Morbidno da ne može gore: Dark turizam
Ostaci zatvorskih zgrada na Golom otoku
Izraz turizam označava čin putovanja radi zadovoljstva izvan uobičajenog životnog prostora, stanovanja i življenja; privremeni boravak; podrazumijeva gospodarski sektor, koji uz hotelsku industriju uključuje sve aktivnosti povezane sa zadovoljstvom i putovanjem turista.
Putovanje iz zadovoljstva postoji od davnina. Turizam u približnom obliku, koji nam je danas blizak, u Engleskoj se počeo pojavljivati u XVIII stoljeću razvojem Grand Toura. Riječ turista se pojavila 1803. kao izvedenica od engleskog tourist: označavala je putnike koji su išli na grand tour, putovali u strane zemlje u svrhe koje nisu posao, znanstveno istraživanje ili vjerski prozelitizam.
Sarajevo safari
Ukratko, turizam je put pod noge radi ljepote, razonode i razlike, za novac, koji snaži gospodarstvo. Od turizma bi, ako nije pretjeran kao u Veneciji, svima trebalo biti bolje.
Turizam se zna pretvoriti u nakazu. Najogavnija stvar koju sam vidjela u životu, sva sreća samo na filmskom platnu dokumentarca o ratnom Sarajevu, je turizam kojeg su organizirali radi ubijanja u okupiranom gradu. Film “Sarajevo safari” (2022, 1h15) Mirana Zupaniča predstavlja organiziranje posjeta uzvisinama nad okupiranim gradom 1992-1996, kad su imućni stranci plaćali da skupa sa bosanskim Srbima, dobrovoljcima i unajmljenim mitraljescima, nišane, gađaju i ubijaju stanovnike Sarajeva. Naročito zadovoljstvo im je bilo meziti i pogoditi dijete. U sinopsisu filma stoji: “Za vrijeme rata u Bosni (1992-1996) održavali su se safariji: lovci (stranci) su pucali na stanovnike opkoljenog grada Sarajeva, sa pozicija snajperista srpskih snaga. Lovci su plaćali da budu dovedeni na te kote da bi mogli pucati. Safarije su organizirale vojska Srbije i Republike Srpske.” Film pokazuje mrežu organiziranih posrednika koji su za novac dovodili zainteresirane iz cijelog svijeta da se oprobaju u ubijanju građana Sarajeva. Radi razonode, to spada u definiciju turizma.
Novi muzej KarLag, Dolinka / Peter Hohenhaus/
Koliko god se u svijetu gradi hotela i obitavališta za potrebe turista, trebalo bi istovremeno u makar jednakom omjeru podizati umobolnice - ako postoji ikakva šansa da se bolesnici iz prethodnog pasusa, organizatori i korisnici, sklone od zdravijeg dijela čovječanstva. Za sada se još ne zna da li je bolest prelazna, a to bi bio sveopće koristan zdravstveni turizam.
Budući da je fenomen novijeg datuma, tek je dobio ime: dark turizam. Iako ne piše mračnjački, ja bih ga tako prevela. Turizam oko ratnog Sarajeva je bio za mračnjake i perverznjake, a ima i srodnih oblika, možda za turiste koji rado obilaze mjesta koja evociraju patnje, smrt i strah: koncentracijski logori Auschwitz/Birkenau, centrala Černobil, otok Gorée u Senegalu… Ovaj je otok simbolično mjesto sjećanja na trgovinu robljem u Africi, kojeg je OUN službeno priznao 1978. Gorée je spomen na ovu tragediju, i jedno od prvih mjesta uvrštenih na UNESCO-vu listu svjetske baštine. Za sjećanje je savršen dokumentarac “Otok Gorée Afrika, povijest robova bez povratka”. Crne prošlosti, otok Gorée danas živi prvenstveno od turizma.
