Sjećanje na Političku školu SKJ: Nosila je Titovo ime, direktor je bio Ivica Račan...

Nedavno je objavljena vijest o tome da će devastirani i zaboravljeni objekt Političke škole “Josip Broz Tito” kod Kumrovca dobiti dugo čekanu novu namjenu, te da će poslije renoviranja biti starački dom. Ova škola SKJ formirana je 1975, a u pomenutu zgradu, ukupne površine 12.000 četvornih metara, useljena je 1981. godine kad je dobila ime svog osnivača predsjednika Tita. U školi je do početka 1990. znanje stjecalo nekoliko tisuća mladih komunista iz svih republike bivše Jugoslavije, kasnije su tu boravile izbjeglice, a od 2003. je potpuno napuštena i nezaštićena. Vlast HDZ-a u Republici Hrvatskoj, očito zbog ideoloških razloga, namjerno je odugovlačila s rješavanjem ove, kako su je nazvali, komunističke kuće, uživajući u tome da što duže bude ruševina.

Škola za borce socijalizma

U proljeće 1983. određen sam da odem u Kumrovec i prikupim podatke i izjave za članak u Oslobođenju o Političkoj školi “Josip Broz Tito”. Najavio sam se upravi škole, a ona mi je objasnila da škola nije u centru Kumrovca, nego u obližnjem mjestu Kladnik. S fotoreporterom Salkom Hondom i vozačem Zdravkom Ždralom krenuli smo u Zagreb, gdje smo noćili i sutradan nastavili put u Zagorje. Zgrada škole izgledala je arhitektonski veleljepno na tri kata, sa svijetloplavom fasadom, a oko nje nalazili su se park, dva betonska igrališta i parkiralište za automobile. Na ulasku je bio ogroman hol, kao u najboljim hotelima, odakle se išlo u učionice, kabinete i 140 soba za polaznike i njihove predavače. Imao sam dogovoren sastanak s direktorom škole Ivicom Račanom, a budući da je on malo kasnio, vrijeme sam proveo s poznanicima iz Sarajeva Nijazom Durakovićem i Miloradom Muratovićem, koji su bili angažirani u nastavi, i rekli da je u školi sve pod konac, savršeno organizirano.

Polaznike su slali općinski komiteti Saveza komunista iz reda najboljih mladih radnika, svršenih srednjoškolaca, studenata i nezaposlenih. Školovanje je trajalo 12 mjeseci. Dok sam razgovarao s Durakovićem i Muratovićem, u Političkoj školi sve je vrvjelo životom: kroz kinodvoranu odjekivali su govori i ideološke lekcije, dok su polaznici raspravljali u radnim kabinetima ili se okupljali u blagovaonici s terasom. Velika sportska dvorana sa svlačionicama bila je mjesto za rekreaciju, a hodnici su spajali zbornice, biblioteke i učionice koje su pripremale nove naraštaje za budućnost u partiji.

O tome šta je bio cilj ove političke škole, moji sugovornici su me uputili na dio iz pozdravne riječi člana Predsjedništva CKSKJ Edvarda Kardelja na njenom otvaranju koji je kazao: “Ova škola ne treba da formira ni doktrinarne ni karijerne političke profesionalce, pa ni ljude pukog knjižnog znanja, koji neće znati ili neće moći da ga upotrebe. To je škola za one borce našeg socijalističkog društva koji su već pokazali sposobnost i volju za obrazovanjem u političkoj društvenoj praksi i koji će se ovdje naoružavati novim marksističkim znanjem za uspješniji društveni rad”.

Sjećam se da mi je tada profesor Duraković rekao da je osnivanje Političke škole SKJ potvrda saznanja o neophodnosti pojačanog, sistematskog i kontinuiranog rada na izučavanju teorije marksizma u SKJ. O pojačanom idejno-političkom i teorijskom radu u SKJ više puta je govorio predsjednik Tito, posebno na 21. sjednici Predsjedništva CKSKJ u prosincu 1971. i u svom referatu na 10. kongresu SKJ, svibnja 1974. godine. Iz uočenog stanja proizašla je ideja o osnivanju partijske Političke škole u Titovom rodnom mjestu. Prvih šest godina škola je radila u Spomen-domu boraca i omladine u Kumrovcu, ali taj prostor nije bio adekvatan, pa je odlučeno da se gradi nova zgrada koja je bila gotova za nešto više od godinu.

