Svijet se mijenja i to ne na bolje: Fašizam ante portas

Italijanska premijerka, krupnooka Giorgia Meloni (1977), više od godinu dana neskriveno očijuka sa Elonom Muskom.

Sa 31 godinu je bila ministrica za mlade u desničarskoj Berlusconijevoj vladi. U to se vrijeme pozanimala i zaključila da su školski udžbenici frakcijski intonirani i previše ljevičarski orijentirani. Usprotivila se učestvovanju italijanskih sportista na Ljetnjim olimpijskim igrama u Pekingu 2008.

Rat s radnicima

Od 2014. je na čelu stranke ekstremne desnice Fratelli d’Italia. U vidu priprema za parlamentarne izbore 2018. i u okviru koalicije desnog centra, Fratelli d’Italia su se udružili sa Legom Mattea Salvinija (koji od 2014. za europarlamentarne izbore ima zajednički program sa francuskim, ekstremno desnim Nacionalnim frontom Marine Le Pen, poznatim po apologiji ratnih zločina, osporavanju zločina protiv čovječnosti, izazivanju mržnje, diskriminacije i rasnog nasilja) i strankom Forza d’Italia Silvija Berlusconija. Meloni, rođena Rimljanka, roditelja sa Sardinije i Sicilije, postala je uočljiva u cijeloj Italiji. U vrijeme kampanje Meloni odlazi u Budimpeštu, gdje ju je primio premijer Viktor Orbán.

2019. njena stranka uspijeva dobiti sedam mjesta u Europskom parlamentu. Iste godine je održala govor na godišnjem Kongresu američkih konzervativaca (Conservative Political Action Conference), gdje su govorili Francuskinja Marion Maréchal, (1989; unuka Jean-Marie Le Pena, udata za Italijana Vincenza Sofu, člana Fratelli d’Italia i europoslanika) i Britanac Nigel Farage. Jedina Italijanka pozvana na Nacionalni molitveni doručak u Washington kod Trumpa je Meloni: kritike na račun italijanske vlade nije štedila, a naročito je bila toksična na račun navodne blagonaklonosti italijanskih vlasti spram čelnika Venecuele, gdje živi brojna italijanska zajednica.

Kao članica koalicije desnog centra, Fratelli d’Italia, jedina velika stranka u opoziciji vlade Marija Draghija, uvjerljivo je pobijedila na parlamentarnim izborima 2022. Tako je Giorgia Meloni, u 45-oj godini, postala prva Italijanka na čelu Vijeća ministara. Potpredsjednik je Salvini, bivši ministar unutarnjih poslova, koji se istakao pedantnim angažmanom na istjerivanju migranata, a u sazivu Giorgie Meloni je i ministar za infrastrukturu i promet.

Ministar obrane Guido Crosetto obećava povećanje vojnog budžeta

Na inauguraciju predsjednika SAD-a 2025. od europskih šefova država ili vlada pozvani su samo Orbán i Meloni, čak ne ni izrazito atlantski nastrojena Ursula von der Leyen. Meloni su, pored Muska, društvo pravili Marion Maréchal i argentinski predsjednik Javier Milei. Dobro, bili su i gazda FB i Instagrama Mark Zuckerberg i Jeff Bezos, vlasnik Amazona.

Premijerka Meloni se ne ističe samo bliskošću sa Muskom. Aktualnim projektom zakona o sigurnosti, čiji su nositelji Salvinijeva Lega, Forza d’Italia i Fratelli d’Italia, započet je rat sa italijanskim radnicima. Italija ima 58 milijuna stanovnika i oko 22 milijuna radnika. Odnosi sa radnicima su uzavreli jer predloženi zakon kriminalizira društvene pokrete, penalizira svaku vrstu aktivizma, ocjenjujući njihovo djelovanje kao terorizam. Politikolozi upozoravaju da je pretvaranje socijalnih pitanja u kažnjivo djelo stalna karakteristika fašističkih režima. Nakon što je otvoren put ustavnih i pravosudnih reformi, njena vlada ekstremne desnice stavlja na raspolaganje novi instrument za modeliranje zemlje po svom ukusu, ukidajući posrednička tijela i neovisne instance.

