Lider za poželjeti: Pedro Sánchez
Sa Pakistankom Malalom, dobitnicom Nobelove nagrade za mir
Od samog početka razornog rata, kojeg je Izrael pokrenuo u Gazi kao odgovor na napade Hamasa 7. oktobra 2023, Madrid se svojski zauzeo za Palestince.
Ako je narod pokazatelj: 21. etapa biciklističke utrke Vuelta 2025, 14. septembra u Madridu je bila otkazana zbog propalestinskih manifestacija. Oko 100.000 ljudi je blokiralo prolaz takmičarima. Ovi prosvjedi su označili završnu fazu u nizu ometanja povodom rata u Gazi, a događali su se tijekom cijelog natjecanja.
Za Državu Palestinu
Prosvjednici su preplavili glavnu ulicu, srušili barijere i sukobili se s policijom: protestvovali su zbog prisustva izraelske momčadi. Organizatori su prekinuli utrku da zaštite bicikliste nakon eskalacije napetosti. To je bio neviđen kraj Vuelte: utrka nije nastavljena i nije održana službena ceremonija. To je apsolutni précédent u povijesti Vuelte. Tour d’Espagne se održava od 1935.
A ako je vlast mjera: socijalistički premijer Pedro Sánchez (1972) je izazvao bijes izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, jer se Španjolska nametnula kao jedinstven diplomatski igrač u Europi. Koalicija koja upravlja zemljom ističe se na europskoj sceni. Unutar izvršne vlasti, Pedro Sánchez iz španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE) oslanja se na Sumar, koaliciju koja obuhvaća Ujedinjenu ljevicu, Komunističku partiju Španjolske i regionalne progresivne stranke. Koalicija podržava otpor palestinskog naroda kroz svoju podršku svim borbama za dekolonizaciju.
Madridska predanost ovakvom angažmanu je dio diplomatske tradicije. Priznavanje Države Palestine, skupa sa Irskom i Norveškom, maja 2024. (Slovenija im se pridružila juna 2024, a Francuska i Velika Britanija nakon godinu) i podrška tužbi koju je Južna Afrika podnijela Međunarodnom sudu pravde protiv Izraela, oktobra 2024, za genocid i djelomično obustavljanje izvoza oružja u Izrael, nisu samo rezultat političkih okolnosti.
U ime poštivanja i očuvanja međunarodnog prava, premijer Sánchez se, zajedno sa Dublinom i Oslom, zauzeo za promjenu zajedničkog stava EU u korist priznavanja palestinske države, a španjolska vlada zauzima sve kritičniji stav prema Izraelu, osuđujući rat protiv Gaze.
Španjolski mediji su ipak prenijeli da su vlasti, uprkos odluci o obustavi izvoza oružja u Izrael, od januara 2024. dopustile tranzit više od 60.000 komada (topništvo, raketni bacači, mitraljezi, granate) iz SAD-a, preko Saragosse, na aerodrom u Tel Avivu. Februara 2025. posebna izvjestiteljica UN-a za palestinska područja, Francesca Albanese, pozvala je Sáncheza: “Molim španjolsku vladu, koja se pokazala kao jedan od najuočljivijih branitelja međunarodnog prava, da obustavi vojne letove za Izrael.” Prema studiji Kraljevskog instituta Elcano, iz maja 2024, 78% Španjolaca smatra da bi europske zemlje trebale priznati suverenu Palestinsku državu. To mišljenje zastupa većina u svim političkim skupinama.
“Politika španjolske vlade temelji se na nepovredivom univerzalnom načelu: pravu narodā da ne budu napadnuti ili masakrirani. U Bibliji, Knjiga proroka Obadije spominje mjesto izgnanstva Židova iz Jeruzalema, poznato kao Sepharad. Tako su Židovi, koje su katolički kraljevi protjerali iz Španjolske 1492, nazivali Pirinejski poluotok još od Srednjeg vijeka. Danas bi, u preokretu ironije, potomak Sepharada želio sudjelovati u okončanju jednog od najstarijih teritorijalnih sukoba”, zabilježila je Lilith Verstrynge, nekadašnja državna tajnica Španjolske u Agendi 2030. Prilikom dolaska na Balkan, španjolski Židovi su u Bosnu donijeli jedan primjerak “Hagade”, unikatnog sefardskog rukopisa iz XIV stoljeća, koji je preživio inkviziciju, Prvi i Drugi svjetski rat i onaj 1992-1995.