Muzej Alzhir
Jedan neslavni otok koji danas napreduje zahvaljujući turizmu je u našem susjedstvu: Goli. Ovaj mali, kameniti prostor se nalazi u podnožju velebitskih padina, između Raba i kopna u sjevernom dijelu Velebitskog kanala. Goli je od 1949. do 1956. bio kaznionica za političke zatvorenike. Muški zatvorenici su bili smješteni na Golom otoku, a političke zatvorenice na obližnjem Sv. Grguru.
Na turističkom sajtu Golog stoji: “Tito je koristio ovaj zatvor kao okrutni sustav preodgoja one za koje je smatrao da su lojalni Staljinu. Ovdje su zatvorenici bili prisiljavani prevladati svoj pretpostavljeni ‘staljinizam’ kroz sustav kažnjavanja koji su morali trpjeti, a istovremeno su bili prisiljeni nanositi bol suzatvorenicima kao čin lojalnosti prema Titu. Nakon 1956. Goli otok je postao zatvor za obične zatvorenike – kriminalce, i bio je aktivan do 1989. Goli otok je izabran za zatvor zbog svoje nenaseljenosti i nemogućnosti bijega. Njegova osamljena lokacija usred Jadranskog mora donijela mu je reputaciju hrvatskog Alcatraza.”
Muzej Alzhir u blizini Astane
To je preneseno sa portala, nije moj rječnik ni misao, a pitam se da li bi, da je aktualni premier Hrvatske npr. došao na Goli, napisali da ih je posjetio Plenki. Kad je turizam u pitanju, jeftina senzacija je nerijetko uračunata u visoku cijenu.
U posljednje vrijeme nezapamćenih poremećaja koliko na Zapadu, toliko na Istoku, kad preneraženo čekamo šta će lupiti prvi u najisturenijoj sili na svijetu, ili koliko će mrtvih neosvanuti u Gazi, a ošamućeni narodi zaboravljaju Ukrajinu, jedan je medijski sadržaj zaprepastio razborite čitatelje: “Smještaj iz snova na otetoj zemlji”. Na Bliskom istoku, u nezakonitim izraelskim kolonijama na Zapadnoj Obali, platforme AirBnB i Booking.com nude desetine adresa za smještaj i boravak. L’Humanité je prenio da AirBnB, u mjestu Neve Daniel, turistima nudi “komforan stan od 25 m² koji čeka svog putnika namjernika. Američka kuhinja, mini-frižider, mikrovalna pećnica, klima, stroj za pranje rublja. Stan je smješten na nekoliko km južno od Jerusalima”. Ronan je u komentarima zabilježio da je “savršen za kraći boravak”. David je napisao da je riječ o “superzajednici”: to je njegov utisak, a ponudu AirBnB-ja je koristio u maju. “Ljudi su prijateljski nastrojeni, u špeceraju u kraju ima približno sve što je potrebno.” Na sat vožnje je Ovnat, gdje je Tal otvorio “vrata novnovcatog stana, prekrasnog i svijetlog, sa pogledom na Mrtvo more”. Na sjeveru, u pravcu Jerihona, Noam u Mitzpe Yerichou raspolaže “vedrim i prostranim smještajem”, a klijentima je ustvrdio da će tamo zaboraviti na sve brige.
Masovni turizam na Kineskom zidu
Slična obećanja iz snova se mogu pročitati i na Booking.comu. “U Kibuc-hotelu Kalia u ponudi su diskoteke, jahački centar, holističke masaže, na dva koraka je od Mrtvog mora.” Tamo je prošle godine u avgustu boravio Stéphane i na sajtu zapisao svoje utiske. U Yitavu, u dolini rijeke Jordan, Booking.com hvali bazen i saunu Einot Kedem Farme.
Neve Daniel, Ovnat, Mitzpe Yericho i Ytav su smještaji koji se nalaze na Zapadnoj Obali na teritoriju koji je otet Palestincima. Neve Daniel je nastao 1982. na račun i štetu selā Wadi an Nis i Al-Kader. Mala kolonija Ovnat je uspostavljena 2004, na više od 100 km² konfiskovanih palestinskom gradu Al-Ubeidija. Mitzpe Yericho je položio pravo na 968 km² palestinskog prostora po imenu Nabi Musa. 250 stanovnika poljoprivredne kolonije Vered Yericho, osnovane 1979. ima pogled na logor palestinskih izbjeglica Aqabat Jabr.