Projekat zakona o sigurnosti, skraćeno DDP 1660, u septembru usvojen u zastupničkom domu, sada je na razmatranju u Senatu. Ovaj zakon predviđa kriminalizaciju društvenog i političkog prosvjeda i prevazilazi novu crtu autoritarizma: sastoji se od 38 članaka, koji se bave terorizmom, manifestacijama, militantizmom i imigracijom, precizira 14 novih kaznenih djela i devet novih otežavajućih okolnosti. Npr. za blokiranje prometa u sklopu borbe protiv velikih infrastrukturnih projekata (ministar za infrastrukturu je Salvini), kao što je most koji povezuje Siciliju sa kontinentom, zaprijećeno je zatvorskom kaznom od šest mjeseci do dvije godine, i novčanom od 300.000 eura. Poruka građanima glasi: onaj ko protestuje i ne primjenjuje gimnastiku poslušnosti, rizikuje mnogo više nego u prošlosti. Šest specijalnih izvjestitelja OUN-a su pisali vladi i izrazili neugodno iznenađenje flagrantnim kršenjem međunarodnih konvencija, kojih je Italija potpisnica.

CGIL-Confederazione generale italiana del lavoro, Generalna italijanska konfederacija rada, navodi: “Ovaj projekat zakona ograničava sindikalnu mobilizaciju koja ima za cilj obranu radnih mjesta i borbu protiv kriza u društvu. Prema ovom tekstu izražavanje svakog mirnog neslaganja je nemoguće.”

Meloni i argentinski predsjednik Javier Milei su saveznici

Prostori zatočeništva, kao dio lanca društvenog poretka, nisu izostavljeni. Učestvovanje u pobuni činom nasilja, prijetnji ili otpora sporovođenju izrečenih naredbi u zatvoru ili mjestu zatočeništva za migrante, može predstavljati od jedne do pet dodatnih godina zatvora. Sporazum, kojeg je Italija potpisala sa Albanijom, u cilju eksternalizacije zahtjevā za azil, pravosuđe je odbacilo, ali Meloni nije odustala od ideje da zauzda građane, i u najbanalnijoj svakodnevnici: da bi kupili SIM karticu, migranti će ubuduće morati predočiti dozvolu boravka. Za trgovine koje ne budu poštivale dispozitiv, predviđeno je zatvaranje u trajanju od 5 do 30 dana. Prema CGIL-u, ovaj projekat zakona je “zgusnuta propaganda i institucionalni populizam, dodatna potvrda šta vlada jednoglasno misli o sigurnosti, svedenoj na represivno djelovanje i kaznenu politiku”. Novi zakon predviđa i da zatvorenice - majke djece mlađe od godinu dana, bebe odgajaju u zatvorskom miljeu, dok su u dosadašnjem zakonu imale odgodu kazne.

Mreža No DDL sicurezza (ne zakonu o sigurnosti), koja okuplja oko 200 političkih i sindikalnih udruga, množi manifestacije protiv ovog zakona Lege, Forze i premijerkinih Fratelli d’Italia. Njihovi aktivisti su ocijenjeni kao opasni, i u gradovima, poput Milana i Bologne, im je zabranjeno kretanje u “crvenim zonama” - središta grada, za vrijeme novogodišnjih praznika. Za prekršaj zabrane zaprijećeno je globom ili kaznom. Na drugoj strani državnog aparata su policajci, koji uživaju u totalnoj nekažnjivosti, daleko od bilo kakvog razmatranja u vezi sa pravom nadzora, koje bi građani mogli imati u pogledu javne službe.

Zakon DDL 1660 radnici u Italiji doživljavaju kao objavu rata. Ministar obrane Guido Crosetto, predlagatelj zakona skupa sa ministrima unutarnjih poslova i pravde, obećao je povišenje vojnog budžeta. “Prva žrtva trke u naoružanju je uvijek radnička klasa, koja snosi posljedice smanjenja društvenog ulaganja u javno zdravstvo i obrazovanje. Dokaz je smanjenje od 520 milijuna za fondove za redovno finansiranje javnih sveučilišta ove godine”, navode u CGIL-u i zaključuju: “Zakon o sigurnosti upotpunjuje kontrolu nad društvom.”

