Mahakali na dvoru Kubilai-kana: Ulični trgovac mi je nudio tangki
”…ako postoje oni koji se ne pokoravaju mojim željama, zaklinjem se, glave će im se razbiti na stotinu komada!...”
Iz Dekreta Dampe, 13. stoljeće
Prvi put sam Mahakali (Maha Kali) vidio na tangki (umjetnička slika sa budističkim motivima), koju mi je u Ladakhu nudio ulični trgovac tibetanskim umjetninama. Imao ja na licu širok, sugestivan osmijeh, kao da mi je nudio šaku dragulja. Pružao mi je platno sa slikom nekog groznog duhovnog božanstva sa gnjevnim izrazom lica, sa tri oka, četiri ruke i krunom od osam ljudskih lobanja na glavi. Unosio mi se u lice i ponavljao:
“Mister, please, Mahakali, Mahakali… The Great Black!... Mahakali, the Buddhist patron, sir... Take it, only USA 100 dollars… Mahakala, sir!...”
MOĆNO BOŽANSTVO: Kasnije sam saznao da je ta tangka najvjerovatnije ukradena iz neke tibetanske lamaserije u vrijeme kineske aneksije Tibeta. Zbog toga sam nasrtljivom trgovcu samo odmahnuo rukom. Ne mogu reći da mi je bilo svejedno što tangku nisam kupio, ali tada nisam znao kakvu suštinu u tibetanskom čarobnjaštvu predstavlja žestoka manifestacija hinduističkog boga Shive i supruga boginje Mahakali.
Drugi put sam o Mahakali slušao na karavanskom Putu svile, u uzbekistanskom selu smještenom na rubu pustinje Takla Makan (Taclamacã), čije ime u prijevodu zloslutno zvuči – uđeš, a ne izađeš! Tamo, u tim nedođijama, još uvijek se prepričavaju stare legende iz vremena najezde Mongola. Pričao mi je tamošnji učitelj da mongolski kanovi ne bi imali nikakvih osvajačkih uspjeha da u svojim ratnim taborima nisu vodili tibetanske savjetnike i čarobnjake koji su prizivali gnjevnu Mahakali, koja im je pomagala u prodoru na zapad.
NASLOVNA STRANA NOVE KNJIGE: Naš suradnik je dva puta vodio ovinarsko-istraživacke ekspedicije u Nebesku zemlju/
Mnogo godina kasnije, u tibetanskoj lamaseriji Sakya, slušam lamu Tosinga Ginsa. Dok gledamo zidnu slikariju strašnog budističkog božanstva, kaže:
“Mahakali u prijevodu znači Crni veliki i pripada kategoriji muških/ženskih tantričkih božanstava. On je zaštitnik mudrosti, preobrazbe, gnjeva, zakona i pravde. Zahvalni smo mu za mnoge uspjehe u prošlosti!...”
Ono što poštovani lama nije rekao jeste da Mahakali može postati vizualizirano meditacijsko božanstvo (ishta-devata), zastrašujuća oživljena pojava kao što je tulpa. Postoji, kažu, čak 75 različitih oblika Mahakali. On (ili ona) su obično nalik staroindijskom modelu užasnog demona Rakshe, nekoj vrsti opakih duhovnih bića, koja imaju natprirodne moći, koje koriste za teška zlodjela.
Mahakali je emanacija ili gnjevni aspekt glavnog meditacijskog božanstva s kojim je povezan. Naprimjer, Panjarnata Mahakali je najgroznija emanacija Shri Hevajra, glavnog meditacijskog božanstva u budističkoj tantri. U drugim situacijama Mahakali bi mogao biti gnjevna emanacija Vajradhare, koji predstavlja svijest kao aspekt stvarnosti.
TANTRIČKI RAZVOJ BUDIZMA: A onda sam saznao za nevjerovatna historijska svjedočanstva koja su postala legende… O tome govori rukopis iz 13. vijeka “Vjera i carstvo”, koji govori o fascinantnim manifestacijma tibetanskog božanstva Mahakali na dvoru prvog cara kineske dinastije Yuan, pod vodstvom Kubilai-kana (1215-1294), kao i o snazi političke vlasti ujedinjene sa tantričkim duhovnim čarobnjaštvom.
