Nestala bez traga: Cattelanova 'America' postala najveća umjetnička krađa stoljeća

America italijanskog umjetnika Maurizia Cattelana je upotrebljiva, funkcionalna toaletna šolja od 18-karatnog zlata. Ugođaj je potpun: skulptura se sastoji od šolje, daske i cijevi za ispiranje. Nastala je 2016. Njen naziv podsjeća na američki san i potrošačku kulturu pretjerivanja u Sjedinjenim Američkim Državama. Navodno je izraz umjetnikove kritike kapitalizma i društvenih nejednakosti. Zlato evocira rezultat uspjeha i bogatstva.

Pretvorivši nezaobilazni predmet bezmalo svačije svakodnevnice u luksuz, Cattelan pravi satiru i naglašava kontrast između sna i realnosti. Postavio ju je u kontekst američkog kapitalizma: zato se njegova zlatna WC šolja zove Amerika. Kad je ugledam, podsjeti me na milijardera Jeffa Bezosa i njegovo nedavno goropadno vjenčanje u Veneciji.

Čista provokacija

Cattelanovo umjetničko djelo “od čistog zlata”, stavljeno na raspolaganje za upotrebu svima, osuđuje društvene nejednakosti, ističući kontrast između razmetljivog (uvjerena sam i uvrjedljivog) bogatstva i svakodnevnice ogromne većine ljudi na Zemlji. Zlatna WC šolja, nazvana America, ovaploćenje je kontradikcija kapitalističkog sustava. A kako god, sadržaj crijeva nekog iz oskudice ili samodopadne i nadmene prebogate kreature završi u toaletu.

Maurizio Cattelan je poznat po provokativnoj umjetnosti: zlatnom wc šoljom kritikuje i ismijava kult novca i potrošnje. Činjenica je da je ova njegova skulptura upotrijebljena u svoju svrhu: povezana sa vodovodnim instalacijama u prostoru u kojem je postavljena, dostupna je širokoj javnosti, što joj je dodalo participativnu dimenziju. Posjetitelji su pozvani izloženo umjetničko djelo koristiti, čime je njegova kritička poruka dobila i na jačini i na smislu. America je teška 103 kg, zlato je čistoće 75%. Njena vrijednost je bila procijenjena na 5,5 milijuna eura. Cattelan je wc šolju prvi put izložio 2016. u Muzeju Guggenheim u New Yorku, gdje ju je do 2017. iskoristilo i za sobom povuklo vodu približno 100.000 ljudi.

Poslije je bila izložena 2019. u impozantnom baroknom dvorcu Blenheim u Oxfordshireu, na jugu Engleske, koji čini dio svjetskog kulturnog naslijeđa pod zaštitom UNESCO-a. Palača Blenheim je dom vojvoda od Marlborougha i rodno mjesto Winstona Churchilla. Nekako baš u ovo vrijeme prije šest godina, 2019, dok je bila izložena u Blenheimu, i ukradena je.

Maurizio Cattelan je rođen 1960. u Padovi, a dugo živi u New Yorku. Od početka ovog stoljeća, zbog svoje provokativnosti privlači veliku pozornost i naročito je cijenjen. Njegova djela, koja su inspirirana predmetima i ljudima iz realnog života, izraz su umjetnikovog nepoštivanja institucija i umjetnosti.

Cattelanova skulptura “Him”, koja predstavlja Adolfa Hitlera na koljenima kako moli, nastala je 2001. i doživjela nezapamćen uspjeh. Bila je izložena u Varšavi 2012. a prodata je 2016. na aukciju kod Christie’sa u New Yorku za 15 milijuna dolara.

Autoportret Maurizia Catellana: Umjetnik viri u svlačionicu zaposlenih muzeja Boijmans Van Beuningen

Cattelan je 2001. postavio i velika bijela slova, identična kao ona u Hollywoodu, na brdo koje dominira javnom deponijom u Palermu, najvećom na Siciliji. Na Venecijanskom bijenalu je zaprepastio jet set suvremene umjetnosti izjavljujući: “Umjetnost se mora takmičiti sa televizijom, ako ne koristimo jednaku strategiju, nećemo nikada postići jednak uspjeh.”

