliko bogato arheološko nalazište, svojevrsna riznica povijesnih saznanja o prvim kulturama. Ali, vratimo se Ninivi…

Kada bi se umorni trgovački karavani približavali jednoj od petnaest gradskih kapija nazvanih po moćnim sumersko-asirskim božanstvima i ukrašenim veličanstvenim reljefima iz sumerske mitologije, zastajali bi bez daha zadivljeni dvostrukim kamenim zidinama “visokim poput planine”, kako se zorno kazuje u biblijskim pričama. Gradske zidine, nazvane sumerskim imenom Bad-imgallabi-lu-susu – u prevodu: Zidine čija slava odbija neprijatelja – bile su neosvojive, a prostirale su se 12 kilometara oko grada, čineći odbrambeni prsten. U Ninivi je živjelo blizu 180 hiljada stanovnika, a kroz grad je proticala živopisna rječica Khosr, koja je na samom rubu grada uticala u moćni Tigris.

FASCINANTNI DOMETI SUMERA: Arheolozi su zbunjeni otkrićima iz vremena sumerske civilizacije

NEVJEROVATNA ZNANJA: Dok sam to jutro sa sjetom posmatrao žalosne ostatke nekada najznačajnijeg grada u Mezopotamiji, pokušavao sam u mašti oživjeti sjaj prijestolnice najmoćnijeg suverena Asirske carevine, kralja Ashurbanipala (668-626/7. pr.n.e), koji je za života porazio mnoge neprijatelje i priključio Babilon, Perziju, Egipat i Siriju svom moćnom carstvu. Ashurbanipal nije samo bio sjajan vojskovođa već i bibliofil kakvog historija ne pamti. On je u kraljevskim odajama stvorio najveću i najznačajniju glinenu biblioteku starog vremena. Bio je to kralj nad kraljevima i smatran je visokim svećenikom boga Ashura, poklonika učenosti i narodnog stvaralaštva, povijesti, astrologije, matematike i stranih jezika.

Nedaleko od mog pansiona, bila je podignuta kraljevska palača sa preko 80 soba ukrašenih nebrojnim skulpturama i reljefima na kojima su prikazani božanski likovi, vjerske svečanosti i kraljevski obredi, ratni pohodi i prizori iz mitologije. Nešto dalje, na brežuljku Kuyunjik, uzdizala se palata kralja Sennacheriba (705-681. pr.n.e) u kojoj je 1852. godine britanski pravnik i arheolog-amater Austen Henry Layard otkrio dvije kraljevske riznice, koje je nazvao Sobama zapisa ili Kućom svitaka, prepune povijesnog i kulturološkog blaga.

GRAD KOJI PAMTI BIBLIJSKE LEGENDE: Antički pisci svjedoče da je Niniva bila ljepša od bilo kojeg grada u Mezopotamiji

U tim prostorijama je otkriveno najveće blago Ninive, čuvena Ashurbanipalova biblioteka sa 26.000 glinenih pločica, zbirka pisanih svjedočanstava i dokumenata babilonsko-asirskog kulturnog područja. Sve “knjige” su bile ispisane klinastim pismom i uredno katalo­gizirane po tematskim oblastima. Neke su bile posvećene povijesti, neke umijeću i etici vladanja, druge religiji i magijskim vještinama, zatim znanosti, tajnim učenjima, astrologiji, geografiji, matematici, poeziji… a tu su bili spremljeni i povjerljivi kraljevski dokumenti.

Zahvaljujući Ashurbanipalovoj biblioteci, istraživači su otkrili da je astronomija, odnosno astro­logija, zauzimala jedno od najvažnijih mjesta u asirsko-babilonskoj tradiciji i kulturi. Moglo bi se mirne duše reći da su oni utemeljitelji astronomije. Bili su vješti zvjezdoznanci. Opčinjeni pomjeranjima nebeskih tijela, dali su imena horoskopskim znakovima, a smatra se da su bili i prvi astronomi koji su znali izračunati vrijeme kada će nastupiti pomračenja Sunca ili Mjeseca.

U biblioteci su pronađeni izvještaji kraljevske zvjezdarnice o praćenju kretanja pojedinih planeta, a pronađena je i pločica s brojem Velike konstante – 195 955 200 000, što je predstavljalo ravno 200 milijardi godina. Riječ je o dužini vremenskog perioda koji je neophodan da se sve planete, Mjesec i Sunce vrate u početni položaj na zvjezdanom nebu. Nikad niko nije utvrdio zašto im je bio potreban ovaj fantastični podatak.

Istraživači su ustanovili da su Asirci imali prefinjen smisao za bilježenje važnih događaja, koji su obilježili određene vremenske periode. O tome svjedoče odaje kraljevske palate prepune historijskih podataka i slikovnih i reljefnih prikaza ratnih pohoda, pobjeda i velikih građevinskih podu­hvata. Datumi i opisi koji prate svaki zabilježeni ili oslikani događaj i pažnja kojom su upisivali imena zaslužnih vojskovođa, kraljeva i prinčeva, govore o povijesnoj preciznosti kojoj su težili stari asirski kroničari. Pored tekstova o bitnim historijskim i astronomskim događajima, otkrivene su dragocjene kronološke tablice i dugačke listine imena kraljeva i kraljevskih dinastija, te godine njihovih vladavina. Pronađen je i čuveni “Ep o Gilgameshu”, pa čak i jedan zapis kralja Ashurbanipala, koji je zabilježio zapažanja sa svojih putovanja: “U krajevima kroz koje sam prolazio vidio sam kedar, čempres, šimšir, mirtu, smreku, badem, hurmu, abonos, maslinu, tamarindu, smrdljiku, hrast, orah, gorkoslad, vrbu, šipak, šljivu, krušku, dunju, smokvu, lozu...”

