Nije teško biti sretan u Danskoj
Stevns Klint
Kaže mi drugarica da su joj vodiči u Japanu objasnili da je tamo sve čisto zato što Japancima od malena utuve u glavu da je oko njih sve njihovo. Pa vode računa, pospremaju, čiste i njeguju. Izgleda da je i Dancima to neko rekao.
Moj prvi dojam o Danskoj je da je sve neslućeno čisto. U Copenhagenu, sa 1,4 milijuna stanovnika, pored onolikog prometa svega i svačega, kanalima, plažama, fjordovima, rukavcima, mostovima, tračnicama i ulicama, teretnih brodova, bicikla, romobila, čamaca, kruzera, autobusa Hop on hop off, metroa koji nailaze svake tri minute, turista, zaposlenih, poslovnih ljudi (tu je sjedište druge na svijetu najveće farmaceutske firme Novo Nordisk, kockica Lego, Vestasa, Veluxa, Carlsberga, i obuće Ecco), mladih koji se školuju, starijeg svijeta koji se zaputio nekim poslom ili je u uspješnoj potrazi za zelenilom i suncem, roditelja sa djecom na ramenima i u kolicima, ovih kao ja koji su došli da gledaju i nešto nauče - kraljevina je nestvarno čista. Rekao bi čovjek da žitelji vole svoju zemlju.
Tihi aerodrom
Danska je godinama za redom proglašavana prostorom najsretnijih ljudi, a da me neko pita, nazvala bih je zemljom jorgovana. Nikada nigdje nisam vidjela toliko jorgovana, od Helsingøra do Rødviga. Ni toliko mira na jednom mjestu. Nisam čula da je iko povisio ton, gledala sam sa puno zanimanja u ljude: tamnoputih, kosookih, sa crnim turbanima i pokrivenih ženskih glavica, očito stiglih iz daleka, ima na svakom koraku, a nisam uočila nikoga namrštenog. Vladare svemira niko nigdje nije spomenuo, niti se očešao zbog njih, da ne kvarim atmosferu imenujući ih.
Izgleda da mir i tišina u Danskoj imaju svoj smisao. Aerodrom Copenhagen spada u ‘tihe’, što znači da nema najava preko razglasa o dolascima i odlascima letova. To je najveći aerodrom u Kraljevini, najveći u svim nordijskim zemljama zajedno, i treći najfrekventniji na sjeveru Europe. Ovaj aerodrom u prosjeku dnevno opsluži 625 letova, što je godišnje oko 228.000 aviona. 2023. ga je koristilo 26,8 milijuna putnika. Iz Sarajeva ima direktan let za Copenhagen. U oba pravca je avion stigao skoro pola sata ranije. Očito je norveška avio kompanija u dosluhu sa višim silama, kad skraćuje let za 20 minuta. Na aerodromu Copenhagen za prijavu za let i prtljag ne treba očekivati ljubazno lice službenika: putnik mora sve odraditi, po sistemu uzdaj se u se, a kljuseta nema. Prednost Danske i aerodroma je što vas prisili da se digitalno opismenite. Ali sve funkcionira: iako sam sa zebnjom gledala koferče kako samo odlazi nekim pokretnim trakama, teledirigovano je sretno stiglo na odredište. Ne znam treba li spomenuti da za sve vrijeme mog boravka u Danskoj nisam vidjela danske krune u gotovini. Sredstvo plaćanja u Danskoj je bankovna kartica.
Sala za šah u Hamletovom dvorcu
Čim sam došla u Dansku, rečeno mi je da naročito vodim računa o biciklistima. Oni doslovno svugdje imaju značajan dio svake prometnice, i pravo prvenstva u svemu. Najbolje je ne naći im se na putu. Skrenuta mi je pažnja i da postoje pješački prelazi bez semafora i bez zebre, na kojima pravo prvenstva imaju automobili. Vjerujem da Danci znaju zašto je tako.
Šetnja kroz živopisni Nyhavn, sa kanalima i brodicama poput Venecije, uvela me u grad. Prepun je starih kuća pastelnih fasada, a tu je svojevremeno stanovao i stvarao možda svima najpoznatiji danski pisac Hans Christian Andersen (1805-1875).
