Pregled sedmice
Iako ima status početka, ponedjeljak je zapravo kraj. Ponedjeljkom ništa nema ukus početka. Svaki njegov minut se osjeća na kraj. On vonja na buđ, na plijesan, na gljivice. U načetoj tegli ajvara ponedjeljak je zelena skrama koja se uhvati na vrhu. Ponedjeljak je mlijeko koje se ukiseli dva sata nakon što je pomuženo. Često mu ne treba ni toliko. Niti je stajalo dugo, niti je napolju isuviše vruće, ali je mlijeko prokislo maltene čim je iz vimena poteklo.
Ponedjeljkom i rakija ima ukus surutke. Ako je sedmica godina, onda je ponedjeljak oktobar bez sunčanog dana. Ponedjeljak je selo brz crkve, akcioni film bez potjere, vođenje ljubavi bez poljupca. Njegova himna je rekvijem, a žanr melodrama. Ponedjeljak je anemičan, blijed, usporen. Hemoglobin mu je nizak, kiseonik ispod prosjeka, leukociti u opadanju. Ponedjeljak je, i neka mu to bude konačna dijagnoza, početak pakla i kraj raja.
Utorak je posilni ponedjeljka. Njegova desna ruka. Sve je i dalje izgužvano, poderano, usvinjeno. Diše se malo lakše, ali je hitna medicinska njega i dalje potrebna. Utorak je, kao i ponedjeljak, nikakav čovjek. Jadan onaj koji s njim mora za sto. Od utorka jedino srijeda ima neke vajde, jer jedino njega ljudi više psuju nego nju. Utorak je nesnosna tetka, mrzovoljni ujak, pakosna strina, nepodnošljiva maćeha. Nije dobar ni za mamurluk.
Sedmici je dovoljan i ponedjeljak. Utorak je čisti višak. Dva ponedjeljka su previše. I jedan je suviše, ali dva pretežu na stranu zla. Utorak treba izbaciti iz sedmičnog kalendara. Sa ponedjeljka odmah treba preći na srijedu. Niko za utorkom neće nositi crninu. Kada bi bio hrana, utorak ne bi bio kelj, to bi najprije bio ponedjeljak, ali bi bio patlidžan i to pohovani. Ova dva sijamska blizanca, ponedjeljak i utorak, zapravo su siledžije koje kinje, proganjaju i maltretiraju pošteno čeljade.
Srijeda niti smrdi, niti miriši. Daleko je od ponedjeljka, ali daleko je i od subote. Hajde što nije petak, ali nije ni četvrtak. Kad bi srijeda bila barem četvrtak, lakše bi se disalo. Ona ima status čistilišta. Ko nju pretekne, nekako će se dovući do petka. Ko na njenoj sredini klone i sustane, u petak ga sahranjuju. Srijedom se čovjek potvrđuje kao čovjek ili kao kukavelj. Srijedom nema lelekanja i zapomaganja, jer je grđa polovina sedmice savladana.
Ako bi baš morala nešto da bude, onda bi srijeda bila posna slava. Bez prave sarme, bez pečenja, bez pite, ali slava. Nisu riblja čorba, prženi šaran, prebranac i krompiruša za baciti, taman posla, ali hrskavo rebarce i kuvana slanina među listovima kiselog kupusa daleko su bolja gozba. Tako je i sa srijedom: ona nije petak, do petka ima još i-ha-haj, ali nije ni ponedjeljak. Srijeda nije godišnji odmor, do godišnjeg još mora da se potegne, no jeste prvi dan bolovanja. Nije upala pluća, ali jeste srednje snažna grlobolja.
U podnaslovu četvrtka stoji - “porijeklo nade”. Četvrtak je prvi među boljom braćom. Nije prijek, nije nadmen, nije pokvaren. Ima dušu. Nije pregolema, ali je ima. Sa četvrtkom će se samo potpuni namćori posvađati. Čak i kada je glomazan, kada je napunjen do vrha, kada u njemu noge ne mogu da se opruže, teško je prištiti se na njega. On cijedi gnoj iz rane da bi je petak privio, a subota i nedjelja očistili i sanirali. Tijesne hlače ili debele farmerke četvrtkom mijenja dva broja veća trenerka u kojoj se lakše živi.
Četvrtak ponašanjem podsjeća na petak. Ima drugačiju frizuru i zanoktice, ali mu je ćud kovana na istom nakovnju kao i narav njegovog prvog komšije petka. Njegova špaga je uglavnom opuštena, mada postoje i oni četvrci koji glume pretjeranu ozbiljnost i strogoću, pa konopac zatežu preko svake mjere. Iako po dubokom snijegu valja gaziti još dobra dva dana, četvrtkom je korak daleko lakši i razigraniji. Posmrtna melodija ponedjeljka prelazi u veselu koračnicu.
Petak je najbolji ako se završi u dva. Još ako ponedjeljak neće početi prije tri - petak je dan nad danima, junak nad junacima, prvi vitez za okruglim stolom sedmice. Petak mora biti označen crvenim slovom u kalendaru, baš kao i nedjelja. Ako je vikend neradni, onda je svaki petak Veliki i tu pogađanja nema. Petak je bećar, lola, baraba. Harmonikaš koji svira iz srca, a ne iz džepa. Petkom se skidaju crnina, teška šminka i veliki umor.
Sedmica se zapravo i dijeli na dva dijela: od ponedjeljka do petka i od petka do ponedjeljka. Prvi dio je treća smjena u rudniku soli, drugi je sedmica na lotu. Petak je prvo lice triličnog boga. On je sunčanje na vrhu planine, skijanje na vodi, raspust kod bake i dede na selu, žar u septembarskoj noći na kojoj se peku kukuruzi. Ako se do petka životari i životinjari, ako se prije petka šepa i sapliće, u petak i poslije njega se pocupkuje, poskakuje i podvriskuje.
Njegova sestra od strica, subota, govori sedam jezika. Završila je velike škole i vidjela je mnogo svijeta. Lijepa je kao zreo vinograd. U sedmočlanom nizu dana subota je šampion teške kategorije. Sve ostale dane pobjeđuje klasičnim nokautom. Subotom ništa nije suvišno: ni bela sa lovcima u šumi, ni šetnja pored Vrbasa skroz do Šehera, ni valjanje po krevetu i šaltanje kanala, ni lutanje i vucaranje Kozarom... Subota je pustolovina pisana rukom Marka Twaina.
Subota je moj lični favorit. Moja Nova godina. Božić. Svaku bih subotu mijenjao za tri nedjelje. Za četiri petka. Za pola godine četvrtaka. Svi ostali dani su naspram nje drugorazredni pjesnici, a ona je Njegoš. Kada bi ljudi bili ljudi, zaštitili bi je zakonom. Proglasili je nacionalnim parkom. Ili bar kulturnim nasljeđem. Ne bi je trošili olako i s nogu. Nego s merakom i natenane. Suboti treba dati status zaslužnog umjetnika.
Nedjelja je blijeda kopija subote. Kada pred njom ne bi bio ponedjeljak, bila bi dva puta bolja nego dan koji joj je prethodio. Ali, čim nedjelja svane, ponedjeljak se primakao i ranio nedjelju iznad koljena. Zbog toga ona hramlje i zastajkuje. Ako ima daha, nema duha. Ako ima duha, nema daha. U njoj se bore dva odjeka - vedri subotnji i tmurni ponedjeljkov. Nekad nadbije vedrina, nekad dobije pretežno oblačno. Njeno je da ispraća jedno, a dočekuje drugo. Zbog toga o njoj - najmanje.
