Retrospektiva Antuna Borisa Švaljeka: Okvir za sreću
Harmonija u vrtu Paula Kleea, 2004./
Izuzetna izložba izuzetnog umjetnika. Umjetnička galerija Hrvatskog kulturnog središta Založbe kralja Tomislava u Čapljini predstavlja retrospektivu visokorangiranog slikara Antuna Borisa Švaljeka. Izložba je otvorena prošle subote (9. 4) i može se razgledati sve do 14. sljedećeg mjeseca.
U postavu je 56 djela, ulja, crteža i tapiserija iz razdoblja od ranih 1970-ih do naših dana. Vrlo reprezentativan odabir. Kako se ističe: panorama djela.
Boem stare škole
Osvjetljava se zadivljujući umjetnički put koji traje više od pola stoljeća. Uključeni su radovi iz svih faza stvaranja ovog intrigantnog majstora arta. Mnoga od njih su istinski proslavila autora. Izložba je čista ekskluziva. Više od 50 posto pokazanih djela nastalo je u Hercegovini. Masa briljantnih radova naslikana je u hercegovačkim likovnim kolonijama, među ostalim, i u parku prirode Hutovo blato, ali i u Širokom Brijegu u vrijeme višegodišnjeg pedagoškog rada i profesure na tamošnjoj Akademiji likovnih umjetnosti.
”Pojava Antuna Borisa Švaljeka, višestruko darovitog umjetnika lucidne i duhovite prirode te britkog diskursa spram likovnih i društvenih mijena početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, hrvatsku je likovnu scenu obdarila svježinom i svojstvenom individualnošću u slikarskom izrazu kojima su pokriće umjetnikova iznimna maštovitost, misaona dosjetljivost i neporeciva imaginativna izvrsnost”, rekla je na svečanom otvorenju izložbe autorica koncepta i teksta u katalogu, zagrebačka povjesničarka umjetnosti Biserka Rauter Plančić.
Ugledna muzealka i iskusna kustosica Rauter Plančić komplimentira slojevitu snagu umjetnika u jednoj rečenici: “Švaljek je slikao i oblikovao djela vazda po svom”. Čitaj: uvijek svoj i uvijek in, jedan od najoriginalnijih na aktualnoj art-sceni. Za umjetnikov autentičan personality i kompletan opus naglašava: nezaobilazna su vrijednost i trajno živuća blagodet suvremene hrvatske likovne umjetnosti.
Antun Boris Švaljek (1951) rođen je u Zagrebu, diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, nakon čega radi i stvara kao suradnik Majstorske radionice čuvenog Krste Hegedušića. Po obiteljskom podrijetlu iz Kraljevca kod Radoboja u Hrvatskoj zagorju, prethodno se školuje u Petrinji i Varaždinu. Upravo u Varaždinu, središtu Zagorja i romantičnom gradu baroka, donosi odluku da se bavi umjetnošću, tvrde kroničari.
Čapljinska retrospektiva govori o rijetko viđenom aktivitetu i dinamičnom dijalogu sa svijetom koji nas okružuje. Zamislite boema stare škole koji prešetava promatrača od urbane kulture i tzv. nove slike do zavičajne pjesničke, duhovne i kulturne tradicije, od baroka do naivne umjetnosti i postmoderne. Sve to uz poetičnu imaginaciju, ironiju i puno humora. Zbog tako vratolomnog spoja Švaljek je i danas za teoretičare prilična enigma, kao i svi oni koji su uzletjeli do takvih visina.
Čapljinska izložba logično poentira djela nastala u Hercegovini, gdje slikar provodi značajan dio života. Kako se podsjeća u kontekstu izložbe, godine 2003. umjetnik je prihvatio pedagoški angažman na slikarskom odjelu Akademije u Širokom Brijegu, gdje će narednih 15 godina brojnim generacijama studenata otkrivati tajne arta. Ovo koincidira s obnovom likovne kolonije u Čapljini na Karaotoku u parku prirode Hutovo blato u kojoj profesor Švaljek sudjeluje sve do 2018. više puta.
”Ostavio je neizbrisiv trag u likovnom životu kako Čapljine tako i šire neretvanske regije u Hercegovini i Hrvatskoj”, konstatira Rauter Plančić.
Iz ovog čapljinsko-širokobriješkog perioda na izložbi se može vidjeti serija prvoklasnih djela. “Rajski vrt” ulje iz 2014, tapiserija “Raj zemaljski” datirana iste godine, ulje “Macaklin - Hutovo blato” iz 2012, “Tica emotivka putuje na Široki Brijeg” (iz 2006, nagrada na 4. zagorskom salonu). Tu su i radovi iz živopisnog ciklusa “Hutnessi”, “Kraljica Hutica” (2013) i dr. Čudesne flora i fauna, čudna bića Hutnessi, rajska vegetacija...
Umjetničko promišljanje poput likova iz klasičnih dramskih hitova kojima se stvarnost čini toliko nevjerojatnom da nisu sasvim sigurni gdje točno prestaje stvarnost, a počinje fikcija. Upravo ovo što se svima nama događa u zadnje dvije godine kada život podsjeća na scenarij znanstvenofantastičnog filma. S time da je ovdje baš sve daleko od ružnog sna. To je turneja kroz predivnu prirodu i fantastične ambijente, začudna, apsurdna, izmaštana, ali moguća, istinita i realna, na neki način spasonosna.