Put me je prvo naveo na izložbu “Razbijanje tame” - Breaking Darkness Larsa von Triera u Nikolaj Kunsthalu, Centru za suvremenu umjetnost Copenhagena, koji se nalazi u nekadašnjoj crkvi St. Nicholas. Originalna zgrada crkve podignuta je u XIII stoljeću i jedna je od najstarijih u Copenhagenu, a nosi ime po zaštitniku mornara. Naslov izložbe podsjeća na autorov film Breaking the Wawes “Lomeći valove”, za kojeg je nagrađen Cesarom i na Kanskom filmskom festivalu.
Knjižnica Crni dijamant
Von Trier je 1956. rođen u Copenhagenu, a upamtila sam ga po prekrasnom filmu “Plesačica u tami”, u kojem je igrala islandska pjevačica Björk. Izložba odaje počast svom slavnom sugrađaninu i vrlo specifičnim umjetničkim kompozicijama njegovog svijeta. Naročito je dragocjeno što postavka omogućava fizički i taktilni susret sa redateljevom estetikom i slikama. Posjetitelji su potpuno uronjeni i u zvuk njegovog filmskog izbora. Kad sam izašla, imala sam dojam da sam boravila u von Trierovoj mračnoj komori. Nažalost, njegovo producentsko poduzeće je još 2022. objavilo da najpoznatiji danski redatelj boluje od Parkinsonove bolesti, pa sam u tim okolnostima još sretnija što sam imala prigodu uživo osjetiti njegov neponovljivi universum.
Kad se na internetu potraže imena najpoznatijih Danaca, Lars von Trier je na trećem mjestu, iza antropologa, rođenog Grønlanđanina, Knuda Rasmussena, koji se smatra ocem eskimologije, i iza glumca Madsa Mikkelsena, poznatog po reklamama za Carlsberg, savršenim ulogama u brojnim nagrađenim filmovima i uvjerljivom objašnjenju šta je hygge. Tako je uvod u dansku stvarnost bio više nego obećavajući. Copenhagen ima 50 muzeja.
Most između Copenhagena i Malmöa
Danska je naročito ponosna na Statens Museum for Kunst, Državni muzej umjetnosti. Tamo se nalazi najveća zbirka danskih i europskih umjetničkih djela od kojih neka datiraju još iz XIV stoljeća. U muzeju, koji ima ogromnu prekrasnu baštu prepunu mirisnog jorgovana, bila je nova postavka sa čudnovatim nazivom “Nesavršeni Michelangelo” (1475-1564). To je onaj koji je isklesao kultni kip Davida iz Firence, oslikao strop Sikstinske kapele i dizajnirao kupolu Bazilike svetog Petra u Rimu. “Nesavršeni Michelangelo” predstavlja izvanrednu kolekciju odljeva Michelangelovih kipova uz nove reprodukcije, originalne crteže i modele skulptura. Tako sam u SMK-u mogla vidjeti većinu Michelangelovih kipova na jednom mjestu - što bi sa originalima bilo nemoguće, jer nikada ne “putuju”. “Nesavršeni Michelangelo” je u posljednjih 150 godina najopsežnija izložba njegovog kiparskog rada i njegova najveća izložba ikada održana u Danskoj. Muzej posjeduje najveću svjetsku zbirku reprodukcija Michelangelovih skulptura, a povijesni gipsani odljevi nadopunjeni su novim faksimilima, nastalim kombinovanjem digitalne tehnologije i tradicionalne izrade.