Sve se čini da je tibetanski budizam minulih stoljeća nekim azijskim carstvima dao nevjerovatne moći, koje je teško racionalno objasniti. Jednako tako, mnogi su se anonimni tibetanski redovnici uspeli na vlast, uz pomoć neke čudne, nama nepoznate prakse za koju bi se ponajmanje moglo reći da pripada regularnom putu do carskog trona. Gotovo svi su se vladari iz tih davnih vremena, kada je Tibet bio podijeljen na mala kraljevstva, međusobno borili za prevlast i bili su zainteresirani kako ih ezoterijski budizam može zaštititi od neprijateljskih napada i smutnji, kako izbjeći prirodne nepogode i epidemije strašnih bolesti; kako odobrovoljiti gnjevne bogove i demone da im pomognu uništiti neprijatelje i urote na dvorovima; produžiti im živote na carskom tronu; učiniti ih bogatim i moćnim; pomoći im u osvajačkim pohodima ili održavanju mira; izlječenju od smrtonosnih epidemija, kao što su bile kuga i kolera.
U RIZNICI VJEKOVNIH TAJNI: Ahmed Bosnic sa domacinom, lamom Tosingom Ginsom u jednoj od najstarijih tibetanskih knjiznica/
Ono što se zna, Tibetanci su prihvatili tantrički razvoj budizma iz Indije, poput preoblikovanja Bude, kao nerazdvojne veze duhovnog i političkog autoriteta, što je poprilično narušilo razliku između svjetovne i svete moći. Drugo poglavlje čuvene “Hevajra Tantre”, naprimjer, detaljno opisuje duhovne rituale za uništavanje neprijateljske vojske. Drugim riječima, tantrički rituali su korišteni kao moćna ratna tehnologija u kontroli unutarnjeg i vanjskog neprijatelja.
Tibetanci su gledali na Padmasambhavu (Guru Rinpoche), mitskog čarobnjaka iz osmog stoljeća, kao na svetu osobu koja je istinski posjedovala najmoćnije oblike čarobnjačkih sposobnosti. Uticaji na ratne ishode uz pomoć magičnih rituala od tada su postali važan dio političkog legitimiteta u budističkom svijetu. Čuveni lama Zhang (Zhang Yudrakpa Tsöndru Drakpa, 1122-1193) bio je jedan od najboljih poznavalaca tajnih tantričkih rituala. Bavio se političkim i vojnim poslovima, zagovarao religiozni, a ne svjetovni Tibet, neprikosnoveno vladao i provodio stroge sekularne zakone i prakse. Stvorio je snažan temelj za kasnije teokratske vođe Lhase, uključujući buduće dalaj-lame. Proglašen je za jednog od Trojice dragulja Tibeta, titula koja se dodjeljuje samo najuglednijim i najomiljenijim tibetanskim lamama.
HISTORIJSKA SVJEDOČANSTVA: Lama Zhang je bio veoma cijenjen od savremenika. Imao je važnu ulogu u tibetanskoj historiji. Pored konvencionalnog oružja, on je koristio magiju i čarobnjaštvo. Pokretao je takozvana ritualna ratovanja, u kojima su mu navodno pomagala duhovna božanstva, poput gnjevnog Mahakale i Shri Devi.
Tibetansko carstvo je u to vrijeme bilo toliko moćno da su Tibetanci uspjeli čak okupirati i jedan od najznačajnijih trgovačkih centara – Dunhuangu, sastajalište bogatih trgovaca drevnog svijeta. Grad na karavanskom Putu svile bio je središte budističkih pećinskih isposništava i hramova, ali i središte religijskih i kulturnih dometa, poznat po centru za prevođenje vjerskih rukopisa sa sanskrita.
Historija tog vremena bilježi da su tibetanski majstori ritualne magije crpili znanja upravo iz Dunhuangua. Govorilo se da tamo žive najugledniji čarobnjaci, koji su služili na mnogim carskim dvorovima, poput Tanguta, kraljevstva Xixia (1038-1227). Redovnik iz carske porodice Tangut, Tsami Lotsawa, ostavio je najmanje šesnaest magijskih tekstova o uticajima Mahakala na ratne i političke događaje tog vremena. Njegov rukopis “Upute Shri Mahakala: Uzurpacija vlade” i danas je predmet ozbiljnih istraživačkih analiza. Riječ je o praktičnim uputama kako se ritualnom magijom i tantričkim obredima može djelovati “na rušenju vladara, slabljenje države i preuzimanje vlasti”!
Kada je 1210. godine veliki mongolski vojskovođa Chinggis-kan (1162-1227) prvi put sa moćnim vojnim snagama opsjedao glavni grad Tanguta, tibetanski dvorski kapelan i mag Tishri Repa (1164-1236) dozvao je gnjevnog Mahakalu na bojno polje. Zahvaljujući njegovom magičnom uticaju, desilo se čudo: u tom su trenutku popustile vodene brane i vodena bujica je napravila pravu pustoš, prisiljavajući moćnog Chinggisa da se povuče!
