Oni brinu da sve ide "kao po loju": Čuvari Bijele kuće

Mitski Ovalni ured Bijele kuće/
Mitski Ovalni ured Bijele kuće
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

“Živjeti na najslavnijoj adresi na svijetu, 1600, Pennsylvania Avenue, Washington DC, je kao koračati pozorišnom scenom gdje se odvijaju tragedije i komedije. Mi zaposlenici imamo sporedne uloge”, napisala je u “Mojih trideset godina na stepeništu za osoblje Bijele kuće” Lillian Rogers Parks, nekadašnja kućna pomoćnica u službenoj rezidenciji i uredu predsjednika SAD-a. Da sporedne uloge nemaju značaja, ne bi glumci, kojima su dodijeljene, u Hollywoodu bili nagrađivani Oscarom.

Obamin ples

Ko su ljudi koji zahvaljujući svom poslu postaju neslućeno bliski sa najmoćnijom familijom na svijetu? Njihov je zadatak učiniti da se predsjednička familija, bez obzira koja bila, osjeća dobro u najjavnijoj privatnoj rezidenciji u zemlji. Zlonamjerni su naveli da se život u Bijeloj kući može porediti sa zatvorskom kaznom, a Michelle Obama kaže da Bijela kuća jeste zatvor, ali “zlatni”. Prema Steveu, sinu predsjednika Geralda Forda (na dužnosti 9. 8. 1974. - 20. 1. 1977.) “Bijela kuća pripada njenim službenicima, oni su tamo bili već za vrijeme četiri, pet ili šest vlada. Za predsjedničke familije najam je privremen. Za neke kraći i od četiri godine”.

Nakon ubojstva, Jacqueline Kennedy se vratila sa sahrane i Bruceu poklonila kravatu koju je JFK na odlasku iz kuće nosio, a držao ju je u džepu kad je bio u automobilu u kojem je ubijen

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Jacqueline Kennedy je odmah nakon dolaska glavnom upravitelju dala instrukcije da “kućom upravlja kao da je u službi najškrtijeg ikada izabranog predsjednika. Nismo tako bogati kao što novine pišu”.

A kad su J.F. Kennedyjevi (na dužnosti 20. 1. 1961 - 22. 11. 1963.) polazili helikopterom do zračne luke gdje ih je čekao Air Force One, na putu za Dallas, portiru Prestonu Bruceu predsjednik je na travnjaku rekao: “Povjeravam Vam ključeve kuće. Upravljajte njome kako najbolje znate!”

Nakon ubojstva, Jacqueline Kennedy se vratila sa sahrane i Bruceu poklonila kravatu koju je JFK na odlasku iz kuće nosio, a držao ju je u džepu kad je bio u automobilu u kojem je ubijen. Robert Kennedy je skinuo rukavice koje je nosio na tužnom ispraćaju i darovao ih portiru. Rekao je: “Nikada ne zaboravite da sam ih nosio na sahrani mog brata.” Potomak robova, crnac Preston Bruce, portir Bijele kuće u vrijeme pet američkih predsjednika, postao je počasni član familije Kennedy.

Četiri dana nakon sahrane Kennedyja, udovica Jacky je nesnađenoj novoj prvoj dami, Lady Bird Johnson, rekla: “Ne bojte se ovog prostora. Tu sam provela najsretnije godine mog braka. Neka bude sretno!”

Tražiti pobjegle hrčke Caroline Kennedy ili nazivati desetak stručnjaka da bi se riješio problem pritiska u tuš-kabini predsjednika Johnsona, čime je bio opsjednut (na dužnosti 22. 11. 1963. - 20. 1. 1969.) spada također u opis poslova osoblja institucije.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

image

Prvu damu Hillary Clinton je glavni poslastičar za Božić 1995. obradovao kućom nalik na njenu iz djetinjstva, a napravio ju je od medenjaka/Luc Novovitch

Prva dama Betty, gospođa predsjednika Forda, nije imala puno povjerenja u spremačice u njenim odajama i postavljala im je zamke: njen attachée za štampu, Sheila Rabb Weidenfeld, jednom je ugledala cigaretu zakačenu u ruke jednog anđela na vazi za cvijeće. “A da, to sam ja stavila”, odgovorila je Betty Ford, smijući se. “To je moj način da provjerim jesu li spremačice svojski očistile sobu!”

