Mi smo sanjali...

Izuzetno inspirativna izložba o kojoj se može napisati roman. Pod nazivom “Mi smo sanjali...”, postavljena od 5. do 27. ovog mjeseca u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, priređena je u povodu 110. obljetnice rođenja akademika Ivana Supeka, jednog od najistaknutijih intelektualaca i najvećih znanstvenika Hrvatske i bivše Jugoslavije 20. stoljeća. Izložbom se odaje počast fizičaru, filozofu, književniku, mirotvorcu, eruditu i prije svega humanistu Ivanu Supeku, čije su rad i ideje ostavili dubok trag u hrvatskoj i svjetskoj intelektualnoj povijesti, ističe se u kontekstu ovog vrhunskog kulturnog događaja. Organizator izložbe je Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu, autorica koncepta je kustosica Ana Filep.

Bolji i pravedniji svijet

“Nakon skoro 20 godina rada u Muzeju ovo mi je najdraži projekt na kojem sam radila”, kaže kustosica u razgovoru samo za čitatelje Oslobođenja. Naziv izložbe je citat iz jednog od posljednjih intervjua Ivana Supeka koji je dao za života 2006, a koji glasi: “Mi smo sanjali jedan bolji, pravedniji svijet, društvo utemeljeno na načelima humanizma...”

U postavu se premijerno može vidjeti mapa od 10 grafika, kojom se vizualizira 10 Supekovih humanističkih načela, autor mape je zagrebački umjetnik Svjetlan Junaković. Ova grafička mapa predstavlja humanista Ivana Supeka i njegov san, bolji i pravedniji svijet. To je ujedno i prva grafička mapa koju objavljuje Hrvatski povijesni muzej.

Ivan Supek (Zagreb, 1915 – Zagreb, 2007) je čovjek fascinantne biografije. Školovanje počinje u Zagrebu. Na glasu kao najbolji matematičar već u 7. razredu realne gimnazije osniva podružnicu SKOJ-a, ali i piše prvu dramu. Odlazi na studije u ZÜrich, upisuje matematiku i fiziku. Profesori su mu fizičar Wolfgang Pauli, psiholog Carl Gustav Jung. U Beču susreće tada tajanstvenog ilegalca Josipa Broza. Doktorira u Leipzigu kod njemačkog nobelovca fizičara Wernera Heisenberga. Uskoro pristupa Komunističkoj partiji u Leipzigu.

Godine 1941. hapsi ga njemački Gestapo, nakon intervencije mentora Heisenberga puštaju ga na slobodu. Ali Supek se ne vraća u Leipzig nego se vraća u okupirani Zagreb. Uvjereni antifašist 1943. odlazi u partizane. Na oslobođenom teritoriju djeluje u Prosvjetnom odjelu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH). Na Prvom kongresu kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom od 25. do 27. 6. 1944. Ivan Supek sudjeluje kao predstavnik znanosti i u referatu Nauka i društvo prvi put govori o opasnosti nuklearnog naoružanja.

Od 1946. profesor teorije fizike na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1947. član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU). Godine 1950. osniva zagrebački Institut “Ruđer Bošković”, najvažniju prirodoslovnu instituciju u Hrvatskoj, čiji je prvi ravnatelj. Isključen iz Instituta 1958. jer se protivi tada tajnom projektu Federalne komisije za nuklearnu energiju o proizvodnji atomske bombe u Jugoslaviji.

Cijelog života zalaže se protiv izrade nuklearnog oružja. U sklopu Jugoslavenske akademije 1960. osniva odjel Institut za filozofiju znanosti i mir kojem je na čelu. Novi Institut je također administrativno središte Jugoslavenske konferencije svjetske organizacije protiv nuklearnog naoružanja Pugwash kojoj je Supek predsjednik od osnivanja. Od 1968. rektor Sveučilišta u Zagrebu. Osniva Interuniverzitetski centar u Dubrovniku. Godine 1976. potpisuje Dubrovačko-filadelfijsku deklaraciju u sklopu koje piše svoj credo – humanistička načela. Kasnije ih više puta preformulira u formi nadahnuća čovječanstvu da stvori sigurniji, pravedniji i ljepši svijet.

Predaje na brojnim stranim sveučilištima. Kritičar procesa globalizacije i zagovornik teze o socijalnoj jednakosti. Tvrdi se da Supek 1989. upoznaje Franju Tuđmana, ali da su se posvađali oko tempa otcjepljenja, pitanja Bosne i Hercegovine i pomirbe Hrvata. To je bio njihov jedini susret, prvi i posljednji, navodi ovaj izvor.

