(Kriv)otvoreni Balkan
U posljednje vrijeme pažnju javnosti iznova zaokuplja inicijativa Otvoreni Balkan. Tokom prošle godine mediji su se raspisali o njoj nižući tvrdnje da je povijesnog značaja i upinjući se dokazivanjem dobrobiti za osiromašene građane zemalja u regiji. Istodobno, skeptici su zamjerali inicijativi Otvoreni Balkan izostanak konkretne podrške EU, nedostatak modela koordinacije i izvorâ finansiranja spočitavajući joj odsustvo novih vrijednosti. Ranije pokrenute inicijative, poput Berlinskog procesa, u sebi već sadrže sve koristi koje promovira Otvoreni Balkan, a povrh toga donose i milione eura kojima svi na Balkanu oskudijevaju. Ipak, u novoj godini dočekali su nas planovi zvaničnika u BiH o obnavljanju unutrašnjeg entitetskog dijaloga za pristupanje BiH inicijativi Otvoreni Balkan.
U kratkim crtama Otvoreni Balkan je proglašen polovinom 2021. godine u Skoplju promjenom imena dotadašnje inicijative mini Schengen koja datira iz 2019. godine. Politički lideri Sjeverne Makedonije, Albanije i Srbije tom prilikom potpisali su tri sporazuma sa ciljem olakšanog kretanja robe, slobodnog pristupa tržištu rada i saradnje u zaštiti od katastrofa. Određen je i rok od godinu i po, tj. do 1. januara 2023. za ukidanje graničnih kontrola, što bi omogućilo putovanje građana tih zemalja od Beograda do Tirane bez zaustavljanja na granicama. Takvim potencijalnim benefitima nisu odoljele ni domaće vlasti u Bosni i Hercegovini izjavama da bi pet miliona Bošnjaka o Bajramu moglo posjećivati svoju rodbinu. Kako god, rok od godinu i po za donošenje zakonâ kojima bi Otvoreni Balkan ispunio svoju misiju pokazat će se nedostižnim.
Berlinski proces za progres Ideja o četiri slobode u kretanju ljudi, robe, kapitala i pružanja usluga koju oživljava inicijativa Otvoreni Balkan dakako nije novijeg datuma. Nalazi se u samim temeljima EU i Ugovoru iz Maastrichta. Validan okvir za izgradnju kapaciteta za primjenu četiri slobode je Berlinski proces pokrenut 2014. godine, podržan autoritetom EU i investicijskim planom od oko 30 mlrd €. Potpuno je komplementaran EU integracijama koje su strateško opredjeljenje BiH. Kroz Berlinski proces se korača prema EU, podupire regionalna saradnja, osnažuje dobra uprava i pospješuje ekonomski razvoj i prosperitet na Zapadnom Balkanu.
Istraživanja o efektima pridruživanja Republike Hrvatske EU, recimo, pokazuju pozitivne utjecaje na rast izvoza i harmonizaciju legislativnog i institucionalnog okvira. U pogledu međunarodne razmjene opažaju se visoke stope rasta izvoza i tendencija daljeg rasta u budućnosti. Upravo je smanjenje hroničnog vanjskotrgovinskog deficita, ali i zaokret od potrošne ka izvozno orijentisanoj privredi koja kreira pristojno plaćena radna mjesta, od presudnog značaja i za BiH. Kada su posrijedi institucije, pozitivni efekti su nasušno potrebni. Višegodišnji spori institucionalni razvoj – po principu korak naprijed, nazad dva – ozbiljno prijeti da našu zemlju ostavi usamljenom na začelju kolone kandidata za članstvo u EU. Izgradnja institucija koje pogoduju ekonomskom rastu i sama po sebi je prioritet prvog reda, ili bi barem trebala biti, kada se zna da upravo institucije u dugom roku presudno utječu na uspješnost ekonomija.
Greška u koracima Analiza inicijative Otvoreni Balkan zahtijeva sagledavanje cjelokupnog stanja regionalnih odnosa. U prvom redu, neophodna je izgradnja povjerenja kroz adresiranje političkih pitanja, a potom otvaranje ekonomskih tema koje donose obostranu korist. Otvoreni Balkan ide obrnutim redoslijedom, ekonomska pitanja se forsiraju, a politička zapostavljaju. To naprosto nije pravilan pristup jer ekonomija ne cvjeta u okruženju punom neizvjesnosti koju generišu ili, što je čest slučaj, potpiruju politički akteri. Naivno je vjerovati da ekonomska razmjena može izgraditi nedostajuće regionalno povjerenje, naročito u kratkom roku. Njega je potrebno obnoviti jasnim regionalnim opredjeljenjem političkih aktera za poštivanje teritorijalnog integriteta i cjelovitosti te državnog suvereniteta.