Iznenadio me je bračni par Carter, na dužnosti od 20. 1. 1977. do 20. 1. 1981. Prema riječima njihovog cvjećara Ronna Paynea, Carter je gledao da ne samo hrana, nego i cvijeće, budu što jeftiniji. Iako predsjednička familija ne snosi račune za cvijeće, Carter je smatrao da vlada nije dužna plaćati cvjetne dekoracije. “Kad su bile večere, morali smo izaći i brati cvijeće po gradskim parkovima… Sa drugim članovima personala odlazili smo u Rock Creek Park, da uberemo narcise, i u Nacionalni zoološki park, da uberemo poljsko cvijeće. Policija nas je nekoliko puta spriječila. Jedan kolega je bio uhapšen, jer je brao narcise na Rock Creek Parku, za dekoraciju povodom večernjeg objeda. Bijela kuća je morala intervenirati da bi bio pušten.” Carterovi su i inače bili ekonomični: predsjednik je smatrao da zimi prostorije ne treba grijati na više od 18°, jer je skupo, tako da mu je kućna pomoćnica kupila duge gaće.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Teško je razumjeti da su “incidenti” mogući u najbolje čuvanoj kući na svijetu: decembra 1970. nezvani gost Elvis Presley je ušetao u Bijelu kuću i tražio Nixona. Htio je biti imenovan za tajnog agenta

Za razliku od velike većine u Washingtonu, gdje je moć opsesija, osoblje Bijele kuće donosi na tih najpoznatijih sedam hektara na planeti ljudskost i vrijednosti koje drugdje najčešće ne postoje. Svojevremeno je trebalo od javnosti čuvati istinu o paralizi predsjednika Roosevelta (na dužnosti 3. 3. 1933. - 12. 4. 1945.): posjetitelji su uvođeni na večere tek kad je predsjednik bio za stolom, a njegova kolica odnešena u susjedni prostor. Trebalo je voditi računa da informacije o vanbračnim izletima JFK-a ne prekorače vrata Bijele kuće. Osoblje je bilo i na sceni i u ložama u publici, i gledalo kako nastaje i nestaje povijest. Imali su naročito delikatan zadatak: sačuvati intimu Hillary Clinton usred škandala sa Monicom Lewinsky i procedure impeachmenta, kad je prva dama bila iscrpljena i deprimirana, a kroz kuću prolazile horde turista. Upravitelj Worthington White je prenio da je u tom trenutku “pomoći gospođi Clinton bilo najvažnija stvar na svijetu”.

Isti upravitelj je bio svjedok trenutaka “čiste sreće”, kad se bračni par Obama (na dužnosti 20. 1. 2009. - 20. 1. 2017.), nakon svečanosti inauguracije, obreo u spavaćoj sobi. 20. januara 2009. u Washingtonu je bilo minus 2°, a 1,8 milijuna radoznalih se okupilo vidjeti kako Obama, prvi Afroamerikanac, polaže predsjedničku zakletvu. Upravitelj White je došao dostaviti predsjedničkom paru pregled tiska i prilazeći njihovom apartmanu čuo predsjednika kako uzbuđeno, glasno izgovara: “Ovdje sam. Ovdje stanujem!” I čula se muzika. U neprotokolarnoj odjeći, u trenerci i majicama, predsjednik i prva dama su pjevali i plesali uz muziku “Real Love”, hita Mary J. Blige. Ne zaustavljajući se, predsjednik se obratio upravitelju: “Kladim se da niste nikada ovako nešto vidjeli u ovoj prostoriji.” Legenda kaže da je upravitelj White odgovorio: “Iskreno, nikada nisam čuo muziku Mary J. Blige u ovoj sobi.”

Richard Nixon (na dužnosti 20. 1. 1969. - 9. 8. 1974.) je jedini predsjednik koji je dao ostavku i prije vremena napustio rezidenciju. Na odlasku je u Bijeloj kući za TV izjavio: “Ova kuća ima ogromno srce, koje dugujemo onima koji joj služe. Žao mi je što nisu sišli, a pozdravili smo se na katu. To su izvanredne gospođe i gospoda. Toliko puta su mi popravili raspoloženje, nakon teškog govora ili mučnog radnog dana, a moji su dani bili priličito dugi. U trenucima kad sam bio manje entuzijastičan, oni su mi uvijek ponudili osmijeh.”

