Ministar i glas ZAVNOBiH-a: 120 godina rođenja bega s evropskim doktoratom koji je gradio temelje BiH
Foto: Senad Gubelić/Oslobođenje
U periodu dugom pola stoljeća, od 1936. godine, kada je stekao diplomu doktora pravnih nauka pariškog Univerziteta i društveni status nastavnika Više šerijatsko-teološke škole u Sarajevu, do 1986. godine, kada se povukao sa mjesta profesora i dekana Islamskog teološkog fakulteta, Hamdija Ćemerlić je vršio odgovorne dužnosti nastavnika i rukovodioca visokih vjerskih i svjetovnih učilišta, učesnika u Narodnooslobodilačkom pokretu i kreiranju temeljnih dokumenata ZAVNOBiH-a, narodnog poslanika i ministra građanske političke orijentacije u neformalnom komunističkom sazivu Ustavotvorne skupštini Federativne Narodne Republike Jugoslavije i prve republičke Vlade Bosne i Hercegovine, čelnika državnog projekta utvrđivanja osnova nacionalnog samoodređenja bosanskih muslimana i lidera Sabora Islamske zajednice u Jugoslaviji. U obavljanju tih zahtjevnih poslova i drugih važnih institucionalnih aktivnosti i društvenih angažmana, kao i u privatnom životu, u osobnim zauzimanjima i odnosima, profesor Ćemerlić je bio ličnost aristokratskog uspravnog hoda: bio je Hamdi-beg, bosanski beg sa evropskim doktoratom, autoritetom i pravom da ga se oslovljava tako kako ga se oslovljalo u krugu familije.
Profesor, dekan, ministar
Akademik Ćemerlić je doprinio institucijama i duhovnom napretku muslimana u Bosni i Hercegovini i historijskim prostorima druge Jugoslavije djelima epohalnog značaja i trajne vrijednosti. Najvažnije doprinose pružio je u okolnostima tranzicijskih političkih vrenja u državnom sistemu i duhovnih vrenja u sistemima vjerskih zajednica u Jugoslaviji sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bio je najutjecajnija ličnost u organima Islamske zajednice u tim vremenima mijenjanja položaja Bošnjaka/Muslimana u procesima federalizacije Jugoslavije, osamostaljivanja republika i ekonomskog, kulturnog i političkog uspona Bosne i Hercegovine, na jednoj strani, i promjena u sadržajima vjerskog života muslimana koje se više nije moglo zadržavati u unutarnjim formama i društveno marginaliziranim okvirima koji su uspostavljeni sa uspostavom komunističke vlasti.
Reprezentativni izrazi tih promjena bili su u pokretanju Preporoda, prvih islamskih novina, i u osnivanju Islamskog teološkog fakulteta. Profesor Ćemerlić je podržavao kretanja u društvu, a sa kretanjima u Islamskoj zajednici aktivno se identificirao, napose sa akcijom otvaranja Islamskog teološkog fakulteta. S autoritetom koji je uživao u bošnjačkim akademskim krugovima i generalno među muslimanima, u političkoj zajednici i društvu, imao je ključnu ulogu u povezivanju unutarnje normativne afirmacije kretanja u Islamskoj zajednici i njihova vanjskog društvenog uvažavanja.
Foto: Senad Gubelić/Oslobođenje
U prilozima akademika Ćemerlića Islamskoj zajednici poseban značaj imali su neposredni učinci njegova obavljanja dužnosti predsjednika Vrhovnog sabora Islamske zajednice u Jugoslaviji. Visoku dužnost profesor je preuzeo u spomenutim okolnostima političkih promjena u društvu i duhovnih promjena u Islamskoj zajednici, koja je bila u situaciji dodatne institucionalne uzdrmanosti izazvane tragičnim odlaskom ranijeg predsjednika Vrhovnog sabora, profesora Mustafe Kamarića, koji je nastradao u saobraćajno nesreći, i potom smrću reisu-l-uleme Sulejmana ef. Kemure. U svojstvu predsjednika Vrhovnog sabora, profesor Ćemerlić je pružio najvažniji osobni doprinos očuvanju stabilnih institucionalnih odnosa i pozitivnih procesa u Islamskoj zajednici u toj konstelaciji vanjskih i unutarnjih promjena i gubitaka koji su je zadesili odlaskom nosilaca najvažnijih dužnosti.