Politika starog-novog američkog predsjednika je inspiracija za europsku desnicu. U Europskom parlamentu je jula prošle godine, oko stranke Marine Le Pen i Viktora Orbána, formirana skupina Domoljubi za Europu. Prvi euforični skup, uz primjetnu dozu likovanja, održala je 8. februara u hotelu u predgrađu Madrida. Domoljubi broje 86 zastupnika u Europskom parlamentu, što ih čini trećom snagom institucije. Odabrani slogan, “Make Europe great again”, nalik je natpisu sa kačketa američkih republikanaca. Santiago Abascal, predsjednik španjolskog desničarskog Voxa, Trumpa opisuje kao “suputnika po oružju u njegovoj bici za dobro, istinu, zdrav razum i slobodu”. Salvini je izjavio da je “Trump pokazao da je revolucija zdravog razuma moguća”. Le Penova je pred početak skupa izjavila: “Moramo vidjeti šta se dešava danas u svijetu: Meloni, Milei, Trump, Orbán, naša saveznička austrijska stranka, naši flamanski prijatelji prednjače. Analiziraćemo sve. Vjerujem da prisustvujemo ponovnom rađanju.”

Trumpovu pobjedu na izborima su proslavili kao odličan znak planetarne promjene na vidiku. “U dva tjedna Trumpov tornado je promijenio svijet. Juče smo bili hereza, danas smo mainstream. Ljudi su mislili da predstavljamo prošlost, sad svi vide da smo budućnost”, pohvalio se Orbán, ističući da je u Mađarskoj nezakonitu imigraciju pretvorio u zločin, zabranio “propagandu spola” u školama, u Ustav upisao da je otac muško, majka žensko, i da “sve državne vlasti moraju braniti kršćansku kulturu”. Orbán je zahvalio Abascalu za španjolsku podršku Mađarskoj protiv komunizma i SSSR-a 1956, ne zaobilazeći “dobre strane Francove diktature”, što je izazvalo ovacije u sali.

Predsjednica Vlade Meloni i njen potpredsjednik Salvini na istoj su talasnoj liniji

Primus inter pares, ksenofobni Nizozemac Geert Wilders, čija je Slobodarska stranka bila prva na izborima novembra 2024, povezao je zločin i islamsku imigraciju, neskriveno govorio protiv multikulturalizma, “probuđene demencije”, i pohvalio “hrabre španjolske vitezove” Reconquiste, koji su potisnuli islam i ponovno ustoličili bogato kršćansko naslijeđe u zemlji. I Salvini je govorio o slavi sedamstogodišnje Reconquiste, kad je kršćanska Španjolska nadvisila muslimanske ratnike, što se pamti i štuje od 1492: neki ratovi se nikada ne završe.

Domaćin Abascal je ushićeno reagirao: Španjolci vole da im se prizna “izvanredni potez njihovih predaka, bedema Europe spram nadolazećeg islama. To želimo ponovno biti”, uzvratio je Salviniju. Izabran novembra 2024. na čelo Paneuropske stranke, Abascal je u julu napustio skupinu europskih konzervativaca i reformista Giorgie Meloni, sa obrazloženjem da se namjerava angažirati na širenju pokreta. Od mađarske banke dobio je kredit od 6,5 milijuna eura, što su mu španjolske banke uskratile.

Na ovom skupu uglednika europski desničarski leaderi su uglas ponavljali da postoje dva spola, muški i ženski, a Abascal je ozareno aludirao na Muska i Zuckerberga: “Nove tehnologije počinju surađivati u našoj borbi za slobodu.” Salvini je naglasio da je došlo vrijeme da se preispita rad Međunarodnog kaznenog suda, i to nekoliko dana nakon odluke Trumpa o poduzimanju sankcija. Salvini, u problemu zbog slabog izbornog rezultata, želi biti veći katolik od pape, tj. od Meloni, koja se nametnula kao privilegirana Trumpova sugovornica, dok on u novom režimu u Washingtonu vidi podršku za oslabljenu poziciju svoje Lege. U debatu se uključio i milijarder Andrej Babiš, bivši češki premier, favorit na izborima u jesen ove godine.