NEPOZNATI TIBET: Historijska svjedočanstva potvrdjuju da su duhovna božanstva, cesto uticala na ishode ratova i sudbinu budističkih zemalja/
Ovaj neočekivani teški poraz na bojnom polju silno je razbjesnio velikog Chinggis-kana. No, zahvaljujući svojim obavještajcima na kraljevskom dvoru u Tangutu, saznao je da su se u njegov osvajački pohod upetljale magične sile, pa je od tada na svoj dvor za ratne savjetnike dovodio Tibetance, a gnjevno božanstvo Mahakali postao je državni zaštitnik.
SUDBONOSNA ULOGA MAHAKALA: Za vrijeme ratnog pohoda na jug Kine, mongolski vojskovođa Kubilai-kan (1215-1294), osnivač kineske dinastije Yuan, zatražio je od tibetanskog savjetnika intervenciju Mahakala. Legenda kaže da je Mahakali nakon toga viđen kako odlazi iz mongolskog ratnog tabora na bojno polje. Istovremeno, Kinezi su zatražili od svog moćnog boga rata Zhenwua da se suprotstavi Mahakalu, ali im je bog Zhenwu na oltaru ostavio bilješku sa porukom da je prisiljen “popustiti Crnom velikom koji vodi mongolsku vojsku”.
Slično se, navodno, dogodilo i kada se vojska Kubilai-kana našla pred vratima neosvojivog kineskog glavnog grada. I u tom ratnom sukobu presudnu ulogu je navodno imalo gnjevno tibetansko božanstvo. Kad su bivši car Song i njegovi dvorjani odvedeni na sjever, bili su zaprepašteni kada su prvi puta vidjeli sliku razbješnjelog Mahakala, baš kao što su ga vidjeli među mongolskim osvajačkim trupama prilikom njihovog ulaska u carsku prijestolnicu. Historija bilježi da je Mahakali odigrao sudbonosnu ulogu u osvajanju mnogih kineskih gradova i da je postao moćan simbol vladavine Kubilai-kana i carske loze Yuan. Zbog toga su mu podigli veličanstven hram.
Kada se 1260. godine, Kubilai proglasio Velikim kanom, što je dovelo do raspada Mongolskog carstva, njegov tibetanski kapelan Drogön Chogyal Phagpa (1235-1280) uveo je Kubilaia u tibetanske budističke sakralne obrede i postao najviši vjerski autoritet u zemlji, neposredno prije osnivanja dinastije Yuan.
Istovremeno, gnjevni lik Mahakale postao je mongolski državni zaštitnik i fokus jedinstvenog carskog kulta. Sve do propasti i pada dinastije bila je juanska praksa da tibetanske monahe imenuju carskim receptorima. Dok naslov carski receptor nikada nije oživio nakon pada Yuana, odnos mongolskog cara Kubilaija i njegovog kapelana Drogöna Chogyal Phagpa, petog vođe tibetanskog budizma Sakya, postao je primjer i model uspješne saradnje politike i ritualne magije, koji će se do današnjih dana pominjati u tibetanskim sjećanjima.
Kasnija povijesna svjedočanstva govore da nisu svi Tibetanci bili zadovoljni mongolskim osvajanjima i ratnim pobjedama, koje su ostvarivali uz pomoć tibetanskih čarobnjaka i ritualne magije. Tome su se pobunili učeni tibetanski majstori ratnih magičnih obreda, okupljeni oko takozvane grupe prosvjećenih lama (Sokdo Kpa). Među njima je bio i znameniti lama Rigdzin Chodrak iz 17. stoljeća. Chodrak je bio poznat kao vrhunski majstor tantričke magije, koja je bila usmjerena protiv mongolskih interesa i mongolske osvajačke vojske. Poznavao je ceremonijale, molitve i upute na koji se način u obliku “plamtećeg čudovišta sa trosjeklim ritualnim bodežom” vizualizira božanstvo Yamari, koje se obično koristilo u suzbijanju zlih i okrutnih demonskih sila.
