Online prodaja kulture u BiH
Šta je skuplje: na blagajni ili online?
Ovih dana sam tražila ulaznice za predstavu Harisa Pašovića “Oslobođenje Sarajeva” u sarajevskom pozorištu SARTR. Stranica online posrednika “nije odgovarala”, pa sam poslala elektronsku poruku SARTR-u sa molbom da mi rezerviraju dvije ulaznice. Odgovorili su da se javim preporučenom online posredniku.
Popust za penzionere
Ipak smo na blagajni SARTR-a kupili dvije ulaznice. Uposlenik SARTR-a je upitao: “Je li za penzionere?” (Godinama, iz uvjerenja i sa veseljem, kupujem karte za sve vrste predstava na pozornicama Sarajeva, i nikad niko nije skrenuo pozornost da postoji popust od 50% za penzionere). Uručene su mi papirnate karte sa bar-kodom, na kojima je navedena cijena na blagajni: 6 KM.
Dakle, nominalna cijena ulaznice za predstavu je 12 KM (što je škandalozno malo). Provjerila sam kolika je cijena jednake karte za istu predstavu kod online posrednika: 12 KM plus 1,65 KM, i nema upozorenja da se za penzionere (u Kantonu Sarajevo) primjenjuje popust od 50%. SARTR na blagajni ima uposlenika kojeg plaća i uručuje klasičnu kartu, što podrazumijeva troškove za papir i štampu. Ta ukupna SARTR-ova usluga je jeftinija od kupovine elektronske karte, gdje se ne plaća službenik, nema troškova ni za papir, ni za štampanje karata.
U avgustu sam preko istog online posrednika kupila karte za mjuzikl “Sarajevo moje drago”. Dvije karte 80 KM, plus usluga posredovanja 4,50 KM. Provizija koju online posrednik kupcu naplaćuje iznosi 5,62%. Zašto tu proviziju naplaćuje kupcu?
Raspitala sam se u instituciji ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH, koji mi je preporučenom poštom dostavio odgovor tržišno-turističkog inspektora: izvršen je inspekcijski nadzor u pravnom licu online prodavača ulaznica. Odgovor Kantonalnog tržišno-turističkog inspektorata glasi: “Utvrđeno je da je (naziv i adresa online posrednika, sa sjedištem u Sarajevu) suprotno odredbama Zakona o unutrašnjoj trgovini naplaćivao proviziju prilikom prodaje karata u ime i za račun Narodnog pozorišta. Za utvrđene nepravilnosti u toku nadzora poduzete su zakonom predviđene mjere.”
Nekoliko dana kasnije sam namjeravala kupiti još jednu kartu za “Sarajevo moje drago”, a online posrednik je i dalje, protuzakonito, naplaćivao proviziju kupcu, a ne onome s kojim je sklopio ugovor. Je li malo platiti 2,25 KM provizije, uz kartu koja košta 40 KM? Kad se karta kupuje online, tik pred plaćanje, posrednik korisnika obavijesti da se cijeni karte dodaje taj posrednički trošak. A čime je zaslužen? Posrednik ne investira u satnicu prodavača, ni u papir, ni u boju, ni u štampanje karte. Online posrednik ne plaća za upotrijebljenu električnu energiju za rasvjetu, računar (često i grijanje), što se potroši kod prodaje ulaznica. Online posrednik ne snosi troškove amortizacije osnovnih sredstava koja se koriste u blagajni. Online posrednik ne plaća bankarsku proviziju koja se plaća prilikom pologa pazara na transakcijski račun institucije.
Pa šta radi algoritam posrednika? Posreduje, što je ne samo zakonito, nego i poželjno, ali na pogrešnom mjestu naplaćuje proviziju. Posrednik se bogati na račun građana Bosne i Hercegovine, koji su tradicionalno uskraćeni za dobrobiti i blagodeti kulture.
Nathalie Bondil, muzeologinja /Appareil Wikimedia Nantes
Ovaj online posrednik prodaje karte za “gradske muzeje Sarajeva”, za Umjetničku galeriju BiH, Zemaljski muzej BiH, Narodno pozorište Tuzla, Bosansko narodno pozorište Zenica, Narodno pozorište Sarajevo… Svaki put, od svakog posredovanja, naplati marku, dvije tri… Ako je to njemu važno i puno, onda je i meni makar jednako važno i puno tih 4,50 KM.
Tim više, ili tim gore, što svi naši muzeji i izložbe zjape prazni i karta se na blagajni može kupiti u svaka doba. Mogućnost online prodaje ulaznica je u trendu, ali dođe čovjeku da se posprdno nasmije od njene beskorisnosti kod nas, koju posrednik još i naplati.
U našim najreprezentativnijim kulturnim institucijama, Umjetničkoj galeriji BiH i Zemaljskom muzeju, zaposleni primaju osobni dohodak samo povremeno. Prema sajtu pravosudje.ba prosječan neto osobni dohodak u BiH je u julu 2025. iznosio 1.628 KM, a podaci Saveza samostalnih sindikata BiH navode da je potrošačka korpa za isti mjesec iznosila 3.202 KM: prosječna plaća u BiH pokriva oko 45,2% mjesečnih troškova potrošačke košarice. Prosječna penzija iznosi 760,64 KM.
Da se čovjek ne bi razbolio od sastavljanja kraja s krajem, poželjno je, između ostalog, ići u muzeje. Posjet muzeju blagotvorno utječe na depresiju: izdavanje prvih recepata za muzej počelo je 2014. u Ujedinjenom Kraljevstvu, u okviru trogodišnjeg nagrađivanog pilot-projekta. Prema podacima Nacionalne alijanse za kulturno zdravlje i dobrobit iz 2023. kod depresivnih pacijenata je zabilježeno 37% manje posjeta obiteljskih liječnika i 27% manje upućivanja na liječenje u zdravstvene institucije.
