Mogu li snage NATO-a zamijeniti EUFOR? - Šta stoji u vojnom aneksu Dejtonskog sporazuma
Pripadnici češkog bataljona u sklopu snaga EUFOR-a u BiH
Nekoliko puta do sada u seriji tekstova o NATO-alijansi smo pisali o vezi NATO-alijanse s Dejtonskim sporazumom i Misijom EUFOR Althea, definisanom kroz Berlin plus sporazum između NATO-a i EU o bezbjednosnoj arhitekturi u Evropi.
Najbezbolniji način
Pisali smo i o scenariju koji bi mogao uslijediti ako neko, na primjer Rusija, uloži veto na produženje Misije EUFOR Althea, kako bi se to odrazilo na bezbjednosnu situaciju u Bosni i Hercegovini.
Međutim, u novom međunarodnom kontekstu, posebno bi bilo zanimljivo odgovoriti na pitanje može li NATO zamijeniti EUFOR i nastaviti sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u slučaju da se EUFOR bude morao povući?
Svakako najbezbolniji i pravno najsigurniji scenarij bi bio da i ovog novembra mandat EUFOR-a bude produžen u Savjetu bezbjednosti UN-a i da se na taj način pitanje eventualne zamjene za vojnu misiju EU skine sa stola. Međutim, ako bi i došlo do ulaganja veta, NATO ima nekoliko aduta u rukavu, koje bi mogao iskoristiti da nastavi vojnu misiju.
Prvi adut bi bio poziv institucija BiH, najvjerovatnije Predsjedništva BiH, koje bi formalno pozvalo NATO da pomogne u sprečavanju narušavanja bezbjednosti. Ali, u tom slučaju, mogao bi se očekivati veto srpskog člana Predsjedništva BiH, čime bi došlo do donošenja odluke u Predsjedništvu preglasavanjem 2-1. Željka Cvijanović, srpska članica Predsjedništva BiH, mogla bi od Narodne skupštine Republike Srpske zatražiti veto na odluku Predsjedništva, što bi zahtijevalo apsolutnu većinu. U tom slučaju, poziv Predsjedništva NATO-u bi bio anuliran.
Međutim, postoji i drugi, jači adut koji bi NATO-u omogućio da zamijeni EUFOR, bez potrebe da traži poziv Predsjedništva BiH.
Iako bi poziv Predsjedništva BiH bio najbezbolniji i pravno najmanje kontroverzan način, NATO bi mogao da argumentuje da je od Daytona do danas, uključujući i u svakoj rezoluciji Savjeta bezbjednosti UN-a kojom je produžen mandat EUFOR-u, prisutna formulacija “NATO-ovo prisustvo” u BiH.
Produženje mandata EUFOR-u u BiH nije vezano za NATO-ovo prisustvo u našoj zemlji. Drugim riječima, NATO bi mogao da kaže da im poziv Predsjedništva da dođu u Bosnu i Hercegovinu ne treba, jer NATO nikada nije ni otišao iz BiH.
Neko bi mogao da postavi pitanje mandata koji bi takvo NATO-ovo prisustvo imalo. Naime, u svojoj trenutnoj ulozi od 2004. godine, NATO-štab Sarajevo ima savjetodavnu ulogu institucijama BiH u pomaganju zemlji da postane članica NATO-a. Po ovom tumačenju, čak i ako bi NATO zamijenio EUFOR, ne bi mogao da koristi široki mandat koji EUFOR ima, s obzirom na to da savjetodavna funkcija institucijama BiH ne ostavlja mnogo prostora za upotrebu sile radi implementacije mira.
Ali, čini se da su arhitekti Dejtonskog sporazuma i njegovih aneksa mislili i na ovu situaciju, jer su uloga NATO-a u BiH i njen mandat čvrsto vezani s vojnim aneksom Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Zanimljivo je da je NATO u tom aneksu tretiran kao strana, a ne kao spoljni faktor, jer je dokument potpisan od komandanta NATO-a za Evropu, uz supotpise ostalih aktera.
Dodatne trupe
Prema tome, čini se da bi NATO mogao da argumentira da je Daytonom i njegovim aneksima dobio primarnu ulogu osiguravanja bezbjednosti u zemlji, a te odredbe su i danas na snazi, jer niko nije ukinuo ni sporazum niti njegove anekse. Mogli bi da kažu da su svoj mandat 2004. smanjili vlastitom odlukom i da vlastitom odlukom mogu ponovo da ga povećaju.
U tom slučaju, ostaje samo da Sjevernoatlantski savjet donese odluku o slanju dodatnih trupa u BiH, oslanjajući se na svoju ulogu koji je dobio Daytonom ili da već prisutni vojnici EUFOR-a, praktično, samo zamijene bedževe. Za takvu odluku, međutim, potrebna je jednoglasna saglasnost svih članica Alijanse, a da li bi zemlje poput Mađarske ili Slovačke ovu odluku i podržale, ostaje otvoreno pitanje.
-
