Svjetski vašar laži, hipokrizije, nasilja, krvi i okupacije
Bajram u Gazi
Prvi korak do spoznaje stvari i stvarnosti jeste njihovo imenovanje i razumijevanje i smisleno povezivanje njihovog sadržaja, odlika, značaja, značenja i cilja. U pozitivnom smislu, ideologija je sistem ideja, pojmova, predodžbi i principa izražen u različitim oblicima društvene svijesti u politici, diplomatiji, znanosti, medijima, umjetnosti, kulturi, sportu, propagandi i ona je uvjetovana kontekstom i sveukupnim okolnostima u društvu, ali i sama aktivno djeluje na ispravan ili pogrešan razvoj društva.
U teoriji se uči i tvrdi da postoji ispravna i reakcionarno-opasna i pogubna ideologija. Prema Karlu Marxu, ideologija je postvarena i lažna svijest koja je apologija postojećeg sistema bez obzira na to kakav je. Za socijalističke revolucije Milovan Đilas je primijetio opaku i opasnu zamku koja je rezultirala strašnim i krvavim posljedicama nakon nekoliko desetljeća: “U revolucijama su potučeni nacionalizmi (nisu iskorijenjeni), ali oni lako buknu ako se nisu u društvu razvili određeni odnosi, demokratske institucije, slobodna ekonomija i srednja klasa.
Komunizam je iza sebe ostavio pustoš iz kojeg su buknule ideologije i pokreti kojima je nadohvat bio sirovi materijal mržnje i ogorčenja (‘zlo, to su drugi’, Sartre) uvriježenih zlih sjećanja i nadasve ideologiziranih vjerovanja da su drugi krivi za sve nacionalne i druge nedaće i da se ne mogu otkloniti sazdavanjem čistih nacionalnih država.”
Planovi o velikom Izraelu
Od svih ideologija najopasnija, najstrašnija i najagresivnija ideologija je ideologija čiste nacionalne države. Sadašnji premijer Izraela i mušterija Haškog suda izjavljuje: “Izrael nije država svih svojih građana, već jevrejskog naroda i samo njega. Ko je taj da Izraelu može zabraniti izgradnju naselja (na uzurpiranoj i okupiranoj zemlji) i podigne zid dug preko 700 km i visok osam metara”.
Prvi javni i zvanični princip sadašnje izraelske Vlade, s kojim su upoznate i znaju sve zemlje svijeta i Ujedinjene nacije, glasi: “Jevrejski narod ima ekskluzivno pravo, ekskluzivno i neotuđivo pravo na sve dijelove zemlje Izraela: Galileje, Negeva, Golana, Judeje i Samarije”.
Evo šta je 1937. godine izjavio David Ben Gurion, budući prvi premijer Izraela: “Mi, Jevreji, moramo protjerati Arape i zauzeti njihovo mjesto. Svakom je jasna težina problema u odnosima Arapa i Jevreja. Ali niko ne vidi da za ove probleme nema rješenja. Među nama je ponor i ništa ne može da poveže dvije strane. Mi, kao narod, želimo da ova zemlja bude naša, Arapi kao narod žele da ova zemlja bude njihova”.
Ovo je Ben Gurion izjavio jedanaest godina prije nego što je formirana država Izrael, dvadeset godina prije formiranja Fataha i šezdeset godina prije formiranja Hamasa, u čijem je formiranju neizmjerno učestvovala država Izrael, kao što je učestvovala i u atentatu na svoga premijera Jicaka Rabina zato što je u Oslu 1993. godine potpisao Mirovni ugovor sa Jaserom Arafatom o priznanju države Izrael od Palestinaca i palestinskoj državi na svega 22% teritorije. To je neoprostiv grijeh koji se plaća smrću makar i vlastitog premijera jer sva zemlja između rijeka Nila i Eufrata pripada velikom Izraelu.
