Posljednji pozdrav jednoj divnoj duši: Ostat će zauvijek među knjigama i uspomenama

Pišem ovo sa velikom tugom i bolom jer je sa bibliotečke scene otišla jedna divna osoba, jedan vrstan stručnjak, jedan veliki čovjek – Vaska Sotirov Đukić. Iako smo se poznavale odranije, naše druženje se obnovilo u ratnom periodu, tačnije 1993. od kada se naš zajednički rad i druženje nisu prekidali sve do kraja njenog života, tragično okončanog.

Mreža biblioteka

Kolegica Vaska je odmah na početku rata 1992. bila ranjena, ali je nastavila vrijedno raditi. Zatekla sam je u biblioteci u bivšoj kasarni “Maršal Tito”. Naime, ja sam tragala za stručnom literaturom neophodnom za rad u bibliotečkoj struci, s obzirom na to da sam ostala bez bilo kakve literature jer je NUBBiH izgorio 1992. godine. I gle čuda, našla sam nekoliko primjeraka neophodnih stručnih knjiga, u čemu mi je pomogla Vaska. Sva sretna i zadovoljna krenula sam po kišnom i ladnom vremenu, a moja kolegica Vaska je ostala u hladnoj bibliotečkoj hali u potkrovlju sa gomilom knjiga i časopisa.

Taj naš sastanak je još više učvrstio naše prijateljstvo i druženje koje se produbljavalo iz godine u godinu, punih trideset godina. Sudbina je htjela da smo zajedno radile u COBISS centru BiH koji je radio na uvezivanju biblioteka u jedinstveni informatički sistem. Malo je reći koliki je doprinos kolegice Vaske u bibliotečko-informatičkoj oblasti, počev od obrade bibliotečke građe do digitalizacije zbirki. Posebno se interesovala za kulturnu baštinu, kako Sarajeva, tako i za cijelu Bosnu i Hercegovinu, pa se dala na izradu projekata od kojih je najznačajniji BAM – asocijacija biblioteka arhiva i muzeja COBISS Center BiH – u stvaranju zajedničke mreže biblioteka u Bosni i Hercegovini sa težištem na njihovom povezivanju.

Klub prijatelja Sarajeva 2006. godine, čiji je Vaska bila pokretač, imao je za cilj očuvanje kulturne baštine Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Istakla bih projekat starog Sarajeva i starih sarajevski porodica. Uz pomoć volontera uspjela je zajedno sa članovima Kluba da napravi, na osnovu prikupljenih fotografija, zbirku od 180 CD-ova. To je bio pun pogodak jer je ta zbirka, zbog velikog interesovanja, naročito naše dijaspore, vrlo brzo prodata.

Pored mnogih pisanih članaka, ostavila je bosanskohercegovačkom bibliotekarstvu svoje, mogu reći, kapitalno djelo – magistarski rad pod nazivom “Primjena novih tehnologija u rekonstrukciji kulturne baštine Bosne i Hercegovine” koji je uspješno odbranila 2016. godine pod mentorstvom dr. Selme Rizvić, prof. Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu.

Posveta koja se čuva

Iako je već bila bolesna, uspjela je da završi magistarski rad i odbrani ga zahvaljujući, u prvom redu podršci svojih divnih roditelja, a svakako i kolegica i kolega. Zbog bolesti je napustila aktivno učešće u Klubu prijatelja Sarajeva (kasnije preimenovanom u Društvo prijatelja grada Sarajeva) čiji je bila osnivač zajedno sa mnom, uz Ljerku Danon Latal, Ferida Kulića, Savu Vasiljevića, nažalost, svih pokojnih.

Poklanjajući mi primjerak svoga magistarskog rada, u posveti je napisala – “Zahvaljujući tvom primjeru i podučavanju, zavoljela sam bibliotekarstvo. Svojim poštenjem i iskrenošću pridobila si me za doživotnog učenika i prijatelja”.