Od 9/11 do 7/10: Gaza umire pod nasrtajima izraelskih bombi

Poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira na sve razlike, svijet je prihvatio jednu činjenicu.

“Nikada više” neće biti holokaust.

“Nikada više” neće biti genocid.

“Nikada više” pogrom i iskorjenjivanje niti jednog naroda, ma koliko da je mali.

Jevreji kao žrtve Shoa - dobili su svoju zaštitu kroz uspostavu države Izrael.

Značaj optužnice

Bošnjaci su čvrsto i nekritički povjerovali u “Nikad više”. Povjerovali su da unutar priznate zemlje Bosne i Hercegovine, gdje će živjeti sa Srbima i Hrvatima poslije stoljeća progona, mogu pronaći svoju sigurnost.

I upravo na tom mjestu gdje je postajala najčvršća vjera u “Nikad više”, desio se, paradoksalno, najstrašniji genocid u Europi.

Desila se Srebrenica, desio se Prijedor, Omarska, Sarajevo...

Sud u Haagu presudio je u korist žrtve. Donio je presudu o genocidu u Srebrenici. Također, donesene su presude o udruženom zločinačkom poduhvatu protiv bosanskih muslimana.

Decenijama kasnije u Gazi se dešava genocid još strašnijih razmjera.

Reakcija Zapada u dobroj mjeri podsjeća na one mlake i neodlučne reakcije dok se dešavao genocid nad bosanskim muslimanima.

Međutim, uprkos svemu tome, državni lideri Južnoafričke Republike i Nikaragve odvažili su se da odu na UN Međunarodni sud pravde u Haagu i podnesu svoju tužbu protiv Izraela za genocid.

U optužnici Jevreji su opisani kao narod koji je pretrpio genocid. No, optužnica je nedvosmisleno ukazala kako oni upravo sada čine isti zločin genocida nad stanovnicima Gaze. Desetine hiljada, a možda i stotine hiljada stanovnika Gaze, među njima najviše djece i žena, umire pod udarima smrtonosnih izraelskih bombi.             

Ova optužnica ima historijski značaj i dalekosežne posljedice za budućnost svijeta.

Njen značaj u dobroj mjeri je ostao izvan fokusa zapadne javnosti. Međutim, sam čin podnošenja tužbe za genocid protiv države Izrael posve sigurno donosi brojne promjene, a najvažnije su one na kojima se zasniva etičko-moralni karakter savremenog društva.

Sa pokretanjem ovog procesa kičma judeo-kršćanskog svijeta uspravljena u sloganu ”Nikad više” snažno je kompromitovana i razdrmana.

Ovaj slogan “Nikad više” na kojem je stajala društvena etika Zapada sa Bosnom je prilično uzmakao da bi sa Gazom konačno sišao sa povijesne scene.

Ovog trenutka mi svjedočimo njegovom epohalnom strovaljivanju.

Osim toga, zemlje koje snažno podržavaju postupak Južnoafričke Republike pred Sudom u Haagu mišljenja su kako se holokaust tokom Drugog svjetskog rata dešavao među Evropljanima, dakle, među bijelim ljudima i to je po ovim izvorima, eminentno obračun među njima, tako da njegov doseg nije globalan, već limitiran na jedan dio svijeta.

U prilog tom svojevrsnom redukcionizmu holokausta unutar ovih zagovornika novog međunarodnog poretka, preovladava uvjerenje kako se taj dio svijeta demografski smanjuje i polagano odlazi sa svjetske scene, te da gubi karakter isključivog agensa promjena.

Svi glavni sastojci političke doktrine Zapada, kao sredstva vladavine nad ljudima, uzdrmani su ili su u procesu oštrog preispitivanja i preobrazbe.

Odrednica “antisemitizam”, kao jedan od ključnih faktora vladanja nad političkim procesima, najradikalnije je dovedena u pitanje. Milioni demonstranata širom svijeta oslobađaju od tog principa na kojem je Zapad disciplinirao političko mišljenje. Poslije marša miliona u svim svjetskim centrima, ostaju razvaline na kojima se mogu nazrijeti temelji novog, multipolarnog svijeta.

Poslije Gaze, konačno i najveće zlo nije holokaust. Najveće zlo je na drugoj strani. To konačno “novo zlo” je - ropstvo, kolonijalizam, trgovina ljudima, transformacija ljudi u “ljudske životinje”.

Otuda su dešavanja poslije 7/10 mnogo važnija nego dešavanja poslije 9/11.

Jedanaesti septembar i razaranje muslimanskih zemalja: Iraka, Afganistana, Sirije... homogenizirali su i bitno ojačali samopouzdanje Zapada.

Poslije tog dana svijet je podijeljen horizontalno na dva velika bloka - “Mi “ i “Oni”.

Međutim, sedmi oktobar i zločin koji je uslijedio nad Gazom, nasuprot 9/11, fragmentirao je i podijelio Zapad. Za razliku od 9/11 ovdje je svijet podijeljen po vertikali i to po svim šavovima od ljudskog, etičkog, estetskog i sl.

Na ulicama, univerzitetima, u studentskim i građanskim organizacijama došlo je do snažnih podjela i oštrih suprotstavljanja. Probuđeni su milioni širom svijeta. Oboreni su brojni stari mitovi Zapada, počev od nezavisne, objektivne štampe pa do moralnih i etički vođenih političara.

