Šta Trump smjera s Palestincima? - Ni sam nije siguran hoće li se rat nastaviti
Donald Trump: Gaza je interesantna, fenomenalna lokacija
Drugog dana povratka u Bijelu kuću, u ležernom razgovoru s novinarima, Donald Trump je na pitanje da li je spreman pomoći Gazi da se izgradi poslije rata, odgovorio: “Možda.” Malo je zastao, onda nastavio: “Znate, Gaza je interesantna, fenomenalna lokacija. Na moru je, lijepa klima, neke krasne stvari bi se tamo mogle napraviti.” Baš kao da se ne radi o američkom predsjedniku, nego američkom poduzetniku koji na Gazu gleda kao na egzotičnu obalu na Tajlandu, Indijskom okeanu ili njegovoj Floridi, koje su pogodili cunami, uragan ili zemljotres. Nije da nije znao šta se u Gazi događalo petnaest mjeseci, nego za njegovu uobrazilju nije važno što je za to vrijeme izraelska armija ubijala 67 djece dnevno. Nije da nije znao ni čija su to djeca bila, nego ih jednostavno ignoriše, a njihov narod briše iz Gaze, kako bi se tamo mogli podići atraktivni turistički hoteli koje bi nadgledali Jevreji iz svojih novih naseobina.
Abrahamski sporazumi
Ustvari, i dalje se trudim da nađem da je negdje predsjednik Trump palestinski arapski narod ikad nazvao Palestincima, nego samo tamošnjim “people”, ljudima. Prethodnog dana, prilikom inauguracije, on ih nije ni tako spomenuo. Ali jeste Jevreje setlete iz naselja ilegalno podignutih na palestinskoj zemlji na Zapadnoj obali. Među prvim ukazima koje je potpisao bilo je skidanje sankcija koje im je zavela Bidenova administracija zbog oružanih napada na Palestince.
Prošle subote Trump je opet, pritisnut od novinara pitanjima šta smjera s Palestincima iz Gaze, jasno najavio njihovo etničko čišćenje. Po želji Izraelaca, ali i svojoj, kao da su Palestinci meksički i latinoamerički imigranti od kojih je počeo da čisti SAD. Ako ni zbog čega drugog, smetaće mu Palestinci izgradnji porušene Gaze. “Želio bih da Egipat uzme taj narod. I Jordan takođe”, odgovorio je. O tome je razgovarao s egipatskim predsjednikom Sisijem i jordanskim kraljem Abdulahom. Iz njihovih vlada je, za sada, odbijen razgovor o “prisilnom premještanju” Palestinaca iz Gaze. Na primjedbu kralja Abdulaha da u Jordanu već ima dva i po miliona palestinskih izbjeglica, Trump je odgovorio: “Pa uzmite još jedan.” Za Netanyahua Trumpova ideja je sjajna, a njegovi najradikalniji ministri kažu da odmah treba krenuti na posao. Kažu da se već raščišćavaju temelji srušenih naselja na sredini Gaze, koja su prije dvadeset godina napustili Jevreji, a Gazu prepustili Hamasu koji je pobijedio na prvim palestinskim izborima.
Za sve Palestince - svako izmještanje ih podsjeća na Nakbu iz 1948, na masovni progon i zbjeg njihovih predaka iz svojih domova. Njihovi potomci su i jordanski Palestinci, kao i onih preko dva miliona iz Gaze koje su izraelske vlasti od oktobra 2023. još nekoliko puta silom razmještale. Iz Ramalaha je Mahmud Abas poručio da Palestinci “neće napustiti svoju zemlju i sveta mjesta”.
Ali, ko pita Palestince? Njih nije bilo ni u Abrahamskim sporazumima, koje je Trump počeo sprovoditi u prvom mandatu i želi nastaviti u drugom. Posao će opet povjeriti zetu Jaredu Kushneru i kćerki Ivanki koja je takođe prešla na jevrejstvo. Po tom “dilu vijeka”, kako ga je nazvao, već su, osim Egipta i Jordana, četiri nove arapske države uspostavile diplomatske odnose s Izraelom. Priznata je aneksija sirijskog okupiranog Golana, američka ambasada prebačena iz Tel Aviva u Jerusalim, zatvoreno predstavništvo PLO-a u Washingtonu i ukinuta pomoć koju su palestinske izbjeglice primale putem UNRWA. Još nedefinisanoj palestinskoj državi predviđeno je samo sedamdeset posto teritorije okupirane 1967. godine.
