Pad Bashara al-Assada je krucijalna manifestacija preokreta svijeta
Pobunjenici na čelu sa radikalnim islamistima su u nedjelju 8. decembra na javnoj sirijskoj televiziji najavili pad predsjednika Bashara al-Assada i “oslobođenje” glavnog grada Damaska, nakon munjevite ofanzive. Možemo li govoriti o preokretu svijeta, kao što pišete u Vašoj posljednjoj knjizi?
- To je u svakom slučaju krucijalna manifestacija i upisuje se u srce globalne eksplozije koja prijeti Iranu, jako oslabljenom rušenjem njegovog sirijskog mandatara, koja je iznenadila i Izrael, oslobođenog đavola kojeg je poznavao, ali za kojeg je od sada prisustvo islamističke skupine – one koja je “reprezentativna” na njegovoj granici na Golanu sa Sirijom, problematično. Tim više što ratničko i rodovsko ime vođe skupine, koja je srušila sirijsko alavitsko-basističku vlast, al-Jolanija, na arapskom znači “porijeklom sa Golana”, odakle su njegovi roditelji, pobožni suniti, pobjegli od režima Hafeza al-Assada, Basharovog oca, da bi se sklonili u Saudijsku Arabiju, gdje je rođen njihov sin, odgojen u strogom salafizmu.
Veliki apetiti
Ali to je naravno udarac za Rusiju, koja rizikuje izgubiti dvije vojne baze na Mediteranu, pomorsku u Tartusu, čijih je šest brodova na brzinu isplovilo, da ne bi bili vraćeni na obalu, i zračnu u Hmeimimu, na dohvatu pobunjeničkih dronova! U trenutku kad se Zelensky sastao sa novim gospodarom svijeta, Donaldom Trumpom, pod okriljem Emmanuela Macrona, na otvorenju obnovljene Notre-Dame, što bi trebalo ojačati poziciju Ukrajine. Frapantno je da je Al-Jolani, kad ga je u Alepu 6. decembra intervjuirao CNN, kad su grad zauzele njegove trupe, nosio zelenomaslinasti T-shirt, jako sličan onome kojeg nosi ukrajinski predsjednik!
Kakve će biti posljedice za region?
- Najprije pad “šiitskog polumjeseca”, poznatog i kao “osovina anticionističkog otpora”, kojim upravlja Teheran. Izgubio je jedan za drugim Hamas, Hezbolah i Siriju. To je ogromno. Režim bi, u najmanju ruku, morao pretrpjeti velike unutarnje promjene, ako želi sačuvati neku vrstu održivosti. Susjedni grabežljivci bi sa velikim apetitom mogli gledati na Iran, državu “nuklearnog praga” sa njegovim bogatstvima, i vrlo razvijenom srednjom društvenom klasom… Moji američki kontakti su mi potvrdili da se razgovor Elona Musca sa iranskim veleposlanikom u OUN-u zaista održao 11. novembra u New Yorku. Možemo zamisliti koliko bi deal sa post-islamističkim Iranom bio privlačan Donaldu Trumpu. Uostalo, Iran šahovskog režima je bio nepogrešivi saveznik Izraela. A preokret svijeta otvara prozore svim mogućnostima! Novoizabrani predsjednik je napisao na X-u, mreži svog prijatelja Elona Musca, da se Amerika drži izvan sukoba u Siriji i “lošeg režima”. To nije u potpunosti tačno. Postoje američke baze u dijelu Sirije kojeg kontroliraju Kurdi, na sjeveroistoku. Sirijske demokratske snage (FDS), koje su kurdske, proširile su svoj utjecaj, nakon raspuštanja Assadovih trupa u Abu-Kamalu i Deidre ez-Zoru, na granici sa Irakom – kuda je prolazio autoput kojim se vršio prijevoz iranske opskrbe za Hezbolah i Assadov režim. FDS nisu mogli djelovati bez američkog odobrenja.
Ofanzivu u Siriji je izvela džihadistička skupina Hayat Tahrir al-Cham. Kakva je to skupina? Po čemu je uporediva i po čemu različita od Daesha?
