Postnovogodišnja poslanica: Kultura se gradi stoljećima, a dovoljan je jedan izborni mandat da se uništi

Puno se političkih žaba moralo progutati da bi se došlo do situacije u kojoj je beznađe zrak koji dišemo. Takozvano gutanje žaba, kako je to lijepo nazvala istorijski najbrže formirana vlast u galaksiji, odnosi se ne kompromise kako bi se vlast uspostavila; na koncesije koje su tzv. probosanskohercegovačke stranke morale dati onima koje su antibosanskohercegovačke, kao što HDZBiH i SNSD jesu.

Sijedi eurožabac

Znamo priču, ne treba ponavljati, osim da su šampioni politike “umirivanja” (Appeasement diplomacy) obećavali brda i doline – zlatne kašike, da bi došli u situaciju kada navodno Kanton (Sarajevo) nema para za kulturu, nema novaca da plati već potpisane ugovore sa organizacijama iz kulture kao što je npr. festival Slovo Gorčina.

Filmaši se žale da je za film u 2025. izdvojeno nula maraka, a opet vidjeli smo skoro svakodnevno šaradu koju je federalna ministrica kulture izvodila na obali Maka Dizdara, pored Miljacke. Naravno, nisu krivi ljudi koje je ona zvala iz drugih gradova Federacije, da dođu u glavni grad i prezentuju svoj rad, umjetnosti, muziku etc. Kriva je žaba koja je progutana, kriv je kompromis. Krivo je konstantno umirivanje mrzitelja ove države kako bi se navodno otvorio nakav evropski put, za koji je svaka politička šuša i baba znala da nije realan ni moguć.

Ali, bilo je bitno ljudima naobećavati svašta, kititi zgrade i ulice tužnim zastavicama EU, lagati građane, a Boga mi i narode, kako su te tužne i jadne zastavice zapravo kašikice kojima ćemo jesti iz zlatnih tanjira, kada nas uvedu u EU, a evo samo što nisu. Samo, biva, još jedna žaba da bude progutana, i od nje će se ispostaviti princ sijede kose, recimo izgledom da dobrano baca na Dragana Čovića.

Najmanja je žaba koja je progutana kako bi se uništila kultura u BiH, odnosno u feudu Federacije. Toliko je to mala žaba da je gutači nisu ni primijetili, jer i njima samima (a oni sve sami progresivci i moderni artish insani) kultura znači manje od jednog ćevapa u porciji od deset komada pojedenih na Baščaršiji. Jer bitnije su Autoceste, tamo možeš uglaviti rođaka da ti radi, bracu možeš smjestiti, a možeš i kao premijer štelati poslove firmi koju ti vodi sin.

U Sloveniji u kulturu ulažu sto puta više od nas, u Srbiji desetinu puta više/Amir Papić

Zamislite situaciju da morate ići na noge nekome ko je zadužen da uništi kulturu, jer njena stranka mrzi sve što dolazi iz Sarajeva, pa tamo onda sjediti i čamiti pred jednom osobom koja hoda Sarajevom nadmena k’o Napoleon, dok joj bračni sudrug piše odvratne pamflete protiv Sarajeva i generalno društva koje nije ogrezlo u fašizam, iako bi oni to strastveno željeli, jer bi se njihovi fašisti onda lako dogovorili s “našim”, kao što su se ustaše i četnici dogovarali tokom Drugog svjetskog rata. Na kraju krajeva, zajedno su bježali 1945. Mislim na “filozofa” koji je zarad konformizma voljan pljuvati ovaj grad, te plasirati desničarske ideje kao i onaj što je bio jedan od težih žaba, pardon žabaca, iz Upravnog odbora Federalne televizije. Izvjesni navijač Zrinjskog koji Sarajevo naziva tamnim vilajetom, a Bošnjake Turcima. Tako žabac mjesečno zarađuje od UO FTV-a više nego što ja zaradim za nekoliko mjeseci tezgareći po inostranstvu. A to je žapcu samo jedan od izvora prihoda. Naslađuje se patnjama tamnog vilajeta i za to prima novac. Stotinu puta bra’o!

Poneki od korifeja među gutačima žaba bi povremeno ispaljivali floskule u javni prostor kako će evo oni riješiti pitanje sedam institucija kulture koje se nalaze u Sarajevu, ali to su samo i ostale floskuletine. Ako bismo malo zakopali po njihovim predizbornim lupetanjima vidjeli bismo da su obećali sve probleme u državi riješiti, samo ako oni dođu na vlast, jer “para se ima”, tako su govorili, samo ne treba krasti. Evo, sad ispade da para nema, a oni su pošteni, ne kradu, samo na jadne građane misle i na još jadnije narode. Oni bi samo nekako da nama ugode, ali, eto, nije do njih, jer iako su vlast uvijek su mentalno u opoziciji. SDA nigdje na vidiku, pa ipak ova “revolucionarna vlast” stalno krivi SDA (maše njima kao strašilom) za svaki problem na koji naiđu prilikom sudara s “koalicionim partnerima”. Za njih je Dodik Real Madrid, a oni su mozgom nivo FK Vrbanjuše.