Idilični kazahstanski nomad, lovac orlova
AirBnB navodi da su ovi smještaji u Izraelu, Platforma Booking.com locira da su u Palestini u “izraelskim kolonijama”, a svi su “na odličnim pozicijama”. Smještaji ponuđeni na AirBnB i Bookingu su mogli privući više od 2.000 turista u avgustu prošle godine, izračunao je Guardian u izdanju u februaru 2025. “Okupacioni turizam” je osudila specijalna izvjestiteljica OUN-a Francesca Albanese i upalila alarm. Naslov njenog izvješća od 30. juna ove godine glasi “Od ekonomije okupacije do ekonomije genocida”. Na 40 strana Francesca Albanese naglašava saučesništvo poduzeća (svih sektora, svih zemalja, privatnih ili društvenih) u ovjekovječenju režima “okupacije, apartheida i danas do genocida Izraela nad palestinskim narodom”.
Mnoge udruge u svijetu su se pobunile i namjeravaju se obratiti nadležnim sudovima zbog “nepoštivanja normi” i “podrške nezakonitim aktivnostima”. “Izraelske kolonije su protuzakonite. Ugovori koji stipuliraju smještaj u njima su - to isto”.
Goli otok, Hrvatska
L’Humanité prenosi da je međunarodno pravo u tom smislu jasno. Međunarodni sud pravde je izraleske kolonije 2004. kvalificirao za “ratni zločin”. U presudi od jula 2024. ovaj sud navodi da “sustavna diskriminacija i režim segregacije, koje je Izrael nametnuo Palestincima Zapadne Obale, predstavljaju apartheid”. Presuda zahtijeva okončanje ove prakse i naređuje evakuaciju i reparaciju štete u najskorijem roku. Ovakva sudska odredba se primjenjuje samo na države nad kojima MSP ima nadležnost – ali ju tvrtke, koje doprinose okupaciji, ne mogu ignorirati. “Države porijekla ovih tvrtki im moraju zabraniti djelovanje”, navodi profesorica međunarodnog prava Rafaëlle Maison. A ta poduzeća mogu biti predmet potjere u zemljama u kojima imaju sjedište. Tako se obruč oko turističkih velesila AirBnB i Booking sužava.
Nekoliko europskih nevladinih organizacija su poduzele pravne radnje protiv Booking.coma, optužujući ga za “pranje ratnih zločina”. Na meti se jednako našao AirBnB, koji je objavio da je zaradu od izdavanja na tim teritorijima preusmjerio Institutu za ekonomiju i mir. To je “izuzetno ciničan izbor”, komentar je Imam Habib, koordinatorice pokreta BDS (Boycott, dezinvesticije, sankcije), “jer je AirBnB prepreka miru, budući da podržava (turizam) kolonije”.
AirBnB i Booking.com su od 2020. u bazi podataka Visokog komesarijata za ljudska prava OUN-a, koji na popisu ima oko stotinu poduzeća aktivnih u kolonijama. Specijalna izvjestiteljica OUN-a za palestinske teritorije smatra da ima “najmanje hiljadu” sličnih tvrtki koje su implicirane u “ekonomiju genocida” Izraela. Francesca Albanese navodi da je Booking.com udvostručio ponudu na Zapadnoj Obali, jer je 2018. imao 26 lokacija, a 2023. njih 70. AirBnB je 2016. imao 139 ponuda, a 2025. upisuje ukupno 350 lokacija. Ova platforma naplaćuje 23% provizije od zarade za izdavanje. Imam Habib navodi da na obje strane cifre rastu: “Od 7. oktobra 2023. do jula 2025. ubijeno je više od hiljadu Palestinaca sa okupiranih teritorija, a 202 djece.”