Iran uzvraća/ ANADOLIJA
Potpuno pogrešan i neprijateljski odnos prema vjeri i religiji - većina stanovnika sadašnje države Izrael naselila se iz bivših komunističkih zemalja: SSSR-a, Jugoslavije, Poljske, Čehoslovačke, Rumunije, Bugarske - izručio je religiju u ruke rigidnih i zadriglih nacionalista, koji su je preko vanjskih praznih i besadržajnih znamenja koristili i koriste u rigidne, opasne i krvave ideološke političke svrhe.
Đilas, kao nekadašnji komunistički ideolog, piše: “Ideologija (bilo koja) nije kadra ni da potisne ni da zabrani religiju. Jedino je kadra da za vremena (određena) kinji (ponižava) i muči vjernike. Nasilje je strašno i zbog toga što ideologija nije i ne može biti zamjena za vjeru, za ideju. Jer ideologija je vjera nasilja, ideja nasilja, vjera mržnje i vjera zla”.
Najprirodnije dijete koje se izrađa iz ideologije laži, nasilja, mržnje i zla jeste gladni i nezasiti nacional-socijalizam i nacional-šovinizam, koji idu za porobljavanjem ljudi svodeći ih na krda i stada i osvajanjem teritorija. Sociolog Srđan Vrcan je tvrdio da su komunisti samo do kraja razočarani vjernici, a da razočarani komunisti u velikom broju postaju nacional-socijalisti i nacional-fašisti.
Lijenoj, linearnoj i automatskoj svijesti je nepojmljivo i u glavi neprihvatljivo da su danas u svijetu nosioci i promotori pronacističkih, profašističkih i teritorijalno osvajačkih ideja antifašističke zemlje, narodi i žrtve nacizma i fašizma, a današnji nosioci antifašizma u svijetu su: Španija, Japan, Njemačka, pa donekle i Italija. Izvor i temelj ideologije su laž i obmana, a izvor i temelj religije su istina i uputa koje kažu: ubiti jednog jedinog nevinog bilo kojeg čovjeka neovisno od vjere, nacije, rase i boje kože jednako je zlo i grijeh kao pobiti čitav ljudski rod.
Politička ideološka laž nema ni granice ni obzira. Tako je na svjetskom cionističkom kongresu 20. oktobra 2016. godine u Jerusalemu Benjamin Natanyahu kazao: “Hitler je snažno želio da protjera Jevreje iz Evrope, ali mu je muftija Amin el-Husejni savjetovao da ih spali. Hitler nije želio da istrijebi Jevreje u to vrijeme, on je želio da ih protjera. I hadži Amin el-Husejni je došao kod Hitlera i rekao mu – ‘ako ih vi protjerate, svi će doći ovamo’. Pa šta da uradim s njima, upitao je Hitler, a Husejni je odgovorio: Spalite ih”.
Tada je vođa opozicije u Izraelu Isak Hercog na Netanyahuovu amnestiju Hitlera od holokausta reagirao riječima: “Riječ je o opasnom izvrtanju historije i time se minimiziraju holokaust i cionizam i uloga Hitlera u katastrofi jevrejskog naroda. Postoji samo jedan Hitler”.
Osnovne i najbitnije odrednice nacizma i fašizma su: jedan vođa, jedna partija, jedna nacija, jedna država, laž, mržnja i isključivost prema drugom i drugačijem svođenjem drugih naroda na krdo i stado, prezir i porobljavanje drugih naroda i osvajanje njihovih teritorija. Profesor na Princetonu Richard Falz, porijeklom Jevrej, 2009. godine događaje u Gazi vidi ovako: “Izrael se ophodi prema Palestincima onako kako su se nacisti u Drugom svjetskom ratu ponašali prema Jevrejima”.
Albert Einstein nudi jedno objašnjenje: “Historija je puna ubica, pjesnika, rasističkih menomana, prefinjenih mučitelja koji su uložili sve znanje u službu svojih izopačenih nagona. Naučnici su najčešće djelatni konformisti, aktivne apologete, revnosni radnici za državu (sa sviješću, bez savjesti, op. aut), realpolitiku i vlast, podstiče ih široka lepeza motiva od osjećaja patriotizma do golih finansijskih interesa”.