Nije mi ni palo na pamet otići u Dansku, a ne posjetiti Kronborg, u kojeg je Shakespeare smjestio svoju najpoznatiju dramu, “Hamlet, danski princ”. Smješten je na sjeveru Helsingøra, strateškom prostoru izuzetnog značaja, jer dominira Øresundom, uskim morskim prolazom između Danske i Švedske. Zato je dvorac imao ključnu ulogu u povijesti sjeverne Europe. Kronborg je veličanstven i sumoran, a tragedija Hamleta je smještena u vrijeme između 1599. i 1601. Navodno je Shakespearea nadahnuo život Frederika II (1534-1588), kralja Danske i Norveške i vojvode Schleswiga i Holsteina. Frederik II je izgradio impresivni dvorac da bi se nametnuo kao najmoćniji kralj Skandinavije. Okružio se umjetnicima i znanstvenicima i organizirao zabave poznate diljem Europe. 1572. je oženio Sophie, a njihov brak je bio poznat kao jedan od najsrećnijih među kraljevskim familijama kontinenta.
Opera koju je izgradio pomorski prijevoznik Mærsk
U jednoj sali za bankete su predstavljeni porcelanski servisi za čaj, a Europa je tek u XVIII stoljeću počela izrađivati svoj porcelan, da bi izbjegla ovisnost od ultraofanzivnog kineskog tržišta. (Ili se priča ponavlja, ili se nikada nije ni završila. Onda porcelan, danas temu.) U sali za bankete je pokazano kako je bio postavljen stol za deset gostiju. Ostale zvanice su stajale uza zid. Do pet konobara je posluživalo svakog pojedinačnog gosta. Nerijetko je posluživano 70 jela, a najčešće njih 17 u tri skupine i jedna poslastica. Večera je trajala 90 minuta, ili sve dok kralj ne spusti viljušku na stol. Najviše su me impresionirale plesna dvorana i prostorija u kojoj se igrao šah, a ne znam da li sam igdje vidjela dekorativniji plafon.
Ako bih se slijepo držala slavnog teksta, u Bastionu zastave, Kraljičinoj odaji i kapeli koračala sam Hamletovim stopama. Vrijeme je bilo hamletovski sivo, oblačno i prohladno, i dvorac se grije, mada nigdje nisam vidjela radijatore. Posjetitelj može obići i tragove legendarnog vikinga Holgera i zaviriti u dvorske kazamate, u kojima se duša smrzne. Kronborg je 2000. upisan na UNESCO-ovu listu Svjetske baštine. Dvorac svake godine u avgustu organizira Festival Shakespearea, a scena je postavljena na travnjaku iza tvrđave.
Nyhavn Copenhagen svaki dan
Na pola puta između Copenhagena i Helsingøra je Rungstedlund, rodno je mjesto čuvene danske spisateljice barunice Karen Blixen (1886-1962), autorice romana “Moja afrička farma”, po kojoj je Sydney Pollack snimio jedan od najpamtljivijih filmova ikada Out of Africa, sa Meryl Streep i Robertom Redfordom. Put od željezničke stanice do njene kuće vodi kroz najljepšu šumu, a u dnu imanja je i njen grob. Ne znam da li je iko ikada, i u jednom filmu, sa tako malo riječi dočarao čežnju, a biopic je 1986. osvojio sedam oskara i drugih 11 najvećih filmskih nagrada. Radnja romana je smještena u Keniju, a ako je inspiracija bio njen rodni Rungstedlund, razumijem, jer nikada nisam vidjela tako bajkovitu prirodu.
I pored sve neočekivane ljepote, moje srce je ostalo između nepreglednih drvoreda jorgovana i magnolija u Louisiani, muzeju moderne umjetnosti, u Humlebæku, na tridesetak kilometara od Copenhagena. Otvoren je 1958. Stalna kolekcija muzeja broji 4.000 umjetničkih djela nastalih od 1945, među kojima su Picasso, Giacometti, Alexander Calder, Henry Moore, Roy Lichenstein, Joan Miró, Richard Serra, Jean Arp. Značajan dio instalacija je postavljen direktno u prirodi. Šetnja parkom, pored pedesetak umjetničkih djela, nekih očitih i drugih stopljenih sa horizontom, usred japanskih stabala i bujne vegetacije, odslikava bit interakcije arhitekture, prirode i umjetnosti - što je cilj ovog muzeja. Posjetitelji se lako mogu izgubiti u ovoj igri.
