Kroz Žvale do bjeloglavog supa

U Sjenici je tog jutra bilo pet stepeni. Sve je bilo u magli. I magla je bila u magli. Jezero koje se nalazi pet metara od hotela Borovi ni radar ne bi pronašao. Da li će dunuti bar zera vjetra? Da li će išta na svijetu rastjerati ovoliku magluštinu? Za sat vremena treba da splavarimo kanjonom Uvca, a vrijeme je takvo da ćemo teško i cestu pronaći, a ne jezero.

Prva pratilja

U Sjenici je, kažu domaćini, uvijek neki kijamet. Ili je toliko hladno da ljudima nije ni do disanja ili je magla tolika da se i kroz kuće teško kreće. Ali, čim magla nestane - ako se to ikada dešava - sve oko Sjenice bude ono što zaista i jeste: pjesma nad pjesmama. Ako je Tara miss među planinama zapadne Srbije, onda je Zlatar prva pratilja.

Zlatar se nalazi između rijeka Lim na zapadu, Uvac na istoku, Mileševke na jugu i Bistrice na sjeveru. Od središnjeg starovlaškog planinskog masiva Tara-Zlatibor-Golija odvojena je dugačkim tokom rijeke Uvac. Na Zlataru se nalazi i “bakterija sreće” - nevidljivi prelazni mikroorganizam koji živi u šumskom humusu i koji utiče na bolje raspoloženje.

Nad kanjonom Uvca stražare mnoga brda. Jedno od njih je pri samom vrhu “očišćeno”. Na toj se čistini svakog dana istresaju ogromne količine klaoničkog otpada, ali i uginule životinje. Ipak, to nije divlja deponija, nego “švedski sto” za bjeloglavog supa, krupnog lešinara koji je svojevrsni amblem ovog kraja.

- Beloglavi sup je stanarica, ali mlade ptice dosta i daleko lutaju. Nastanjuje prostrana otvorena područja sa klisurama i stepe, polupustinje i pašnjake. Potrebna mu je blizina vode. Veći deo dana provodi odmarajući se na stenama, a ostatak u letu pretražujući teren ili na pronađenoj lešini, kaže Nedeljko Šekularac iz Specijalnog rezervata prirode Uvac.

Bjeloglavi sup ima raspon krila oko 2,80 metara. Težak je od sedam od jedanaest kilograma. Ženka nosi samo jedno jaje, krajem januara ili početkom februara i na njemu leže oba roditelja 54-56 dana. Izlegli mladunac na gnijezdu raste od 110 do 130 dana. Polno sazrijevanje ili pubertet bjeloglavog supa traje od četiri do sedam godina.

- Hrani se isključivo leševima srednjih i krupnih sisara - krava, konja, ovaca, magaraca, jelena, srna, ali i lisica, pasa, zečeva. Uginulu kravu mogu da “oljušte” za sat vremena. Beloglavi sup ne koristi kandže za kidanje plena, pa ponekad moramo da rasečemo plen da bi on mogao da ga pojede. Njegovo jedino i glavno oružje je kljun. On ne može da povredi kandžama, ali može i te kako da ukljuni, priča Šekularac.

Rijetko napada živi plijen. Pretežno se hrani iznutricama i mišićima. Dug, pokretljiv vrat, prekriven gustim paperjem, omogućuje mu duboko prodiranje u lešinu. Hranu traži u grupama, na većim područjima nego ostali evropski lešinari.

- Od oko 130 vrsta ptica na prostoru SRP Uvac i okoline, beloglavi sup je najznačajnija vrsta. Na Uvcu se nalazi i najveća gnezdeća kolonija u Srbiji i jedna od najvećih na Balkanu. Jedina veća kolonija nalazi se u Španiji. Brojnost beloglavog supa je tokom poslednjih 20-ak godina redovno rasla, tako da sada na Uvcu ima 450-500 jedinki, odnosno 110 gnezdećih parova, istakao je Šekularac.

U zapadnoj Srbiji svaki je korak nova avantura. Vožnja gondolom, silazak u pećine, obilasci vodopada, vožnja šarganskom osmicom, obilazak Mećavnika, ali malo šta može da se nosi sa splavarenjem kanjonom Uvca. Uvačko ili Sjeničko jezero zapravo je jedno od tri zlatarska jezera i jedno je od najviših u Srbiji.

- Uvačko jezero je nastalo pregrađivanjem Uvca u selu Akmačići, branom dugom 160 i visokom 110 metara. Jezero je dugačko 25 kilometara. Maksimalna dubina jezera je 108 metara. Jezero je ispunilo duboku klisuru koju je Uvac usekao u krečnjački masiv sjeničke visoravni, pa i kanjonske delove ušća Veljušnice i Kladnice, kazao je Šekularac.

Sa punkta na ulasku u Specijalni rezervat prirode svakog dana kreće desetak brodića u obilazak kanjona. Škole, turisti, penzioneri - svi žele da vide jedno od najljepših mjesta u Srbiji, a vodiči i po dva puta dnevno kreću u plovidbu dugu tri sata. Pričaju o kanjonu, o ribama koje u jezeru žive, o bjeloglavom supu koji na uskom dijelu kanjona, tik prije stepenica koje vode do Ledene pećine, nadlijeće brodice...

- Dozvoljeno je samo sportsko i rekreativno pecanje. Jezero je bogato ribom. Šaran, smuđ, som, pastrmka, mladica, klen, škobalj... Tu je i jedno od retkih gnezdilišta velikog ronca. Prethodnih godina u rezervat su se vratili i crni lešinar i bela kanja. Pratimo i nekoliko medveda koji ovde dolaze sa Tare. Neću pogrešiti mnogo ako kažem da je ovo istinsko životinjsko carstvo, rekao je Šekularac.

Na jezeru nema uređenih mjesta za kupanje, plaža pogotovo, ali kupača je svake godine sve više. Iako Zlatarsko jezero odnosi najviše života, ni Uvačko nije bezopasno. Šekularac kaže da vodeni bogovi svake godine uzmu bar jednu žrtvu. Najviše stradavaju oni koji za vrijeme velikih vrućina isuviše odvažno skaču u uvijek prohladnu vodu.

Tajna lijevka

Na početku jezera nalazi se i veliki lijevak. Ta građevina, kaže Šekularac, najviše zanima sve posjetioce. Mnogi misle da je u pitanju nekakva pista za polijetanje i slijetanje helikoptera, ali je zapravo to zaista lijevak u koji se uliva višak vode kada jezero nadođe.

- Jezero ponekad bude duplo punije nego što je sada. I tada splavarimo. Po tragovima na stenama se vidi dokle je sve voda dolazila. Najširi deo jezera zove se Žvale i tu brodićem mogu da krmane i oni koji nisu vični volanu. Lepota, pa to ti je, završava Šekularac vožnju.