AKADEMIK AHMED BOSNIĆ/ AUTOR

SEMIRAMIDINI VRTOVI: Nemirna stoljeća i ratovi, uništili su sve vrijedne građevine i spomenike Mezopotamije i ugasili mnoga sjećanja na blistavu Ninivu, na koja su - kako Biblija svjedoči – bjesomučno nasrtali mnogi neprijatelji moćne Asirije. Njenu slavu s vremenom je preuzeo obližnji Babilon, grad poroka i bahanalija - u čijoj je sjenci priča o Ninivi definitivno zamrla mnogo prije nego što će Babilon doživjeti njenu sudbinu.

Posljednjih godina, srećom, o Ninivi se ponovo ozbiljno razgovara u znanstvenim krugovima. To možemo zahvaliti jednoj agilnoj profesorici iz Orijentalnog instituta Sveučilišta u Oxfordu. Historičarka dr. Stephanie Dalley je više od dvadeset godina strpljivo istraživala i sakupila dovoljno činjenica da ispravi jednu golemu povijesnu i arheološku zabludu. Uspjela je da dokaže da je čuvene Semiramidine viseće vrtove, jedno od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta, dao izgraditi asirski vladar Senaherib u Ninivi, a ne, kao što se do sada vjerovalo, moćni kralj Nebuchadnezzar II u Babilonu.

Strpljiva višedecenijska istraživanja, koja se oslanjaju na djela antičkih putopisaca, uključujući Strabona, Diodorusa Siculusa i Quintusa Curtiusa Rufusa, profesorica Dalley je objavila u knjizi “Misterija visećih vrtova”, u kojoj je iznijela dokaze koji obaraju sve dosadašnje teorije. Semiramidini vrtovi izgledali su čudesno i nije čudo da su uvršteni u sedam svjetskih čuda antike.

Boraveći u Ninivi, našao sam podatke da su izgrađeni kao polukružne, višespratne vještačke uzvisine visoke oko 25 metara. Prilaz vrtovima imao je izgled teatra, a u podnožju se nalazio bazen u koji su se ulivali žuboreći potočići koji su tekli sa njegovih strana. Svaka je strana bila duga, a unutar svakoga sprata bili su čvrsti svodovi od crijepa, koji su se oslanjali na visoke kamene stubove. Platforme terasa od masivnih kamenih ploča bile su pokrivene slojem trske i zalivene asfaltom na koji je bio nasut sloj plodne zemlje, dovoljan da u njemu raste čak i šumsko drveće. Spratovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni ružičastim i bijelim pločicama.

Drveće i cvijeće bili su zasađeni na malim ljupkim vještačkim poljima. Cio vrt bio je prečnika 120 metara, i smatra se da ga je navodnjavalo najmanje 35.000 litara vode sprovođene sistemom brojnih kanala i akvadukta iz regije udaljene čak 80 kilometara. U samom vrtu voda je podizana na više nivoe pomoću pumpi-sisaljki. Zanimljivo je da Babilonski spisi o Semiramidinim vrtovima ne govore ništa, pa su neki historičari s razlogom smatrali da su viseći vrtovi puka izmišljena. Doduše, ne u poročnom Babilonu, nego u zanosnoj Ninivi!

A ko je bila Semiramida?

NEODOLJIVA BOGINJA: O njoj i njenom osobnom šarmu i magnetizmu uz pomoć kojih je i krunisane glave bacala na koljena, postoji više legendi nalik onima o legendarnoj Kraljici od Shebe (Saba). Meni je najdraža ona koja govori da je bila mitska junakinja božanskog porijekla, kćerka boginje ljubavi i plodnosti, sirene Atargatis (povezane s Mjesecom, vladarom plime i oseke) iz Ashkelona, koja je obožavana u bogatoj sjevernoj Siriji. Međutim, zbog tragičnog djetinjstva, prerano je prepuštena zlohudoj sudbini. Odgajali su je golubovi, sve dok je nije našao kraljevski pastir Simas.

Slušao sam prastare legende Mezopotamije koje pripovijedaju da je nakon toga Semiramida srela Ninusa (Nimrud), mitskog osnivača Ninive. Impresioniran njenom ljepotom i mudrošću, Ninus ju je uzeo za ženu. Imali su sina Niniasa, koji je naslijedio oca i Ninusu podigao veličanstveni mauzolej u blizini Babilona, “devet stadija visok i deset stadija širok”.

Legenda dalje kaže da je Semiramida bila strastvena graditeljka. Podizala je velike gradove, posebno Babilon, veličanstvene spomenike i puteve kroz nepristupačne planine na sjeveru Mezopotamije. Projektovala je i naredila izgradnju i Visećih vrtova koji su, dakako, nazvani po njenom imenu. Pri kraju vladavine, nakon 42 godine, sve poslove prepušta sinu Niniasu i netragom nestaje. Prema onome što se smatra originalom te priče, pretvara se u golubicu i od tada biva obožavana kao boginja.