Od Mona Lise do Banane
Maurizio Cattelan
Postavila bih ovdje čitaocima, kao što postavljam i publici pred kojom se nađem, samo nekoliko pitanja u vezi sa modernom umjetnošću. Ova pitanja se danas zanemaruju, da li svjesno ili ne? “1.000 zašto a, … zato”: Slobodno je i obavezno postavljati pitanja, ali je nephodno prvo tražiti odgovor u sebi.
Desio se incident
Pitanja:
• Zasto ljudsko biće postaje umjetnik suvremene umjetnosti?
• Kada ljudsko biće postaje umjetnik suvremene umjetnosti?
• Kada, zašto i kako on to odlučuje? Zar nije malo čudno da on često, sasvim sam to odlučuje?!
Mogući odgovori:
• Moment samodefinicije ili/i samouvjerenosti, njegov, ali možda i još nečiji(?!);
• Potreba za egzibicijom/iskazivanjem;
• Moment nesvjesne hrabrosti/budalaštine, a desi se i da “prođe”.
Moguća obrazloženja:
• Da li je moguće svirati instrument bez poznavanja nota? Ti proizvodiš zvuk (Da); A, da li je to muzika ili zvuk? Da li to znači svirati?
• Da li je moguće biti liječnik bez medicinskog fakulteta?
• Da li te neko “liječi lijepim riječima”? Da. Da li je to medicina? Ne.
• Da li se možeš kretati u saobraćaju, svojim automobilom, bez vozačke dozvole i bez poštivanja pravila saobraćaja? Naravno ne, zabranjeno je, ali kada se desi, postoje velike mogućnosti da dođe i do incidenta.
Desio se incident. Desio se veliki umjetnički incident.
Da Vincijeva Mona Lisa
Živimo u svijetu bez pravila i kriterija za umjetnost, sa velikim posljedicama na kvalitet i stvaralaštvo educirane umjetnosti od nekadašnjih remek-djela do današnje Banane (vidi M. Cattelan). Prezasićenost i orgomne količine ponude, bez kriterija kvaliteta i sa prosječno lošim ekspozicijskim postavkama. Možda ne bi trebali više izlagati Bananu, da je neko ne bi pojeo. Došlo je do velike krize vrijednosti, pravaca i parametara u suvremenoj umjetnosti.
Nije Mak, a nije ni MAX! Što je ta, tko je zapravo postala ta Conteporary Art?
Certificirana definicija: Suvremena umjetnost postala je neodvojivi dio našeg svakodnevnog života, ne samo kao izraz kreativnosti već i kao odraz društvenih promjena i izazova s kojima se susrećemo. Kada govorimo o suvremenoj likovnoj umjetnosti, nerijetko se pitamo kako ju prepoznati, što ju definira i kako se razlikuje od tradicionalnih pristupa. U svijetu koji se neprestano mijenja, suvremena umjetnost i dizajn nude nam nove načine razmišljanja, inspiraciju i alate za izražavanje.
Suvremena umjetnost odnosi se na umjetničke pravce, stilove i izričaje koji su nastali od sredine 20. stoljeća pa sve do danas. Za razliku od tradicionalne ili modernističke umjetnosti, suvremena likovna umjetnost često istražuje aktualne društvene, političke i tehnološke teme, potičući nas na razmišljanje o svijetu u kojem živimo. U svojoj srži, ona preispituje granice umjetnosti i povezuje se s dizajnom, znanošću, pa čak i svakodnevnim životom.
Osam je najvažnijih pravaca koji definiraju današnje umjetničke tendencije, a to su: Konceptualna umjetnost, Minimalizam, Performativna umjetnost, Digitalna umjetnost, Postinternet umjetnost, Ekološka umjetnost, Multimedijalna umjetnost i Street art (ulična umjetnost).
Kritička definicija: Suvremena umjetnost, kao forma kultorološke agregacije, u kojoj se svi pitaju, a malo ko ima odgovor, a i taj je pod znakom pitanja ispravnosti. Kako čitati dušu tzv. umjetnika?
Ko to zna šta je “ispravno”, a šta ne? Da li koncept ispravnosti uopće postoji i da li treba da postoji u suvremenoj umjetnosti?
Kada ljudsko biće postaje poznati umjetnik suvremene umjetnosti? Zašto i kako? Ko je “ovlašten” osim pravih ovlaštenih za taj kriterij? I kako se to uopće desi?
Da li je moguće biti umjetnik bez edukacije?
Pravila/educirana umjetnost u borbi/koordinaciji sa izrazom vlastite duše umjetnika. Da li je to umjetnost ili samo hrabrost izlaganja, tj. komunikativno-estetetski pogled na apsurde svijeta i okoline.
Gledati/vidjeti zatim poredati/pretvoriti, a možda i prodati. Kome i kako? To je postala velika umjetnost.
Da li iko uopće postavlja parametre u umjetničkom izražavanju? I na koji način?
Da li oni možda ipak treba da postoje jer Banana bi mogla i da potamni, tj. da postane trula.
Nova pravila
Mogući zaključak (tražimo odgovore i od vas): Već desetljećima živimo u svijetu generalne, totalne transformacije, a nemamo nove kriterije za njegove definicije. Dok je u svojim početnim fazama, prije više od pola stoljeća, suvremena umjetnost imala svoju čar, još uvijek smo generalno na mrtvoj tački repeticije sa često neinovativnim i sve lošijim kvalitetom. Kada više nisu vještina, znanje, tehnika, originalnost i inovacija ono što određuje vrijednost, već vrlo često samouvjerenost umjetnika i njegovog promotera u izlaganju poredanih elemenata, to stvara neminovnu krize vrijednosti djela. Kao što umjetna inteligencija (AI) već vlada svijetom i niko nije u stanju da vlada tim istim sopstvenim sklopom, koji smo sami kreirali (a koji ipak ima i puno svojih pozitivnih strana - i baš zato moramo doći do pozitivne sinergije i novih pravila igre sa istim), tako i u suvremenoj umjetnosti, preko novih pravila igre moramo dići nivo i kriterij izlaganja i stvaranja.
Potrebna su nam nova pravila, novi kriteriji vrijednosti umjetničkog djelovanja i stvaranja, a možda i nove definicije ceritificiranog prelaska, tj. kada i kako Art djelo, tj. izraz socijalnog, društvenog protesta prelazi u “ovlašteno” umjetničko djelo.
(Autorica je umjetnička kritičarka/komunikologinja)