Kustosica Rauter Plančić kaže: “Kompletan Švaljekov opus počiva na njegovom stvaralačkom jastvu i suživotu s prirodom, ljudima i svim živim bićima kako onima iz Hrvatskog zagorja u kojem je odrastao, tako i onima iz dalmatinskog i hercegovačkog podneblja koje je zavolio”.
U Čapljini se mogu vidjeti i prvorazredna slike i objekti iz razdoblja 1981-2000. nastali nakon umjetnikove selidbe iz Zagreba u Zadar. Karakteristična je tipična morska tematika: bljesak velikog plavetnila, ptice, ribe, pužići, ali i avioni i brodovi s hrpama turista. Vezano za selidbu u Zadar citira se tekst slikarovog monografa. Mini storija o talentiranom individualcu, sreći i takozvanom kontekstu.
Ive Šimat Banov piše: “Nije to dekorativno bježanje kojem stremi svaka šuša što se umislila Gauguinom. Odmaknuti se od pretencioznosti, napetih intelektualnih umova, ne točiti beskorisne riječi u šuplje sito, brinuti o kurentnosti ili zaostalosti svoga rada. Švaljeku se, jednostavno rečeno, ‘nije dalo’. Stan u neboderu, šalabajzanja po ulicama velikoga grada, tek poneki znak prirodnoga svijeta nije bio Švaljekov okvir za sreću. Ljubav prema ženi, slikarici (Švaljekova supruga Zita je slikarica rodom iz Zadra, op. a), prirodi i nadasve nagon samorealiziranja odveo ga je tamo gdje pripada”.
Retrospektivu u Čapljini prati odličan, profesionalno i stručno formuliran katalog. Sadrži iscrpan popis slikarovih samostalnih i skupnih izložbi s citatima iz bibliografije i ostalom dokumentarnom građom. Šansa ponovnog otkrivanja.
Pa evo da podsjetimo: Antun Boris Švaljek pobrao je u samom startu niz najznačajnijih umjetničkih nagrada u ex-Yu. Istinski celeb. Godine 1987. dobitnik je prestižne Vjesnikove nagrade “Josip Račić” za samostalnu izložbu slika, crteža i skulptura u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Na toj izložbi slikar je prvi put pokazao svoje skulpture. Predsjednik sedmeročlanog žirija slavni Edo Murtić tada obrazlaže da je Švaljek “izrastao u jednu od najoriginalnijih umjetničkih osobnosti u mlađoj generaciji slikara”, hvali crteže i platna velikih dimenzija, ističe “duhovnu svježinu tog slikarstva”.
Švaljek je također dobitnik u to vrijeme najuglednijih priznanja kao što je nagrada za slikarstvo na 10. bijenalu mladih Rijeka (poznatom po jakoj konkurenciji u kojoj pobjeđuju samo najbolji), nagrada na Zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža 1979. i nagrada za slikarstvo 9. salona mladih u Zagrebu 1977.
Čapljinski atraktivni galerijski šou reanimira sjećanja i na zagrebačku ultraatrakciju iz 2003. Švaljekovu izložbu “Oltar” u Muzeju za umjetnost i obrt sa samo jednim eksponatom, gigantskom instalacijom u formi poliptiha dimenzija 7,5x10 metara (do prvog muzejskog kata), od 100 slika oslikanih uljanom bojom i jajčanim temperama na drvenoj podlozi kojima autor sumira svoje 30-godišnje slikarsko promišljanje. Proslavljeni zagrebački likovni kritičar Vladimir Maleković napisao je uvodni tekst za katalog naslovljen sa “Vrata u pakao i raj a između sjaj”. Poliptih je premijerno predstavljen 1999. u Loži Narodnog muzeja Zadar, a slikar je dobio priznanje Grada Zadra, proglašen je Zadraninom desetljeća u području kulture, umjetnosti i obrazovanja.
Grafički dizajn i scenografija
Retrospektiva u Čapljini ujedno aktualizira i link s galerijom “Stećak” Klek, osnovanom 1980. Švaljek sudjeluje u realizaciji programa Galerije koja svoje djelovanje širi od Opuzena i Ploča do Metkovića i Zagreba. Čapljinska izložba također fokusira svestranost, stvaralaštvo u području grafičkog dizajna i scenografije.
Uz ilustriranje pjesničkih i proznih knjiga, umjetnik radi i scenografije za glumačku družinu “Histrion” i zagrebačko Dramsko kazalište Gavella. Radi se o bogatoj i uzbudljivoj biografiji o kojoj je nemoguće detaljisati u jednom novinskom tekstu. Ali, mora se izdvojiti nezaobilazno: slikar Antun Boris Švaljek aktivni je sudionik Domovinskog rata. Sudjelovao je u povijesnoj i presudnoj u obrani zemlje operaciji Maslenica i oslobađanju masleničkog Novskog ždrila 1993. godine.
U tom umjetničkom životopisu puno je detalja o kojima se može napisati gomila tekstova. Mnogi se oduševljeno dohvate interpretacije naslova djela. “Nikad nisam bio u Indiji”, “Kupujmo Hrvatsko” (2009), “Akvarij za građanski stan” (1983) sve do gorespomenute “Tice emotivke” itd. Pa tvrde: to može smisliti samo Švaljekova mašta. Eventualna lokacija na kojoj je slikar “najviše doma” isto je velika tema. Tako da... dobro došli u svijet čistog arta.