Muzej Guggenheim je 2012. organizirao njegovu retrospektivu. Cattelan je u New Yorku otvorio i svoju galeriju pod nazivom Wrong Gallery (Pogrešna galerija), prostor u kojem se ništa ne izlaže, ništa ne prodaje i koji je permanentno zaključan. Cattelan stvara djela koja redovito izazivaju škandal i bivaju predmet najrazličitijih interpretacija: njegova skulptura “La Nona Ora” (Deveti sat) predstavlja voštanu figuru Pape Ivana Pavla II, u prirodnoj veličini, kako ga je udario meteorit. Skulpturu je prodao njegov kolekcionar, i kako bi izrazio negodovanje, Cattelan je zalijepio vlasnika galerije (čovjeka po imenu Massimo de Carlo) na zid, da se sam proda.

Cattelanovo možda najpoznatije i najdiskutabilnije djelo je “Comedian”, a čini ga, doslovno, svježa banana ljepljivom trakom fiksirana za zid. Cattelan ju je donirao izložbi suvremene umjetnosti Art Basel u Miami Beachu. Posebnost ovog djela je njegova simbolička vrijednost: Cattelan je imao običaj zalijepiti bananu na zid u hotelu u kojem je po navici boravio u Miamiju, sa namjerom pronaći inspiraciju za svoja buduća umjetnička djela. Comedian je na sajmu Art Basel Miami izložila Galerie Perrotin 2018. Djelo, reproducirano u tri primjerka i dva probna umjetnička otiska, prodato je za cijenu između 120.000 i 150.000 dolara jednom francuskom kolekcionaru i dvojici američkih, od kojih je jedan bananu poklonio Muzeju Guggenheim u New Yorku. Javnost se odmah požurila diviti ovom djelu, što je izazvalo kontroverzne komentare.

“Comedian”

Da bi se zahvalio Miamiju, Cattelan je u decembru 2019. instalaciju poklonio gradskom muzeju, jednoj od najvećih institucija suvremene umjetnosti na svijetu. Budući da je banana kvarljiva, Cattelan kupcima djela daje upute o tome kako je zamijeniti. Mora biti postavljena na visinu od 1,72 od tla i biti nagnuta pod uglom od 37 stupnjeva.

Mediji su se naročito zanimali za “komedijanta” nakon umjetničkog performansa Amerikanca gruzijskog porijekla Davida Datune (1974-2022), koji je i sam bio kipar. “Predstava” je nazvana “Hungry Artist” (Gladni umjetnik): Datuna je par sati nakon prodaje skulpture po cijeni od 120.000 dolara skinuo bananu sa zida i pojeo je. Udaljen je sa izložbe.

Posjetitelj je pojeo oljuštenu bananu,
a koru i ljepilo je odbacio

To me je podsjetilo na ispad sa francuskim redateljem Jean-Luc Godardom, koji je 1985. na Kanskom festivalu, dok se nakon prikazivanja njegovog filma “Pozdravljam Te, Marija” probijao do podija za novinsku konferenciju, pogođen u lice tortom prepunom šlaga. Potez je bio djelo filozofskog provokatora Noëla Godina, koji je kasnije pretendovao da ga je organizirao kao napad na bezvrijedne slavne osobe, svojevrsni protest, zamišljen kao vlastito subverzivno umjetničko djelo. Godinova luda šala je postavljala pitanja – je li on bio legitimni umjetnički performer, koji se bori protiv pretenzija francuske kulturne elite, ili huškač, koji traži djelić slave iz druge ruke. Godin je tražio pozornost, a dobio ju je prekidom tijeka događaja i izvođenjem nečeg potpuno neočekivanog.

