Prelom Oslobođenja u skloništu: Oni su heroji...!
Zapaljena zgrada Oslobođenja
Kolega Raif Čehajić, koji je nekad radio u Privrednim i Poslovnim novinama, u tekstu “Kako su planule i nestale ikone novinarstva” (prilog Pogledi, Oslobođenje, 29. novembar/studeni 2025. godine) podsjetio je na srušeni neboder Oslobođenja i zapaljeni Vjesnikov u Zagrebu u kojima je veliki dio baštine Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Napisao je da bi novinari Vjesnika mogli ispisati povijest svojih listova i dodao “kao što bi to mogli uraditi i njihove sarajevske kolege (Mehmed Halilović, Šefko Hodžić, Slobodan Stajić, Emir Habul, Gojko Berić, Mirko Šagolj i drugi koji su sve vrijeme opsade Sarajeva proveli u Atomskom skloništu Oslobođenja, braneći s domovinom i čast svoje profesije”).
Čehajić nije dobro informiran jer, osim Šagolja, nijedan od spomenutih kolega ni u jednom dijelu rata nije radio u Atomskom skloništu, pod srušnim neboderom u Nedžarićima. Cijeli rat sam proveo u ratnoj redakciji Oslobođenja, na lokacijama u zgradi Željeznica, Arhitektu, prekoputa pijace Markale, i u prostorijama Sarajevo-diska, kod Općine Stari Grad, jednu sedmicu sam bio i u skloništu, i znam ko je i gdje bio.
Glavni urednik Halilović je radio na gradskim lokacijama, a Hodžić, kao ratni reporter, većinom je bio na bojištima, kolega Berić je polovinu rata proveo u stanu, dok je drugi dio bio u Ljubljani, Habul je rat proveo u Fojnici, a Stajić na Ilidži i obojica su došli u Redakciju Oslobođenja 1995. godine, kad je Sarajevo deblokirano. Sredinom decembra 1994. i do sredine januara 1995. bio sam 46 dana u Ljubljani u Redakciji Evropskog izdanja Oslobođenja i vratio se u Sarajevo. Bio je to izlazak kroz tunel, pa iz Hrasnice pješke po noći strmim padinama Igmana do autobusa i dalje, a kroz tunel i u povratku.
Ovo ne pišem zato što Čehajić nije mene imenovao u tekstu, a da je znao gdje sam bio u ratu – mogao je, nego zarad toga što nije spomenuo kolegu Rasima Ćerimagića, koji je cijeli rat bio urednik – zatim Vladu Mrkića, Daniela Omeragića, Rajka Živkovića, Fuada Kovačevića, Diku Kapić, Novicu Popovića, Adila Hajrića, Midhata Plivčića, Sejada Lučkina, Boru Simića, Salku Hondu koji je (16. 7. 1992) na zadatku poginuo i druge.
Oni su heroji iz Atomskog skloništa Oslobođenja i ni u jednom kontekstu ne treba ih zaboraviti, nego podsjećati na njihovu hrabrost i odlučnost, jer je u te četiri ratne godine to bila stalna bitka za Oslobođenje i odbranu Bosne i Hercegovine, tim prije što neki od njih više nisu među živima.
ĐURO KOZAR, ratni izvještač Oslobođenja