Argument: suvlasništvo u inicijativi U domaćoj javnosti pojavilo se obrazloženje u prilog prihvatanja inicijative Otvoreni Balkan koje ističe suvlasništvo nad inicijativom. K’o biva BiH treba pristupiti Otvorenom Balkanu jer postaje njegova suvlasnica. U sklopu Otvorenog Balkana može se, prema ovom argumentu, upravljati cijelom inicijativom iznutra, sami učesnici je mogu modelirati, dok je, sa druge strane, Berlinski proces skup zadatih obaveza diktiranih iz EU koje se trebaju bespogovorno ispuniti pa regionalni akteri nemaju osjećaj razumijevanja od mrkih birokrata EU. Ovo je naoko validan argument. Svaka zemlja želi učestvovati u regionalnim tokovima koji nose potencijalnu korist, a pritom i sama biti za kormilom u donošenja bitnih odluka.
Međutim, postoje višegodišnja otvorena bilateralna pitanja između zemalja, primjerice BiH i Srbije, u kojima su upravo te zemlje “suvlasnice procesa”, što znači da ih niko ne sprečava da za bolna pitanja pronađu zauvijek prihvatljive solucije. Stoga bi dobro bilo argument suvlasništva u Otvorenom Balkanu testirati tako što će regionalne zemlje, evo samo primjera radi, prethodno potvrditi poštivanje državnih granica. Za BiH bi to, recimo, značilo potpisivanje sporazuma o državnoj granici sa Srbijom, na sličan način kao što je 2012. godine potpisan sporazum o državnoj granici sa Crnom Gorom. Ostale otvorene teme, da nastavimo primjer sa Srbijom, koje bi se morale naći na dnevnom redu kao prethodna pitanja su: plaćanje naknade za korištenje hidropotencijala rijeke Drine, poštivanje odluka bh. pravosudnih institucija, izručivanje optuženih za ratne zločine, rješavanje pitanja imovine bh. preduzeća u Srbiji, prestanak miješanja u unutrašnja pitanja itd. Lista nije zatvorena, a slična, kraća ili duža, postoji i među drugim zemljama regije.
Argument: pitajte poslodavce i poduzetnike S obzirom na to da je inicijativa Otvoreni Balkan najvećim dijelom ekonomske naravi o njenim dobrim i lošim stranama, stavovi privrednika mogli bi poslužiti kao dobra osnova za njenu valorizaciju. Logika je jasna, poslodavci i poduzetnici, izvoznici i uvoznici – općenito, ljudi iz biznisa – mogu iz praktične ravni procijeniti šta ona znači, koje i kakve benefite donosi. Indikativno je da se postojeći aranžmani, poput CEFTA sporazuma, provode selektivno, i da se nakon formalnog ukidanja carina povećao broj necarinskih barijera kojima zemlje opstruiraju uvoz iz drugih članica CEFTA. Domaći poslodavci u BiH su uočili necarinske barijere u oblasti metaloprerađivačke i drvne industrije, dvije industrije sa velikim izvoznim potencijalom u BiH. Zanimljivo je, također, da najveći broj necarinskih barijera postoji u Srbiji kojima se neopravdano štiti tamošnje tržište.
A ko vam je dosada branio U Predsjedništvu BiH zasad nema konsenzusa za ulazak u Otvoreni Balkan. Gotovo sigurno ga ne bi bilo ni za izlazak ukoliko se u budućnosti očekivanja o koristima iz te inicijative izjalove. Nova prilika za korekciju opredjeljenja bi se konsenzusom teško mogla zamisliti u sadašnjim okolnostima u kojima se politika ne vodi na temelju ekonomske računice. Oni koji nekritički hrle u susret Otvorenom Balkanu to trebaju imati na umu. Odnosi među zemljama u regiji su višestruko opterećeni neriješenim pitanjima, što diskredituje pristup koji pukim lansiranjem novog formata za stare probleme pokušava zamagliti redoslijed prioriteta. Stoga se oprez kod polovine regionalnih zemalja spram Otvorenog Balkana ne može tumačiti nedostatkom njihove volje za regionalnim dijalogom, nego ponajprije principijelnim stavom da se guranjem pod tepih dugogodišnjih otvorenih pitanja ne može ići naprijed. To jednostavno ne ulijeva povjerenje, a bez njega, tog obnovljenog povjerenja, ocjena iz naslova ove kolumne čini se sasvim prikladnom.