Nesretni Datun je umro, pa ne možemo sa sigurnošću znati šta je bio naumio, ali nakon njegovog igrokaza popularnost banane je eksplodirala na društvenim mrežama. Parodiju su iskoristili neki restorani i samoposluge, pa i prosvjedni pokreti, kao udruženje radnika za održavanje i čistoću grada Miamija, koji su Cattellanovu bananu istakli kao simbol protesta protiv niskih plaća.

Banana “Comedian” je 2024. procijenjena na vrijednost između 1 i 1,5 milijuna dolara. Stavljena je na prodaju u aukcijsku kuću Sotheby’s u New Yorku i krajem novembra iste godine prodata za 6,2 milijuna. Nekoliko dana kasnije kupac Justin Sun je bananu pojeo u javnosti u hotelu Peninsula u Hong Kongu.

Jula 2025. na izložbi u Centre Pompidou u Metzu jedan posjetitelj Nizozemac je skinuo bananu, ogulio je i pojeo jedan dio. Muzej je iskoristio prigodu i posjetitelje podsjetio da je banana kvarljivi dio eksponata koji se redovito mijenja prema protokolu kojeg je dostavio autor. A Cattelan je reagirao na sličan način, izjavivši da mu je žao što je “posjetitelj pobrkao voće sa umjetničkom djelom”.

Pobjeda nije opcija

WC šolja America je doživjela naročitu medijatizaciju 2019, kad je administracija predsjednika Trumpa tražila od Muzeja Guggenheim da posudi djelo “Snježni krajolik” Vincenta van Gogha, da bi ga izložila u Bijeloj kući. Muzej Guggenheim je odbio i ponudio da se administraciji Trump za Bijelu kuću posudi Cattelanova America.

Dvorac Blenheim za izložbu
Maurizia Cattelana/SCREENSHOT

A njen nestanak te iste 2019. je pravi cold case, nerazjašnjena krimi priča sa lošim završetkom. U noći sredinom septembra je provaljeno u dvorac Blenheim. Pored sve aristokratske raskoši i vjekovnog bogatstva plijen je bila Cattelanova šolja, koje su se “izvođači radova” htjeli čim prije diskretno riješiti. U pet minuta, trojica ljudi sa kapuljačama uspjeli su prodrijeti u palaču i izaći sa rukama punim zlata. U neposrednoj blizini su se pridružili saučesnicima čiji je zadatak bio držati stražu, sačekati ih i nestati skupa sa plijenom u malenom plavom automobilu u tami i magli septembarske noći. To je jedna od najnevjerojatnijih krađa umjetnina posljednjih decenija.

Lord Edward Spencer-Churchill, brat vojvode od Malborougha i daleki rođak nekadašnjeg britanskog premijera, sigurno je zažalio što je otvorio kapije Palače izložbama suvremene umjetnosti Blenheim Art Foundationu (BAF). Samo dva dana prije otimačine wc šolje otvorena je prva engleska individualna izložba Maurizia Cattelana, pod nazivom “Victory is not an option” (Pobjeda nije opcija, podsjećajući na Churchillove riječi na početku Drugog svjetskog rata “Poraz nije opcija”. Da se čovjek uvjeri u glamur prostora i sjaj izložbe svakako preporučujem sajt umjetnikovog galeriste Perrotina https://www.perrotin.com/artists/Maurizio_Cattelan/2/view-of-the-exhibition-victory-is-not-an-option-blenheim-palace-oxford-united-kingdom-2019/10000021105). Usred portreta engleskih aristokrata i stogodišnjih tapiserija osvanula su djela subverzivnog i ironičnog Italijana: onaj hiperrealistični “Him” u liku Adolfa Hitlera, Deveti sat sa Papom, i America.