Očigledno je da je Izraelcima sa okupiranih teritorija turizam isp’o k’o šamar budali: ne može bolje. Turističke platforme nude privatne vrtove, bazene, saune, vinograde, ekološke farme – nema veze što izraelski vojnici svakodnevno ubijaju sve što im se nađe na nišanu, od Palestinaca, do bolnica i novinara, na prepišaj hoda od najnovije turističke meke na okupiranim teritorijima. Tekst u l’Humanitéu završava riječima: “Ništa nije dovoljno lijepo za turiste u prolazu.” Ujutro ćete čuti pjev ptica, atmosferu opisuju turistički pregaoci na platformama. A Donald Trump je ionako planirao od Gaze napraviti “Azurnu obalu Bliskog Istoka”. Šta je to – nego turizam?
Logor 99
Morbidni ljubitelji dark ekonomije se šire na sve strane. U Kazahstanu, devetoj najvećoj zemlji na svijetu po površini, koja je neovisnost od SSSR-a stekla 1991, kao posljednja od 15 sovjetskih republika, raspadnuti ostaci nekadašnjih sovjetskih kažnjeničkih logora su postali turističke atrakcije. Granice današnjeg Kazahstana su uspostavljene tridesetih godina prošlog stoljeća za vrijeme Staljina. Na klizavom terenu između povjesnih činjenica i opreza političkog tapkanja u mraku, ni vlast, a ni muzeji (ako to nije isto) ne znaju šta je oportuno reći posjetiteljima: igre balansiranja idu u nedogled.
Sa onima koji u Kazahstan dolaze radi prirodnih ljepota stepe i isprobavaju kakav je nomadski život – nije teško. Naziv Kazahstan potiče od drevne turske riječi “qaz” što znači lutati, i koja odražava nomadsku kulturu žitelja.
U godinama staljinističkog režima Kazahstan je bio dio popravnog kompleksa steplag i karlag – odredištā za brojne deportacije i ratne evakuacije, a posebno u vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Nerijetko je to bila “destinacija” za cijele etničke skupine Tatara sa Krima, Poljaka, Čečena, Nijemaca sa Volge i Crnog mora i Korejanaca. Milijuni deportiraca su poslani u radne logore posijane po cijelom teritoriju, nazvanom “zatvor SSSR-a”. Politički oponenti, intelektualci i umjetničke duše sa karakteristikom “neprijatelji naroda” radili su u rudnicima, na gradilištima ili poljoprivrednim gazdinstvima, u službi sovjetskog gospodarstva. Još uvijek je nemoguće precizirati broj mrtvih i nestalih, ali zna se da je riječ o milijunima žrtava.
Izraz KarLag je nastao od riječi gulag i Karaganda, naziva središnje provincije u kazahstanskoj stepi, a predstavlja skraćenicu od Karagandinstki Lager. KarLag je memorijalni muzej gulaga SSSR-a, i nalazi se u selu Dolinka u pokrajini Karaganda. Pored izrazito komercijalizirane nove muzejske postavke, sa zvučnika se čuje bolno stenjanje i ubrzano disanje, zidovi sala za torturu su poprskani lažnom krvlju, a izložene su i autentične relikvije gulaga. Turistička tura podrazumijeva obilazak groblja. Zajedno sa memorijalnim muzejom Alzhir, u blizini glavnog grada Astane, KarLag, nekadašnji logor broj 99, jedna je od najznačajnijih mračnih turističkih znamenitosti te vrste u Kazahstanu. Ostatak svijeta riječ gulag povezuje sa Siberijom. Gulazi nisu postojali samo u europskom dijelu Rusije, nego i u Kazahstanu. Legenda navodi da su nerijetki njemački zatvorenici sve vrijeme vjerovali da su u Sibiru. Turistički vodiči navode da je KarLag veličine Belgije. U počast žrtvama, stanovnici Karagande su portrete nekadašnjih zatvorenika izlagali u napuštenoj bolnici.
