Ruska agresija na Ukrajinu mora nam otvoriti oči: BiH će imati šansu i mora je iskoristiti

Od početka ruske proširene invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, NATO je stao na stranu Ukrajine.

Iako se sam NATO nije uključio u sukob, zemlje članice Alijanse pomogle su Ukrajini slanjem oružja, opreme, obavještajnih podataka i treniranjem ukrajinskih trupa. Bez ove pomoći, Ukrajina ne bi bila u stanju da se odupre znatno nadmoćnijoj Rusiji, koja ima više i ljudskih i materijalnih resursa.

Nepovredivost granica

S obzirom na ključnu ulogu NATO-a, koja se sada sastoji u koordinisanju NATO-aktivnosti vezano za doprinos koji individualne članice žele da pruže Ukrajini, može se postaviti pitanje zašto je Alijansa zainteresovana da Rusija ne pobijedi i šta to konkretno znači i za Evropu, ali i zemlje na zapadnom Balkanu, uključujući BiH.

NATO smatra da je Rusija ulaskom na suverenu teritoriju Ukrajine prekršila međunarodno pravo i mirovni poredak u Evropi koji je nastao nakon Drugog svjetskog rata i da je time direktno ugrozila temelje mira na kojem je izgrađena Evropa nakon sloma nacizma i fašizma. Da bismo bili pošteni, potrebno je napomenuti i kako Rusija vidi tu situaciju: Rusija smatra da je mirovni poredak nakon Drugog svjetskog rata srušen širenjem NATO-a na zemlje bivšeg sovjetskog bloka, ali to je priča kojom smo se bavili više puta.

Ovdje je važno dodati i srpsku perspektivu koja smatra da je mirovni poredak u Evropi srušen intervencijom NATO-a u Jugoslaviji 1999, što je za posljedicu imalo proglašenje nezavisnosti Kosova devet godina kasnije. Međutim, čak i iz te vizure, i za zemlje zapadnog Balkana bi bilo važno da se očuva princip nepovredivosti granica u Evropi. Ako bi srpska politika stala na stranu Rusije, pravdajući to kosovskim presedanom, time bi se odrekla principijelnog stava da se zalaže za očuvanje međunarodno priznatih granica, potkopala kosovsku politiku i sama sebi uskočila u usta.

Osim toga, prva zemlja koja je prekršila međunarodne odnose u Evropi je bila Rusija, koja je zauzela teritoriju Pridnjestrovlja i praktično oduzela suverenitet Moldaviji. Iako je formalno nikad nije priznala kao nezavisnu državu, ona to praktično jeste i time je prvi put u Evropi nakon Drugog svjetskog rata otvorena mogućnost da suverenitet ne mora nužno da se poštuje ako to nije u skladu s vašim interesima.

Jedna značajna novina u vezi s Ukrajinom koju je donio Donald Trump, predsjednik Amerike, jeste shvatanje da se s Rusijom mora razgovarati oko buduće bezbjednosne arhitekture u Evropi. Prije Trumpa, nezvanična politika je bila pomoći Ukrajini da pobijedi Rusiju, a onda s pozicije pobjednika odrediti buduće odnose u Evropi. Nakon što je propala ukrajinska ofanziva u ljeto 2023. i upad u kursku oblast godinu kasnije, postalo je jasno da Ukrajina ne može pobijediti Rusiju, što neminovno znači da će se s Rusijom morati pregovarati o budućoj mirovnoj arhitekturi u Evropi. Isto tako, jasno je da Amerika i Evropa, pa samim tim i NATO, neće dozvoliti Rusiji da pobijedi Ukrajinu, jer bi to onda dalo motivaciju Moskvi da nastavi dalje prema zapadu.

Kada se ti razgovori otvore, zemlje zapadnog Balkana bi trebale da ih iskoriste za stvaranje trajnog i održivog mira na ovoj teritoriji. Već sada je sasvim izvjesno da će rusko rukovodstvo prioritet staviti na zemlje uz svoje granice, kao što je izvjesno da će Zapad staviti prioritet na Ukrajinu i zemlje zapadnog Balkana.

Priznanje Kosova

Kada je naš region u pitanju, on će u svakoj varijanti pripasti zapadnoj sferi uticaja, što znači bliskost s EU u pogledu ekonomske saradnje, temeljnih ljudskih vrijednosti i NATO-a u pogledu bezbjednosnih aranžmana. To će značiti da će srpska politika makar neformalno morati prihvatiti kosovsku realnost, jer bi svako otvaranje tog pitanja dovelo do novog ciklusa nasilja što nikom ne bi trebalo da je u interesu.

Bilo kako bilo, ako mirovna inicijativa o Ukrajini uspije, to će svakako biti dobra vijest i za Evropu, kao i za sam zapadni Balkan, jer bi mogao otvoriti duži period stabilnosti i mira.