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja
image

Preston Bruce, portir Bijele kuće u vrijeme pet američkih predsjednika, sa familijom

Upućena da sve zapaža, jedna kućna pomoćnica je 2011. postala privatni detektiv, kad je uočila slomljeno prozorsko staklo i komade betona na jednom balkonu. To je omogućilo otkriti da je nekoliko dana prije ispaljeno barem sedam metaka na rezidenciju. Obavještajne službe su imale informaciju, ali su pogrešno zaključile da su pucnjevi bili rezultat obračuna kriminalnih bandi i da Bijela kuća nije bila meta. Naknadno je ustanovljeno da je Oscar Ortega-Hernandez pucao sa namjerom ubiti predsjednika. Osuđen je na 25 godina zatvora, a da nije bilo kućne pomoćnice…

Teško je razumjeti da su “incidenti” mogući u najbolje čuvanoj kući na svijetu: decembra 1970. nezvani gost Elvis Presley je ušetao u Bijelu kuću i tražio Nixona. Htio je biti imenovan za tajnog agenta. Uletio je u improviziranu privatnu proslavu jednog od konzervatora. Kad su svi zinuli u njega, policajac ga je potapšao i upitao je li njegova pratnja naoružana. “Jeste”, odgovorio je. “Možete li mi ostaviti oružje, dok budete kod predsjednika?” “Naravno, Ralphe, daj mu pištolj”: pjevač je neometano ušao u rezidenciju sa tjelohraniteljem koji je nosio colt 45. Nezvani gost ga je poslije poklonio malko iznenađenom predsjedniku.

Slučaj glumca Reagana

Zna se da se osoblje dugo priprema za službu u Bijeloj kući. Iako se sa Obamom sve srećno završilo, vjerojatno je upravitelj White znao šta se sve može dogoditi u privatnim predsjedničkim odajama. Te sreće nije bila kućna pomoćnica Ivaniz Silva, koja je jednog dana oko 17h30 pripremala krevet za Reagana (na dužnosti 20. 1. 1981. - 10. 1. 1989.). U salonu gdje je namjeravala spustiti zavjese, predsjednik je čitao novine, gol k’o od majke. Silva je otrčala glavom bez obzira, a Reagan se nije pomeo.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Mjesec dana nakon stupanja na dužnost Reagan je slično priuštio upravitelju Skipu Allenu, koji mu je hitno morao predati dopis, a on ga pod tušem dočekao gol. Kad je istog dana iza 21h morao predsjedniku odnijeti povjerljiv dokument, Reagan mu je vrata garderobe otvorio odjeven samo u donje rublje. “Oh, Ronnie, mogao si obući makar ogrtač”, čuo se glas prve dame Nancy. “Ne brini, mami” umirio ju je, nazivajući je nadimkom, “danas me je već vidio golog, mi smo stari drugari”.

image

Predsjednik Johnson udaje kćer Lindu u Bijeloj kući

Šta je Reaganu osoblje značilo govori epizoda od 15. aprila 1986: u predvečerje je banuo u kuhinju i majordomu Wilsonu Jermanu i kuharu Franku Ruti, zabavljenim oko spremanja objeda, rekao: “Momci, htio sam vas obavijestiti da ćemo za 5 minuta početi bombardovanje Libije. Želim da vi budete prvi koji ćete saznati.” Jerman je odgovorio: “Hvala, gospodine predsjedniče. U koliko sati želite da večera bude servirana?” Nakon razmišljanja, Reagan je odgovorio: “Ne znam, pitajte moju ženu.”

8. decembra 1987. Reaganovi su pozvali na službenu večeru Gorbačova i njegovu gospođu Raisu. Nancy Reagan je cvjetnom atelieru objavila da ih želi impresionirati. Cvjećar Ronn Payne je prenio da su tako i uradili: mijenjali su cvijeće u rezidenciji tri puta u jednom danu, ujutro za dolazak zvanica, za ručak, u rano popodne, i uveče, za službenu večeru. Promijenili su svaki pojedinačni cvijet.

