Otimanje zemlje jednom narodu: Arapski cionisti i vesternizacija Palestine
Na početku agresije Izraela na Gazu u oktobru prošle godine, u agencijskim vijestima počele su se provlačiti teze o namjeri cionističke države da pod svaku cijenu istisne autohtoni narod Palestine sa njegove zemlje, da ga potisne na jug i istjera u Egipat na Sinajsko poluostrvo. Zatim su se pojavile neke priče da Izrael na ovom prostoru ima namjeru graditi hotele i resorte, a neki prijatelji iz Kanade su mi govorili o plaćenim oglasima kojima se tretira ovo pitanje. Svijet još nije bio prihvatio zlokobnost ove teorije, ali koja se pokazuje sve izglednijom, o čemu ovih dana pišu Britanci koji snose epohalnu odgovornost za nevolje Palestine, s obzirom na to da su baš oni omogućili ovakav scenario nakon Drugog svjetskog rata. Prema najnovijem mišljenju stručnjaka, Izrael pravi novu liniju razdvajanja u Gazi, odsijecajući daleki sjever Pojasa. Drugim riječima, priprema se velika blokada povratka palestinskih civila u sjevernu Gazu, na čemu insistiraju desničari u izraelskom kabinetu. Ovo jasno pokazuje analiza britanskih snimaka, dok je više od 100.000 ljudi već raseljeno.
Izrael tako nastavlja kampanju otimanja palestinske zemlje dugu 75 godina, a što je u suprotnostima sa stavovima međunarodne zajednice. Ali, cionistima se fućka na negodovanja svijeta. Oni nastavljaju vesternizaciju Bliskog istoka sa jasnom namjerom da ovaj prostor najprije očiste od autohtonog naroda, nasele ga Židovima, sačekaju protok vremena da se svijet navikne na tu novu geopolitičku stvarnost. Čekaju da nakon toga započnu priču o pravu tog i takvog Izraela na odbranu od arapskih susjeda, a u konkretnom slučaju Palestinaca. Šta je uradio svijet da zaustavi ovu besprimjernu okupaciju Izraela u kojoj je dosada ubijeno blizu 45.000 Palestinaca? Oni su krivi jedino za to što su rođeni kao Palestinci. Da li je u ovom genocidu, koji se provodi pred očima međunarodne zajednice, ostao nedužan arapski svijet? Nema nikakve sumnje, Palestina je ostavljena sama na milost izraelskim okupatorima. Ali da je ostavljena sama pa ni pola jada, no saučesništvom arapskih susjeda ova iskonska zemlja i njen narod isporučeni su cionističkoj nemani koja u nastavku ovog “biblijskog rata” ima daleko ambicioznije planove i prema ostalim Arapima, samo što to oni sada ne vide.
Arapski cionisti
U epicentru političkih dešavanja učestvuju Saudijska Arabija, UAE, Egipat, Bahrein, Katar i posredno Sudan i Maroko. Među njima samo Katar nije dio zavjere protiv Palestine, iako na svojoj teritoriji ima najveću američku zračnu bazu na Srednjem istoku Al-Udeid. Sve ostale pobrojane zemlje snose odgovornost za zločin Izraela nad palestinskim narodom. Ovih dana često sam pominjao knjigu War “Rat”, Amerikanca Boba Woodwarda, koji piše i o razgovorima koje je američki državni sekretar Antony Blinken vodio sa arapskim liderima. Saznajemo šokantne podatke (iz transkripta) o podršci tih režima (ne svakako naroda) izraelskoj okupaciji Gaze. Iza zatvorenih vrata data je podrška izraelskom načinu rješavanja slučaja Gaza uz preporuke kako stvar dovesti po kraja.
