Magični Dubrovnik
Dubrovnik je magija koja traje. Gala izložbu “Dubrovnik i UNESCO” u dubrovačkom Kneževom dvoru vidjelo je dosad preko 100.000 posjetitelja. Organizatori su Dubrovački muzeji i Državni arhiv u Dubrovniku, a ova vanserijska izložba ostaje otvorena sve do 31. listopada. Ova izložba ujedno je i središnja fascinacija u moru od više od 100 atraktivnih kulturnih, znanstvenih i edukativnih programa kojima se svečano obilježava 2024. “Godina UNESCO-ove svjetske baštine” u Dubrovniku, a koju je i službeno početkom ove godine proglasilo dubrovačko Gradsko vijeće.
Tri obljetnice
Sve u Dubrovniku je filano poviješću i štimungom tradicije. Očaravajuće uzbuđenje. Nezaboravan doživljaj o kojem su ispisane bezbrojne plahte tekstova. Biser Mediterana, jedan od najljepših gradova svijeta, sa Stradunom, najljepšom ulicom na svijetu, upisan na sve turističke mape svijeta, Dubrovnik je pod zaštitom UNESCO-a. Dubrovnik ove godine obilježava tri UNESCO-ove obljetnice: 45 godina od uvrštenja povijesne jezgre Dubrovnika na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine, 15 godina od upisa Feste sv. Vlaha na Popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva te uključenje cjelokupnog arhivskog fonda iz doba Dubrovačke republike (1022-1808) upisanog krajem 2023. na UNESCO-ovu listu kao baština koja je “Sjećanje svijeta”.
Jedan od programa UNESCO-a, posebna lista “Sjećanje svijeta”, ima za cilj skrbiti o svjetskoj baštini, učiniti je dostupnom široj publici i ojačati svijest o njezinoj univerzalnoj vrijednosti. Festa sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, predivna tradicionalna svečanost koja datira još od davne 972. godine, uvrštena je 2009. u registar UNESCO-a kao dio nematerijalne baštine svijeta. Dubrovnik je već 45 godina, od 26. 10. 1979, upisan na Reprezentativnu listu svjetske kulturne baštine i pod zaštitom UNESCO-a kada je zaštićena cjelina unutar gradskih zidina. Odnosno, srednjovjekovni planirani grad koji je već u 13. stoljeću postao značajna pomorska velesila, no iako je teško stradao u razornom potresu 1667. godine, uspio je očuvati svoju gotičku, renesansnu i baroknu arhitekturu.
Godine 1994. zona pod zaštitom UNESCO-a proširena je na pojas plato Pila i Brsalja, Lazaret, otok Lokrum, a 2018. značajno je proširena i kontaktna zona oko povijesne jezgre Dubrovnika. Ovo je i moment za nezaborav: Dubrovnik je prvi europski grad stradao u ratnim razaranjima nakon 2. svjetskog rata, a koji je upisan na popis i pod zaštitom UNESCO-a. Od 1991. do 1998. bio je i na UNESCO-ovom popisu ugrožene svjetske baštine zbog srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku. Prva kazna zatvora za namjerno uništavanje kulturne baštine na Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine u ex-Jugoslaviji (ICTY) u Haagu izrečena je u slučaju Dubrovnika.
UNESCO je izuzetno pomogao i u obnovi Dubrovnika nakon ratnih razaranja. Obnova koju su provodili hrvatski stručnjaci trajala je 20 godina. Ali, Dubrovnik je najbolje obnovljena povijesna cjelina poslije ratnih razaranja na svijetu, to je potvrdio i UNESCO. Čovjek dok hoda ovim čarobnim gradom i otkriva njegove najbolje elemente iznenađenja, instinktivno osjeti neprocjenjivu vrijednost tog povijesnog i kulturnog naslijeđa. Divi se, uživa.