Kontam, ipak je lakše biti opozicija, tvoje je da kritikuješ, a ovako imamo tragikomične situacije u kojima vlast kritikuje samu sebe, kao da oni ne učestvuju u vlasti. Traže smjenu ljudi koje su oni stavili na poziciju moći. Tako su skoro iz NS-a tražili smjenu nekog lika iz SDP-a, čak je i NiP to tražio, jedino SDP ćuti zaliven kao ćup, jer je lik njihov miljenik. Ne mogu se sjetiti kako se lik zove, a kako i da se sjetim kad im je pola vlade kantonalne u pritvoru, pod istragom i suspenzijom, kad im je zabranjen pristup radnom mjestu, jer se sumnjiče za nezakonite radnje, i tako to.

Od spengavanja do poruka i ceduljica o zapošljavanju podobnih policijskih službenika, nigdje nema Asima, ali njegov duh lebdi i u SDP-u, i u drugim gutačima žaba, iako su javno rekli da ako se utvrdi da se SNSD i HDZ nisu promijenili, oni će jadni napustiti vlast. Činjenice kažu da se oni toliko grčevito drže fotelja i privilegija, neki dan sebi povećali plate za 500 KM, da će ih biti teško odvojiti od fotelja kad izgube vlast. A već se unaprijed priča da će SDP u koaliciju s novim pobjednicima, istim ovim koje sada pljuje na sva usta.

Sjetio sam se kako se lik zove, to jest da je obnašao funkciju dekana Stomatološkog fakulteta, čovjek koji uopšte nema papire ove države, svi tražili njegovu smjenu osim stranke koja ga zagovara, SDP-a.

Treba se sjetiti pa se na opštim izborima zahvaliti strankama koje su nas uvele u EU, i koje su nam tutnule zlatne kašike da njima jedemo, posebno bih se ja lično i osobno zahvalio jer dolazim iz sektora prekarijata, iz oblasti književnosti, za koju sam čuo da više izdvajaju novca nego za bh. film. Barem tako kažu iz udruženja filmaša. Ne bih da im prisjedam na muku, ali zar su zaista mislili da će neko iz HDZ-a odriješiti kesu i dati im stotine hiljada maraka (milione) kao onomad BH Telekom za mandata mrske vlasti. Ili da će im pomoći nekakav FGR, prefinjeni gutač žaba s milostivim licem.

Razumijem da kada si umjetnik onda ti glava lebdi u sferama tamo iznad kula od slonove kosti, kontam da nisi kadar da razumiješ dnevnu politiku, ni lokalnu, ampak ni onu na državnoj razini, ali i ja sam umjetnik pa sam znao da se Dodik nikad neće promijeniti, ni Čović, ni iko iz slične klase ljudi koji danonoćno rade protiv ove zemlje i države. Tu na red dolaze gutači žaba zarad viših ciljeva. Vlast složena u stranoj ambasadi.

Sada vidimo te više ciljeve, to su visoke cijene životnih namirnica, troškova grijanja, struje, vode; inflacija, konstantna politička kriza u kojoj je država na gubitku dok su secesionisti jači iz dana u dan; masovni odlazak mladih će se pojačavati, zaduženje od dvije milijarde… Nastavi dalje niz.

Nema novca ni za već potpisane ugovore kao što je održani festival Slovo Gorčina

Helem, lijepo li je kada si oslobođen mrskog režima u kojem je, recimo, Dino Konaković proveo nekoliko decenija najboljeg života, kažem: lijepo je biti oslobođen od samoga sebe. Tad si lišen bilo kakve odgovornosti. Bez mozga i bez pameti. Samo ti raste konto na bankovnim računima, dok građane hraniš floskulama i frazama. U tome su gutači žaba šampioni svemira.

Volja ne postoji

Što kaže bivši direktor Zemaljskog muzeja Mirsad Sijarić da se problem finansiranja muzeja mogao riješiti na rubovima nekog od sastanaka u zgradi državnih institucija, i to za pet minuta, samo da postoji volja za to. Ali ta volja ne postoji. Postoji volja za lupanjem floskulama i spinovima po glavama stanovnika ovog grada i zemlje.

Ulazimo u zaista predivan period godine. Postnovogodišnja depresija samo što nije zakucala na vrata nas, zaboravljenih asova postdejtonskog života. Nas kao veterana postdejtonskih životnih vibracija.

Što reče Zaim Muzaferija u “Ovo malo duše”: “I Bog reče Ademu, Adem se zvao, dobro se sjećam, samo u nakve žabe da ne diraju i sve će biti u redu, daće im vas dunjaluk…”

Sretna nam Nova godina s podatkom da se u Bosni i Hercegovini ulaže najmanje para za kulturu po glavi stanovnika u regiji. U Sloveniji ulažu sto puta više od nas, u Srbiji desetinu puta više. Kultura jedne zemlje se gradi stotinama godina, a može se uništiti samo za nekoliko godina. Dovoljan je jedan izborni mandat.