Asistent Martina Heideggera Hannah Arendt 1951. je primijetila: “Idealni podanici totalitarističke države nisu ubijeđeni nacisti ili komunisti, već ljudi kod kojih više ne postoji razlikovanje između činjenica i fikcija i razlikovanje istine od laži”. To se izričito postiže monstruoznim lažima i totalitarnim mitološkim ideologijama koje se pozivaju i zločinački zloupotrebljavaju religijske simbole i znamenja.
Izrael: grad Beer Šebu trpi posljedice Netanyahuovih napada na Iran/ANADOLIJA
Veliki njemački filozof jevrejskog porijekla Karl Jaspers prilikom primanja nagrade za mir od njemačkih knjižara 1958. je kazao: “Nijedan se spoljašnji i izvanjski mir ne može održati bez unutrašnjeg mira ljudi i mira u ljudima. Mir je moguć samo kroz slobodu, a sloboda je moguća samo kroz istinu. Zato je neistina ono pravo zlo koje uništava istinu”.
Gaženje rezolucija UN-a
Kada je u pitanju priznanje i prijem države Izrael u UN, uvjet je bio kao i svakoj drugoj državi da potpiše Povelju i sve dokumente UN-a. Samo nekoliko dana nakon prijema i priznanja ta država se izjasnila da nju rezolucije i akti UN-a ne obavezuju. Kad je UN 1949. godine usvojio Rezoluciju 194 da Izrael mora omogućiti povratak svim prognanim Palestincima sa svoje zemlje, to se nije ispoštovalo. Iako je Izrael jedina država u svijetu koja je formirana Rezolucijom UN-a, upravo ta država nikada nije ispoštovala ni jednu rezoluciju.
Kada je Ben Gurion preko filozofa Martina Bubera pokušao da zamoli Mahatmu Gandija, čovjeka svjetskog autoriteta, da pruži podršku cionističkom pokretu, Gandi je iznio svoj stav o Palestini u listu Harijan 11. novembra 1938. godine. “Moje simpatije pripadaju Jevrejima, koji su kao narod stoljećima bili podvrgnuti neljudskom postupanju i progonu. Ali moja me simpatija ne čini slijepim na zahtjeve pravde. Vapaj za nacionalnim domom Jevreja ne privlači me mnogo. Opravdanost za tim traži se u Bibliji i postojanosti koju su Jevreji iskazali nakon povratka u Palestinu. Zašto ne bi, poput drugih naroda u zemlji, od te zemlje stvorili dom u kojem su rođeni i u kojem zarađuju za život? Palestina biblijske zamisli nije geografski traktat. Palestina pripada Arapima u istom smislu kao što Engleska pripada Englezima, a Francuska Francuzima. Pogrešno je i neljudski nametati Jevreje Arapima. Sigurno bi bio zločin protiv čovječnosti podjarmiti ponosne Arape, kako bi Palestina bila u potpunosti vraćena Jevrejima, kao njihov nacionalni dom”.
Što se tiče biblijske zamisli prvog mita da je Palestina prazna i drugog mita da su Jevreji bili narod bez zemlje, činjenice su sljedeće – kada je riječ o današnjoj Palestini, Izraelu i Jordanu, to je nekadašnji Kanaan, Kanan, Kenan, Filisteja – ravničarska zemlja u koju se doselio iz Ura sumersko-haldejskog Terah sa sinom Abrahamom (Ibrahimom), snahom Sarajom (Sarom) i unukom Lotom (Lutom) u vrijeme Abrahamovog (Ibrahimovog) dolaska i naseljavanja Kanaana – Falestine (Palestine) tu su živjeli domorodački narodi i plemena Filestejci (Palestinci), Maobljani, Amoničani, Edomičani i Sirijci. Davud a. s, David, Dodhavhu – Jahvin ljubimac, drugi israilski kralj koji je vladao poslije prvog kralja Saula ili Šaula (od 1010. do 970. pr.n.e) je 1000. godine prije nove ere uspio da zauzme i osvoji Jerusalim – Kudusi-Šerif i proglasio ga glavnim gradom svoga carstva uz istovremeno pobjeđivanje i pokoravanje, a ne uništavanje i iskorjenjivanje domorodačkih navedenih naroda. Otkako postoji, Palestina nije bila prazna, pusta, napuštena, zapuštena i nenaseljena.