Demokratija je najveći gubitnik koja je denuncirana kao puka fasada za skrivenu vlast moćnih jevrejskih lobija. Prepoznata je skrivena logika vlasti nad narodima i državama. Na djelu je prevrednovanje postojećeg društvenog poretka. Na univerzitetima širom svijeta, a posebno u Americi, došlo je do snažnih polarizacija i dubokih podjela. U zemljama poput Njemačke, Francuske ili Britanije uhapšeni su ili iz nastave odstranjeni svi profesori koji su se suprotstavili narativu vladajućih političkih elita.

Ova fragmentacija se ne zaustavlja, već ubrzava i pretvara u mrvljenje. Standardni akademski narativ se ubrzano “dekonstruiše” i njegovo mjesto popunjava novi, “antikolonijalni” narativ. Uvodi se drugačiji semiotički sistem radikalnog preispitivanja cjelokupnosti od filozofskog do političkog mišljenja. Termini poput “kolonijalni konstrukt” ili “izraelski genocid” su standard nove semiotike.

Ova suprotstavljanja su posebno izražena među Jevrejima. U ovom talasu fragmentiranja zapadnog diskursa ojačani su novi anticionistički pokreti koji su eminentno jevrejski ili ih vode Jevreji kao lideri.

Ne treba zaboraviti da su se nečuvenim zločinima izraelske ultradesnice najjače, najelokventnije i najhrabrije suprotstavili istaknuti jevrejski intelektualci. Gideon Levy, Miko Peled, Omer Bartov, Aron Mate... samo su neki od onih koji su postali novi intelektualni heroji svijeta. Njihov glas u svijetu koji se ubrzano fragmentira daje nadu da ovaj svijet može preživjeti na nekom minimumu zajedničkog morala.

Princip jednog od najvažnijih filozofa Zapada Theodora Adorna o “Minima moralia”, koji je uspostavljen poslije Auschwitza, poslije Gaze je nestao i za sobom ostavio svijet bez morala ili svijet koji sada doživljavamo kao “Nula moralia”.

Kolonijalizam je jedno potpuno drugačije zlo koje prepoznajemo kao - “konstrukciju kolonijalnih entiteta” koji će u svojoj biti nositi osvajački, porobljivački, otimački karakter. U tom osvajačkom mentalitetu sadrži se duh iskorjenjivanja drugih i drugačijih naroda, takvih koji se ne uklapaju u koncept judeo-kršćanske kulture bijelih osvajačkih naroda.

Zapad je do 7/10 znao vješto prikriti ovu vrstu okrutnosti, a poslije toga dana, poslije okrutnosti i zločina cionista protiv djece i žena Gaze, Zapad nije u stanju više pronaći nikakvo uvjerljivo opravdanje i rehabilitovati bilo kakav pojam pravde pod koji bi mogao svrstati okrutnost fanatiziranih jednako političara, vojnika i samih doseljenika.

Istinsko zlo svijeta u kojem živimo, temeljni zločin globalnih razmjera je - kolonijalizam i ropstvo. Ne više holokaust.

Izrael je oličenje tog kolonijalizma zasnovanog na krvi i stalnom ratovanju. Utjelotvorenje ambicije Zapada za osvajanjem, formiranjem velikih država superiornih i nadmoćnih na autentičnom tlu drugih i drugačijih.

Šta, zapravo, u diskursu zemalja globalnog Juga kao glavnih zagovornika novog modela “kolonijalizma” znači sam taj pojam kao princip razumijevanja dok ga sagledavamo u svjetlu njegovih praktičnih posljedica.

To je najlakše razumjeti na primjeru dubokih historijskih podjela između sunita, tj. Saudijske Arabije i šiita, tj. Irana. To što je zajedničko sunitima i šiitima, Saudijcima i Irancima je kolonijalna vjekovna porobljenost i to je, prema ovoj doktrini, mnogo značajnije i historijski važnije od samih ideoloških ili religijskih podjela.

Isti princip kolonijalizma može se primijeniti na razumijevanje antagonizma između Zapada i islama. Da antagonizmi i razlike između ova dva svijeta počivaju u historiji osvajanja i porobljavanja koje oblikuju sve druge različitosti u sferi religije ili kulture.

Nova faza

Gledano kroz optiku Balkana problem sa muslimanima, a posebno sa genocidom nad Bošnjacima Bosne nalazi se prije svega u osvajanju tla i čišćenju terena od “Turaka” koji, tobože, ne pripadaju ovom tlu, a ne u činjenici nekog zla duboko ukorijenjenog samo u jednoj naciji ili narodu.

Vrlo je vjerovatno da neće biti diplomatskog rješenja za sadašnje bijelo usijanje na Bliskom istoku i da Zapad, posebno SAD, nije spreman obuzdati Izrael koji u svom osvajačkom pohodu ulazi u fazu novog, eshatološkog oblikovanja regiona.

U takvoj situaciji potpune neizvjesnosti najbolje što mi u Bosni i Hercegovini možemo očekivati je još više polarizovan, podijeljen i fragmentiran svijet.

Europska unija koja je jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu u takvoj konstelaciji odnosa završit će još više desno, još dublje ušančena u pripremi za sukob sa Rusijom, kao i politički i intelektualni sukob sa novom filozofijom globalnog Juga.