- Na početku, Abu Mohammeda al-Jolanija – što je njegovo džihadističko ime - u Siriju je poslao “kalifa” Daesha, Bagdadi, da “da svoju podršku” sirijskim pobunjenicima u vrijeme arapskog proljeća i da islamizira pobunu. U decembru 2013, al-Jawlani je da, se pohvali, dao Al-Jazeeri intervju u kompletno džihadističkoj opremi. Dvije godine kasnije, 2015. dao je novi intervju katarskom kanalu, okrenut tri četvrtine leđima, i bez oružja, da bi najavio svoje pridruživanje Al-Qaidi, i da bi osudio Daesh. Zatim je postao šef “zone deeskalacije” Idliba, odakle je krenula munjevita ofanziva, koja je u dva tjedna srušila režim u Damasku, na vlasti od 1970.
Kako se stiglo dotle?
- Nakon pogromističke racije Hamasa 7. oktobra 2023. Izrael je istodobrno vodio dvije ofanzive. Pozornost svijeta je bila usredotočena na prvu, na represiju u Gazi, čiji je danas rezultat 45.000 mrtvih i koja je raspirila osude za “genocid”. Ali druga, sa dugoročnijim ciljem, imala je namjeru spodbiti “osovinu otpora” koju vodi Teheran i koja je počela svojom slabijom karikom, Assadovom Sirijom, jako ovisnom od pasdarana, iranskih “čuvara revolucije”, i različitih šiitskih vojski, naročito libanonskog Hezbolaha, na tlu – kao i ruskom zračnom podrškom. Vojni odredi, vjerni sirijskoj vojsci, naročito sastavljeni od etničkih manjina, u prvom redu od alavita, kojima pripada familija na vlasti – bili su izrazito malobrojni i iscrpljeni godinama ratovanja. Najveći dio pobunjenih sunita i islamista je 2016. prebačen u “zonu smanjenja sukoba” u Idlibu, na sjeverozapadu, koja se nalazi uz granicu sa Turskom, autobusima pod zaštitom ruskih oficira islamske-sunitske vjeroispovjesti, i porijeklom sa Kavkaza. Ta mješavina islamističkih kultura u Idlibu je omogućila Hayatu al-Charmu (HTC – Organizacija za obranu Levanta), lokalnom ogranku Al-Qaide, da napreduje i da se reorganizira, uz blagonaklonost Erdoğanove Turske, kuda prolazi pomoć i opskrba, civilna i vojna. Dok su Rusi, pasdarani i vojske Hezbolaha bile na ratnoj nozi, islamisti su mirovali.
Onda su prvo avioni Moskve preraspoređeni u Ukrajinu, zatim su generali pasdarana likvidirani izraelskim napadima sve do iranskog konzulata u Damasku, a Teheran je čak morao reagirati raketnim napadom na Izrael 1. aprila, bez velikog uspjeha. Konačno, u septembru, napad dojavljivačima i talkie-walkiejima onesposobio je hiljade oficira Hezbolaha u Libanonu i obezglavio zapovjedništvo organizacije bombardovanjem, koje je stajalo glave Nasrallaha 27. septembra, i primorao je na brzo povlačenje borce raspoređene u Siriji i očistio njihove pozicije. HTC je to odmah iskoristio, nakon što se godinama pripremao. Većina njihovih boraca je porijeklom iz sunitskih regiona na sjeverozapadu, kojeg dobro poznaju, i bilo je lakše vratiti se u svoj kraj – tim više što tamo imaju puno lokalnih poznanstava, i što je ono, što je ostalo od režimske vojske, raspušteno i uništeno endemskom korupcijom, njihova je plaća iznosila 15-ak $...
Taj novi front je dakle indirektno posljedica druga dva fronta: onog rata u Ukrajini i naročito onog u kojem su suprotstavljeni Izrael i libanonski Hezbolah.
- Jeste, to je direktna posljedica izraelskog sustavnog uništavanja “osovine otpora” i preokupacije ruskih snaga ratom u Ukrajini. To je ogroman problem za Putina, jer pokazuje da je njegova sposobnost za vanjsku projekciju i obranu njegovih saveznika vrlo slaba - dok se spremaju veliki manevri o dealu sa Donaldom Trumpom da se okonča ratovanje u Ukrajini. Moskva neće moći pristupiti pregovorima s pozicije moći.
