Lideri su bez ideje i vizije: Destrukcija bh. energetskog sistema je već krenula

Energetska politika Bosne i Hercegovine uopšte ne ide u dobrom smjeru. I niko ne treba biti stručnjak u toj oblasti pa da vidi da se stvari ne razvijaju baš najbolje. Proces destrukcije bh. energetskog sistema je već krenuo, ali najporaznije je što lokalni ljudi, koji kroje ovdašnju energetsku politiku, nemaju niti ideje niti vizije šta hoće. Jedino što znaju je da slijepo i potpuno nekritički slušaju i slijede ono što im neko kaže da treba da rade. Nažalost, želje onih koji izdaju “smjernice” često nisu baš najbolje za bh. energetsku politiku.

Zalihe uglja

Znakovi destrukcije sistema su dakle već tu. BiH je gotovo preko noći postala uvoznik električne energije, dok se samo nekoliko godina unazad hvalila izvozom. Lokalni mediji izvještavaju da je u prva četiri mjeseca 2025. uvoz električne energije u BiH porastao za 518 posto u odnosu na isti period prethodne godine. U isto vrijeme, Elektroprivreda BiH Sarajevo, najveća energetska kompanija u BiH koja posjeduje “prirodni monopol” na tržištu, posluje sa gubicima.

Nakon 333,8 miliona KM gubitka u 2023. godini, Elektroprivreda BiH je 2024. zaključila sa minusom od 60,9 miliona KM. I pri tome je kompanija lani imala 1,2 milijarde KM ukupnog prihoda, te uvezane rudnike u jedinstveni konzorcij. Poznat je i razlog ovako lošeg poslovnog rezultata. Edhem Bičakčić, nekadašnji federalni premijer i bivši generalni direktor Elektroprivrede BiH, kaže da je ključni razlog lošeg poslovanja drastično smanjena proizvodnja uglja.

“Stiče se dojam da su svi digli ruke od proizvodnje uglja i da su se prepustili neminovnosti da se rudnici zatvaraju”, rekao je on gostujući u Dnevniku 2 FTV prije dvije godine. Međutim, vrh u ovoj tragikomičnoj situaciji je podatak U.S. Energy Information Administration (EIA) i British Petroleuma (BP) koji kaže da su poznate i potvrđene rezerve uglja BiH dovoljne za naredne 264 godine prema obimu potrošnje iz 2022. godine. Treba li dodati da lokalne procjene govore o gotovo duplo većim količinama uglja koji se nalazi ispod površine BiH?

U čemu je onda problem? Bičakčić je lijepo rekao - previše olako odustajanje od proizvodnje uglja i prepuštanje navodnoj neminovnosti da se rudnici zatvaraju. Prof. dr. Zlatko Hadžidedić je to još preciznije opisao, doduše ne govoreći o energetici nego o politici, ali suština je ista - ključni problem BiH je podanički mentalitet i nevjerovatna želja lokalnih ljudi da se dopadnemo strancima. “Problem je što ovdje postoji jedna kultura ovisnosti o strancima. Postoji jedna poniznost, jedna spremnost na služenje, jedna spremnost da se dodvoravamo strancima, da se nekome dopadamo”, rekao je on.

Hadžidedić je doduše u ovom slučaju mislio na političko vođstvo države, ali doslovno identičan mentalitet nalazimo i u energetskom sektoru BiH. Evo, pogledajte, naprimjer, jednu vijest od 2. juna 2025. godine. Vijeće ministara BiH utvrdilo je Prijedlog sporazuma o kreditu (Projekt pravedne tranzicije u odabranim regijama bogatim ugljem u BiH) između BiH i Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) u iznosu od 156 miliona KM.

Ovaj projekt podrazumijeva prenamjenu bivših površina rudnika Banovići i Kreka, uz instalaciju određenih postrojenja za obnovljive izvore energije te podržava zatvaranje odabranih rudarskih jama u Zenici. I da ne bude zabune - BiH će kroz kredit platiti strancima, a ne obrnuto, zatvaranje ovdašnjih rudnika. Nevjerovatno, zar ne? A ovakvih, sličnih i još gorih projekata je bezbroj.