Pa i to što im se planiralo dati Abrahamskim sporazumima u prvom Trumpovom mandatu, bilo je, kako kaže palestinski političar i analitičar Mustada Barguti, “pokušaj potpunog eliminiranja palestinskog pitanja promoviranjem rasparčane države koja nema vojsku, suverenitet ni teritorijalnu povezanost”. U međuvremenu, predsjednik Biden nije gotovo ništa učinio da ublaži stanje Palestinaca pod okupacijom i aparthejdom na Zapadnoj obali i Gazi. Biden se kleo u poštovanje ljudskih prava, ali je bio spreman da nastavi Abrahamske sporazume bez priznanja tih prava Palestincima. A kad je Izrael krenuo da satre Gazu, sumnjao je da Palestinci govore istinu i kad umiru. Njegova opčinjenost cionizmom ga je dovela dotle da je odletio u Izrael da zagrli Netanyahua.
Sedmi oktobar 2023. je sve poremetio na Srednjem istoku. Samo što ga nije cijelog zapalio. Predsjednik Trump se danas suočava s drukčijim Izraelom, ali još više s drukčijim Palestincima. Da bi ostao na vlasti, Netanyahu se obratio još okorjelijim ultrašima i dao im najvažnije položaje u vladi s kojih su mogli da spovode svoj rasizam prema Palestincima. Genocidnim ratom u Gazi izraelski, ali i svjetski Jevreji koji su ih podržali, pomutili su dosta svoj imidž žrtve Holokausta, najvećeg genocida u istoriji. Razotkrivene su ambicije Izraela iz junskog rata 1967, ne da vrati Palestincima teritorije koje im je tada okupirao, nego da osvoji cijelu Zapadnu obalu. Ili, kako je oni nazivaju, Samariju i Judeju, antičke jevrejske države koje su i same međusobno ratovale. Decenijama, sve do haosa nastalog poslije nedavnog pada Asadovog režima u Damasku, vjerovao sam da ultrareligiozni cionisti sanjaju o biblijskom Izraelu od Nila do Eufrata, ali da bi se zadovoljili Judejom i Samarijom. Od Mediterana do rijeke Jordan. Ali nisam znao šta da odgovorim jednom prolazniku, koji me upravo povodom vijesti kako je izraelska armija zauzela nove prostore Sirije ispod anektiranog Golana, upitao: “Idu li ovo Jevreji dalje?”
Eto, s takvim se Izraelom suočava predsjednik Trump, drukčijim nego kad je sklapao Abrahamske sporazume. Ne ostavlja sumnje da će podržavati Izrael u namjerama da Palestince protjera i sa Zapadne obale, a one iz Gaze već smješta u Egipat i Jordan. On je za sebe, u jednom videu na platformi Truth Social, rekao da je “u najvećoj mjeri proizraelski predsjednik u američkoj istoriji”. Njegova ambasadorica u Ujedinjenim nacijama Elise Stefanik smatra da Izrael ima “biblijsko pravo” na Zapadnu obalu, koju gotovo cijeli svijet priznaje kao “srce buduće palestinske države”, kako reče jedan britanski novinar. Novi američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee naučio je šta je 1950-ih rekla Golda Meir, pa ponavlja kako “ne postoji nešto takvo kao Palestinac”, a za današnje Palestince kaže da su “grupa lopova koji Izraelu pokušavaju ukrasti zemlju koja mu je Bogom dana”.
Htio ne htio, Trump bi morao priznati da su i Palestinci drukčiji nego oni koji su pretrpjeli, ali i odbili njegove Abrahamske sporazume, jer za njih i njihovu državu u njima nije bilo mjesta. Kao, uostalom, ni u sporazumima koji su ranije sklapani. I taman kad je još malo falilo da najveća i najbogatija arapska zemlja Saudijska Arabija podlegne pritiscima i od Trumpove i Bidenove administracije da uspostavi diplomatske odnose s Izraelom, i tako kruniše Abrahamske sporazume, izbio je 7. oktobar. Palicu palestinskog otpora okupaciji i borbe za svoju državu, koju je prije pola vijeka nosio Arafatov Al Fatah, preuzeo je Hamas, koji je svojom radikalnom politikom istisnuo fatahovce iz Gaze. Njegove udarne jedinice, zajedno s još radikalnijim Islamskim džihadom su, doduše, nemilosrdno izvršivši masakr tamošnjih civila, upale u Izrael. I za petnaest mjeseci, bez neposrednog učešća bilo koje arapske ili strane armije, u ime svih Palestinaca pokazale da je palestinski pokret za svoja prava i dostojanstven život na svojoj zemlji, takođe od Mediterana do rijeke Jordan, neuništiv.