Nakon američko-izraelske serije zračnih udara na Teheran, Isfahan i Tabriz 28. februara, Španjolska je 11. marta 2026. odlučila definitivno opozvati svoju veleposlanicu u Izraelu, Anu Mariju Sálomon Pérez, što ukazuje na ozbiljnu diplomatsku krizu. Odluka je potaknuta napetostima zbog rata u Gazi i izraelskim optužbama na račun madridskog stava. Španjolsko veleposlanstvo u Tel Avivu funkcionira na razini otpravnika poslova. Pretpostavljalo se da se veleposlanica Salomon Pérez neće vraćati u Tel Aviv, nakon što je prvobitno septembra 2025. bila pozvana na konsultacije u domovinu: španjolskim ministrima je bio zabranjen ulazak u Izrael, a izraelske vlasti su optužile vladu za antisemitizam.
Madrid je citirao uvrede i klevete članova izraleske vlade, nakon restrikcija u vezi sa naoružanjem i španjolskog priznavanja Države Palestine. Doduše, Izrael je opozvao svog veleposlanika u Madridu još u maju 2024, u znak protesta nakon priznavanja Države Palestine, tako da i to diplomatsko predstavništvo funkcionira na razini otpravnika poslova. Tenzije su naročito došle do izražaja nakon što se Madrid usprotivio američko-izraleskom napadu na Iran. Madrid je povlačenje veleposlanice obrazložio protivljenjem operacijama u Iranu i ratu u Gazi. Premier Sánchez je angažman Izraela nazvao neopravdanim i neoprostivim.
Španjolska je SAD-u uskratila korištenje svojih zračnih baza Morón i Rota za vojne operacije, za misije ocijenjene kao kršenje međunarodnog prava, prisilivši avione za dolijevanje goriva na odlazak. Madrid ne podržava ovu jednostranu akciju, a Trump je reagirao prijeteći totalnim prekidom trgovine sa poluotokom. Osuđujući nezakoniti čin i odbijajući korištenje vojnih baza, premier Pedro Sánchez je potvrdio jedinstveni identitet svoje zemlje.
Britanski Financial Times je opisao Sáncheza kao “Trumpovog glavnog neprijatelja u Europi”. Prema ovom listu španjolski premijer je postao političar koji se usuđuje reći što misli američkom predsjedniku, za razliku od drugih čelnika EU: svojevrsno priznanje jedinom lideru koji je rekao “ne ratu” i to proglasio u TV obraćanju, 4. marta, iz palače Moncloa u Madridu. Sánchez je insistirao da je “stav španjolske vlade isti kao onaj povodom rata u Ukrajini ili u Gazi”.
Naglasio je: “Odbacujemo svako kršenje međunarodnog prava, koje štiti sve nas, osobito najranjivije, tj. civilno stanovništvo. Odbijamo vjerovati da svijet može riješiti svoje probleme samo kroz sukobe i bombe i odbijamo ponavljati pogreške iz prošlosti. Stav španjolske vlade se može sažeti u dvije riječi: ne ratu.”
Osuđujući zločine iranskog režima, Sánchez je kritizirao – ne spominjući izravno Donalda Trumpa – vođe koji nisu sposobni poboljšati živote ljudi, a “koriste dim rata, kako bi prikrili svoj neuspjeh i pritom punili džepove odabranima, istima kao i uvijek, koji profitiraju kad svijet prestane graditi bolnice i počne graditi rakete”. Ovaj stav, u kombinaciji s odbijanjem Madrida da dopusti američkim snagama korištenje baza u Španjolskoj za napad na Iran, izazvao je bijes Trumpa. Prema sporazumima potpisanim između Madrida i Washingtona 1953. godine (Madridska povelja), kojima je okončana izolacija Francovog režima, Španjolska ima pravo veta na način na koji se koriste američke snage raspoređene na poluotoku.
