Može li Orbán izgubiti u aprilu?

Tokom posljednje decenije i po, mađarski premijer Viktor Orbán se etablirao kao evropski strongman par excellence. Ali strongmani nisu imuni na politiku, ekonomske padove ili promjene u međunarodnim odnosima. S obzirom na to da su sva tri ova faktora sada u promjeni, Orbánov stisak na vlast klizi uoči parlamentarnih izbora u zemlji 12. aprila.

Ako njegova stranka Fidesz izgubi, posljedice će se protegnuti daleko izvan Mađarske, koja je dugo bila pokazatelj međunarodnih političkih trendova. Prije nego što se Donald Trump pojavio na sceni u Sjedinjenim Državama, Orbánova Mađarska je već najavila uspon populističkog neliberalizma i nove krajnje desnice. Svi koji žele spriječiti ili izbjeći vladavinu moćnika, pomno će pratiti ove izbore.

Sezona kampanje u Mađarskoj već je ponudila korisne lekcije. Prva je da čak i u “izbornoj autokraciji” poput Mađarske tradicionalna politika i dalje ima značaja. Politička vještina i mobilizacija baze mogu uzdrmati stvari i osporiti iluziju nepobjedivosti. Orbánova karizma i politički talent pomogli su mu da postane jedan od najdugovječnijih lidera u Evropi. Ali karizmatični lideri su ranjivi na podjednako karizmatične izazivače, a upravo se s tim suočava Orbán u liku Pétera Magyara.

Kao bivši član Fidesza, Magyar je uzdrmao mađarsku politiku kao vođa opozicione stranke Tisza (Poštovanje i sloboda). On igra Orbánovu igru, a to znači da bi Orbánov politički brend – hrabri borac za slobodu koji odvažno brani evropske vrijednosti – mogao biti postepeno demistificiran. Magyar ima samo djelić Orbánovog iskustva, ali djeluje kao iskusan politički profesionalac. Stavio je u središte pažnje loše upravljanje Orbána, uključujući očajno stanje infrastrukture te sektora zdravstva i obrazovanja – oblasti koje su zapostavljene zbog prekomjernog fokusa vladajućeg lidera na kulturne ratove i vanjsku politiku. Također je vodio kampanju s izvanrednom disciplinom, gradeći aktivnu i entuzijastičnu bazu birača kroz stotine susreta licem u lice.

Međutim, uspon sposobnog izazivača je samo pola priče. Druga lekcija je da čak ni duboko ukorijenjeni moćnici ne mogu ignorisati ekonomiju. Prije Covid-19, prosječni godišnji rast BDP-a Mađarske iznosio je 3,6% (zahvaljujući stalnom prilivu sredstava iz fondova kohezije Evropske unije), što je Orbánu omogućilo da tvrdi kako su se životni standardi pod njegovim vodstvom dosljedno povećavali. Ali od pandemije, rast je praktično stagnirao, te je u 2025. godini iznosio mizernih 0,4% – što je znatno ispod prosjeka EU, a da ne spominjemo prvobitni cilj vlade od 3,4%.

Predvidljivo, Orbán je pojačao širenje straha, tvrdeći da bi vlada pod vodstvom Magyara poslala Mađare i njihov novac u rat u Ukrajini. Ali ekonomija ostaje odlučujuće pitanje. Mađarska radnička klasa i tanka srednjoklasna kohorta koja je tradicionalno podržavala Fidesz iz praktičnih razloga pogođeni su posebno teško. Potrošačke cijene su u Mađarskoj porasle brže nego u bilo kojoj drugoj zemlji EU – za 66% između 2015. i 2024. godine. Čak bi se i najkarizmatičniji lideri mučili da zadovolje birače u takvim uslovima.

Posljednja lekcija tiče se međunarodnog konteksta u kojem se odvija mađarska izborna kampanja. Evropski lideri – umorni od ruskog rata u Ukrajini i preplašeni Trumpovom intervencijom u Venecueli i namjerama prema Grenlandu – žure razviti novi strateški stav i ojačati svoje vojne sposobnosti i sigurnosnu infrastrukturu. Ali i evropska krajnja desnica gradi vlastite saveze, a nova američka Strategija nacionalne sigurnosti (NSS) ne ostavlja mnogo sumnje u to koga podržava Trumpova administracija.

Dakle, iako dinamika kampanje i stanje ekonomije mogu ići u korist Magyaru, širi geopolitički uslovi bi mogli koristiti Orbánu, besramno odanom Trumpovom pristalici. Međutim, Trumpov povratak na vlast nije mnogo pomogao Orbánu. Poput ostatka EU, i Mađarska je pogođena Trumpovim carinama i posljedičnom nesigurnošću. Štaviše, Trump se nije potrudio da oživi sporazum o dvostrukom oporezivanju između SAD-a i Mađarske, koji je ukinula Bidenova administracija, a čini se da je i američka kreditna linija od 20 milijardi dolara, za koju je Orbán mislio da ju je osigurao tokom prošlogodišnje posjete Bijeloj kući, izgubljena u prevodu.

Naravno, uprkos nedostatku koristi za Mađarsku, Trump bi ipak mogao lično ispuniti Orbánova očekivanja. Novi NSS navodi Mađarsku među zemljama za koje se MAGA nada da će ih odvojiti od EU, što implicira da bi moglo doći ne samo do ruskog već i do američkog miješanja u predstojećim izborima. Ipak, bilo kakva podrška od Trumpa vjerovatno neće doći bez uslova. Orbán je već obećao kupiti američku energiju, uključujući male modularne nuklearne reaktore vrijedne do 20 milijardi dolara.

Za sada su Magyar i njegova stranka u dobroj poziciji, potpomognuti opojnom kombinacijom bijesa i nade. Ali moćnici neće prezati ni od čega da zadrže vlast, a Orbán će sigurno imati još trikova u rukavu. Od poigravanja idejom “kraljevanja” – postavljanja marionetarskog šefa države, à la Vladimir Putin kada je 2008. godine postavio Dmitrija Medvedjeva u Kremlj na jedan mandat – do “preplavljivanja zone” dezinformacijama generiranim umjetnom inteligencijom, Orbán ima mnogo alata kojima može održati igralište naklonjenim sebi.

Kakav god da bude ishod, mađarski izbori će biti pomno praćeni. Ako Magyar pobijedi, njegov priručnik će poslužiti kao model drugima.

(Autorica je viša istraživačka suradnica u Centru za evropske reforme i bivša direktorica istraživanja u Freedom Houseu)