Supek je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) od 1991. do 1997. Autor brojnih tekstova s filozofskim, političkim i znanstvenim temama, romana, drama, knjiga i udžbenika. Akademik Ivan Supek preminuo je u Zagrebu 2007. Po izričitoj posljednjoj želji ispraćaj je bio u krugu najuže obitelji i prijatelja, a javnost je za njegovu smrt doznala tek dva dana nakon sprovoda.

U povodu zagrebačke izložbe citira se i kompletna izjava Ivana Supeka iz spomenutog intervjua 2006. iz koje je početna rečenica izvor inspiracije za naziv izložbe i raritetne grafičke mape. Supek kaže sljedeće: “Mi smo sanjali jedan bolji, pravedniji svijet, društvo utemeljeno na načelima humanizma. Pokušali smo to ostvariti, ali nismo uspjeli. Zato je čitav moj život jedan promašaj. Ali vi mladi, ako ste sve te ideje prihvatili, morate ih provesti. Mi smo izgubili rat.”

Ovaj jedan od posljednjih Supekovih intervjua objavljen je 2015. u zborniku “Preživljavati usprkos” u povodu 100. obljetnice Supekovog rođenja. Urednik ovog zbornika je Nikola Biliškov, kemičar s Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu, koji je uz Anu Filep i Svjetlana Junakovića dio entuzijastičnog i odvažnog tima priređivača zagrebačke izložbe.

Supekovih 10 humanističkih poruka čije se likovne formulacije mogu vidjeti na izložbi su sljedeće: 1. Očuvati život i uvažavati dosadašnja postignuća 2. Zaštititi prirodu od uništenja 3. Afirmirati ljudsku jednakost i slobodu 4. Proširiti sućut i solidarnost na sve ljude 5. Tražiti istinu 6. Primjenjivati istraživanja na opću blagodet 7. Njegovati ljepotu i umjetnost 8. Prenositi humanistička načela u legalne forme 9. Promicati svjetski sporazum, suradnju i mir 10. Biti dobar.

Pitam kustosicu Anu: Koje od ovih 10 načela je za nju osobno najznačajnije? “Zadnje, deseto, biti dobar”, odgovara. Ovo načelo, pojašnjava, okuplja sva ostala, jer je ljudska dobrota preduvjet da bi se sva ostala načela mogla ostvariti. Također, dodaje, jako bitno za današnje vrijeme je i Supekovo 2. načelo: “Supek svoja načela provlači kroz sve dijelove svog rada, i književni i znanstveni, međutim, konkretizira ih 70-ih godina prošlog stoljeća i to vezano za Dubrovačko-filadelfijsku deklaraciju na kojoj radi zajedno s uglednim znanstvenicima i mirotvorcima. Od tih 70-ih pa sve do svoje smrti, on ta načela razvija. Kako se mijenja situacija u svijetu, tako ih modificira. Njegova zadnja intervencija datira početkom 21. stoljeća, kada uvodi načelo danas jako bitno: zaštititi prirodu od uništenja. Moramo kao pravi humanisti očuvati cjelokupan planet, a ne samo misliti na sebe. To je pravi humanizam”, konstatira.

Pitam dalje, zašto joj je ovaj projekt, kako kaže, najdraži u karijeri? “Dijelim Supekove stavove u svemu”, ističe muzealka. “Pokušali smo zajedno, cijela naša ekipa koja je radila na ovom projektu, evocirati tu njegovu humanističku preobrazbu svijeta i pozvati na aktualiziranje lika i djela Ivana Supeka, to je danas potrebno više nego ikad ranije ovom našem svijetu. Zato mi je to toliko bitno i zato mi je do toga toliko stalo”, naglašava autorica koncepta izložbe.

Supekova humanistička načela su ustvari njegova bit, dodaje. To nisu zapovjedi niti fraze, to su pozivi na sudjelovanje. “To su apeli čovječanstvu da kroz sve te vrijednosti, kroz kompletno razoružanje - na koje danas svi pozivaju, a trebalo bi biti obratno! – kroz solidarnost, tolerantnost i znastveno, umjetničko stvaralaštvo da se jačaju ljudsko dostojanstvo i socijalna pravda. Zbog toga nalazim i sebe u tome, u potpunosti se slažem sa svim Supekovim stavovima koje je zastupao, i drago mi je da nas ima još.”

Otkriva da je dosad radila na više projekata vezanih uz Ivana Supeka, no poseban i direktan poticaj za najnoviji projekt je prošlogodišnja izložba o Prvom kongresu kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom 1944, na kojem je sudionik i Supek. O ovoj izložbi opširno smo tada izvijestili u redovitom dodatku Oslobođenja Pogledi. Kustosica Ana podsjeća da je Supek u svom referatu na Kongresu upozorio na zloupotrebu nuklearne energije.

