Lider muslimanskog svijeta više nije Erdogan: Iza ovog zaokreta stoji Trump
U sjeni dramatične diplomatske bitke za okončanje rata u Ukrajini nazire se još jedna velika bitka. A to je bitka za liderstvo u muslimanskom svijetu.
Umjesto dugogodišnje i globalne nadmoći Recepa Tayyipa Erdoğana, njegovo mjesto je odnedavno zauzeo stari rival, saudijski prestolonasljednik Muhamed bin Salman (MBS).
Pravi režiser tog zaokreta je američki predsjednik Trump.
Na inicijativu predsjednika SAD-a Donalda Trumpa u Rijadu su 18. februara 2025. održani historijski razgovori ruske i američke delegacije koje su se sastale, između ostalog, i zbog stvaranja osnova za mirovno rješenje trogodišnjeg brutalnog rata u Ukrajini. Zahvaljujući ovoj Trumpovoj inicijativi sva diplomatija svijeta sabrala se u glavnom gradu Kraljevine koja je bila prva Trumpova vanjskopolitička destinacija u njegovom prvom mandatu.
Ovim historijskim samitom, kojeg su mnogi poredili sa (novom) Jaltom, saudijski prestolonasljednik MBS našao se u epicentru dvije najhitnije krize modernog svijeta – Ukrajine i Gaze. Tako se, od nekada izbjegavanog prestolonasljednika, pogotovo poslije nestanka novinara Kashogija, MBS preko noći na sceni pojavio kao lider od najvećeg povjerenja dvije velike sile – SAD-a i Rusije.
I Rusija je imala mnogo razloga da pokloni svoje povjerenje Mohammedu bin Salmanu. Saudijski prestolonasljednik je sve vrijeme zategnutosti tokom mandata Bidena vodio vještu i lukavu diplomatiju, tako što se približio Rusiji, ugostio “ostrakiziranog” Putina u Rijadu i uspio se približiti Kini. Također, u svojstvu neutralnog posmatrača u ratu u Ukrajini, MBS je uspio ostvariti ulogu posrednika u razmjeni zarobljenika Rusije i Ukrajine, ali i Rusije i SAD-a.
Sve su to razlozi koje je Trump iskoristio da bi svom starom poznaniku uzvratio ogromnim diplomatskim prestižem.
Trumpov reformistički lider
No, što je najvažnije, od ovog trenutka MBS se popeo na tron neformalnog lidera muslimanskog svijeta. Da je to bila njegova goruća želja, pokazuje i jedna fotografija koja je zaprepastila veliki dio muslimanskog svijeta kada se mladi princ u julu 2019. popeo na krov Božje kuće - Kabe u Mekki.
Ovim skandaloznim činom MBS je simbolično poslao poruku da stoji na samom vrhu muslimanskog svijeta, igrom slučaja baš u vrijeme kad je Erdoğan došao u Sarajevo, na komemoraciju ispraćaja srebreničkih žrtava.
Mladi princ se u julu 2019. popeo na krov Božje kuće - Kabe u Mekki
Sa američko-ruskim samitom Saudijska Arabija, nekad jako kritikovana zbog ljudskih prava, tvrdog, vahabističkog pristupa islamu, dobila je u očima globalnog svijeta posve drugačiju sliku u kojoj preovladava mnogo više optimističnih tonova. MBS je od najodanijih Trumpovih saradnika prihvaćen kao reformistički lider muslimanskog svijeta, koji je u Kraljevini posegao za nizom radikalnih društvenih promjena.
Čak su i najuži krugovi u Izraelu pokazali dozu optimizma, jer MBS-a doživljavaju kao lidera sa kojim mogu okončati zamišljenu geopolitičku rekonstrukciju Bliskog istoka, a posebno u rješavanju pitanja Gaze.
Američki senator Lindsey Graham, prilikom nedavnog gostovanja u Tel Avivu, šokirao je izjavom kako u MBS-u vidi lidera koji će biti u stanju da Kraljevinu transformiše u sliku i priliku demokratskog Izraela.
Na društevnim mrežama, u vrijeme diplomatskog spektakla u Rijadu, mogao se pronaći hashtag o Kraljevini koju su jedni nazivali “zemljom mira”, a drugi “prijestolnicom svjetskih odluka”.
To je bio vrlo jak vjetar u jedra Saudijcima koji žele svoj novac iskoristiti na pravi način, tj. više u povratak političkog prestiža u svijetu, a manje u izgradnju džamija širom svijeta.
Na otvaranju mirovnih pregovora, MBS je američkim i ruskim pregovaračima rekao: “Bilo bi nam više nego drago da radimo sa vama i predsjednikom Trumpom i njegovom administracijom. Vjerujem da možemo postići pozitivne stvari, za Saudijsku Arabiju i za mnoge zemlje širom svijeta.”
Predsjednik Trump je, međutim, brzo uzvratio na ovaj gest podrške MBS-a u Rijadu, kada je, prema pisanju medija, u Miami Beachu govorio na investicionom samitu u organizaciji Saudijskog fonda, na kojem je pohvalio ulogu Rijada u razgovorima Rusije i SAD-a.