Louisiana, Henry Moor sa pogledom
na Švedsku
Ovih dana Louisiana predstavlja izuzetnog ruskog ekspresionističkog slikara Alexeja von Jawlenskog (1846-1941). Sjetim se kolegice sa posla, koja je bila naročito uzrujana nakon početka ruske specijalne operacije u Ukrajini: “Sad će nam zabraniti čitati ruske pisce.” Da zahvalimo Louisiani što je u svoj prebogati opus uvrstila ovog ruskog velikana, dok se podmukla operacija u Ukrajini već godinama zove ratna agresija. Ruska umjetnost je najbolje oružje protiv mraka i horora rata, ma ko ga vodio, a još više ako su to ratoborni Rusi. Von Jawlensky je bio ključni član minhenske skupine Der Blaue Reiter (Plavi jahač) i kasnije Die Blaue Vier (Četvorica plavih).
Louisiana se nalazi na posebno idiličnom mjestu na samoj obali, na uzvisini nad morskim tjesnacem Øresund, i u daljini nudi čaroban pogled na obale Švedske. (Neki se Rus nedavno prsi da su sa Švedskom ratovali 21 godinu, a da neuk, zna, kako to deplasirano zvuči - ne bi. Dansko-švedski ratovi za dominaciju na Baltičkom moru vođeni su tri stoljeća. Danas su obje kraljevine u EU i savršeno povezane spektakularnim mostom koji zbližava Copenhagen i Malmö. Ko ne vjeruje u pacifičnu suradnju dvije zemlje, neka pogleda fantastičnu dansko-švedsku krimi-TV seriju “Bron”. Zaplet počinje na ovom mostu: leš je dijelom na švedskom, a dijelom na danskom teritoriju i bez suradnje obje policije ne može.)
Izložba posvećena Larsu von Trieru
Iako sam od jutra uživala u različitim salama, pentrala se po stepenicama oko jezera i umjesto selfija slikala vlastiti lik u ogledalu koje to nije, tek kad je muzej u 18 zatvorio kapiju, nevoljko sam se vratila u prekrasni Copenhagen: takva je Louisiana.
Jedna od ultramodernih zgrada u Copenhagenu je nova Opera. Nalazi se na otoku Holmen u središtu grada, naspram Palače Amalienborg, gdje živi kraljevska familija, koja na predstave dolazi brodom. Zgrada je početkom 2000-ih podignuta na starim dokovima grada, što je bila inicijativa najbogatijeg Danca, mecene Arnolda Mærska Mc-Kinney Møllera (1913-2012), čije se sjedište također nalazi sa druge strane otoka. Ovaj vlasnik istoimene naftno-pomorske kompanije je ponudio cjelokupno finansiranje, ali pod uvjetom da Opera bude na toj lokaciji - i ni jednoj drugoj. Iako je naišao na protivljenje lokalnog stanovništva, koje je sa negodovanjem gledalo na promjenu pejzaža, fascinantna konstrukcija je 2005. ugledala svjetlo dana, i podsjetila na ogromni osvijetljeni prekooceanski brod, izgubljen u magli, koji se iznenada pojavio na dokovima danske prijestolnice.
Ukupna površina Opere iznosi 41.000 m², u podzemnom dijelu ima 12.000 m². Zgrada izuzetne akustike je visoka 38 m i ima 15 katova. Mecena je skeširao 336 milijuna eura, što je najskuplja opera ikada izgrađena. Møller je dar Danskoj učinio u ime sjećanja na svoje roditelje. Arhitekta i finansijer se nisu u svemu složili, ali je dizajner odustao od insistiranja da nesporazum ne bi stigao na sud. Sa vodičem, sićušnom simpatičnom Indijkom, obišla sam sve budžake ove impozantne svijetleće institucije, sve je beskrajno zanimljivo, ali sam ja ‘ostala’ u velikom liftu, koji je panoramska fotografija glavne sale: nevjerojatno maštovito i nezaboravno. Zanimljivo je da sa vrha Opere Red Bull organizira skokove na glavu u more, kao sa Starog mosta u Neretvu.