Muzej Alzhir je nastao na ruševinama ženskog logora Akmolinsk, i nalazi se na 40 km od prijestolnice. Nekada zloglasni logor za žene izdajnika domovine, bio je funkcionalan od 1938. do 1953. U vremenu mraka, sovjetske gospođe su bile zatvarane jer su bile bračne partnerice uhapšenih i ubijenih “neprijatelja naroda”. U Akmolinsku je bilo zatvoreno najmanje 18.000 žena 62 različite narodnosti. Turistički vodiči za ovaj memorijalni centar navode storiju kako je otkriven slučajno i nedavno, 1989: sin bivše zatvorenice je ispod svog kokošinjca otkrio kosti. Tako je počelo sakupljanje predmeta i svjedočenja.
Kompleks Alzhir obuhvata više spomenika i objekata, memorijalne stele, Luk žalosti, očuvane barake i Staljinov vagon za prijevoz žena u logor. Svečano otvaranje kompleksa je bilo 31. maja 2007, na dan žrtava političkog ugnjetavanja. Od tada je Alzhir ključno mjesto u turističkim priručnicima o prijestolnici i zemlji, i privlači brojne posjetitelje. U posljednje vrijeme se komemoracija 31. maja odvija u unutarnjosti muzeja, da ne bi okrznuli ruske turiste dobronamjernike i ostale podanike majčice Rusije. Pojava zvana ‘mutizam’ (poremećaj kojeg karakterizira nemogućnost govora u nepoznatim, neugodnim i širim socijalnim situacijama) je sve češća od Putinove agresije na Ukrajinu. Istraživači Muzeja zavise od dokumentacije koja je u Rusiji. “Onima koji rade na temama staljinizma često je zabranjen ulazak u Rusiju ili im je onemogućen rad na licu mjesta”, prenosi povjesničar zaposlen u KarLagu.
Na ljestvici darkometra sajta dark-tourism.com, mračnih mjesta koja mogu izazvati mučninu, Alzhir je ocijenjen sa 7/10.
Dark-tourism.com je iscrpan vodič po destinacijama u cijelom svijetu. Uključuje preko 1.000 pojedinačnih mračnih odredišta u 116 država. Na popisu su i Srbija, Kosovo, Vatikan, Crna Gora, Otoci Falkland, Bikini, Alžir, Svalbard, Albanija... Zanimljiv je podatak kojeg sajt navodi za Bosnu i Hercegovinu, a podnaslov ovog teksta bi mogao glasiti “Kud svi Turci tu i mali Mujo”: “Funky Tours je odličan organizator sa sjedištem u Sarajevu. Kao čitatelj stranice dark-tourism.com imate pravo na popust od 5% na sva putovanja koja rezervirate preko njih!...Funky Tours ujedinjuje mračne i manje mračne znamenitosti BiH, pa vodi od Sarajeva prema jugu, do Mostara i Banja Luke. Na putu se zaustavlja na više mjesta, a jedno od njih je Kalinovik, malo mjesto/selo gdje se rodio Ratko Mladić, general bosanskih Srba, kojeg je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osudio na doživotnu zatvorsku kaznu zbog njegove vodeće uloge u genocidu u Srebrenici. Ali u rodnom mjestu ovog ratnog zločinca slave kao heroja! Na sred mjesnog trga je veliki spomenik, koji je tako uočljiv da ga se ne može ignorirati. Poluapstraktni kip nema crte lica, ali je Mladić prepoznatljiv po vojničkoj kapi. Na ulazu u mjesto je i velika fotografija ovog lika, kako izvodi vojnički pozdrav. Šokantno! Predstavite si kip Heinricha Himmlera u njegovom rodnom Műnchenu… nezamislivo!… Ali vodite računa da rezervirate dovoljno unaprijed, jer neki izleti nisu organizirani u kratkom roku: Funky Tours ima ograničen broj vodiča.” Stoji i da se svi podaci mogu naći na sponzoriranoj stranici Funky Toursa: ništa nije prepušteno slučaju.
Svjetska turistička organizacija na svom sajtu turizam definira kao “društveni, kulturni i gospodarski fenomen”. Pa ako neko brine da ne uvrijedi majčicu Rusiju, neka ne dirne ni u njen pupak u Kalinoviku.