Pokazuje li to indirektno slabost iranskog režima? Vjerujete li još uvijek u njegovu propast?
- Iran je u naročito oslabljenoj poziciji, jer se sva njegova strategija, koja se sastojala u naoružavanju njegovog mandatara na Levantu, da bi prijetio Izraelu, okrenula protiv svojih huškača. Hamas je samo ostatak sile, čiji je zadnji resurs ucjenjivanje izraelskih talaca. Hezbolah kao gerila preživljava jedino na jugu Libanona, i više nema kapacitet regionalne projekcije. Sirijski režim je od subote mrtav na alavitskoj osovini između Damaska i mediteranske obale, tamo gdje se odvijala prva faza građanskog rata 2012. – Assada je spasila masovna intervencija Hezbolaha. Prošlog tjedna alavitske familije i kršćani iz Homsa – dvije trećine sunita – pobjegli su prema obali, Homs je pao, otvarajući u noći od subote na nedjelju put prema Damasku.
Da li su Turci imali svoju ulogu u ovoj munjevitoj ofanzivi?
- To se nije moglo odigrati bez njihovog bianco čeka. S jedne strane, odredi koje finansira Ankara, Sirijska nacionalna vojska, profitirala je da istjera Kurde sa sjeverozapada i prisili ih da se povuku na sjeveroistok, u Rojavu, koja je pod kontrolom kurdskih snaga, koje imaju zaštitu američkih baza.
Jagma za podjelu plijena
S druge strane, slabljenje perzijskog pola na Levantu i u Djezirehu, na Eufratu, u povijesti je uvijek imalo za protutežu turski pritisak, strategiju, koja je dio modernog sultana – Erdoğana. Dalje, on sa svih strana jača svoje položaj: može olakšati Moskvi, zabranjujući svojim “bashi-bouzouksima” (ludim glavama) da napadaju ruske pomorske i zračne baze u Tartuzu i Hmeimimu, i dobiti od Putina čitav niz stvari kao kompenzaciju. I Izrael i onda i Iran će morati pregovarati s njim. Postavlja se i u poziciju jačeg za pregovore u velikom dealu kojeg je najavio Trump. Nalazimo se usred velikih manevara “preokreta svijeta”!
Da li je rizik ponovnog uspostavljanja Islamske države realan? Da li će kršćani sa Orijenta biti prve žrtve?
- Daesh sa svoje strane učestvuje u jagmi oko podjele plijena, vodeći ofanzivu u pustinji u pravcu Palmire. Ali u odnosu na HTC, sa kojim je imao krvave sukobe, danas ne izgleda da je u poziciji sile. Abu Mohammed al-Jawlani, njegov vođa, koji je 4. decembra paradirao na vjekovnoj tvrđavi Alepa, ovih je dana davao interviewe u kojima je ratničku odoru zamijenio dvodijelnim odijelom, da umiri Zapad. Izgleda da nije bilo zlostavljanja kršćana u tom gradu, što se može uporediti s onim što je Daesh uradio u Mosulu, u Iraku, ali te informacije moraju biti provjerene, a oni se s pravom imaju čega bojati, jer se nalaze između dvije vatre. Državni zatvori su svugdje otvoreni bez restrikcija i hiljade zatvorenika je izašlo na slobodu. Ali pričekaćemo na razvoj situacije, gdje je sve moguće.
Da li se Francuska treba bojati da će džihadistička prijetnja porasti? Može li se ponoviti košmar 2015-2020-ih?
- Nismo više u jednakim pretpostavkama – a tokovi ljudi, mnogobrojnih prognanika, bi trebali krenuti u suprotnom pravcu, prema Siriji, što je upravo Erdoğanova želja, budući da je suočen sa antisirijskim, ksenofobnim neprijateljstvom u svom biračkom tijelu u Turskoj. Ali ne možemo predvidjeti preokrete koji su u toku.
(Sa francuskog prevela Nada Zdravič)