Izložba "Nesavršeni Michelangelo", Državni muzej umjetnosti
U nedjelju, 11. maja, u Copenhagenu je bio najavljen maraton. Da bi gradska uprava razbremenila prilaze gradu, tri dana uoči događaja ponudila je 60% nižu cijenu prijevoza metroom i vozom. To sam iskoristila i dobacila do Roskildea, prijestolnice Danske od X do XV stoljeća. Prostorom prepunim jasmina u cvatu, behara jabuka i jorgovana, vlada katedrala, pod zaštitom UNESCO-a, u kojoj je nekropola 39 danskih monarha. Uz obalu fjorda su vikinške brodice i užurbani mornari, kao da su se maskirali za film: imala sam dojam da se vrijeme zaustavilo. Od 1971. Roskilde je jula svake godine domaćin jednom od najznačajnijih europskih pop-rock festivala. U prosjeku okupi 100.000 ljubitelja, a prihod od prometa se svake godine uplati drugoj karitativnoj organizaciji.
Podzemne utvrde
Čisti i pouzdani voz me je odveo još južnije, do Rødviga na otoku Seeland i Stevns Klinta. Horizont je nudio nepreglednu morsku plavet i čisto nebo, kao različak, a za sljedeći put ću znati da je dansko vrijeme u maju varljivo, i da su kapa i rukavice neophodni. U kafeima na suncu jedni su sjedjeli u kaputima, a drugi u kratkim rukavima, neki u japankama, a drugi u gojzericama. Pored nas su prolazili brojni u bade mantilima: desetine ih se kupalo u moru. I Stevns Klint je od 2014. pod zaštitom UNESCO. Ovaj danski toponim znači stijena Stevn, dužine 15-ak kilometara, a fosilska je pećina od bijele krede. Tako sam prvi put čula da UNESCO štiti i čuva stijene. Prije 66 milijuna godina na ovom mjestu je od posljedica pada meteorita nestala polovina biljnih i životinjskih vrsta, uključujući i dinosauruse, što je utrlo put životu kojeg danas imamo. Tragovi ove prirodne katastrofe su sačuvani u vrlo tankom sloju riblje gline Stevns Klinta. U neposrednoj blizini je Stevnsfort, muzej hladnog rata, gdje se može sići 20 metara pod zemlju i otkriti tajne prostore podzemnih utvrda: muzej čuva podatke o ulozi Danske i Stevns Klinta u vrijeme hladnog rata.
Nije čovjek ko dođe u Copengahen, a ne obiđe knjižnicu Crni dijamant. Nalazi se u kulturnoj četvrti, gdje ne znam kuda bih prije, od Muzeja danskog otpora u II svjetskom ratu ili onog danskog dizajna. Posjeduje zbirku od oko 4.600.000 knjiga i 6.000 rukopisa. Tu su originali i prepiska Andersena, arhive Sørena Kierkegaarda i Hamburška biblija iz XIII stoljeća, svi upisani u UNESCO-ov međunarodni registar Memorije svijeta. Ova zgrada knjižnice je otvorena 1999, a naslonjena na staru, koja je tu od 1906. Nosi ime Den sorte Diamant zbog ploča od crnog mermera i zatamnjenog stakla u obliku koverte. U njenom dućanu sam ugledala knjižicu Marine Abramović.
Izgleda da je pitanje sreće vezano i za talenat. Vlasnik najveselijeg profila na mreži X je danski veleposlanik u Sarajevu. Izgleda da je čovjek maksimalno sretan obavljajući svoj zahtjevan i delikatan posao u našoj zemlji. U slobodno vrijeme se posvetio prirodi, pravi pitu, trči polumaraton, sadi drveće, stoji u redu za somun, bavi se konkretnim stvarima. Tako bismo mogli i mi, ali se, kao Shakespeareov Hamlet iz Kronborga, još uvijek pitamo “Biti ili ne biti”.
I mada moju kuću volim više od svega, i ja bih u Danskoj bila sretna. To nije teško. Kad bih trebala opisati osjećaj Danske u jednoj rečenici, ona bi glasila: tamo niko i ništa ne prijeti. To Balkancima, a u posljednje vrijeme i mnogim drugima, izgleda kao znanstveno-fantastični film.
