Milan Vulpe - zaboravljeni genij koji je oblikovao vizuelni identitet Jugloslavije

Monografija “Milan Vulpe – od publicitera do grafičkog dizajnera” nedavno je svečano predstavljena u Zagrebu. Izdavač vrhunske monografije od 300 stranica raskošno ilustrirane s više od 500 fotografija je Muzej za umjetnost i obrt (MUO) u Zagrebu. Autorica je voditeljica Zbirke grafičkog dizajna MUO, muzejska savjetnica Koraljka Vlajo.

Ovo je prva ikad objavljena monografija koja kroz 17 poglavlja govori o profesionalnom putu i privatnom životu ovog velikog dizajnera. Čista ekskluziva. Snažno i dragocjeno oživljavanje kolektivne memorije. Ljudi na prostoru cijele bivše Jugoslavije i danas su okruženi brojnim dizajnerskim ostvarenjima ovog umjetnika, a da ne znaju čije su to kreacije.

Plakat Sarajeva

Dizajner modernizma, kako ga se naziva, oblikovao je svakodnevicu cijelih generacija, naglašava se. Grafički dizajner i akademski slikar Milan Vulpe (Dubrovnik, 1918 – Zagreb, 1990) rođen je u Dubrovniku, ali je odrastao u Sarajevu. Još kao dječak s obitelji dolazi u Sarajevo, gdje završava gimnaziju. Školovanje nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, diplomira slikarstvo u klasi Vladimira Becića. Tijekom svoje fascinantne karijere preko 40 godina intenzivno surađuje i s Fabrikom duvana Sarajevo, dizajnira kutije najpoznatijih cigareta ove fabrike Morava, Drava i druge, uključujući i ambalažu tada megapopularne Sarajevske Drine. Ovaj danas antologijski dizajn Milana Vulpea, sada je raritetan dio muzejskih zbirki, privatnih kolekcija, izložbenih postava. Vulpe za sarajevsku Turističku zajednicu radi plakat Sarajeva, surađuje i sa Livnicom Sarajevo.

Sve ovo otkriva samo za čitatelje Oslobođenja autorica monografije Koraljka Vlajo. Govoreći o poveznicama s glavnim gradom Bosne i Hercegovine, otkriva i nepoznat podatak da su roditelji Milana Vulpea pokopani u Sarajevu.

Pionir dizajna i glavni predstavnik grafičkog dizajna 60-ih godina prošlog stoljeća, ovaj svestrani umjetnik radi bukvalno na cijelom prostoru bivše Juge. Karijeru grafičkog dizajnera počinje 1948, aktivan je do posljednjeg uzdaha 1990, i sve to vrijeme stvara u statusu slobodnog umjetnika. U finišu monografije je popis 390 poduzeća, institucija i manifestacija za koje Vulpe radi diljem socijalističke Jugoslavije.

Oglas za časopis Revija izvoznika i uvoznika Jugoslavije, 1962.

Za razliku od ovog moćnog poteza autorice monografije, mnoge umjetnike pa i dizajnere danas se najčešće izvlači iz konteksta, tumači i definira kao da su, kako se to već kaže, pali s Marsa. Pitam gđu Koraljku kako gleda na ovakve pristupe? “Riječ je o falsificiranju povijesti”, odgovara. “Ne može se niti jednog autora koji se bavio dizajnom, pa ni bilo kojeg autora u drugoj sferi, gledati izvan konteksta u kojem je stvarao. Svi dizajneri koji su stvarali u vrijeme socijalističke Jugoslavije, stvarali su možda više unutar svojih republičkih sredina, ali su itekako sudjelovali i u drugim sredinama. Vulpe je najbolji dokaz. Prvi članak ikada objavljen o Vulpeu objavljen je 1955. u beogradskom stručnom časopisu Mozaik, u Srbiji. Milan Vulpe je zaista radio od Maribora pa do Tetova”, kaže.

Ističe ključnu ulogu Oglasnog zavoda Hrvatske (Ozeha) prve i najpoznatije reklamne agencije u tadašnjoj Jugoslaviji. Ozeha je osnovana 1948. sa sjedištem u Zagrebu, a osim podružnica u Rijeci i Splitu imala je i podružnice u Bosni i Hercegovini (Sarajevo), Srbiji (Beograd) i Makedoniji (Skoplje). Svi brojni dizajneri su sudjelovali na različitim republičkim, međurepubličkim i državnim natječajima, sigurno su utjecali jedni na druge, dodaje sugovornica Oslobođenja. “Moramo govoriti o tom zajedničkom, jugoslavenskom kulturnom prostoru unutar kojeg su oni radili”, poentira.