“Prvenstveno kao fizičar bio je svjestan dvojakosti u istraživanju nuklearne energije, tako da sam radeći na izložbi o Kongresu došla do ideje o najnovijem projektu”, govori. Kroz realizaciju ovog projekta htjela je, kaže, u ljudima proizvesti osjećaj dobroga. “Da dobiju u sebi poriv, da malim, a važnim koracima idemo prema svijetu kakvog je zamišljao Ivan Supek.”

Otkriva da je na svečano otvorenje izložbe došla Supekova unuka Hana Supek. “Rekla je da bi njen djed bio jako sretan s pokazanim na izložbi. Jer je pred kraj života bio dosta razočaran, mislio je da nije puno toga uspio. Evo, sad smo dokazali da ima nas koji dalje širimo njegovu misao”, poentira sugovornica Oslobođenja.

Na izložbi u Zagrebu, uz grafičku mapu na osnovu kojih je nastao i plakat za izložbu, mogu se vidjeti i predmeti iz fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja. Među ostalim, pokazane su dvije fotografije Ivana Supeka, od kojih je jedna snimljena na Prvom kongresu kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom 27. 6. 1944, a druga 1995. kada kao predsjednik HAZU-a drži govor u povodu kraja Drugog svetskog rata i pobjede antifašističke koalicije.

“Tada radi usporedbu s ratom koji se upravo dešava na ovim našim prostorima i poziva na humanizam, demokraciju i sve vrijednosti koje je uvijek zastupao u svom radu. Također, predstavili smo i brojna njegova djela. Bitno za Supeka je da je humanizmom prožet sav njegov znanstveni, književni i mirotvorni rad. Izravno iznosi svoje stavove. Predstavljamo njegov jako važan književni rad, od ‘Heretika’ do ‘Bune Janusa Panoniusa’ (1992). Likovi koje obrađuje u tim djelima su njegovi tzv. vremenski dvojnici, likovi koji zbog nepokolebljivosti u svojim stavovima često puta nastradaju u životu. Tako se Ivan Supek zbog svojih stavova često puta našao u životu u situaciji sam protiv sviju, no uvijek vođen načelom tolerantnosti do kraja života se nije povlačio i ustrajao je u svojim stavovima”, objašnjava kustosica izložbe.

U postavu je i medalja, rad kipara Koste Angeli Radovanija, koja prikazuje Marka Antonija de Dominisa (matematičar, fizičar, filozof, splitski nadbiskup iz 16. st, op. a). “To je taj Supekov heretik, iz romana koji je napisao 1968”, komentira kustosica Ana Filep.

Ljudska dobrota

Popričali smo i s autorom grafičke mape “Mi smo sanjali...”, profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Svjetlanom Junakovićem. Zanima me koju osobinu Ivana Supeka on najviše cijeni? Da je bio znanstvenik, odgovara. “Meni je uvijek bilo zanimljivo da je imao svoja istraživanja, da je doktorirao fiziku u Leipzigu, sve skupa, cijela Supekova biografija je izvanredna, trebala bi biti puno poznatija, danas studenti i ne znaju tko je bio Ivan Supek. Ne priča se dovoljno. Pa mi onda napravimo ovu grafički mapu i plakat i oni budu postavljeni u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.”

S obzirom na to da je umjetnički uobličio 10 Supekovih humanističkih načela, koje mu je načelo posebno važno? “Jako teško mi je reći, zapravo, to su načela, tako je i Supek u zadnjem intervjuu rekao, iz jednog drugog vijeka, iz jednog puno humanijeg i ja mislim boljeg i pravednijeg društva. Recimo ovo zadnje, deseto načelo: Biti dobar”, kaže Junaković.

Izložbu u čast Ivanu Supeku podržali su X gimnazija Ivan Supek Zagreb, Hrvatsko pagvaško društvo, Interuniverzitetski centar Dubrovnik, Institut “Ruđer Bošković” Zagreb, Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb, Sveučilište Zagreb, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišni računski centar (Srce). Iz Srca šalju posebnu poruku: akademik Ivan Supek ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Srca jer je upravo on kao rektor Sveučilišta u Zagrebu potpisao odluku o osnivanju Sveučilišnog računskog centra 1971. U njegovu čast i u želji da inspirira nove generacije znanstvenika Srce je 2023. odlučilo da trenutno najjače računalo u državi nosi ime “Supek”, poručuju.

Rijetki su oni poput Ivana Supeka koji su nastojali mijenjati svijet svojom svestranošću, univerzalnim pogledom, moralnom zaokupljenošću i vjerom u toliko ugrožene i danas tako često poremećene ljudske vrijednosti, naglašava se u povodu aktualne izložbe u Zagrebu. Vjerovao je u ljudsku dobrotu kao najuzvišenije ljudsko načelo, snažno se podsjeća. Citira se još jedan fragment intervjua. Na pitanje: što je važno u životu? Supek odgovara: “Biti dobar. Dobrota je najvažnija stvar u životu.”