NASLJEĐE EZOTERIJSKOG UČENJA: Do 17. stoljeća magija je bila sastavni dio ratovanja i političkog legitimiteta osvajača i branitelja. Obje strane koristile su je u dugotrajnom građanskom ratu u središnjem Tibetu prouzrokovanom oko toga čiji će dalaj lama zasjesti na tronu u Potali. Koristio se i Peti arsenal destruktivnih magijskih obreda, koji je uključivao vizualiziranje najstrašnijeg božanstva Vajrabhairava (gnjevni oblik meditacijskog božanstva Anuttarayoga), Yama Dharmaraja (hinduističkog boga smrti i pravde, odgovornog za kažnjavanje grešnika u prebivalištu Naraka) i Shri Devia, kao i gnjevne Makzor Gyelmo (kraljica koja paralizuje vojsku)!
Tibet je naslijedio ezoterijska učenja od srednjovjekovne indijske budističke tantre. Postojali su različiti načini kategorizacije ovih tantri u Indiji. Na Tibetu, škole Sarma (New Translation) kategoriziraju tantričke spise u četiri razreda, dok škola Nyingma (Ancients) koristi šest klasa tantre. Ključna karakteristika ovih tradicija je upotreba mantri u konkretnoj praksi. Takozvana Mongolska zaštitna kaciga je upečatljiv primjer djelotvornosti ritualne magije na bojnom polju. U konkretnim uticajima važnu ulogu su imala slova kalahačke mantre, na Tibetu poznate pod imenom Deset slova moći. Tu se manifestiralo gnjevno božanstvo Vajrabhairava, jedno od glavnih božanstava u galeriji destruktivnih magičnih mračnih praksi Reda Gelukpa, kojeg je osnovao Je Tsongkhapa (1357-1419), tibetanski filozof, jogin i znameniti lama.
Posljednja historijska kineska carska dinastija Manchu Qing, koja je vladala od 1644. do 1911, usvojila je tibetanski budizam kao sredstvo političke legitimnosti. Taj status im je davao pravo da koriste i ratnu magiju kao sredstvo za sprovođenje zakona i održavanje carske vlasti.
GNJEVNO BOŽANSTVO MAHAKILI: Budisti su mu podizali monumentalne statue i hramove iz zahvalnosti što im je pomagao u ratnim pobjedama/
U 18. stoljeću car Qianlong (1711.-1799.), koji se pozicionirao kao emanacija Bodhisattve Mudrosti Manjushri, imao je snažan afinitet s Manjushrijevom gnjevnom emanacijom Vajrabhairava. Qianlong je bio četvrti i najomiljeniji sin cara Yongzhenga i zahvaljujući svojim tibetanskim savjetnicima i magovima popeo se na tron 1735. sa nepunih 25 godina. Povjesne kronike navode da je bio uspješan vojskovođa i da je za života vodio niz pobjedničkih ratova na teritoriji unutrašnje Aziji i da je sabljom i mačem ugušio pobune u Jinchuanu i Tajwanu.
Jedan prastari rukopis, pronađen u bogatoj biblioteci lamaserije Sakya, govori o uglednom Qianlongovom savjetniku Changkya Rolpai Dorje (1717-1786) i njegovim fascinantnim čarobnjačkim sposobnostima. Dorje je bio glavni učitelj na carskom dvoru i važan zastupnik carskih interesa u zemljama u unutrašnjosti Azije. Nadgledao je i prijevode tibetanskog budističkog kanona i tajnih sanskritskih znanja i učenja do kojih su mogli doći samo rijetki, najpouzdaniji tibetanski autoriteti okupljeni oko dalaj lame. Kažu da su rituali - koje je Changkya Rolpai Dorje jednom prilikom izveo u glavnom gradu Tibeta rezultirali pravim čudom - porazom neprijatelja na bojnom polju u stotinama milja dalekom Gyelrongu (Jinchuan)!
Ovaj nadasve zanimljivi aspekt tibetanske magijske tradicije mogao bi doći kao iznenađenje, čak biti i u dubokoj suprotnosti s popularnim percepcijama budizma, ali korištenje magije u postizanju ratnih ciljeva bilo je u prošlosti prihvatljivo u politici i sastavni dio moći tibetanskog tantričkog budizma.
U tradiciji u kojoj su se religija i politika ispreplitale bilo je razumljivo da su vladari tražili vjerske odgovore, kako bi se borili sa realnim svakodnevnim problemima, bilo da se radilo o tome kako produžiti sopstveni životni vijek, bilo da je riječ kako poraziti ljute neprijatelje i održati se na vlasti. Svuda i u svemu tražila su se magijska rješenja i konkretna pomoć moćnih duhovnih božanstava kao što su bili opaki Mahakali i Shri Devi.