Izrael ne krije namjeru da Palestince protjera i sa Zapadne obale/Anadolija
Palestinci su, dakle, pokazali i ostalim Arapima, od kojih su uglavnom bili napušteni, da se bez njih ne može praviti nikakav dil s Izraelom, zvao se kampdejvidskim ili abrahamskim. To je uvidio i saudijski dvor, kojim suvereno vlada princ Bin Salman. Njegov je uslov da se nastavi s Abrahamskim sporazumima i normalizacijom odnosa sa Izraelom obaveza da će Palestinci dobiti svoju državu. Bin Salman je od prošlog ljeta više puta, na vijesti iz Gaze, optužio Izrael da tamo vrši genocid. Na sastanku Arapske lige je rekao: “Nećemo kasniti u pružanju pomoći palestinskom narodu da povrate svoju zemlju, obnove legitimna prava i uspostave nezavisnu državu u granicama iz 1967. godine sa Istočnim Jesusalimom, kao prijestonicom.” A na nedavnom ekonomskom forumu u Davosu, ministar vanjskih poslova Fejsal Bin Salman je rekao da bi Saudijska Arabija “mogla priznati Izrael ako se postigne sveobuhvatni sporazum koji bi uključivao državnost za Palestince”.
Pritisak na Bin Salmana
O sudbini Palestinaca će se narednih nekoliko godina odlučivati u trouglu SAD-Izrael-Saudijska Arabija. Svi akteri koji su pomagali njihovu oružanu borbu, posebno Iran, su istisnuti.
Predsjednik Trump je rekao šta želi Palestincima iz Gaze. “Želio bih ih natjerati da žive u području gdje mogu živjeti bez poremećaja, revolucije i nasilja”, kaže. Ali o palestinskoj državi ostavlja da se razgovara u okviru Abrahamskih sporazuma. I Bin Salman kaže svoje, ne može drukčije bar dok mu je otac Salman živ, kao čuvar najvećih islamskih svetinja i domaćin hadža. Znajući s kim ima posla, on se već cjenka s Trumpom oko više ili manje milijardi dolara za neki projekat. I američki predsjednik, znajući s kim ima posla, vrši na Bin Salmana pritisak da snizi cijene nafte. Pri tome se negdje može naći prostor i za popuštanje prema zahtjevima za palestinsku državnost.
S Izraelom su stvari najjasnije. Premijer Netanyahu zna da Trump najprije razmišlja u kategorijama kapitala, ali da mu je podrška Izraelu iznad svih drugih interesa. Izrael je više pitanje i problem unutrašnje nego vanjske američke politike. Ako je odlučio da poslije Gaze nastavi rat s Palestincima na Zapadnoj obali, kako bi zadovoljio zahtjeve svojih ultraradikalnih ministara i generala da oslobodi Judeju i Samariju, a jeste već počeo, Netanyahu će sutra od Trumpa tražiti da i svih nekoliko miliona Palestinaca, koji tamo žive, protjera u arapske zemlje. Što će Trump, ako se to desi u naredne četiri godine, prihvatiti. Galip Dalay iz Afkar centra piše: “Predsjednik Biden je zloslutno olakšao i pomogao Izraelu u ratu u Gazi, bez oprosta. Trump će vjerovatno nastaviti s čak više surovosti.”
Trump jeste doprinio prekidu vatre u Gazi, jer mu nije do ratova, kaže. Ali je to samo prekid, ne i kraj rata. I sam kaže da nije siguran hoće li se nastaviti. Već je naredio da se nastavi isporuka Izraelu jedne od najvećih bombi, takozvanih 2000lb. Čak je i predsjednik Biden zaustavio isporuku tih bombi zbog njihove velike razorne moći. Upitan zašto to čini, Trump je odgovorio: “Pa oni su ih već platili.” Ako ih Netanyahu i ne upotrijebi u Gazi, može narediti da se bace na Palestince i njihove kuće na Zapadnoj obali.
Hoće li i tada Trump narediti Palestincima da se rasele po arapskim zemljama, da bi se divio ljepotama napuštenih brežuljaka na zapadnoj obali rijeke Jordan, na kojima bi se mogle podići neke “lijepe stvari”?
