Može li ikako za hiljadu? - Ko prodaje njemu je uvijek malo, ko kupuje njemu je vazda puno

Državu bi čovjek nekako i prodao - prodaju je ljudi svaki dan, ponekad iz ljubavi, ne za pare - ali auto nikako. Prodao bi čovjek i mater i oca - prodaju ih po kili žive vage kao na stočnoj pijaci - ali auto nikada. Čovjek bi prodao i sina i kćerku za dobre pare - ako toga još nije bilo, biće uskoro - ali auto nikome i nigdje. Kao da svaka roba ima kupca osim auta. Osim polovnog auta. Sve može da se proda, sve može da se uvalja, svemu može da se odredi cijena, ali autu - jok.

Džaba je gluvome pričati

Bojler kojem su crkli grijači, veš-mašina kojoj je pukao remen, frižider kome je iscurio freon - i to ima svoje mušterije, ali polovni auto ne. Rashodovane fenove, umorne televizore sa katodnom cijevi, kosačice koje više ne mogu da upale - i njih će neko nekada kupiti, ali auto koji je prešao 250.000 kilometara neće niko. Stari akumulatori, zamrzivači kojima je krepao motor, ventilatori bez postolja - čak i na tome može da se uzme neki evro, ali na polovnom automobilu ne.

Lakoća s kojom neoprezni kupac pazari auto nakon godinu-dvije pretvori se u košmar kada pokuša da ga proda. Džaba svi komplimenti, džaba svi papiri, džaba, na koncu, i servisna knjiga – auto kao ukleto stoji na parkingu iznad kuće i čeka ono što, čini se, nikada neće dočekati. Svakih desetak dana nesrećni prodavac koriguje cijenu tako što je obori za pedeset ili sto maraka, ali valjane mušterije nema pa nema. Kao da svi imaju kola, kao da nikome više auto i ne treba.

Prodaja auta je zapravo grubi ples između dizanja i spuštanja cijene. Ko prodaje - njemu je uvijek malo. Ko kupuje - vazda mu je puno. Prodavac pokušava da izbije svaku marku koju je u auto uložio, kupac za takva ulaganja neće ni da čuje. Pod haubom je novi hladnjak, novi kompresor i nova turbina, ali koga to interesuje? Džaba je gluvome pričati, on ima samo jedno jedino pitanje: može li ikako jeftinije? Ako može, koliko može? Ako ne može toliko, može li bar pola?

Svaki Cigo svog dorata hvali: u brdu vuče kao po ravnom, troši kao upaljač, akumulator je kao nov, svjećice promijenjene nema deset dana, mali servis treba uraditi tek za godinu, a veliki za dvije godine. Kupac je još grđi Cigan, pa u sve sumnja: deset puta provjerava trap, šalta brzine i “na suvo” i dok auto radi, provjerava kvačilo tristo puta ne bi li ga kako pokvario, pa onda tvrdio kako je i bilo pokvareno, zagleda dizne u nadi da će pronaći kap ulja, gleda koliko je ostalo rashladne tečnosti u posudi…

Kupcima je sve sumnjivo. Ako je auto lakiran, zašto je lakiran? Ako je promijenjen bužir na ručnoj kočnici, zašto je promijenjen? Ako je zamijenjena turbina, zbog čega je zamijenjena? Ako sada sve radi, postoji li ipak nešto što ne radi? Ako je na autu sve potaman, zašto je oglašen? Zašto ga prodavac nije ostavio sebi? Bi li to njegov kum koji radi s autima ipak mogao pogledati večeras ili sutra ujutro? Kao da se malo čuje kvačilo, kao da udara, kao da je zeru kruto, pa da to ipak pogleda neko ko se u te mađije razumije.

Sa stokom se čovjek naprosto ne može nikako dogovoriti. Nema planine koja bi mogla izaći iz sjenke njihove bahatosti, drskosti i bezobrazluka. Oni su vazda u pozi svekolikog mudraca kojem nijedna tajna svijeta nije ostala skrivena. Nije ni vidio auto, a već zna kako mu rade pluća, kako mu radi srce i koliko ga noge nose. Ne zna ni šta kupuje, ali zna koliko vrijedi i koliko ga je prodavac precijenio. Njemu su stvari s kilometra jasne, ne mora ni prilaziti.

Prije nego što stigne iz Šipova u Banju Luku da bi pazario auto koje mu se dopalo on prodavcu dâ tvrdu vjeru da će ga kupiti i da se slobodno ratosilja drugih eventualnih kupaca. Slušaj, ljudino, reći će momčina koja u automobilima zna sve kada ih kupuje, ali ništa o njima ne zna kada ih prodaje, ja ne dolazim njega da gledam, ja dolazim njega da uzmem. Vidio sam na slikama da je dobar, tebi čujem po glasu da si pošten, pravimo pazar čim dođem, poslije idemo nešto popiti i pojesti, je li ostaje da ti dam dvije hiljade za njega?

Prodavcu nije pravo, prije godinu dana je za isti auto dao dva puta više, ali gleda da što prije skine teret s leđa. Pare mu nisu velika nužda, a da auto mjesecima stoji i jede mu živce – ni to ne ide. Jasno mu je: ako ne može izbiti trećinu para koje je dao za ono što sada prodaje, neka onda bar dobije pola i neka svijet ide tamo kuda je krenuo. Uložio je u međuvremenu u auto – promijenio je i hladnjak i kompresor – ali šta sada da se radi: neka budu dvije hiljade, poslije toga ćemo nešto popiti i pojesti i svako svojim putem.

Nakon dva sata mušterija stiže. Stali su on i kum u kanjonu kod Pastira da skrnu kafu, pa malo kasne. Je li to ljepotica? Jeste. Počinje površno razgledanje. Gume su, vidim, dobre. Da nemaš i zimske? Nemam. A kažeš da je lakiran? Kažem. A nije udaran? Kod mene nije. Dobro, dobro, vidim ja da je on očuvan. Treba li šta raditi na njemu? Ne treba. Samo registracija i da vozim? Samo registracija i da voziš. Imaš i pola rezervoara goriva, biće ti do Šipova. DPF filter je odjavljen, klima je napunjena, kočnice bolje nego nove.

Lažna moljakanja

Nakon probne vožnje počinju problemi. Ljudino, on meni malo sporije vuče uzbrdo. Kao da mu dizna ne radi. Možda i četvrta brizgaljka. Zvao sam ja odmah svog majstora dok sam ga vozikao. Ako je dizna, kaže on, treba hiljadu maraka da se to zamijeni. Ako je brizgaljka, to ne zna koliko je dok ne rastavi i dok ne pogleda. A i kvačilo je malo tvrdo. Radi ono, ne kažem da ne radi, ali kao da mi malo lupa. Dobro, ne lupa sad, ali biće da mu pliva zamajac. Ostalo je kako si rekao, ali dok je riješim diznu, dok ja njega registrujem, dok tebi dam tvoje – nema mene tu nigdje. Može li za hiljadu, pa da završavamo?

Drama se bliži kraju. Ako nećeš da mu spustiš cijenu, odmah si mu niki čoek i švercer. Ako je spustiš, onda si sebe pljunuo posred lica i to onda kada si najbolesniji. Ubjeđivanje traje pola sata, sat, tri sata. Što je bezobrazluk mušterije veći, to je inat prodavca postojaniji. Uzalud su lažna moljakanja i drugarski prijekori. Ne mora nikada otići. Neka kisne, neka se prži na suncu, neka ga zatrpavaju snijegovi. Nije sve u parama. Bolje da miruje nego da ga stoka gazi i omalovažava.