Bijela kuća, sagrađena 1880. na inicijativu prvog američkog predsjednika Georgea Washingtona, najdugovječniji je simbol najmoćnije administracije na svijetu. Ima 132 prostorije, 184 prozora, 28 dimnjaka, osam stubišta i tri lifta, sve raspoređeno na šest razina, kojima treba dodati i dva mezzanina. Glavni upravitelj je zadužen za sredstva koja Bijeloj kući dodjeljuje Kongres, a namijenjena su za operativne troškove, grijanje, osvjetljenje, klimatizaciju i plaće uposlenika. Danas to iznosi 13 milijuna $, bez 750.000 $, koliko iznosi održavanje zgrada.

U Bijeloj kući je zaposleno približno 100 osoba za puno radno vrijeme, i oko 250 po potrebi: upravitelji-kućapazitelji, kuhari, slastičari, cvjećari, kućne pomoćnice-spremačice, majordomi-batleri, portiri, moleri, stolari, električari, vodoinstalateri, tehničari i kaligrafi. Osim njih, dvadesetak službenika održava zelene površine. Zaposleni u Bijeloj kući su savezni službenici koje predsjednik može otpustiti u svakom trenutku. Posao glavnog upravitelja podsjeća na direktora luksuznog hotela, s tim što ovaj “direktor” ima samo jednog klijenta. Odgovoran je za sve zaposlene i usko surađuje sa prvom damom. Kućapazitelji dočekuju posjetitelje, uključujući i goste predsjedničke familije. Prosječno, službenici zarađuju godišnje oko 35.000 $, a glavni upravitelji, glavni kuhari i slastičari imaju plaće oko 100.000 $. Za upražnjena radna mjesta u Bijeloj kući se ne raspisuje natječaj. Osim što zainteresirani dostavljaju CV-je, po pravilu ih neko preporuči i garantuje za njih.

image

Barack Obama i glavni upravitelj Bijele kuće Stephen Rochon sade komemorativno drvo 2009./Chuck Kennedy

Glavni upravitelj Bijele kuće je kompleksan posao koji zahtijeva vojničku disciplinu. Stephena Rochona (1950), svojevremeno kontraadmirala u američkoj obalnoj straži, George W. Bush je 2007. imenovao glavnim upraviteljem. On je prvi Afroamerikanac na toj poziciji. Da bi bio primljen prošao je osam razgovora, a zadnji je bio sa predsjednikom Bushom, koji ga je upitao da li je zadovoljan nazivom na novom poslu, koji tako skromno djeluje: “glavni upravitelj”? Rochon je odgovorio: “Predsjedniče, da li je naziv zaista važan?” Kako je dobio to mjesto, poziciji je promijenjen naziv, i od tada glasi “glavni upravitelj Bijele kuće i direktor izvršne rezidencije”. Rochon je postavljen dva mjeseca uoči posjeta kraljice Elizabethe. Ostavio je takav dojam da ga je kraljica pozvala u Buckingham Palace, da je posjeti i razmijeni iskustva sa britanskim kolegama.

Zanimljivo je da se od svih američkih predsjednika jedino Bill Clinton (na dužnosti 20. 1. 1993. - 20. 1. 2001.) osobno zanimao za unutarnje uređenje prostora. Clintonovi su potrošili oko 400.000 $ za preuređenje Bijele kuće. Istina je da taj novac potiče iz privatnih donacija, ali to nije ostavilo dobar dojam. Pred njihov ulazak u rezidenciju dekoraterka Kaki Hockersmith je od upravitelja zahtijevala da se sedam lustera postavi u roku odmah. “Zašto je to tako hitno?”, pitao je William Cliber, zvani Bill, zaposlen od 1963, a od 1990. glavni električar rezidencije. “Pustimo da se predsjednik i familija usele, pa ćemo vješati jedan po jedan luster dnevno.” “Ne”, prenijela je dekoraterka, “oni hoće da lusteri budu instalirani prije nego prekorače prag Bijele kuće”.

Kolege i nisu imale razumijevanja za to, iako pripreme za useljenje budućih stanovnika Bijele kuće počinju 18 mjeseci prije imenovanja, i mada se ne zna ko će biti sretni izabranici. Upravitelj Chris Emery imao je problema sa predsjednikom po kojem se imenuje bulevar u Prištini, i zato je, kao savezni službenik, udaljen sa pozicije.