Priča započinje 12. oktobra 2023. godine. Blinken se najprije sastao sa Netanyahuom, kada mu je Izraelac tražio oružje, navodno riječima: “Potrebne su nam tri stvari: oružje, oružje i oružje.” Ovdje se već razotkriva namjera cionističke vojske da sve civile potisne “izvan Gaze prema Egiptu”, o čemu pišem na početku ovog teksta. Američki diplomat je ostao “iznenađen” ovim riječima i zatražio je od Izraelaca da sačekaju dok razgovara sa arapskim liderima. Najprije je otišao u Amman, gdje se sastao sa jordanskim kraljem Abdullahom II, koji je rekao Blinkenu da smo (Jordan) “upozorili Izrael na pozadinu Hamasa, koji je džemat Ihvanul muslimina” (arapski naziv za Muslimansku braću). Na ruti ove shuttle diplomatije nalazila se i Doha. Blinken je rekao katarskom emiru Tamimu da u budućnosti treba da prestane raditi kanal komunikacije između Hamasa i druge strane, drugim riječima Kataru je naloženo da protjera vođe Hamasa iz te zemlje. Američki šef diplomatije je nastavio put u Bahrein gdje je od kralja te zemlje čuo zahtjev za uništenje Hamasa. Ne zadržavši se u Manami odletio je odmah u Rijad, gdje mu je saudijski šef diplomatije rekao da su upozorili više puta Izrael i Netanyahua da je Hamas džemat Muslimanske braće. Navodno je Faisal bin Farhanom Al Saud rekao da “terorističke organizacije ne žele uništiti samo Izrael, već i ostale arapske vladare”, navodeći da je zabrinut jer sve što “dođe poslije Hamasa moglo bi da bude još gore”, pri čemu je dao primjer ISIL-a, koji je došao poslije Al-Kaide.
Arapska izdaja
Blinken je potom otputovao u Dubai gdje mu je predsjednik UAE šeik Muhammad bin Zayid al-Nahayyan navodno tražio da se rat nastavi sve dok se ne iskorijeni Hamas. Istu priču o Hamasu ispripovijedao mu je Zayid al-Nahayan. Prema njemu Hamas se mora istrijebiti, ali da Izrael mora pustiti ulazak humanitarne pomoći Gazi, jer je to potrebno da se umire arapski narodi koji su listom za Palestince. Prije povratka u Izrael, Blinken je stigao u Egipat. Od njega je predsjednik Abdel Fattah al-Sisi zatražio da spriječi Izrael da protjera Palestince na Sinaj. Na nagovor Sisija, Blinken se sastao sa načelnikom obavještajne službe Abbasom Kamelom, koji je Amerikancima dao karte o skrivenim palestinskim tunelima u Gazi. Kazao je Blinkenu da će biti teško poraziti Hamas, ali da sugerira Izraelu da sa svojim kopnenim snagama ne ulazi odjednom u Gazu već postepeno i da “čeka da vođe Hamasa izađu iz svojih rupa, a da im potom poskida glave”. Po povratku u Izrael Blinken je predao karte podzemnih tunela što ih je dobio od egipatskih obavještajaca. Tri-četiri dana iza toga ubijen je Jahja Sinwar, vođa Hamasa u Gazi.
Na traženje Blinkena, Netanyahu nije dopustio ulazak humanitarne pomoći. Shuttle diplomatija Blinkena završila sa potpunim očevidom arapskih režima pred očima svijeta koji protiv volje svojih naroda sudjeluje u izraelskom genocidu nad Palestincima Gaze. Arapski režimi o kojima je bilo riječi uhvaćeni su u američko-izraelsku mrežu Abrahamovih sporazuma, čiji je tvorac američki predsjednik Trump. Oni su bez sumnje otupili arapsku borbu i otvorili put za bliže sigurnosne i ekonomske odnose njihovih potpisnika, bez rješenja spora između Izraela i Palestine. Nije im pomoglo ni “vađenje” za govornicom islamskih i arapskih čelnika 11. 11. 2024. u Rijadu i njihova “osuda i kategoričko odbacivanje genocida koji Izrael čini nad bratskim palestinskim narodom”, kako se izrazio saudijski prestolonasljednik u svojoj verbalnoj akrobaciji. I zato ne treba da čudi što Iran sve više zadobija podršku muslimanskog svijeta, i ne samo Palestinaca.
Pred ravnodušnošću Arapa muslimani se danas guraju u ruke Irana, a hoće li izbjeći taj scenario, zavisi od mudosti prije svega zapadnog svijeta. Ne ulazeći u razloge iranske infiltracije u Palestini, činjenica je da režim u Teheranu, koji se u Izraelu naziva “osovinom zla”, ipak dosljedno stoji iza opravdane borbe palestinskog naroda koji odbija vesternizaciju na Bliskom istoku i pretvaranje u Indijance savremenog doba. Kod Palestinaca je, pak, ostalo gorko saznanje o izdaji arapskih cionista, kako su nazvani arapski režimi koji su uključeni u proizraelski lobi što se širi arapskim svijetom bez ispaljenog metka.