Dubrovčani su ponosni, osnažuju sjećanja. Svjesni su vlastite uloge baštinika povijesti čovječanstva. Autorica koncepcije izložbe “Dubrovnik i UNESCO”, muzejska savjetnica Ivona Michl, samo za čitatelje Oslobođenja govori o ovom raritetnom muzejskom pothvatu. Usred ljetne vreline odmah pristaje na razgovor za naš list i to s lakoćom i radošću. Na početku razgovora, moje ulet-pitanje za gđu Ivonu glasi: kakav je osjećaj živjeti u gradu koji je pod zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske kulturne baštine? Odgovara nadahnuto. Ali i logično: “Mislim da je privilegija uopće roditi se u Dubrovniku, a kad se rodiš u Dubrovniku, onda nema dileme da li negdje... ili nešto drugo... Ja sam nakon završenog fakulteta 1991. došla u Dubrovnik, i ovdje i ostala, i bila, i dan-danas sam ovdje”.
Izložba čija je autorica doprinos je Dubrovačkih muzeja oživljavanju sjećanja, centralno mjesto gdje se uživo i svojim očima uvjerite zašto je Godina UNESCO-ove svjetske baštine u Dubrovniku tako spektakularna i specijalna. Izložba je podijeljena u dva dijela. Posebna tematska cjelina promatrača vodi kroz izvorne dokumente iz vremena Dubrovačke republike. To je zaista konkretizirano “Sjećanje svijeta”. Izložena je kompletna arhivska zbirka, sve, od testamenata, raznih povelja, kupoprodajnih ugovora i dr. koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku. Ova arhivska zbirka ne svjedoči samo o državnopravnom ustroju Dubrovačke republike niti o iznimno razvijenom konzularnom i diplomatskom sustavu vanjskih odnosa već služi kao neiscrpan izvor za razumijevanje svakodnevnoga života jedne zajednice, samostalne Republike, na razmeđu Mediterana i Balkana.
U sklopu drugog dijela izložbe pokazana je selekcija predmeta iz bogatog fundusa i postava Dubrovačkih muzeja. Radi se o muzejskoj građi koja ima direktne poveznice sa zaštićenim arhivskim fondovima Dubrovačke republike. To je isto tako super privlačan miks koji se sastoji od sedam zasebnih cjelina: Festa sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, Čipkarstvo u Hrvatskoj, Klapsko pjevanje, Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa, Umijeće suhozidne gradnje, Umijeće sokolarenja i Transhumanca - sezonska seoba stoke. Građu za izložbu također su posudili Grad Dubrovnik, Zborna crkva sv. Vlahe, Prirodoslovni muzej Dubrovnik i privatni kolekcionari.
“Tako nam je za potrebe ove izložbe poznati dubrovački glazbenik Krešimir Magdić dao na posudbu svoje notne zapise. Kao sakupljač narodnih pjesama i notnih zapisa, napravio je veliku kolekciju nota i tekstova koje je poslije uglazbio. Na taj način, objedinili smo zaštićenu nematerijalnu kulturnu baštinu, u ovom slučaju klapske pjesme, s građom iz ahriva, gdje se nalaze prvi spomeni pisanih pjesama, ili spominje gdje su pjevali glasno ispod dubrovačkih prozora”, govori gđa Ivona o klapskom duhu revitaliziranom na izložbi.
Spektakularni eksponati dolaze iz dubrovačkog Prirodoslovnog muzeja. “Iz Prirodoslovnog muzeja za izložbu su posudili dva sokola, odnosno jastreba, koji su se koristili za vrijeme Dubrovačke republike, spominju se u arhivskim izvorima, a koristili su se za lov i njima su trgovali”, pojašnjava. Od sokolarenja dođete do priče o suhozidima. Suhozidi, građenje u suho, zidanje je neobrađenim kamenom bez vezivnih sredstava. Suhozidi su građeni doslovno golim rukama.