Nekadašnji Oglasni zavod Hrvatske, kasnije Ozeha, bio je glavna i u jednom trenutku jedina reklamna agencija na području bivše Jugoslavije, preko Ozeha je Vulpe, iako vanjski suradnik, dolazio do poslova. Preko Ozeha Vulpe često radi i za poznate bosanskohercegovačke tvrtke. “Radi s brojnim tvrtkama u BiH, u Brčkom, Tuzli, Mostaru. Među ostalim, godinama stvara najrazličitiji dizajn za produkte tvornice Soko Mostar koja je tada imala jako široki raspon proizvodnje, od aluminijskih produkata do aviona. Znam i da je radio s turističkom zajednicom, puno s duhanskom industrijom”, kaže gđa Koraljka.

Uspješno djelovanje Milana Vulpea u području grafičkog dizajna poklapa se s intenzivnom obnovom zemlje, snažnom industrijalizacijom, progresom turizma, razvojem komunikacija, jačanjem urbanih centara. Vulpe u periodu 50-ih i 60-ih godina radi vizualni identitet za više od 60 tvrtki u tadašnjoj Jugoslaviji, među kojima su najveća socijalistička poduzeća, tvornice i brodogradilišta. Na tom popisu su Jugoplastika, Chromos, Jadrolinija, Brodogradilište 3. maj u Rijeci, Karbon Zagreb i dr. Najduže, od 1956. do 1990. surađuje sa zagrebačkom tvrtkom Pliva. Redizajnira logotipe i monograme mnogih poduzeća poput Željezare Sisak, oblikuje vizualni identitet Montmontaže, INGRA, šibenskog TLM-a, tvrtke “Rade Končar”.

Kreira nastupe tvrtki na velikim sajamskim događajima. Za Zagrebački velesajam dizajnira opsežni vodič. Aktivno stvara dizajn u području turizma. Oblikuje brošuru Turizam Jugoslavije, kalendare za Jugoslavenski aerotransport (JAT), riječku Jugoslavensku linijsku plovidbu. Autor je vizualnih identiteta Hotela Ambasador u Opatiji, Haludovo u Malinskoj, Brioni u Puli i Eden u Rovinju. Stvara dizajn za umjetničke manifestacije, Zagrebački trijenale, Zagrebački salon i Muzički bijenale Zagreb.

Radi za više izdavačkih kuća. Za Maticu hrvatsku oblikuje monogram i naslovnice serija popularnih izdanja, za zagrebačku Mladost naslovnice knjiga Biblioteka Rubin i Sirius te sabranih djela Ive Andrića, za Jugoslavenski leksikografski zavod omote Leksikona i izdanja Opće enciklopedije. Surađuje s Interpublicom. Među Vulpeovim projektima 80-ih godina je dizajn vizualnog identiteta za tvrtku Velebit informatika, uvoznika informatičke opreme i prvog zastupnika Apple kompjutora za područje cijele Jugoslavije. Neposredno prije smrti za ovu tvrtku dizajnira oglase i promotivne letke.

Milan Vulpe je i višestruko nagrađivani dizajner u zemlji i inozemstvu. Za dizajnersko rješenje kutije deterdženta Yeti (Yeti pere briljantno!) osječke Saponije nagrađen je zlatnom medaljom na Monde Selection u Parizu 1967. Dobitnik je Premio Europeo Rizzoli za oglas u Milanu 1965. Za ambalažu Tvornice olovaka Zagreb TOZ osvaja čak dva jugoslavenska Oskara za ambalažu 1965. Nagrade pobire i na manifestacijama Vizuelne komunikacije (Beograd, 1962) te na Prvom zagrebačkom trijenalu (1955) gdje prvu nagradu dijeli s danas kultnim imenima Vjenceslavom Richterom i Bernardom Bernardijem. Godine 1980. dobitnik je Nagrade za životno djelo “Vladimir Nazor” u području likovnih umjetnosti.

Zanima me pogled na dizajn Milana Vulpea u tadašnjem međunarodnom kontekstu. Gđa Koraljka naglašava da su Vulpe, ali i ostali dizajneri tog vremena, bili jako dobro informirani o dešavanjima u struci na međunarodnoj sceni i trendovima na Zapadu: “Ono što smo uspjeli dokazati kroz ovu monografiju jest da su dizajneri u Jugoslaviji, unatoč pričama o zatvorenosti tadašnjih granica, sa strahovito velikom pažnjom pratili šta se dešava u dizajnerskim krugovima na Zapadu. Vulpe je proputovao čitavu Europu. Našli smo popis koji je on sam rukom napisao, svih zemalja koje je posjetio, do 1980. godine bilo ih je 30-ak, od čega je posjetio gotovo svaku zemlju Europe i to od kraja 50-ih pa nadalje. Bio je pretplaćen na najznačajniji dizajnerski časopis iz tog vremena Graphis, koji je i danas svjetski poznat časopis. Prvi članak o Vulpeu objavljen je u Beogradu, a drugi u njemačkim novinama, gdje je objavljen bogato ilustriran osvrt na njegov rad za Chromos, koji je prepoznat ne samo kao iznimno važan, prvi kompleksni vizualni identitet u Jugoslaviji, nego očito i njegova kvaliteta izvan Jugoslavije. Zanimljivo je i da je 60-ih godina surađivao s tvrtkama u Njemačkoj i Švicarskoj.”