Skoro ništa neplanirano se nije dogodilo na ovom skupu. Résumé glasi da se svi slažu da su njihove vrijednosti kršćanske, familija i sloboda na prvom mjestu, nacionalni suverenitet i borba protiv nezakonite imigracije. Red, disciplinu, samouvjerenost i trijumfalizam, prepoznatljive za fašo-naci mentalitet, pobrkala je samo aktivistica Femena, koja se, golog poprsja, potrudila ući u auditorij hotela u predgrađu. Malo je preuredila slova Trumpovog slogana. Gledateljstvo je na njenom tijelu moglo pročitati “Make Europe Antifasciste Again” (Učinimo da Europa opet bude antifašistička).

Mafija na 42 jezika

Pored Meloni, u Italiji ovih dana je još jedan čovjek u prvom planu: novinar i pisac Roberto Saviano (1979, Napulj), autor romana “Gomorra” (2006). Njegova knjiga je dubinska sociološka istraga napuljske populacije u srcu mafije, kojom je želio demontirati mehanizme kojima mafija vlada društvom. Upravo je izdao “Solo è il coraggio”, posvećenu slavnom antimafijaškom sudiji Giovanniju Falconeu.

Saviano je u “Gomorri” otkrio i razmjere aktivnosti Camorre u Španjolskoj. U intervieuwu španjolskom dnevnom listu El Pais je prenio da klan Nuvoletta masovno reciklira svoju dobit u andaluzijsku turističku industriju, stječući restorane, noćne klubove i hotele. “Gomorra” je prevedena na 42 jezika i prodata u preko četiri milijuna primjeraka. 2008. tekst je adaptiran za pozorište, snimljen je i film, kojeg je na Kanskom festivalu nagradio žiri. 2009. je dobio Golden globe i César za najbolji strani film, te Grand Prix Unije filmskih kritičara.

Nova knjiga Roberta Saviana o sucu Falconeu

Predsjednik VM Italije Berlusconi je 2010. optužio Saviana da se bavi promoviranjem mafijaških gangova i svijetu nameće lošu sliku Italije. Saviano i izdavačka kuća osuđeni su zbog upotrebe dijelova tekstova iz dnevnih novina bez navodnih znakova. Presuda je 2016. potvrđena, ali je kazna smanjena sa 60.000 na 6.000 eura. Ministar unutarnjih poslova Salvini je 2018. Savijaniju zaprijetio ukidanjem policijske zaštite zbog novinareve kritike Vlade. Jula 2018. je protiv Savijana podnio tužbu zbog klevete: Saviano ga je u tweetu optužio da je “ministar organiziranog kriminala”. Novinar je 2023. trebao na RAI-ju voditi emisiju “Insider:Licem u lice sa zločinom”, posvećenu borbi protiv mafije, ali je direktor javnog emitera objavio da emisija neće biti prikazana i da se radi o korporacijskoj odluci.

Autor “Gomorre” je 2011. nagrađen Međunarodnom nagradom za hrabrost PEN/Pinter. 2012. je u Strasbourgu primio nagradu Giovanni Falcone za pravdu, koja je prvi put dodijeljena na marginama Svjetskog foruma za demokraciju, kojeg organizira Vijeće Europe. Imenovan je za počasnog doktora znanosti prava Sveučilišta u Genovi.

Saviano je danas jedan od glavnih intelektualnih protivnika predsjednice VM-a i njene ekstremne desnice.

