RACVIAC – Mjesto gdje otužje popušta pred diplomatijom
Konferencija o sigurnosti u Centru
Dok traju ratovi u svijetu i rastu tenzije na Zapadnom Balkanu, sjetih se jedne vrhunske institucije pod nazivom Centar za sigurnosnu suradnju RACVIAC, gdje se susreću i raspravljaju različiti sudionici i gdje oružje ustupa mjesto diplomaciji. Centar su formirale Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Grčka, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska i Rumunjska, a ima 14 pridruženih članova i šest promatrača. RACVIAC je lociran u vojarni u Rakitju kod Zagreba koja nosi ime “Vitez Damir Martić”, po prvom poginulom pripadniku Bojne Zrinjski, a život je izgubio 6. travnja 1992. u Kupresu. U vojarni je do 1991. bila zrakoplovno-tehnička jedinica JNA, a osim RACVIAC-a, tu je smješteno i Središte za međunarodne vojne operacije “Josip Briški” Hrvatske vojske.
Prenos znanja i iskustva
RACVIAC je počeo s radom 2001. godine u okviru Pakta o stabilnosti kao multinacionalno regionalno središte za pomoć u provedbi sporazuma o nadzoru naoružanja u zemljama Jugoistočne Europe. RACVIAC je u novoj funkcionalnoj zgradi u kojoj su kabinet direktora, prostorije za izvođenje nastave i veće skupove, dok je trpezarija u drugoj zgradi, odvojena od Hrvatske vojske. Sadržaj djelovanja Centra se proširio i danas predstavlja snažan instrument za jačanje stabilnosti i sigurnosti država regije, a ujedno i moguću platformu za prenošenje znanja i iskustava u druga područja.
S obzirom na neprestani razvoj i promjene u sigurnosnom okruženju u području Jugoistočne Europe, gašenje Pakta o stabilnosti, te jačanje “regionalnog vlasništva”, zainteresirane države Procesa suradnje u Jugoistočnoj Europi (SEECP) pristupile su reorganizaciji i preustroju RACVIAC-a. Ugovor o RACVIAC Centru za sigurnosnu suradnju potpisan je 14. travnja 2010. i stupio je na snagu 1. prosinca 2011. Prema ugovoru, članice RACVIAC-a imaju obvezu upućivanja osoblja, plaćanja članarine i jedine su nadležne za donošenje odluka, dok pridružene članice najčešće sudjeluju u financiranju pojedinih projekata i programa.
Posebnost tog Centra je u tome što je u vlasništvu zemalja Jugoistočne Europe, gdje same članice raspravljaju o sigurnosnim pitanjima od zajedničkog interesa, a glavno težište njegovog djelovanja su reforma sigurnosnog sektora zemalja članica. Direktor RACVIAC-a sada je rumunjski diplomata Constantin-Mihail Grigorie, a zamjenik direktora je hrvatski kontraadmiral Predrag Stipanović. Iz Bosne i Hercegovine su direktori RACVIAC-a bili ambasadori Nedžad Hadžimusić i Branimir Mandić, a predstavnik naše zemlje u Centru sada je pukovnik Marinko Romić. Zanimljivo da je Hadžimusić, poslije nekolicina generala, bio prvi civil direktor RACVIAC-a, a u sjećanju na taj mandat je napisao: “Direktorska funkcija u RACVIAC-u, na koju sam imenovan, bila je pozicija najviša po rangu i diplomatskom zvanju koje smo iz Bosne i Hercegovine ikada ranije obnašali u međunarodnom kontekstu. U prvom polugodištu na kormilu ovog regionalnog centra uradio sam više od svih mojih prethodnika i izravno dobio pohvale iz Berlina, a Njemačka je osnivač i glavni sponzor RACVIAC-a.”
Doprinos sigurnosti BiH
Imao sam čast da kao novinar budem pozvan u RACVIAC 2005. godine i sudjelujem na petodnevnoj međunarodnoj konferenciji o sigurnosnoj situaciji u svijetu, rizicima u Jugoistočnoj Europi i kontroli naoružanja. Iz BiH su na tom skupu bili i prof. dr. Lada Sadiković i magistar Munib Bisić, koji je bio i jedan od predavača. Zapisao sam ove Bisićeve riječi: “Po svakoj vojnoj logici, Armija RBiH je u zametku trebala biti uništena, a Bosna i Hercegovina okupirana već u prvim mjesecima rata. Samo zahvaljujući najhrabrijim sinovima i kćerima ove zemlje – BiH je opstala. Oni su heroji koji su sačuvali BiH i svi oni i dalje čuvaju svaki pedalj ove zemlje, jer pored zadataka koje su uspješno obavili, oni imaju najvažniju misiju, a to je da čuvaju domovinu, a time i sjećanje na svoje saborce, šehide, koji nisu žalili živote da daju za Bosnu i Hercegovinu”. Zanimljivo je da su mu poslije predavanja, na stanci uz kavu, čestitali i pojedini sudionici iz Srbije.
Kad smo bili na konferenciji u RACVIAC-u, Munib Bisić mi je, sjećam se, pričao da priprema doktorat pod naslovom “Bosna i Hercegovina u sistemu europske sigurnosti” i pozvao me da, kad bude branio disertaciju, dođem na Fakultet političkih nauka u Sarajevu. Naravno, bio sam na obrani 2007. godine i čestitao Munibu na sticanju zvanja doktora nauka. Dvije godine kasnije on je, nažalost, preminuo, a životopisu ovog istaknutog bosanskog patriote svakako treba dodati da je on 1992. i 1993. bio na dužnosti zamjenika ministra obrane RBiH, a potom pomoćnika ministra obrane i inspektor. Bio je član Glavnog štaba Patriotske lige BiH od njenog osnivanja, a unaprijeđen je u čin brigadnog generala. Drago mi je što sam pišući o RACVIAC-u podsjetio na prijatelja rahmetli Muniba Bisića i na njegov ogroman doprinos obrani Bosne i Hercegovine u ratu i sigurnosnim pitanjima u miru.