Dan prije Sánchezovog govora, Trump je naredio svojoj administraciji da prekine trgovinske veze s Madridom. “Španjolska se ponašala užasno”, rječito i konkretno je izjavio na sastanku u Bijeloj kući, pred nijemim njemačkim kancelarom Merzom. Odsustvo svake reakcije nakon napada na europske kolege – jer je Trump ciljao i na Britanca Starmera – izazvalo je reakcije u Španjolskoj. Ministar vanjskih poslova José Manuel Albares je izrazio čuđenje zbog ovog nedostatka političke hrabrosti – kako je to protumačio i Der Spiegel: “Kad su u pitanju trgovinske prijetnje, očekivao bih drugačiju vrstu solidarnosti od zemlje s kojom dijelimo istu valutu i jedinstveno tržište.”
Sánchez je dobio podršku gotovo svih europskih čelnika. Francuski predsjednik – koji je bio optužio Iran za “primarnu odgovornost za situaciju” – je nazvao Sáncheza da prenese europsku solidarnost Francuske, kao odgovor na prijetnje gospodarskim prisilama usmjerene protiv Španjolske. Predsjednik Europskog vijeća, Portugalac António Costa je na društvenoj mreži X Sánchezu izrazio “punu solidarnost EU”.
Istog dana su José Manuel Albares i španjolska ministrica obrane Margarita Robles opovrgli komentare glasnogovornice Bijele kuće Karoline Leavitt, da se Španjolska napokon složila s vojnom suradnjom. Robles je ponovno potvrdila protivljenje Madrida korištenju baza za operaciju u Iranu, a naglasila da Španjolska sudjeluje u naporima NATO-a da obrani svoje saveznike: “Branimo mir i multilateralizam.”
Madrid je među prvim bio pokretačka snaga u pozivanju na sankcije EU protiv Izraela – i nametnuo jednostrane sankcije. Unatoč zakašnjeloj potpori Europske komisije za obustavu sporazuma o pridruživanju Izraela EU, opstrukcija nekih država članica, i Njemačke, spriječila je takav kolektivni odgovor.
Sánchez se istakao i u odnosu na servilne reakcije europskih država nakon otmice venezuelanskog predsjednika u Caracasu, januara 2026. Osudivši još jedno kršenje međunarodnog prava, jedini se pridružio zemljama Latinske Amerike u izražavanju “duboke zabrinutosti i neslaganja” sa operacijom Washingtona.
Korisno je znati da španjolske inicijative čine dio Strategije vanjskog djelovanja, izrađene za razdoblje 2025-2028, koja ističe španjolske europske korijene i predanost multilateralizmu koji se zatekao u stupici.
“Španjolska će nastojati izgraditi mir temeljen na dosljednosti u obrani međunarodnog prava, osiguravajući poštivanje normi međunarodnog humanitarnog prava u svim okolnostima i u svim sukobima.” Potvrđujući nepokolebljivu podršku Ukrajini, Ministarstvo vanjskih poslova je pozvalo na “mir i stabilnost u svom južnom susjedstvu”.
Iako se u vezi sa stavom Sáncheza spominje povijesni antiamerikanizam, Daniel Fernández de Miguel, politikolog sa Sveučilišta Carlos III u Madridu, u tome prije svega vidi iracionalni proamerikanizam europskih elita. “Danas bismo trebali kritički razmišljati da uvidimo da SAD kontroliraju ljudi koje vode vrlo osobni interesi, gospodarski i obiteljski”, izjavio je za Mediapart. “Jasno je da Trumpova administracija i obitelj Trump imaju mnogo toga na kocki na Bliskom istoku, što nadilazi sve razumne granice. Europa bi trebala zauzeti racionalniji i autonomniji stav.”