Zlatne ruke čipkarica stvaraju čudesa, tu su i storije o mediteranskoj kužini. Sve jako zanimljivo. “Posudili smo od Grada Dubrovnika sve tri povelje UNESCO-a i barjak Grada koji je u postavu, a dio predmeta posudili su nam dubrovački festanjuli, domaćini Feste sv. Vlaha”, naglašava muzejska savjetnica. Razgledajući izložbu u Kneževom dvoru, tako se prisjetite. Za one koji tek otkrivaju, velika doza ushita.
Festa sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, održava se 3. veljače. To je poseban dan za Dubrovnik. Procesija, sveta misa, elegantne nošnje Konavala, Župe dubrovačke, Primorja, trombunjeri s puškama kojima su Dubrovčani plašili neprijatelje, rascvjetani bademi i mirisi mimoza. Tradicionalno, slavlje počinje dan ranije, 2. 2, na Gospu Kandeloru puštanjem bijelih golubica, simbola slobode i mira ispred Crkve sv. Vlaha i podizanjem zaštitnikovog barjaka na Orlandov stup u središtu povijesnog gradskog jezgra. Festa sv. Vlaha je danas i službeni Dan Grada Dubrovnika. Sve izložbe i koncerti tada su posvećeni sv. Vlahu, parcu (zaštitniku) Grada.
U vrijeme Dubrovačke republike, kaže povijest, knez je vladao samo mjesec da se ne osili i previše zaduži Republiku, zato su se u ime sv. Vlaha donosili zakoni, s njegovim likom kovali su se novci, pod njegovom zastavom plovili su brodovi. Prolaznike danas s gradskih zidina gleda više od 100 kipova dubrovačkog Parca, s raskošnih zgrada i pročelja barokne crkve grad i sve u njemu promatraju kamena obličja sv. Vlaha. Već stoljećima drži na ispruženoj ruci maketu Grada, kao da je prinosi svome srcu i zaštitničkom zagrljaju, pričaju danas Dubrovčani. Zahvaljujući 3D tehnologiji i posebnim naočalama, drito s izložbe “Dubrovnik i UNESCO” ušetaš na Festu sv. Vlaha, prisustvuješ procesiji, a u tom multimedijalnom segmentu postava svaki se posjetitelj može putem slušalica i audiozapisa uvjeriti zašto klapska pjesma i danas polovi tolika srca.
Čipka iz 19. stoljeća
Pitam autoricu izložbe što bi ona osobno izdvojila od svega pokazanog? “Meni vam je kao muzealcu sve zanimljivo”, kaže gđa Ivona. Ipak, otkriva što preferira, to je čipka iz 19. stoljeća. Pitam i o publici, dosadašnjih 100.000 posjetitelja, kako ljudi doživljavaju ovu fantastičnu količinu povijesti? “Očekujemo još veliki broj posjetitelja, izložba traje do 31. listopada. Ljudi su znatiželjni, vidi se da je interes velik, ne samo u broju, ljudi se zadržavaju, provode vrijeme na izložbi”, konstatira.
U finišu ovog teksta podsjećanje: Konvencija UNESCO-a o svjetskoj baštini ima za cilj osigurati koliko god je to moguće adekvatnu identifikaciju, zaštitu, očuvanje i prezentaciju svjetske baštine. Kulturna i prirodna baština svrstavaju se u nezamjenljiva dobra ne samo svake pojedine zemlje već i cjelokupnog čovječanstva. Dijelovi te baštine zbog svojih iznimnih osobina mogu se smatrati “iznimnim univerzalnim vrijednostima” koje se upisuju na Listu svjetske baštine i kao takvi zavređuju posebnu zaštitu. Izložba “Dubrovnik i UNESCO” je stvarno posebna. Reklo bi se svojevrsna festa nad festama. Dubrovčani inače zovu festa sve što je lijepo i posebno. Ovo je izložba koju svakako vrijedi vidjeti, preporuka je vaše reporterke.