Obavještajne službe su u nekoliko navrata ustanovile da su Clintonovi prijatelji, zvanice iz Arkansasa, imali kriminalni dossier, i nisu ispunjavali uvjete biti primljeni u rezidenciju. Emery je predlagao da ih puste ući, jer ih je predsjednik očekivao: tako su, prema pravilima, na svaki kat rezidencije postavljeni dodatni agenti. Još nezgodnije nego sa sedam lustera je bilo sa kolekcijom figurica žaba familije Clinton. Koincidencija je učinila da je kćerka Clintonovih u telefonskom razgovoru tajne službe nazvala “svinjama”. Agentu koji je to čuo i bio na dužnosti se to nije dopalo, a Chelsea je spontano objasnila da ih tako zovu njeni roditelji. Sve neodoljivo podsjeća na TV seriju “Downtown Abbey”.

Michelle Obama se legitimirala dva dana nakon useljenja. Pozvala je svoje uposlenice i pred dugogodišnjim službenicima Bijele kuće izgovorila: “Ovo je moja ekipa”, i pokazala svoje malobrojne suradnice. “Na vama je da se upoznate sa personalom koji već ovdje radi. Oni su bili ovdje prije vas, sve funkcionira zahvaljujući njima. Mi smo sada na njihovom teritoriju.”

Dolazak Donalda Trumpa na vlast 2017. izazvao je pometnju i kod osoblja. The Washington Post je objavio da je Edward Price, agent CIA, dao ostavku: “Izdržao sam sedam dana.” Dva dana kasnije je The Atlantic objavio svjedočenje Rumane Ahmed, ex-suradnice u Vijeću nacionalne sigurnosti Bijele kuće: “Moji roditelji su 1978. emigrirali iz Bangladesha u SAD. Počela sam nositi veo sa 12 godina. Radila sam za Bijelu kuću u vrijeme Obame, prvo kao stažistica u odjelu za poštu, poslije u uredu za odnose sa javnosti, i od 2014. u odjelu za nacionalnu sigurnost. Bila sam jedina pokrivena žena u zapadnom krilu Bijele kuće, gdje su predsjednički uredi.” Opisala je narastanje islamofobije početkom 2015. u vrijeme izborne kampanje, što je ličilo na atmosferu nakon atentata 2001. Otkaz je dala 27. januara, nakon potpisivanja Trumpovog antiimigracijskog dekreta, kojim je zabranjen ulazak u SAD državljanima sedam država sa većinskim muslimanskim stanovništvom, i koji je nekoliko dana poslije stavljen van snage. “To je bio kaotičan pokušaj uspostavljanja autoritarnog sustava, izdavanje zakonski sumnjivih izvršnih dekreta, prikrivanje laži kao ‘alternativnih činjenica’ i tvrdnji Trumpu bliskih ljudi da predsjednikove nadležnosti u vezi sa nacionalnom sigurnošću nije moguće osporavati.”

Poruka na stolu

U međuvremenu se svijet geometrijskom progresijom zakomplikovao. Postoji običaj da odlazeći stanar novom ostavi poruku na stolu u Ovalnom uredu. Šta li će Joe Biden napisati Trumpu? Sadržaj ovih poruka se nikada ne objavljuje u javnosti.

U trenutku kad jedan privremeni stanovnik odlazi, a drugi privremeni dolazi - Gary Walters, glavni upravitelj Bijele kuće kaže da je “najteže kad novi predsjednik nije iz iste stranke kao prethodni”. Stalno osoblje Bijele kuće zna o svjetskom policajcu Americi više od svih udžbenika povijesti na svijetu zajedno. Za Jacqueline Kennedy je upravitelj Bijele kuće bio “najmoćniji čovjek Washingtona, nakon predsjednika”.

Ne znam da li bi se to i danas moglo reći, pored potentnog Elona Muska. Osim ako upravitelju Bijele kuće Musk nije ugradio microchip, a da upravitelj toga nije svjestan. Ne znam da li je Elon član neke stranke, svojevremeno je bio sklon demokratama, sada je nezvanični šef republikanaca. A propos, Franz Kafka je 1927. objavio knjigu “Amerika”. Napisao je: “Jedan idiot je jedan idiot. Dva idiota su dva idiota. A hiljadu idiota je politička stranka.” Ovakav način izražavanja se naziva licentia poetica, umjetnička sloboda.

Neka nam je svima sretan 20. januar.