Djelo je bilo funkcionalno, kao i kad je prvi put izloženo u Fundaciji Guggenheim 2016, kad je stotina hiljada ljudi stajala u redu da je isproba. Cattelan je povodom otvorenja izložbe u Guggenheimu izjavio: “Bilo da uživate u vašem objedu od 200 dolara ili u hot dogu od 2 dolara, rezultat je jednak. Sve završi u wc šolji.” U Guggenheimu je zaštitar stajao na straži ispred improviziranog WC-a, procijenjenog na 5,5 milijuna eura. Šolja se čistila svakih 15 minuta posebnim maramicama prikladnim za plemenite metale.

Kolekcionar Massimo de Carlo
i Maurizio Cattelan

U Blenheimu je skulptura, koja bi se mogla zvati i “američki san”, bila smještena u toalete ukrašene masivnom drvenarijom boje mahagonija, na par koraka od prostorije u kojoj je rođen Winston Churchill. Cattelan je svima dao na znanje: najblistavije engleske aristokrate nisu iznad američkih kapitalističkih ekscesa. “Toalet, pa makar i luksuzan, svakog vrati na njegovo mjesto.” E upravo to mjesto lopovi su opljačkali: iščupali su “prijestol”, rastavili ga na sastavne dijelove i nestali. Nadzorne kamere su zabilježile jednog od kradljivaca sa zlatnom wc-daskom pod rukom. Prema informacijama policije sutradan nakon krađe, čupanje Americe iz tla je izazvalo priličite štete i veliku poplavu ne baš mirišljivog sadržaja u susjednim prostorijama dvorca.

Nakon provale u Blenheim mediji su jedva dočekali oplesti po Cattelanu. Prije nego su kradljivci uhapšeni, neki su krađu poredili sa likom i djelom Robina Hooda, a drugi su iznosili maštovite pretpostavke da je autor Americe sam sve inscenirao. Oni ozbiljniji su naveli da je nezapamćena medijska buka oko izložbe u Guggenheimu dala ideju i postala inspiracija skupini lopova, livara i preprodavača plemenitih metala da izvedu ekspresni noćni posjet dvorcu. Prostor je bio pristupačan kao javni toalet u dvorcu. Neki izvjestitelji su ironično navodili da se samo “trebalo sagnuti” i zlato pretopiti u poluge.

Maurizio Cattelan: “Varšavski geto”

Četiri godine nakon događaja Tužiteljstvo (Crown Prosecution Service, CPS) je obavijestilo da će četiri muškarca biti privedena na sud zbog “naročito drskog napada” na imovinu: James Sheen (41 godina) je optužen za krađu, urotu u cilju prijevoza ukradenog predmeta i prijevoz, 40. godišnji Michael Jones iz Oxforda je optužen za krađu, a pomagali su im 37. godišnji Fred Doe i 41. godišnji Bora Gűccűk, obojica iz Windsora.

Zaintrigiralo me je ime ovog zadnjeg, koje miriše na Balkan, i potražila sam ga na društvenim mrežama. Njegov instagram profil je privatan i zaključan. Gűccűk se bavi trgovinom zlatom. Marta 2025. Englez Frederick Sines, zvani Fred Doe, poslovni čovjek, osuđen je na 240 sati radova od opće koristi. Michael Jones i James Sheen, obojica poznata sudskim organima, završili su u zatvoru. Prvi je iskoristio svoju nezakonitu mrežu veza da istopi Americu i proda je u malim dijelovima. Drugi je ušao u Palaču, a treći je koordinirao operacijom. Bora Gűccűk je oslobođen optužbi.

Nakon nedavno završenog procesa Maurizio Cattelan, koji sam sebe naziva “Busterom Keatonom suvremene umjetnosti”, prenio je New York Timesu da je rezultat suđenja za njega olakšanje, jer je konačno ‘oprano’ njegovo ime, iako su mu mnogi, pa i prijatelji, pripisivali da je on mozak krađe u Blenheimu, više nego istinski i presuđeni počinitelji.

Zlatna America nije pronađena, kao da je nije ni bilo. Ionako je naziv izložbe bio “Pobjeda nije opcija”.