Da čovjek objasni otkud veliki pisac i njegov roman usred narastajućeg fašizma, citiraću franko-alžirskog pisca, goncourtovca Kamela Daouda: “Književnost je uvijek tu, ona nas uvijek prati, ona je naše savladavanje vječnosti, i vremena. Bitno je čitati, jer nas to oslobađa, izbavlja, spašava nas. Kad je čovjek u zatvoru, šta radi? Piše. Kad je nesretno i ludo zaljubljen - piše. Kad je lišen svega i sve mu je oteto - piše. Pisanje je svetinja.” I potraga za sličnomišljenicima, dodajem ja. Saviano kaže da je novinarstvo sredstvo, a književnost cilj. Na njegovom Youtube kanalu prati ga 320.000 ljudi. Jedan je od 600 Italijana koji žive pod zaštitom države, jer mu prijeti mafija, neofašisti ili pripadnici ekstremnih pokreta. Prenosi da je strah prirodan, ali da je nepodnošljiva omerta, zakon tišine politike u vrhu, koji vlada nekad zbog saučesništva, a nekad jer je lakše ne petljati se.

Giorgia Meloni i novoizabrani predsjednik SAD-a

U Italiji Giorgie Meloni i njene vlade sa revanšističkim tendencijama, sve djeluje kao da se promjena režima u SAD-u presula na ovu stranu Atlantika. 21. januara, ignorirajući međunarodno pravo, Libijac Osama Almasri Najim, za kojim je Međunarodni kazneni sud u Den Haagu izdao potjernicu zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti, uhapšen je u Torinu, i na temelju potjernice isporučen Tripoliju. Taj predmet je srce otvorenog sukoba Meloni i jednog dijela italijanskog pravosuđa, budući da je predsjednica VM-a predmet sudske istrage povodom ovog protjerivanja.

Rim je bio blagonaklon prema Libiji, u nadi da će migrante zadržati na svojoj strani Mediterana. “Ova afera je tipičan primjer sklonosti italijanske vlade da rješava probleme pregovarajući sa kriminalcima”, smatra Saviani. “U ovoj zemlji zaista postoji mafijaška vokacija.” A to je i tema njegove nove knjige, o antimafijaškom sucu Giovanniju Falconeu, kojeg je sa 600 kg TNT eksploziva 1992. na putu između Palerma i Trapanija, ubio sicilijanski organizirani kriminal. Nakon smrti naročito slavljen, Falcone je dok je pratio labirinte mafijaškog novca, koji su vrlo često vodili do srca visoke politike, bio kritikovan i optužen da na račun borbe protiv organiziranog kriminala pravi karijeru.

Jednak takav proces se danas vodi protiv Roberta Savijana. Pisac u Falconeu vidi svog učitelja, a u romanu opisuje njegovih posljednjih deset godina života. I njemu su njegove kolege novinari prebacivali da koristi rad lokalnih novinara da napravi storiju koja ga je učinila slavnim. “U Italiji, kad se čovjek bavi ovakvim poslom, može samo biti proglašen prevarantom. Vole vas tek kad ste mrtvi. Kad si mrtav, više te se niko ne boji.”

U ljeto 2023. na godišnjoj proslavi mladeži stranke Fratelli d’Italia (kod kojih je istraga napuljske informativne stranice Fanpage 2024. otkrila fašističke, rasističke i antisemitske ispade), Meloni je Saviana javno optužila da je “profiter”: “Postoje priče koje nijedan novinar ne ispriča, možda zato što priče o camorristima lakše prave novac, a poslije se pretvaraju u TV serije. Saviano je napisao knjigu o sucu Falconeu i da bi odgovorio Giorgii Meloni. I šta preostaje, spram zamahnute autoritarne oštrice nove demokracije? “Nastaviti pisati, bez mnogo nade”, kaže Saviano. A Italija Giorgie Meloni, koja ga je već izvela pred sud jer je nju i Salvinija nazvao “gadovima” zbog njihovog stava o spašavanu migranata na moru, “laboratorij je za cijelu Europu”.

Nakon 18 godina prijetnji i permanentne policijske zaštite, Roberto Saviani nema povjerenja ni u koga, osim u papu, koji je po njemu hrabar političar, posljednji laburista na svijetu. Kad ga je pozvao u Sikstinsku kapelu, što je bilo veliko iznenađenje, dočekao ga je skupa sa drugim piscima i rekao mu: “Računam na Vas. Oduprite se.” Ovih dana je u Italiji spektakularni Sanremo: sve manje hljeba, a više igara za narod.