Susret s Ivicom Račanom

Ivica Račan je za direktora Političke škole “Josip Broz Tito” imenovan 1982. godine, a istovremeno je bio i član Predsjedništva CK Saveza komunista Hrvatske i urednik časopisa za društveno-politička istraživanja Kumrovečki zapisi. S Račanom sam proveo više od dva sata u razgovoru u njegovom kabinetu, a poslije i na ručku u školskom restoranu na koji je pozvana ekipa Oslobođenja. Zamolio sam druga Račana da nam se za stol pridruže i predavači Nijaz i Milorad, što je on prihvatio. Ostala mi je u pamćenju Račanova rečenica da je odabir Kumrovca za lokaciju škole bio simboličan čin kojim se nastojalo naglasiti da će se u njoj baštiniti lik i djelo predsjednika SKJ. I predavači su se s tim složili naglasivši da je ovo školovanje bilo i škola života mladih u uvjetima internata u kojem zajedno s polaznicima 24 sata žive i njihovi nastavnici, odnosno članovi školskog osoblja.

Naglašavanje uloge Tita i njegovih riječi kao glavnih orijentira za koncepciju i rad škole može se naći u gotovo svim dokumentima koji se tiču njezine djelatnosti, kao i u tekstovima akademskog karaktera. Titove riječi bile su usmjeravajuće za razvoj koncepta škole, a nakon njegove smrti za njen daljnji razvoj i veliku ulogu imala je interpretacija njegovih riječi.

Nakon osnivanja škole Tito je prvi put o njoj govorio u razgovoru s njenim vodstvom 11. srpnja 1976. godine: “Bila je ovakva škola potrebna i mislim da će se ona sve više razvijati. Vidite, mi imamo ogroman broj ljudi koji su dobri komunisti, ali teorijski slabo stoje. To se mora popraviti, osnove marksizma se moraju poznavati. Meni je veoma drago što sam čuo danas ovdje kako teče nastava kod vas, kakve ste utiske dobili, šta su ljudi ponijeli iz škole, a naročito to što su zavoljeli učenje i što su osposobljeni za dalji individualni rad. To je vrlo krupan uspjeh. Dobro je što ljudi postepeno dolaze do saznanja da malo znaju, da treba još više učiti. Jer, mislim da sve zna samo onaj koji ništa ne zna. Ja bih vam preporučio da se u individualnom uzdizanju koristi i malo šira literatura koja ima zajedničkog s marksizmom. Ima dobrih, interesantnih stvari”.

Raspadom SKJ ugašena škola

Predsjednik Tito se tokom posjete školi obratio polaznicima ovim riječima: “Potrebno je više teorijskog znanja kako biste u praksi, s iskustvom koje ste već stekli svojim radom na terenu, mogli još bolje shvatiti zakonitosti i protivrječnosti društvenog razvitka, vrijeme i svijet u kojem živimo, kako biste još bolje upoznali zadatke i vodeću ulogu radničke klase i njene avangarde - Saveza komunista”.

Politička škola “Josip Broz Tito” u Kumrovcu bila je odraz stanja u SKJ, a i odraz stanja u državi, te su se aktualne političke i društvene krize oslikavale i u njenom radu. Škola je dijelila sudbinu svog osnivača, pa je raspadom SKJ 1990. i ona izgubila smisao postojanja i bila je ugašena. Polaznici iz svih 15 generacija uglavnom su vršili odgovorne dužnosti u SKJ, privredi i društvenim djelatnostima, neki stekli titule doktora i magistara znanosti i dali ogroman doprinos razvoju BiH. Većina ih je sada u mirovini i rado se sjeća tog školovanja u Kumrovcu, gdje su zajedno s mladima iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije, bez jezičkih ili drugih prepreka, razmjenjivali iskustva i ostvarili nezaboravna prijateljstva.