Mada su razne muslimanske dinastije od 638. do 1918. godine vladale Palestinom 1.200 godina u kojoj su Jevreji u svemu bili slobodni i ravnopravni sa muslimanima u njihovim sadašnjim udžbenicima povijesti navodi se da su tom zemljom vladali: Rimljani, Heleni i Bizantinci, a muslimana nema nigdje. Sve je to samo u jednoj jedinoj funkciji, da je to obećana zemlja za jedan jedini, zna se koji – samo jevrejski narod.
Za 1.200 godina muslimani nikada nisu ni pomislili, a kamoli kazali da je Palestina zemlja samo za muslimanski narod. Za muslimane to je zemlja ljudi koji u njoj žive. Za Hitlera, fašiste i naciste Jevreji nisu bili ljudi, nego korov i zlo koje treba iskorijeniti. Osnovno i ključno pitanje glasi – da li su Palestinci za dominantnu izraelsku elitu uopće ljudi? Nisu, ako od kraja devetnaestog stoljeća neprestano ponavljaju da je Palestina bila prazna zemlja.
Moše Dajan, prvo načelnik, a kasnije ministar odbrane Izraela, nije potpuno zaboravio da su u Palestini živjeli Palestinci: Kada je grupa Palestinaca iz Gaze 29. aprila 1956. godine pošla da opljačka žetvu na poljima kibuca, Nahl Oz, mladi jevrejski član kibuca koji je patrolirao poljima Roj, jurnuo je ka njima na svom konju mašući štapom da ih otjera. Palestinci su ga uhvatili i odveli u Pojas Gaze. Kada ga je UN vratio, njegovo tijelo je bilo unakaženo. Moše Dajan, načelnik Generalštaba, tada je održao posmrtni govor i rekao: “Nemojmo danas da krivimo ubice. Kakav argument imamo protiv njihove smrtne mržnje prema nama? Posljednjih osam godina žive u izbjegličkim kampovima u Gazi dok mi na njihove oči pretvaramo u svoju zaostavštinu zemlju i sela u kojima su oni i njihovi preci nekada živjeli. Ne trebamo da tražimo krivicu za Roijevu smrt među Arapima u Gazi, već u našoj sredini. Kako se desilo da smo toliko slijepi da odbijamo da direktno pogledamo svoju i sudbinu naše generacije u svoj njenoj brutalnosti. Zar smo zaboravili da ova grupa mladih ljudi koji žive u Nahl Ozu teret kapija Gaze nosi na svojim plećima”.
Ekstremisti i Hamas
Joan Galant, nakon 67 godina ministar odbrane Izraela poslije Moše Dajana, u okviru potpuno pervertirane i sulude svijesti ne vidi nikakav problem ni u sebi ni u vladajućoj eliti ni u politici države Izrael. On je kratak i monstruozno jasan: “Izrael se bori protiv ljudskih životinja. Izgladnjivanje je jedini način da se eliminiše vlast Hamasa”.
Izraelski general Ghasan Alian za Palestince kaže: “Borimo se sa ljudskim životinjama. Željeli ste pakao, pakao ćete i dobiti”. Albert Camus, pisac, filozof, dobitnik Nobelove nagrade, upozorava i kaže: “Sloboda počinje gdje laž prestaje”. Joe Biden, doskorašnji predsjednik SAD-a, svojevremeno je mudro upozorio, parafraziram: “Put u svaku tiraniju, autokratiju, diktaturu, nepravdu, nasilje i teror, moramo to svi znati i nikada zaboraviti, vodi preko razaranja istine”. Neće mi nikada biti jasno kako i zašto je ovaj princip i neupitni stav Biden zaboravio kada su Gaza i Palestinci u pitanju?