Zelensky kod Erdoğana
Dok su članovi dvije tročlane delegacije pregovarali u saudijskoj palati oko četiri sata i za bogatim ručkom razmjenjivali čak i šale, u Ankaru je sletio predsjednik Ukrajine Volodimir Zelensky, koji nažalost nije prihvaćen da bude sudionik razgovora u Rijadu.
U razgovoru sa Erdoğanom vladalo je, međutim, nešto drugačije raspoloženje. Ovaj susret, koji je važio kao alternativa za drugačije rješenje rata u Ukrajini, okončan je sa nekoliko važnih zaključaka.
Zelensky se pozvao na svoje evropske saveznike i ukazao na ulogu turske diplomatije u mirovnom posredovanju. Istaknuo je kako je Turska u više navrata dokazala svoju posredničku ulogu u razmjeni zarobljenika, prolazu ukrajinskog žita kroz vode Crnog mora i sl.
Volodimir Zelensky s turskim predsjednikom Tayyipom Erdoğanom
Međutim, Erdoğan je tokom ovog susreta pokazao posve neočekivanu odlučnost, kada je u pitanju očuvanje principa jednog mirovnog sporazuma. Mnogi vjeruju da se, prvi put, ovom prilikom direktno suočio sa Putinom. Poslao je dvije vrlo jasne poruke, suprotne od onih koje smo čuli u Rijadu.
Teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine moraju biti očuvani, a povratak Krimske oblasti je obaveza po međunarodnom pravu, izjavio je Erdoğan. Zelensky je, pak, ukazao kako je odlučna podrška Ankare ukrajinskim NATO-ambicijama sve više u suprotnosti s Washingtonom. Ovom izjavom Zelensky se osvrnuo na izjavu američkog ministra odbrane Petera Hegsetha, koji je odbacio mogućnost članstva Kijeva u NATO-u.
Sabri Demiri kod Bećirovića
Zanimljivo, samo dva dana nakon ove izjave, Erdoğanov najbliži savjetnik Sabri Demiri je prenio poruku Denisu Bećiroviću, članu Predsjedništva naše zemlje, kako Turska snažno podržava nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. On je, također, prenio uvjeravanja kako Bosna i Hercegovina u budućnosti uvijek može računati na snažnu podršku prijateljske Turske…
Da li je Turska sa ove dvije poruke podrške teritorijalnoj cjelovitosti, jedna prema Ukrajini, a druga prema BiH, koje su u potpunosti istog reda riječi, pokazala novi duh diplomatske odlučnosti u nemirnim vremenima koja očigledno slijede?
Erdoğan je pokazao, ali je to izgleda diplomatski prešutio, kako postoje podudarnosti Putinove i Trumpove slike evropskog svijeta.
Ovu novu odlučnost Turske u nemirnim vodama mogli smo prepoznati u izjavi Sabrija Demirija, najužeg protagoniste Erdoğanovog tima, kada je rekao: “Vi možete računati na snažnu potporu prijateljske Turske.” Zanimljivo je kako je ova izjava Demirija naišla na prilično oštar odgovor “Netanyahuove pudlice” Željane Zovko, hrvatske članice Parlamenta EU, koja je samo dan kasnije oštro krtikovala Tursku zbog navodnog miješanja u unutrašnje stvari BiH.
Pregovori Rusije i SAD-a održani su u Rijadu/ANADOLIJA
Ova dva samita, onaj historijski u Rijadu i, ovaj moguće historijski u Ankari, koja su imala svoju diplomatsku namjeru da, prema Trumpovoj viziji svijeta, ustoliče pravog lidera muslimanskog svijeta, bila su različita i po tome što je velika sedmica Saudijaca bila dugo pripremana, dok je susret u Ankari bio tek puka reakcija na ovaj veliki samit u Rijadu.
Trump je u potpunosti svjestan velike diplomatske pobjede Erdoğana u Siriji, kada je diplomatski nadigrao kako Iran, tako i Rusiju u trenucima prevrata. Međutim, američki predsjednik je, također, svjestan činjenice kako je Erdoğan sa ovom pobjedom, posebno među muslimanskim masama, potpalio ideju neoosmanske organizacije muslimanskog svijeta ili komonwelta zemalja turskog civilizacijskog korijena, a što nije opet u skladu sa onim kako on zamišlja podijeliti svijet.
Pobuna protiv koncepta
Zašto je Trump uzdigao aktivnosti saudijske kraljevine u ravan ključnog igrača, ne samo muslimanskog već i globalnog, a posebno bliskoistočnog svijeta? Ovdje imamo samo jedan odgovor – organizacija buduće države Izrael.
Trumpu je potreban saudijski prestolonasljednik sa kojim bi mogao transformisati cijeli Bliski istok u novi geopolitički prostor sa isključivom vlašću “velikog Izraela”, što znači bez Irana, Gaze, Lebanona ili Yemena.
Međutim, ostaje pitanje za kraj: da li će eho diplomatskog suočavanja (pobune) protiv Putina, a posredno i Trumpa, u vezi sa novom organizacijom, podjelom svijeta, imati svoj odjek u većini evropskih centara političke i vojne moći? Erdoğan, u novoj političkoj bici za liderstvo u muslimanskom svijetu, upravo računa na taj moment podrške i pobune protiv novog koncepta podjele svijeta.
