Preživjeli sin Srebrenice: Umjesto srpske katarze, intenzivno oživljava ideja velike Srbije

Nikad kao ove godine obilježavanje 11. jula, Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici kad je ubijeno preko 8.000 nevinih ljudi i dječaka, nije bilo masovnije. Zahvaljujući Rezoluciji Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, donesenoj u maju prošle godine, ovaj dan se obilježava u cijelom svijetu. Nakon ove Rezolucije UN-a niko više ne može reći da nije čuo niti znao šta se to dogodilo u Srebrenici u julu 1995. godine. To je velika pobjeda istine i principa pravednosti na planeti Zemlji. Nevine žrtve Srebrenice više nisu nestale osobe, one su odsad svjetska civilizacijska činjenica.

Majkama Srebrenice, a i svima nama preživjelim iz srebreničke golgote, ovo je mala satisfakcija i koliko-toliko ublažavanje boli za izgubljenim sinovima, braćom, očevima, rodbinom, komšijama i prijateljima. Genocid u Srebrenici nije bio jedini, ali je bio jedinstven po tome da se dogodio pred očima onih koji su imali mandat da ga spriječe, ali nisu to htjeli. Obavezna edukacija mladih širom svijeta o stravičnom genocidu u Srebrenici postaje permanentni faktum u školskim programima, što daje nadu da se neće događati nove Srebrenice.

Svjedočimo da se ove godine 11. juli obilježava u mnogim državama koje to do sada nisu činile. U gradovima širom svijeta se podižu trajni spomenici u znak sjećanja na genocid u Srebrenici. Održavaju se mnogobrojne komemoracije, panel-diskusije, seminari, filmovi, drame, muzički inferni, izložbe, što govori da je kultura sjećanja na žrtve Srebrenice dobro oživjela. Lično sam, kao preživjeli sin Srebrenice, imao tu čast i zadovoljstvo da organizujem izložbu mojih 50 ilustracija na Trgu UN-a u Genevi od 28. do 30. 6. 2025, a u povodu ovogodišnjeg programa obilježavanja 11. jula - Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Ponosan sam na taj događaj i mjesto dešavanja jer je to bila 30. izložba mojih radova na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici. Umjetnost je živa memorija. To je fluid koji najbolje prenosi poruku zločina kroz vrijeme i prostor. To je najveća osuda zločincima za njihova nedjela.

Živim u nadi da će se ceremonije obilježavanja 11. jula pretočiti u konkretna djelovanja i biti čvrst bedem sprečavanju novih Srebrenica širom svijeta.

Ali, zašto je međunarodna zajednica, koja je prisutna u Bosni i Hercegovini, dozvolila da mi danas svjedočimo najvećoj političkoj i pravnoj krizi od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma? Rukovodstvo entiteta Republika srpska, podržano od Moskve i Beograda, pokrenulo je brutalni napad na ustavni poredak BiH, što je ozbiljna prijetnja miru i stabilnosti. Sistematski pripreman put ka secesiji RS-a doživljava kulminaciju. Situacija je ekstremno napeta, nesigurna i neodoljivo podsjeća na stanje iz 1992. Oportunizam međunarodne zajednice po pitanju politike predsjednika RS-a Milorada Dodika, a i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i njegove politike razvaljivanja BiH, jeste ravan gašenju vatre benzinom. Međunarodni zvaničnici, umjesto da izađu iz svoje laganini-zabrinutosti i uđu u fazu odlučne akcije i istinski pomognu prevazilaženju bosanskohrvatske krize, upiru prstom na domaće aktere da se dogovore, iako dobro znaju se neće dogovoriti i da je politička baština Dejtonskog sporazuma cementirala etničku podjelu BiH. Da li je i visoki predstavnik gospodin Christian Schmidt dobio mandat da pomogne realizaciju nedovršenog ratnog scenarija iz ‘92. o podjeli BiH između Srba i Hrvata? Na sceni je planski osmišljeno istrajavanje na ideološkoj kamuflaži stvarnosti i gruboj demontaži historijske istine.

Umjesto srpske katarze i pojave srpskog Willyja Brandta, imamo intenzivno oživljavanje ideje velike Srbije, aveti povampirenog četništva i udruženog zločinačkog poduhvata. Na djelu je, pred očima licemjernog svijeta, svakodnevna psihološka agresija na bošnjačku kulturu pamćenja, ponižavanje žrtve, pravosudne istine i autoriteta svjetskih sudova. Politika dogovorene mržnje i laži s obje strane Drine, a i Une, nažalost je postala pravilo ponašanja u današnjem kontaminiranom bh. društvu. Virus političkog nemorala je okupirao istinu, elementarna ljudska prava i principe pravednosti. Crvena linija je odavno pređena. Ko će jednom reći stop ovom političko-diplomatskom fašizmu?

Pamtimo Srebrenicu jer je to mjesto najveće boli i suza s Bosninog, a sad i svjetskog, lica.