Ko kaže ko je prvi
Do Olimpijskih igara u Los Angelesu mjerenje vremena je bilo povjereno različitim profesionalnim kompanijama. Te 1932. Omega, švicarski proizvođač satova, postao je prvi put službeni mjeritelj vremena olimpijaca. Tako je započela tradicija koja traje i danas. 1932. Omega je izmjerila rezultate svih olimpijskih disciplina uz pomoć 30 kronografa kojima je upravljao jedan jedini sat. Od tada Omega učestvuje u mjerenjima, obradi sportskih podataka i njihovom prikazivanju. Na Olimpijskim i paraolimpijskim igrama u Parisu 2024 Omega ima 550 mjeritelja vremena.
Ova čuvena švicarska kompanija bila je službeni mjeritelj rezultata na skoro svim olimpijskim takmičenjima. Na velikim sportskim susretima otkrivala je brojne tehnološke revolucije koje su poboljšale učinkovitost sportskog kronometriranja, 1932. sa preciznošću od 1/10 dijela sekunde, do 1/1000 dijela dijela sekunde 2024.
Marine za dubine
Švicarci su prvi put zakoračili u svijet mjerenja sportskih rezultata 1905. kao službeni mjeritelj 16 sportskih takmičenja u Švicarskoj i u svijetu. Organizatori natjecanjā su se odlučili za Omegu zbog njenih inovacija koje su redefinirale pojam preciznosti. 1909. kompanija je bila kronometar Kupa Gordon Bennett, prestižne i opasne utrke balona, koja je okupila takmičare iz cijelog svijeta, a čija je namjera bila zrakom preletjeti Europu. Te se godine Omega pročula u cijelom svijetu i stekla mrežu distributera na svim kontinentima.
Već tada pionir dizajna, Omega je predstavila seriju ručnih satova u Francuskoj, gdje je nastao pokret Art Déco. Na Međunarodnoj izložbi suvremene dekorativne i industrijske umjetnosti 1925. Omega je nagrađena Grand Prixijem.
One prve olimpijske 1932. Omega je izbacila Marine, prvi ručni sat za ronjenje za široko tržište, sa patentiranim dvostrukim kućištem sa spojem od pluta, koje je sprječavalo prašinu i vodu prodrijeti u unutarnjost sata. Marine je odmah postala sat neophodan za sigurnije ronjenje, jednog od najopasnijih zanimanja na svijetu. Testirana je na dubini od 73 m u Lemanskom jezeru, nedaleko od sjedišta kompanije, u mjestašcu Bienne, u kantonu Bern. Danas Bienne ima 55.000 stanovnika, poznat je i kao domovina urarstva, slavnog Swatcha i Rolexa. Naknadna mjerenja, obavljena 1937. pokazala su da je sat Marine nepropustan sve do dubine od 135 m.
Na Zimskim olimpijskim igrama 1936. u Garmisch-Partenkirchenu Omega je patentirala do tada nepoznatu metodu mjerenja vremena na alpskom smučarskom spustu: jedan kronometar je korišten na početku, a drugi na završetku trke. Tačno vrijeme polaska i dolaska na cilj svakog smučara bilježi se na komad papira, a razlika se izračuna u uredu sudija. Nova metoda nije bila nepogrješiva: lista podataka sa polaska morala je biti donešena na kraj staze u džepu smučarā koji su učestvovali u natjecanju. U slučaju da padnu, takmičari mogu izgubiti i papir sa podacima na kojima su zabilježene informacije natjecatelja koji im je prethodio. Na narednim Igrama Omega je predstavila novu tehnologiju na temelju fotoelektričnih ćelija, što je razriješilo problem.
Na Olimpijskim igrama Berlin 1936. talenat je nadvisio rasizam. Amerikanac Jesse Owens je uzeo četiri zlatne medalje u atletici i osvojio svijet. U ono vrijeme trkači su prije svake utrke morali lopaticom iskopati svoj starting-block u pijesku: tu rudimentarnu tehniku su primjenjivali i najslavniji. A Omega je ispunila svoju misiju zahvaljujući 185 kronometara. Naredne godine predstavila je novi ručni sat Medicus, sa velikom centralnom kazaljkom za sekunde, sada značajno uočljivijom.
Medicus je za vrijeme Drugog svjetskog rata naročito koristilo zdravstveno osoblje na bojištima i u bolnicama - za mjerenje pritiska ranjenika. Sat je postao neophodan dio oskudne opreme i nazvan je “ura bolničara”. Medicus je i prvi sat na svijetu sa fiksiranim centralnim kaiševima, što je i danas vrlo moderno. 1940. Omega je postala glavni dobavljač satova za oružane snage Velike Britanije i saveznikā. Da bi odgovorila na velike zahtjeve, ali i tražene količine, kompanija je intenzivirala istraživanja u domenu nepropustljivosti, otpornosti materijala i antimagnetizma. Prvi automatski sat, Omega Automatic, tržištu je predstavljen 1942.