Koliko je duh tanatos – duh smrti, ubijanja i uništavanja drugog i drugačijeg zavladao sviješću bez ikakve savjesti izraelskim državnopolitičkim establišmentom, svjedoče i riječi njihove ministrice za socijalne ravnopravnosti Maye Golan: “Ja sam lično ponosna na rušenje Gaze i da će svaka beba, čak i za 80 godina reći svojim unucima šta su Jevreji radili. Bez golubice (mira) i maslinove grančice, samo mač da odsiječe Sinvarovu glavu, to će dobiti od nas”.
Gideon Levy u listu Haaratz što je Oslobođenje 17. i 18. 5. 2025. prenijelo piše tekst “Uništenje Hamasa”. Evo nekih dijelova:
“Svi žele uništenje Hamasa. Ima li ikoga ko je protiv? Ekstremisti to žele prije oslobađanja talaca, umjerenjaci kažu: prvo da oslobodimo otete, a poslije ćemo da uništimo Hamas. Ovu iluziju treba raskrinkati – uništenje Hamasa je brisanje cijelog naroda ili bar svih muškaraca u Gazi. To je genocid pod maskom pristojnosti. Stoga je uništenje Hamasa zločinački cilj. Pod maskom uništenja Hamasa sada se odvija masovni pokolj muškaraca u Gazi o kojem se malo govori. Činjenica je da se ovaj rat ne vodi između dvije vojske, već između jedne strašne vojske i snaga koje bi se u najboljem slučaju mogle opisati kao milicija bosonogih. Izraelske vlasti ih zovu teroristima, ali u Izraelu je to fluidan termin. Na Zapadnoj obali je već odavno dozvoljeno ubiti dijete sa kamenom u ruci uz tvrdnju da je terorista.
Škola u Hadithi u Deir al-Balahu / Abed Rahim Khatib
Stotine hiljada djece koja su ostala ratna siročad i ratne žrtve, invalidi, raseljeni, izgladnjeli i bolesni, kao i njihovi budući potomci će željeti da se priključe pokretu otpora. Možemo da ih zaustavimo samo ako ih sve pobijemo. Cijele generacije će tražiti osvetu, s pravom, uz Hamas ili neki drugi pokret. Novi sinovi smrti neće čitati povelju Hamasa i sumnjam da će poznavati islamske zakone – oni će htjeti otpor. I hiljade ožalošćenih roditelja u Gazi će željeti da se priključe borbi protiv onih koji su ubili njihovu djecu. I njih ćemo morati da ubijemo. U najmoralnijoj vojsci na svijetu to se naziva košenjem trave. Majka koja pokuša da odbrani svoju djecu će se takođe smatrati umiješanom, baka koja pokuša da spasi svog unuka će se isto smatrati upletenom. Ubiti nju i sve u njenoj okolini jeste pravo značenje termina uništenje Hamasa. Od Jaira Lapida do Becalela Smotriča – cijeli Izrael želi upravo to”.
Kao što je Hitler imao plebiscitarnu podršku većine Nijemaca u progonu i istrebljenju Jevreja, tako i Netanyahuov režim ima podršku da se svi Palestinci milom ili silom očiste i uklone sa tla Palestine. Ono što Jair Laid, Becalel Smotric, Joan Galant, Benjamin Netanyahu, Maya Golan, Ghasan Alian govore za Palestince, to su Hitler, Borman, Gebels, Hess i Eichmann govorili za Jevreje. Otkuda to? To Sigmund Freud, utemeljitelj psihoanalize, tumači fenomenom zaljubljivanja žrtve u svog dželata. Dok je faraon prije dva i po milenija klao i ubijao samo mušku djecu, a žensku zlostavljao i ostavljao bez muškaraca, Netanyahu, po ugledu na naciste, ubija i mušku i žensku djecu u Palestini.
Kako se kolju i ubijaju nevini ljudi i žene, pogotovo djeca, objašnjava Hannah Arendt koja je prisustvovala i bila izvjestilac sa suđenja nacističkom glavešini Eichmannu: “Dželati sebe sprečavaju misliti na svoja djela i to odsustvo razmišljanja im omogućava preživjeti. Od svih ratnih zločinaca počinitelj genocida je onaj koji ima najmanje muke. Ako za nečim žali, to je zbog protraćenog života i nesretne sudbine. Svi se predstavljaju kao dobri ljudi (i zaštitnici životinja) koje bi oprost žrtava i društva učinio slobodnim voditi ponovo častan život kao prije genocida”.