Poslije Britanije, slijedila je Kanada. Liječnici u Montréalu izdaju recepte za posjet muzeju likovnih umjetnosti. Bruxelles se 2021. pridružio sa pet muzeja i 33 liječnika, danas je u projekat uključeno deset muzeja i 18 zdravstvenih ustanova, a troškove snosi grad. U Francuskoj se ideja realizuje širom zemlje, a istovremeno brojni znanstvenici istražuju kakav utjecaj kontakt sa umjetnošću ima na dobrobit ljudi.
Nathalie Bondil, muzeologinja i povjesničarka francuske umjetnosti, Kanađanka rođena u Barceloni, do 2020. direktorica Muzeja lijepih umjetnosti u Montréalu, potpredsjednica Vijeća za umjetnost Kanade, od 2021. direktorica odjela muzeja i izložbi Instituta arapskog svijeta u Parisu, vjeruje “da će kultura za ljudsko zdravlje u XXI stoljeću biti ono što je u XX stoljeću bio sport”. Istraživanja u Njemačkoj pokazuju da posjet muzejima blagorodno utječe na depresiju, alijenaciju, demenciju i usamljenost, i da je često djelotvorniji i jeftiniji od lijekova. Svjetska zdravstvena organizacija je 2019. istražila rezultate više od 3.000 projekata, koji ukazuju da umjetnost i kultura jačaju psihičko i fizičko zdravlje, pomažu u prevazilaženju tegoba i podstiču procese ozdravljenja.
U Danskoj je 2023. objavljena studija o ulozi umjetnosti i kulture za zdravlje, a sprovedena je na uzorku od 6.629 Danaca. Najčešće “mjerena” aktivnost je posjet knjižnici. Uočena je jaka povezanost između indeksa kulturnog sudjelovanja i zdravlja. Studija podupire stav da je bavljenje umjetničkim i kulturnim aktivnostima blagotvorno za zdravlje.
Danska je za mene zemlja iznenađenja: u maju sam na online platformi kupila ulaznicu za muzej moderne umjetnosti Louisiana u Humlebaeku. Cijena na njihovom sajtu iznosi 19,41 eura. Jednako toliko iznosi i kad se kupi na blagajni. Nešto sam pazarila u muzejskom dućanu i za plaćanje upotrijebila istu bankovnu karticu kao za ulaznicu za muzej. Nakon desetak dana Muzej Louisiana je na moj račun vratio onih 19,41 euro. Ispitala sam i saznala da mi je novac vraćen kao podsticaj, jer sam u dućanu potrošila na kulturu 49,93 eura. Iz podataka mog bankovnog računa je jasno da nisam Dankinja i da ne živim u Danskoj.
Online kupovinu ulaznica sam godinama praktikovala u Belgiji, i poslije iz Sarajeva u Nizozemskoj i Francuskoj. Nikada nijedan online posrednik kod prodaje kulturnog sadržaja nije od krajnjeg korisnika naplatio proviziju. Cijena proizvoda je uvijek bila jedna ista, kod kupovine preko interneta i prilikom prodaje na blagajni. Posrednik karter.ba me je naplaćivanjem od kupca, uvijek drugačijeg procenta provizije za svoje usluge, naveo da istražim situaciju. Posrednik kupikartu.ba, prema mojim iskustvima, ne naplaćuje proviziju od kupca, a karte koje sam ove godine kupila za Festival MESS su vrlo pristupačne: 15 KM. (Nota bene: karta za blistavu, vanserijsku predstavu “Knjiga mojih života” na tekst Aleksandra Hemona, u izvođenju Plesnog teatra Ljubljana, iznosila je na blagajni i online 15 KM. Karta za tu istu predstavu u Sloveniji je 18 eura). Reprezentativni Jazz Festival i ove godine prodaje ulaznice i online. Njihov posrednik kupikartu.ba ne naplaćuje proviziju od kupca.
Domaći harač
Za čiji kuvet posluje karter.ba? Žitelji Bosne i Hercegovine su od 1992. pogođeni neprolaznom stihijom političara, koji hoće da svi skončamo u institucijama za mentalno zdravlje ili na onom svijetu. Neki njihovi jataci, posrednici u online prodaji onesviještene kulture, nastoje da od građana, lišenih pristojnih političara i pristojnih primanja, otmu i zadnju kap zdrave pameti, pa im naplaćuju procente kod prodaje. I to raznovrsno, nekad uzmu 2,35%, a nekad 23%. Ne mogu znati da li internet posrednik svoje usluge naplaćuje i naručiocu, s kojim je sklopio ugovor.
U potrazi za razlogom o svaki put drugačijem procentu naplaćivanja – uvijek otetom od kupca – nameće se činjenica da je svako izmirenje troškova, bez obzira na visinu iznosa, npr. dažbina ili režija, preko bankovnih aplikacija, opterećeno sa 0,60 KM – ako plaćamo preko svoje matične banke, ili sa 1 KM, ako takva opcija nije ponuđena. Mudri telekomunikacijski operater Telemach nudi elektronsko plaćanje bez provizije.
Umjetnoj inteligenciji sam postavila pitanje “Šta je karter.ba”, i dobila odgovor: “internet platforma za pretraživanje i kupovinu ulaznica za razne događaje, koja služi kao posrednik između organizatora i kupaca. Pruža informacije o događajima, ulaznicama, cijenama i mjestima održavanja. Omogućava jednostavnu i sigurnu kupovinu”.
Ne znam da li zamjeriti umjetnoj inteligenciji što nije navela da platforma radi u lancu liječenja demencije, i propustila navesti da je harač za nejač i neobaviještene.