Viša šerijatsko-teološka školi u Sarajevu bila je učilište sa osam semestara i imala je faktički karakter fakulteta s funkcijom visokog obrazovanja islamskih teologa i šerijatskih sudija. Nazvana je školom s ciljem politički motiviranog formalnog onemogućavanja Sarajeva da se prepoznaje kao institucionalni centar visokog islamskog obrazovanja. Islamski teološki fakultet u Sarajevu, danas Fakultet islamskih nauka, faktički je nasljednik Više šerijatsko-teološke škole u dimenziji islamskih teoloških i kulturno-historijskih studija, a profesor Ćemerlić je jedini nastavnik koji je djelovao na obje visokoškolske ustanove. Na VIŠT-u je bio prvi nastavnik sa sjedinjenim muslimanskim i evropskim akademskim referencama, i sa ulogom predavača ustavnog sistema Kraljevine Jugoslavije u okviru osnovnog studija šerijatskog prava. U procesu osnivanja i prvom periodu rada ITF-a, prihvatio je i predano obavljao najodgovornije dužnosti u osiguranju i potvrđivanju njegova reprezentativnog akademskog statusa: dužnosti predsjednika komisije za program, predsjednika matičarske komisije i vršioca dužnosti prvog dekana.
Pravni fakultet u Sarajevu osnovan je 1946. i tri godine kasnije bio je jedna od središnjih visokoobrazovnih ustanova u konstituiranju Sarajevskog univerziteta. U osnivanju Fakulteta profesor Ćemerlić je imao ključnu utemeljiteljsku ulogu povezivanja znanstveno-obrazovih i društveno-političkih razloga postojanja Pravnog fakulteta, u kojima su posebnu znanstvenu i političku osjetljivost imali razlozi odgovarajućeg nastavljanja naučno-teorijskih i zamjenjivanja praktičnih funkcija VIŠT-a u izučavanju šerijatskog prava. U svoju utemeljiteljsku ulogu profesor Ćemerlić je unio osobni autoritet uglednog bosanskog muslimanskog intelektualca i profesora ustavnog prava, discipline koja utemeljuje okvir i osigurava jedinstvo drugih pravnih disciplina, i politički autoritet ministra pravosuđa u Vladi Republike Bosne i Hercegovine, ministarstva koje praktički reprezentira pravni poredak države.
Foto: Senad Gubelić/Oslobođenje
U NOP-u bez partijske knjižice
Profesor Ćemerlić je rođen 1905. u Janji, gdje je porodica Ćemerlića imala posjede. Rođen je kao potomak Austro-Ugarskog carstva i živio je u tri različita državna sistema, ne računajući nešto više od godinu i po, koliko je, do odlaska među partizane, bio podanik ustaškog sistema Nezavisne države Hrvatske. Svoj životni put obilježio je gospodskim reprezentiranjem tradicionalnih muslimanskih i modernih građanskih vrlina i aktivnim sudjelovanjem u procesima društvenog života, u vremenima mira i stabiliziranih životnih prilika u kojima se nije teško individualno određivati i angažirati, ali i u okolnostima nemira i nereda, ratnih sukoba i društvenih preokreta u kojima se urušavaju društvene odrednice osobnog orijentiranja, zauzimanja stavova, donošenja odluka.
U javnom životu profesor Ćemerlić je uživao poštovanje za uvjerenja koja je svjedočio svojom pojavom, svojim držanjem i postupcima, kao što je u profesionalnom radu i društvenim aktivnostima stjecao uvažavanje za poglede i stavove koje je zastupao s mudrošću, odgovornošću i nepristrasnošću. Njegovo učešće u središnjim tokovima islamskog života u Islamskoj zajednici imalo je neosporan emancipacijski intelektualni i moralni karakter. Otvoren u pohvalama pozitivnih i u kritici negativnih pojava u Islamskoj zajednici, akademik Ćemerlić je uvjerljivo zastupao univerzalne vrijednosti bosanske tradicije islama i uvjerljivo žigosao izraze prizemnih političkih predrasuda, podaničkog mentaliteta i moralne malokrvnosti u redovima ilmije.
Foto: Senad Gubelić/Oslobođenje
Profesor Ćemerlić je živio život čovjeka duha, čovjeka ideje i moralnog čina. Njegova intelektualna zanimanja i aktivnosti odaju uzorno osobno potvrđivanje klasične definicije duha kao kreativne otvorenosti za civilizacijski sklad nasuprot neskladu, za kretanje u svijetu reda. U isto vrijeme, njegove životne odluke i društveni angažmani odaju upečatljivo lično potvrđivanje modernog određenja intelektualca kao čovjeka koji se u okolnostima nemira i nepravde ne povlači, ne pribjegava intelektualnom osamljivanju i pasivnoj vjernosti redu, već se aktivno suprotstavlja neredu.