U odnosu na amoralni, aljudski i sa etničkim čišćenjem, indikacija američkog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da se svi Palestinci, dva miliona i tristo hiljada ljudi sa tla Gaze, dislociraju, očiste i isele i da se Gaza kao jedno od najljepših mjesta na svijetu učini rivijerom i mjestom hotela, zabave, uživanja i raja na zemlji, zaboravlja namjerno da je svaka stopa zemlje u Gazi natopljena nevinom palestinskom krvlju. Tu permutaciju svijesti Hannah Arendt naziva banalnošću zločina jer su nacisti na najljepšim mjestima i u parkovima gradili hotele, kockarnice, objekte uživanja, iživljavanja, muzike, igre i zabave, a u podrumima pod zemljom tih objekata mučili, iživljavali se i činili najstrašnije zločine i nasilja nad Jevrejima, Romima, komunistima.
Istina i pravda su neugasive i neuništive
“U svakom ummetu - zajednici koju stvaramo ima ljudi koji druge upućuju Istini, na temelju Istine pravedo sude i presuđuju.” (Kur’an, 7: 181). Evo izjava i svjedočanstava svjetski poznatih ljudi na putu istine i pravde. Dramski pisac Breht kaže: “U tvojoj kući (u čitavom svijetu) urla laž, a istina mora da šuti”. Šta znači do apoteoze dovedena izjava mnogih moćnih ljudi: “Izrael mora da se brani”, a ne dodaju riječi “i Palestinci imaju pravo na život na zemlji na kojoj žive najmanje tri hiljade godina”.
Čuveni i hrabri jevrejski novinar Gideon Levy tu sunovraćenu i zločinima smračenu svijest vidi ovako: “Većina Izraelaca, ako ne svi, duboko vjeruju da smo odabran narod i da imamo pravo na okupaciju Palestine. Bilo je okupacija u povijesti i dužih, iako Izrael drži rekord, ali nije bilo ni jedne u kojoj okupator sebe predstavlja kao žrtvu i to jedinu žrtvu”.
Rezultati izraelskih bombi/ANADOLIJA
Ova permutacija svijesti podsjeća na Orwelovu 1984. godinu u kojoj je rat (protiv Palestine) mir, ropstvo - sloboda, a neznanje moć. Oni koji neprestano ponavljaju da Izrael ima pravo da se brani, nikada ne kažu zašto se Izrael ne povuče sa okupiranih teritorija i šta on radi na njima. Dr. Neven Anđelić u tekstu “Totalitarizam demokratije” u Oslobođenju 7. i 8. juna, između ostalog, zapaža i piše: “Dan kasnije The Guardian objavljuje tipičan tekst u kojem se vidi razlika percepcije stradanja Izraelaca i Palestinaca. Opisujući Eurosong, navodi se da je ‘u napadima Hamasovih ekstremista na južni Izrael ubijeno 1.200 ljudi’ napominjujući da je to ‘dovelo do napada Izraela na Gazu, koji još traje, tokom kojeg su, procjenjuje se, 53 hiljade Palestinaca do sada pomrle’. Pitanje je da li su procijenjene 53 hiljade Palestinaca umrle prirodnom smrću ili su i one ubijene kao što je ubijeno 1.200 Izraelaca? Za izraelske žrtve u tekstu je termin killed, a za palestinske died”.
Orwelovski kazano - sve su životinje jednake, a neke su jednakije. U tekstu se Jevreji tretiraju kao najviša ljudstva, stvarnost koja se ubije, a Palestinci samo kao prirodna stvarnost koja se ne može ubiti, nego umire sama od sebe vlastitom krivicom. Bez prestanka ponavljam - opasnije je ono što je tačno, a nije istina od čiste laži koja se može demantirati. Francesca Albanese, izvjestiteljica UN-a, zapaža: “Južnoafrička Republika, koja je preživjela 300 godina kolonijalizacije i 50 godina aparthejda, brani palestinski narod. Time je posramila nas Evropljane, navodne čuvare međunarodnog prava i ljudskih prava, koji pasivno posmatra kako se vrši genocid”.