Tvornica Chromos, ambalaža 1953-1959.

Milan Vulpe je za života imao samo dvije izložbe, retrospektivu 1977. i samostalnu izložbu 1964. Godine 2021. u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt priređena je retrospektiva koju je napravila upravo sugovornica Oslobođenja. Prva monografija o radu i životu Milana Vulpea objavljena je tek sada, čak 34 godine nakon smrti. Retrospektiva u MUO organizirana je 44 godine nakon prve. Kako, zašto, pitam?

“Zvuči šokantno kad tako kažete, ali to je činjenica, činjenica je da se dizajn tek u posljednjih 25 godina počeo sustavno proučavati. Počeli su se otkrivati autori koji na neki način nisu bili poznati.” Ima puno razloga, iskreno će. Od povjesničara umjetnosti koji se fokusiraju samo na najpoznatije aktualne dizajnere, do deficita interesa za tržišne komunikacije, čime se Vulpe prvenstveno bavio, te muzeja koji i dalje najviše kolekcioniraju plakate.

Pitam dalje koja bi ostvarenja Milana Vulpea osobno izdvojila kao najuspješnija? “Dakako, Chromos”, odgovara. Radi se o neonskoj reklami tvornice boja i lakova Chromos, jedne od prvih neonskih reklama koja je krasila glavni zagrebački Trg Republike (danas Trg bana Jelačića) i beogradske Terazije. Uklonjena je u međuvremenu s obje lokacije. Mada ima još onih koji se sjećaju ove senzacionalne fore, geometrijski stiliziranog molera koji podsjeća na lik iz Oscarom nagrađenog “Surogata” Dušana Vukotića.

Gđa Koraljka nastavlja: “Ono što je mene najviše fasciniralo, kada sam počela raditi na istraživanjima i retrospektivnoj izložbi, onda i na monografiji, je nevjerojatna količina tih radova.” Termin “nevjerojatna produkcija” je zaista najprecizniji u slučaju ovog traženog i cijenjenog dizajnera. Oblikuje zaštitne znakove, logotipe, vinjete, oglase, filmske, izložbene, sportske i propagandne plakate, koje danas zovemo jumbo-plakati, prospekte, promotivne materijale, čestitke, ambalaže, etikete, omote knjiga i ploča, naslovnice časopisa, maskote, kalendare, sajamske i izložbene paviljone, sve do svjetleće reklame.

Ilustracije radi, Muzej za umjetnost i obrt otkupio je 4.000 Vulpeovih radova, što je danas četvrtina Zbirke grafičkog dizajna MUO. “Još smo toliko, ako ne i duplo više, dobili arhivskih dokumenata, dijapozitiva, popisa, nacrta, skica, pisama, koje je Vulpe sačuvao tijekom godina. Osim onoga što smo znali da je radio za Chromos, shvatiš koliko je nevjerojatnu količinu materijala proizveo, za Chromos je radio 9 godina, 6 vrlo intenzivno, unutar tih godina je napravio toliku količinu raznolikog materijala da bi se danas time moralo baviti više dizajnera odjednom.”

Za sve zaboravljene

Isto se ponovilo i s Plivom. “Kad smo uspoređivali ono što je radio s Plivom, s istovremenom produkcijom poznatih velikih švicarskih farmaceutskih tvrtki, tamo je na dizajnerskim poslovima bilo uključeno nekoliko desetaka dizajnera, koji su proizvodili otprilike istu količinu materijala koliko je proizvodio i Vulpe. A onda sam još tu izbrojila ambalaže za druge velike tvrtke, Saponiju, TOZ i dr. nismo ni znali da je toliko puno surađivao s njima”, govori muzealka.

Posebna vrijednost monografije je i otkriće da je ovaj svestrani dizajner bio i strastveni fotograf, dugogodišnji član Fotokluba Zagreb. Svoje fotografije je rijetko samostalno izlagao, ali ih je koristio kao pozadine za svoje dizajnerske radove. Riječ “publiciter” u naslovu monografije dolazi iz stručnog teksta od prije 65 godina, kada još nije smišljen naziv za novu profesiju u području ekonomske propagande i publiciteta, kako ih se u to vrijeme naziva.

Plakat, 1956.

Mnoga uspješna poduzeća i tvornice tadašnje Juge za koje radi Vulpe u međuvremenu su propali, nestali u tranzicijskoj deindustrijalizaciji ili promijenili vlasnike i imena. Ali, u našem svakodnevnom životu i danas nas okružuju predmeti kojima je šmek dao ovaj talentirani dizajner za sva vremena. “Vratio se Vulpe s punom snagom”, kaže Koraljka Vlajo. Ističe želju da se izložba Vulpeovih radova napravi i u gradu njegove mladosti Sarajevu. Monografiju Milan Vulpe posvetila je “svim zaboravljenim dizajnericama i dizajnerima”.