Sánchez je izjavio da svakako želi izbjeći greške iz prošlosti, a još 2003. godine španjolski socijalisti su se istakli otporom priklanjanju atlantističkom taboru u vrijeme Drugog zaljevskog rata, koji je pokrenut na temelju laži administracije Georgea W. Busha, da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje i podržava islamski terorizam nakon 11. septembra 2001. Riječi “ne ratu” odražavaju masovnu mobilizaciju, koja se u Španjolskoj dogodila prije više od 20 godina.
U govoru 4. marta, u palači Moncloa, Sánchez je istakao da je rat, kojeg je pokrenula prethodna američka administracija, prouzročio znatnu štetu Europi, dovodeći do “najvećeg vala nesigurnosti koje je kontinent doživio od pada Berlinskog zida. Rezultat je bio drastičan porast džihadističkog terorizma, ozbiljna migracijska kriza na istočnom Sredozemlju i sveopći porast cijena energenata”.
Nekoliko dana prije tog govora, vođa opozicione Narodne stranke (PP) Alberto Núñez Feijóo, u telefonskom razgovoru s američkim državnim tajnikom Rubiom, garantirao je da Španjolsku želi učiniti “pouzdanim saveznikom”. Situacija mu se obila o glavu: Sánchezova ljevica je iskoristila prigodu, prikazujući desničarsku i krajnje desnu oporbu kao lakeje Washingtona.
“Postoje trenuci kada morate biti u opoziciji, i drugi, kada morate biti Španjolska”, izjavio je ministar vanjskih poslova Albares. “Sada je vrijeme da budete Španjolska. Glavna opozicija bi trebala podržati suverenitet i neovisnost Španjolske. Feijóo se vraća na stajalište koje je PP uvijek zagovarao u vanjskoj politici, ide za drugima. On je stranka rata.”
Nakon što je opozvao veleposlanicu iz Izraela, Sánchez je zatražio ukidanje prava veta u Vijeću sigurnosti – privilegije SAD-a i Rusije, koje je nazvao destabilizatorima, a pozvao da se priključe Indija, Brazil i neke afričke zemlje. “Val ponosa, što smo Španjolci, obuzeo je ne samo našu zemlju, nego i druga društva na planeti. Činjenica je da je danas Španjolska simbol principa, vrijednosti i rezultata”, izjavio je.
Listajući Le Monde Magazine od prošlog vikenda, iznenadila sam se: ime španjolskog premijera je bilo ogromnim, podebljanim slovima istaknuto preko trećine stranice, uz komentar: 15. juli 2014. je datum kad je Le Monde prvi put napisao “Pedro Sánchez”. Valjda Le Monde zna kako se pohvaliti! Cijeli tekst evocira datume i povode pisanja o Pedru Sánchezu.
“15. jula 2014. Sánchez se prvi put pojavio na stranicama Le Mondea, kao potpuni neznanac, na čelu PSOE, socijalističke radničke stranke. Dopisnica iz Madrida je 42-godišnjeg političara opisala kao ‘ekonomistu upečatljivog izgleda i pobjedničkog osmijeha’. Tada je svog zastupnika iz Madrida PSOE isturio u središte političke scene, nakon godina izvan vladajuće koalicije.”
U izdanju časopisa M Le Mondea, od 26. jula 2014, novinarka upoređuje ljevičarskog političara, “koji je nalik na Caryja Granta”, zvali su ga i El Guapo (Lijepi), s Matteom Renzijem, italijanskim socijalističkim premijerom od 2014. do 2016. Za razliku od italijanskog kolege, novinarka je zaključila da Pedru Sánchezu unekoliko “nedostaje karizme i govorničkog talenta”. Renzi je senator od 2018, a Sánchez od te godine predsjednik Vlade. A između Le Mondea i Sarajeva, mi vodimo: Sarajevo je čulo za Sáncheza mnogo prije. Službovao je 1999. u OHR-u, kao šef Ureda visokog predstavnika Carlosa Westendorpa.
U kaosu rata, španjolski premijer Pedro Sánchez je jedan od rijetkih europskih lidera koji se frontalno suprotstavio Trumpu. Nakon najave američke administracije o suspenziji trgovinskih ugovora dvije zemlje, šef španjolske vlade je ponovio “ne ratu”.