Ni visoki predstavnik EU za spoljnu politiku Josep Borrel nije ostao ravnodušan na masovne zločine nad Palestincima: “Ono što želimo (EU i UN) je rješenje s dvije države pa razgovaramo o tome. Koja su druga rješenja koja imaju na umu? Da natjeraju sve Palestince da odu? Da ih pobiju 56.000 koliko je već ubijeno u Gazi, 70% su žene i djeca. Naravno, način na koji pokušavaju da unište Hamas nije način na koji oni to rade, jer siju mržnje generacijama. Imamo na umu šta je Hamas, šta je Hamas uradio i svakako odbacujemo i osuđujemo to. Ali mir i stabilnost ne mogu se izgraditi samo na vojnim sredstvima, ni ovim konkretnim načinom upotrebe vojnih sredstava. Humanitarna situacija u Gazi ne može biti gora i ne postoje riječi kojima se može opisati situacija na terenu. Od sada ću govoriti samo o mirovnom procesu, ali želim proces rješenja dvije države. Izrael ne može graditi mir samo na vojnim sredstvima”.
Stara je izreka - mačem se može mnogo postići, ali se zbog oštrice i hladnoće na njemu ne može sjediti. Pa sudbina i živo svjedočanstvo Jevreja je nepobitna činjenica da se silom i terorom ne može jedan narod uništiti. Španski premijer Pedro Sanchez ima istinske dileme oko operacije u Gazi jer se mora poštivati međunarodno humanitarno pravo. Lula da Silva, predsjednik Brazila, konstatira: “Pred očima svijeta događa se genocid. To nije rat, to su Izrael i Palestina, nisu ono što su Srbija i Bosna. Slobodanu Miloševiću se nije oprostilo, to je bio balkanski kasapin, ali se Benjaminu Netanyahuu prašta što poziva današnje Jevreje da zatru Palestince, nasljednike starozavjetnog amaleka”.
Jake Lynch u Danima 19. 9. 2014. godine, između ostalog, izjavljuje: “Svako od nas može biti siguran ako imamo zajedničku sigurnost. Održiva sigurnost je podijeljena sigurnost, a ona ovisi o iskrenosti i čuvanju dogovorenih principa ili zalaganju za fundamentalne principe slobode i prava bez obzira na to ko bio na vlasti. Dupli standardi će nam svima ugroziti sigurnost i sa tim se potpuno slažem. Primjer Izraela je najbolji pokazatelj duplih standarda. Izrael je najozbiljniji rušitelj stabilnosti i međunarodnog prava. Ako je Saddam Husejn kažnjen zbog okupiranja tuđe teritorije Kuvajta, zašto nije Izrael zbog Palestine? Gdje su međunarodne snage da okončaju nezakonito okupiranje palestinske teritorije”?
Mnoge zemlje Južne i Srednje Amerike, Azije, Afrike i Evrope, kao što su Španija, Portugal, Irska, vide i ogorčene su na te duple standarde i ogorčene su na hipokriziju u odnosu na Gazu, Palestinu i Palestince. Edvard Said, veliki čovjek i pravi profesor, na vrijeme je upozoravao na politiku Izraela: “Ne možete nastaviti da nekog drugog pretvarate u žrtvu samo zato što ste i sami jednom bili žrtva”.
Johun Ging, zvaničnik UN-a u Gazi 2009, zapaža: “U Gazi nigdje nije sigurno, svi su terorizirani i traumatizirani. Apelujem na političke lidere ovdje u regiji i svijetu, da zajednički djeluju i zaustave ovo. Oni su odgovorni za ove smrti”. Ban Ki-moon, zvaničnik UN-a 2009: “Stanje u Gazi je nepodnošljivo”.