Akademik Ćemerlić je u Narodnooslobodičkom pokretu bio intelektualac sa jedinstvenim preporukama među ličnostima muslimanskih tradicionalnih i građanskih orijentacija koji su se uključili u pokret, poput njegova vršnjaka i kolege Muhameda Sudžuke ili Nurije Pozderca, sa kojima je dijelio osnovne političke razloge pristupanja pokretu. Razlozi su bili u identificiranju sa deklariranim karakterom pokreta, koji se od početku predstavljao, kao narodni, a ne samo kao komunistički, i, također, kao oslobodilački pokret ravnopravnog uvažavanja i zastupanja Srba, Hrvata i Muslimana. Na tim političkim odrednicama temeljio je i učešće u strukturama poslijeratne vlasti, koja se prvih godina nije javno predstavljala kao komunistička. Odustao je kada je partija zavela svoju potpunu vlast i isključila sa političke scene zastupnike građanske orijentacije i iz reda sudionika NOP-a, što je bilo porazno za muslimanski narod koji je tako osuđen na političku bezglasnost, jer je nakon rata lišen ravnopravnosti koju je dijelio sa drugim narodima u ratnim političkim proglasima i ustavnopravnim dokumentima ZAVNOBiH-a. Odbio je poziv za članstvo u partiji, ali se nije povukao u pasivnu privatnost već je nastavio sa produktivnim akademskim aktivnostima i djelovanjem kojima je potvrđivao osobni autoritet u naučnim krugovima i ugled u bošnjačkom/muslimanskom narodu i bosanskohercegovačkom društvu.
Foto: Senad Gubelić/Oslobođenje
Izbor profesora Ćemerlića za rektora Sarajevskog univerziteta, u godini nakon studentskih demonstracija, koje su 1968. potresle zapadni svijet i Jugoslaviju, upečatljivo govori o njegovom osobnom integritetu i ugledu u akademskim krugovima. Koristeći formalne mogućnosti regularnog postupka, grupa mladih univerzitetskih nastavnika kandidirala je Ćemerlića za dužnost rektora, premda je bilo općepoznato da on nije član partije. Tada je bilo politički nepoželjno da se i za čelnika društva ribolovaca kandidira nekomunista i da ta osoba prihvati kandidaturu. Budući da je kandidiranje profesora za rektora bilo po propisima, a profesorove reference se nisu mogle problematizirati, iz partijskih krugova su od profesora diskretno zatražili da on javno odbije kandidaturu. Profesor Ćemerlić je na svoj aristokratski način odgovorio da nema razloga da ne prihvati kandidaturu, ali će se povući ako vlast javno ospori njegovo kandidiranje. Naravno, vlast to nije učinila i izabran je za rektora.
Učitelj i orijentir
Zajednički život ljudi je kretanje u svijetu povijesti, u svijetu koji ne stoji, koji je u pokretu. Sudbinsko obilježje života je stoga u neprekidnom određivanju ljudi prema prošlosti i pitanju što se u povijesnom kretanju smije, a što ne smije zaboraviti. Zajednice u kojima se ne pridaje značaj tom određivanju, u kojima se živi bez svijesti o važnosti prošlosti i bez sjećanja na ljude koji su svojim djelima pružili odlučne pozitivne vrijednosti toj važnosti, zajednice su bez orijentacije, bez cilja, kao što su pojedinci bez vlastitog sjećanja pojedinci bez orijentacije, bez cilja.
Naša je zajednička životna potreba da u profesoru Ćemerliću prepoznajemo učitelja u klasičnom značenju te riječi, a da njegova djela rasvjetljavamo tako da nam se u njima pokazuju orijentiri našeg sigurnijeg kretanja u svijetu koji se već kreće. I ne samo našeg. Univerzalne humanističke i civilizacijske dimenzije ostavštine profesora Ćemerlića nameću njezino globalno kontekstualiziranje i razumijevanje, jer to su vrijednosti koje joj izvorno pripadaju, koje su njezina bitna karakteristika. Nekome ko je upućen u dublje osnove viših stremljenja ljudskih zajednica i u postignuća koja zaslužuju trajanje, u djelima profesora Ćemerlića, neminovno će se pokazati primjeri realistične i dostojanstvene osobne realizacije velikih ideala dosadašnjeg svijeta: islamskog ideala ravnoteže duhovnih ciljeva i svjetovnih zanimanja, antičkog ideala jedinstva autoriteta i slobode, modernog ideala usklađenosti društvenog djelovanja i individualne odgovornosti.
Foto: Senad Gubelić/Oslobođenje
U vrtložnim kretanjima današnjeg svijeta u kojima su ugrožene same osnove tih ideala, u okolnostima uspona fašisoidnih pokreta i autoritarnih režima, izraelskog genocida u Gazi i ruskog osvajačkog pohoda na Ukrajinu, djela akademika Ćemerlića zahtijevaju razumijevanje u univerzalnim horizontima smisla. Naše je pravo da svjedočimo takva njihova značenja i obaveza da ih afirmiramo u uspoređivanju, povezivanju, upotpunjavanju sa sličnim djelima u drugim zajednicama.
Završit ću s jednim primjerom i njegovim predstavljanjem u evropskom kontekstu. Završetak pisanja i odbranu pariške disertacije profesor Ćemerlić je obavio u godini u kojoj je započeo građanski rat u Španiji.