Suze Susan Sarandon
Na 40. dodjeli španjolskih oskara Goya u Barceloni, 28. februara 2026, glumica Susan Sarandon (1946) je dobila nagradu za životno djelo. Udaljena iz svih američkih produkcija zbog javne podrške Palestini, zaplakala se i izgovorila: “Tako je važno da SAD vide podršku Španjolske narodu Gaze i čuju glumce, poput Javiera Bardema, da o tome govore otvoreno i glasno. Vidjeti moralnu jasnoću Španjolske u ovom sukobu ulijeva mi malo nade, osjećamo se manje usamljeno, jer takvu vrstu diskursa ne čujemo u SAD-u. Kad vidimo da nacije, kao Španjolska i Irska, stoje uspravno, ne mogu izraziti koliko je to važno za nas, koji se pokušavamo oduprijeti. Na prostorima gdje se vide i osjećaju represija i cenzura, ne mogu objasniti koliko je značajno vidjeti premijera i španjolsku naciju, snagu i moralnost, i nadu. Mi to ne vidimo na TV-u u Americi i ni ne znamo da to postoji. Osjećamo se tako usamljeni.” U moru intervjua, Susan Sarandon je naglasila da u Španjolskoj vlada neuporedivo veća intelektualna sloboda nego u SAD-u.
A u vezi sa onim biciklima sa početka teksta: zadnjeg dana februara, kad je Susan Sarandon proplakala na dodjeli Goya, kojoj je prisustvovao i Sánchez, španjolski premijer je proslavio rođendan: obilježio ga je vožnjom Mountain Bikeom (off road biciklizmom), budući da redovno bajkira izvan postojećih trasa po neravnom terenu. Sve kod ovog čovjeka mi ukazuje na posebnost i kretanje mimo utabanih staza, pa i datum rođenja: 29. februar.
Sánchez je dan pred izjavu “ne ratu”, u Palači Moncloa odlikovao Gisèle Pelicot, Francuskinju koju je bračni partner 11 godina kod kuće drogiranu silovao i to snimao, skupa sa 50 nepoznatih tipova. Sánchez joj je na svečanom prijemu izjavio svoje duboko poštivanje.
Nije Sánchez samo glasan za govornicom. Španjolska je septembra 2025, putem svog javnog emitera RTVE, potvrdila bojkot takmičenja Eurosong 2026 u Beču, u znak protesta zbog situacije u Gazi i sudjelovanja Izraela. Povlačenje je podržala vlada, nakon odluke UER-a da Izrael učestvuje uprkos ratu na Bliskom Istoku, i tako se pridružila Nizozemskoj, Sloveniji i Irskoj. RTVE je dao prednost ljudskim pravima nad ekonomskim interesima. Nesudjelovanje Španjolske, koja je članica velike petorke glavnih finansijera, značajno slabi izdanje 2026. Irska, Nizozemska, Slovenija i Island su decembra 2025. potvrdili neučestvovanje.
Španjolskog premijera sam zapratila na Instagramu. Vidjela sam da je prisustvao večeri hommagea romskom narodu, pod nazivom Gelem Gelem. Kraj burnog tjedna je završio preporukom šta poslušati od muzike i šta čitati: američkog autora Josepha Nyea, Soft Power, sredstvo uspjeha u svjetskoj politici. Belgijska TV je među top pet najboljih vijesti tjedna izdvojila novi alat pod nazivom HODIO, pokrenut u Španjolskoj, kako bi se mjerila polarizacija i širenje govora mržnje na društvenim mrežama, kroz državni observatorij za rasizam i ksenofobiju. Novi alat će mjeriti prisutnost, razvoj i doseg govora mržnje na digitalnim platformama koje se koriste u zemlji. “Cilj je jasan: izvući mržnju iz sjene, učiniti je vidljivom i pozvati na odgovornost one koji ne poduzimaju mjere”, rekao je Sánchez, misleći na izvršne direktore platformi društvenih mreža, poput Elona Muska.
Lider za poželjeti, Pedro Sánchez. Trebali bismo ga usvojiti.
