(Među)srpski (ob)račun: Dodik je ranije govorio drugačije - neki nisu promijenili priču
Srbi su, po ko zna koji put, sami sebe postavili kao metu na čelo, sami sebi stavili omču oko vrata, sami sebi sude i izriču kazne i, kako su to jako dobro ispraksirali, sami sebi trasiraju put, pa i po cijenu da se precizno (ne) znaju njegove transverzale.
Ne govorim o hiljadugodišnjoj tradiciji, a o njoj se dobro zna i na nju se gleda s velikim uspjesima i poštovanjem, već o dijelu te tradicije, ovom poslijeratnom vremenu u kome su Srbi svašta preživljavali i u kome su neki završavali i završili kao ratni zločinci, čiji su zločini već upisani u istoriju ratovanja na ovim prostorima, ali i ratni heroji koji nisu pravili zločine i čija bi djela trebala da se nađu na stranicama istorije naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine i drugih prostora bivše Jugoslavije.
U istoriji bi svakako trebalo da bude zabilježeno da se početkom proteklog rata na prostorima Republike Srpske pojavio neko ko je osuđivao rat, ubijanje, razaranje, silovanje, raseljavanje… Bio je to Milorad Dodik, dok se nešto malo kasnije na prostorima Federacije pojavio Mirko Pejanović sa svojom skupinom istomišljenika koji su osuđivali i danas osuđuju ratna razaranja, ubijanja, silovanja, raseljavanja, nestanke, svađe i sve drugo što je rat sa sobom nosio.
Isto stajalište
Trideset godina kasnije Dodik veliča ratne zločince, minimizira ratna dostignuća, negira zajednička dostignuća i dovodi u pitanje zajednički život, omalovažava vrijednosti suživota Srba, Bošnjaka, Hrvata i ostalih i državu Bosnu i Hercegovinu smatra nemogućom državom iz koje, danas-sutra, treba izaći i napraviti državu za sebe.
Udar na ustavni poredak, udar na državu i njeno uređenje, udar na budućnost Bosne i Hercegovine, za šta se ovih dana najviše optužuju Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i predsjednik vladajućeg SNSD-a, Radovan Višković, premijer RS-a i Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS-a, samo su dijelovi “optužnice” kojom ovu vladajuću trojku optužuje dobar dio opozicionih političkih partija i njihovih glasača, te drugih građana Republike Srpske. Naravno, i ne samo oni.
U ovom turbulentnom vremenu, a turbulentnim su ga učinile i čine upravo ova trojka i njihovi pomagači, koji kroz novi ustavni i svaki drugi poredak koji sami sebi kreiraju, smatrajući da će, i u njemu, a i kasnije, biti njegovi pobjednici i nositelji (državne) vlasti, Srbi u Federaciji, prije svega u Sarajevu, pokazali su na posljednjoj proširenoj sjednici Upravnog odbora Srpskog građanskog vijeća – Pokreta za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini da su na stajalištima kao i prije 30 godina – da nisu za (nova) ubijanja, razaranja, silovanja, metež… već da su za zajednički, miran život sa Bošnjacima, Hrvatima i ostalim, da su za suživot na cijelom prostoru države BiH, da žele cjelovitu, suverenu i nedjeljivu BiH, te da interes Srba u Federaciji, odnosno SGV-a nisu podjele, već zajednički probosanki život i da ćemo, kao i sada, uvijek reagovati na one poteze koji vode ka razdvajanju, neslozi i politici nestajanja državnog suvereniteta i integriteta BiH.
Tome, u svakom slučaju, treba dodati i da su Srbi, kako ranije, tako i danas, osuđivali i osuđuju narušavanje Ustava BiH, te da, jednako kao i prije 30 godina, danas šalju poruke da vjeruju u državne institucije Bosne i Hercegovine, čak i pored toga što u tim državnim institucijama BiH imaju samo jednu osobu na visokopozicioniranom mjestu iz reda srpskog naroda (Duška Jurišić), odnosno da je na tim pozicijama svega 0,3 posto Srba(!). Srbi u Federaciji, nezadovoljni ovim i ovakvim stanjem, izažavaju nezadovoljstvo sopstvenim statusom i neravnopravnošću, što bi, uvjereni su u Srpskom građanskom vijeću – Pokret za ravnopravnost, trebalo popravljati kroz određene izmjene i dopune Ustava BiH, naravno, uz uslov da se sačuva njezina cjelovitost i nedjeljivost.
Odbrana BiH
“Ovo je do sada neviđeni udar na državu BiH, na Dejtonski sporazum, na mir, kao ni jedan do sada”, rekao je Mirko Pejanović, osnivač i dugogodišnji predsjednik SGV-PR na (proširenom) skupu Upravnog odbora ove nevladine organizacije, skrećući pažnju na to da se Predsjedništvo BiH, kojim trenutno predsjedava Željka Cvijanović (SNSD), mora pod hitno sastati i reagovati i sve držati pod svojom kontrolom. To isto važi i za druge, prije svega, parlamentarne strukture vlasti na državnom, ali i na drugim nivoima, a pri tome, nikako, ni pod koju cijenu – naglašava Pejanović – ne smije izostati reagovanje i stalno prisustvo međunarodnih faktora na ovim prostorima.
Sve u svemu, država Bosna i Hercegovina, njeno uređenje i njena budućnost, pod snažnim je udarom vladajućeg režima u Republici Srpskoj, ali – isto tako – pod snažnom je odbranom političkih, društvenih i drugih faktora i nevladinih organizacija cjelovite i nedjeljive Bosne i Hercegovine.