Međutim, ubjedljivo najsmješniji je projekt kojim su u BiH dovedeni stručnjaci iz Švedske koji će nam pomoći da smanjimo ovisnost BiH o uglju i koji će nam pomoći da razvijemo plan zelene tranzicije na obnovljive izvore energije. U osnovi, to je lijepo, zar ne, ali samo ako ne znamo činjenicu da je Švedska kod sebe znatno revidirala i odbacila plan zelene tranzicije.

Naime, Vlada Ulfa Kristerssona je 2023. odbacila zabranu fosilnih goriva za automobilsku industriju, a porez na ugljendioksid (CO2) i druge zelene takse su smanjene ili potpuno ukinute. Švedska je odbacila i obnovljive izvore energije kao nepouzdane, a sada se fokusira na nuklearnu energiju. I da ne zaboravimo još jedan važan detalj - postojeće rezerve uglja Švedske, prema podacima EIA i BP-a, nisu dovoljne ni za godinu.

Osim toga, aktuelna američka administracija pod dirigentskom palicom Donalda Trumpa u potpunosti je odustala od zelene tranzicije i globalne klimatske akcije. SAD prednost daje fosilnim gorivima (uglju, nafti i plinu), a to čine i druge države na svijetu. Globalizacija, a s njom i svi zajednički međudržavni projekti, naprosto su mrtvi, objavio je prije dvije godine čelnik BlackRocka Larry Fink u pismu dioničarima. Države se masovno okreću vlastitom suverenitetu i vlastitom ekonomskom razvoju, pri čemu svako za sebe određuje suverenu vanjsku i unutrašnju politiku, kao i ekonomsku i energetsku.

Papirnati novac polako ali sigurno odlazi u zaborav, a pravo bogatstvo u ne tako dalekoj budućnosti bit će zlato, energenti i resursi (kao što su u principu uvijek i bili). A i logično je. Papirni novac možete lako odštampati, ali ugalj, naftu i plin ili zlato ne možete, uprkos ogromnom napretku tehnologije i 3-D štampača. A ne zaboravite, podaci EIA i BP-a kažu da BiH posjeduje 2,49 milijardi tona uglja. Nažalost, to će lokalni političari brzo upropastiti, prodati jeftino ili čak i pokloniti.

Zahvaljujući upravo pomenutim rezervama, u prvom polugodištu 2024. prosječna cijena električne energije za domaćinstva u BiH iznosila je 0,0724 eura po kWh, što je u tom trenutku bila četvrta najniža cijena u Evropi. Jeftinije cijene električne energije od BiH imale su u Evropi samo Gruzija (0,0602 eura), Kosovo (0,0650 eura) i Turska (0,0434 eura), pokazuju podaci Eurostata, zvanične statističke agencije Evropske unije. No, lokalni političari su uspjeli i to upropastiti, pa se sada pitanje rasta cijena električne energije konstantno nadvija nad BiH.

Troškovi proizvodnje

Strancima jeftina energija u BiH naprosto ne odgovara pa žele izjednačiti cijene u BiH sa cijenama u Evropi, čiji građani imaju daleko veće plate i penzije. Zašto? Pa zato što je biznis neumoljiv pa će ići za nižim cijenama, što može dovesti do, recimo, prebacivanja proizvodnih pogona iz Evrope u BiH zbog nižih cijena energije. Baš na isti način kako su se prije tridesetak godina američki proizvodni pogoni preselili iz SAD-a u Kinu, Vijetnam i Indiju zbog nižih troškova rada i nižih cijena energije.

U ovom trenutku bi neko od lokalnih političara mogao izreći napamet naučenu mantru: jeste, ali proizvodna cijena električne energije u BiH je nerealno niska. Taj se narativ zaista širi ovim prostorima godinama unazad, ali pitanje je da li je to baš tako? Naime, prije desetak godina lokalne elektroprivrede su morale uz svaki zahtjev za podizanje cijena električne energije lokalnom regulatoru dostaviti i troškove proizvodnje, da se vidi da li je zahtjev za povećanje cijena opravdan. I znate šta se onda desilo? Doslovno je preko noći - a na zahtjev stranaca - ukinuta odredba da se uz zahtjev za povećanje cijena dostavljaju i troškovi proizvodnje. A i to puno govori, zar ne?