Jedina žena ribar u Gazi slovi za simbol nesalomljivog otpora Palestinki/ANADOLIJA
Leonardo da Vinci davno je upozorio: “Ko ne kažnjava zlo, on zapovijeda da se ono čini”. Vatikan 2009. godine daje preciznu, pravu i potpunu sliku: “Gaza je veliki koncentracioni logor”. S tom i takvom slikom koju je načinio od Gaze i Zapadne obale, i za svega 77 godina postojanja država Izrael sa svojim državno-političkim vođama stigla je do Haškog suda da joj se sudi za genocid nad Palestincima. Zar to nije apsurd nad apsurdima da su vođe dva naroda koji su najveće žrtve nacizma i fašizma, Rusa i Jevreja, Putin i Netanyahu, danas optuženi za genocid. Kada je u pitanju Palestina i palestinski narodi, izraelski režim krši i prezire sva božanska prava – ius divinum, univerzalne, neupitne i nezastarive zakone – lex eaterna, moralne zakone – lex moralis i prirodne zakone – lex naturalis.
Zločin i kazna
Sva četiri aspekta temeljnih zločina i sva četiri oblika odgovornosti: moralno-etičku, političku, metafizičku i pravno-krivičnu i individualnu krivicu, taj režim neizbježno zaslužuje. To smatra i najveći dio svjetske javnosti. Ipak, Kur’an kaže: “U Musaovu narodu (Benu Israilu) ima ljudi koji na temelju istine druge upućuju i na temelju istine pravedno sude i prosuđuju”. (Kur’an, 7:159). Svjetski poznata jevrejska imena svjedoče ovu istinu. Simon Vizental, jevrejska moralna vertikala i prvo svjetsko ime u lovu na nacističke zločine 1989, upozorava izraelsku vlast i državu: “Neprekidno pobjednička država Izrael ne može se zauvijek oslanjati na saosjećanja prema žrtvama”. Ilan Pape poznati i u čitavom svijetu priznati jevrejski historičar: “Žudnja za normalnošću ostala je tipična za Palestince u Palestini tokom godina koje su predstojale, čak i u najtežim krizama i najnižim tačkama njihove borbe, a normalnost je upravo ono što im je uskraćeno od 1948. godine”. Roger Cohen, svjetsko ime novinarstva i komentator New York Timesa: “Nikada se ranije nisam osjećao tako očajnim zbog Izraela, toliko posramljenim njegovim akcijama i toliko beznadnim u ikakav mir kojim bi mogla da se okonča dominacija smrti u korist mogućnosti za život”. Politika Izraela prema Palestini počiva na laži, nasilju i osvajanju teritorija. Potpuna je laž izjava Aba Ebana, nekada ministra vanjskih poslova Izraela: “Arapi nikada ne propuste priliku i nisu nikada propuštali priliku da propuste priliku”. Ilan Pape dokazuje da je stvar obrnuta. Arie Livne, preživjeli logoraš genocida, ispravno zaključuje: “Bez sporazuma s Palestincima Izraelu nema opstanka. Naposljetku, ovaj rat 2009. je zločin protiv nas, zločin protiv države Izrael”. Potpuno je upravu.
Izrael je već izgubio moralno-etički, politički, medijski i kulturno-civilizacijski, sakralni i općeljudski rat. Svojom politikom najviše je ponizio i obezvrijedio UN koji ga je formirao i relativizirao je u svjetskim očima neupitnu sliku o holokaustu ili šoahu.
Boško Jakšić u Oslobođenju piše: “Kada su Arapi u Hebronu ubili 69 Jevreja zbog glasina da namjeravaju da zauzmu Brdo Hrama u Jerusalemu, Albert Einstein je 25. novembra 1929. uputio pismo cionističkom lideru Chaimu Wizmanu u kojem je napisao: Ako se pokaže da nismo sposobni da postignemo pošten dogovor i saradnju s Arapima, onda iz ovih 2.000 godina stradanja nismo ništa naučili i zaslužujemo sve što nas čeka”.
Albert Einstein nije bio samo moralna vertikala koji je odbio da bude na čelu tima Menhetna za proizvodnju prve atomske bombe, veliki matematičar i fizičar, nego i veliki vizionar. Politika Jevreja nije prihvatila i poslušala njegovo upozorenje od prije 96 godina i stigla je do Haškog suda.