Za izuzetno zahtjevno francusko tržište Omega je 1946. lansirala Tubogas, od kojih danas postoji samo nekoliko primjeraka – i koji se kao vintage poslastica za kolekcionare prodaje po vrlo visokim cijenama.
Zahvaljujući dinamičnom i prodornom reklamiranju, Omegu su na kraju Drugog svjetskog rata za službeni sat odabrale Kanadske zračne snage, Kraljevski Australian i U.S.A. Air Force, Sabena i Canadian Pacific Airlines.
Na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. dvije najznačajnije inovacije sportskog kronometriranja, fotoelektrične ćelije Magic Eye Omega i foto-finish kamera, koju je razvila British Race Finish Recording Company, inaugurirale su elektronsko kronometriranje. Fotoelektrične ćelije, snop svjetlosti postavljen na cilj, aktiviraju se u hiljaditom djeliću sekunde i bilježe precizan momenat prelaska cilja. Tako je razriješen problem tradicionalnih traka koje su se do tada nalazile na cilju, i koje su neprecizne, jer su – elastične, tj. rastegljive.
Foto-finish kamera omogućuje sudijama da bez traga sumnje konstatuju tačno vrijeme završetka takmičenja. Prednost ove dvije inovacije dolazi do izražaja naročito u atletskoj disciplini 100 metara muškarci. U slučaju kad dvojica sportista završe utrku jedan pored drugog za 10,3 sekunde, mišljenja sudija nakon pregleda fotki foto-finisha često znaju biti podijeljena. Foto-finish kamera je upotpunila mjeriteljsku opremu: označava egzaktnu poziciju takmičara na ciljnoj crti. Naredne godine je zajedničkim naporima i ujedinjenjem tehnologijā Omege i British Race Finish Recording Company nastao Omega Racend Timer.
Stotinu godina postojanja kompanije 1948. proslavljeno je predstavljanjem Seamastera, koji je postao ikona Omege. Seamaster je proizvod inovacija odjela koji radi za potrebe vojske, a koncipiran je da bude otporan na sve izazove visine i dubine. I danas renomiran zbog pouzdane izuzetne otpornosti, Seamaster je simbol kvaliteta Kuće.
Na Zimskim olimpijskim igrama u Innsbrucku 1964. prvi put je predstavljeno prikazivanje kronometriranja u realnom vremenu na TV ekranima.
Na Ljetnjim igrama u Meksiku 1968. inaugurirane su touch ploče za plivačke discipline: uronjene do dvije trećine u bazen, aktiviraju se u kontaktu sa sportistom koji ih na kraju utrke mora dotaći. Plivač mora izvršiti pritisak od 1,5 do 2,5 kg rukom da bi zaustavio kronometriranje. U povijesti mjerenja olimpijskih rezultata zabilježeno je da je srbijanski plivač sa Berkeleya, bezmalo dvometraš Milorad Čavić (Anaheim, Kalifornija, 1984) na Igrama u Pekingu 2008. imao gorko iskustvo: u disciplini 100 m leptir završio je na drugom mjestu, jer se nije dovoljno moćno tuspasio na touch ploči. Michael Phelps je to uradio primjereno žustro i snažno.
Kronometar kaže da je Phelps u finalu, kad je stekao sedmu zlatnu medalju na ovim Igrama, bio brži od Čavića za 1/1000 sekunde. Neki izvori su osporavali validnost Phelpsove pobjede, stavljajući pod znak pitanja istaknuto službeno vrijeme Omege, koja je bila i Phelpsov sponzor. Mada, Čavić je u svom blogu priznao da je izgubio – ukoliko se srebrena medalja na OI uopće može tako nazvati: “Ljudi, ovo je najveći trenutak mog života. Ako mene pitate, to treba prihvatiti i idemo dalje. Prihvatio sam poraz, i nema ništa loše u tome da izgubim od najvećeg plivača koji je ikada postojao”, prenio je New York Times 16. avgusta 2008. Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Phelps umalo nije bio eliminiran, a Čavićevo najbolje vrijeme je bilo za četvrto mjesto.
(Pikanterija: Početkom 2008. Čavić je bio europski prvak na 50 m leptir u Manchesteru. Suspendovan je, a disciplinska komisija ga je osudila na kaznu od 7.000 eura i zabranu učestvovanja na svim takmičenjima, jer je na svečanoj ceremoniji dodjele medalja nosio majicu sa politički inspiriranim tekstom, “koji predstavlja jasnu političku akciju koja krši smjernice za sigurnost i zaštitu”. Srbijanski premijer Koštunica je izrazio razočarenje, pozivajući disciplinsku komisiju da povuče suspenziju. Odluka komisije nije stavila pod znak pitanja njegov naslov europskog šampiona. Mediji iskustvo sa Čavićevim drugim mjestom na OI u Pekingu nisu toliko ozbiljno tretirali, možda jer je bila riječ o samo, kako je službeni mjeritelj vremena naveo, hiljaditom djeliću sekunde, ili je na to utjecala svemoćna Omega, ali su o njegovom T-shirtu pisali – svi. Srbija je svog plivača iz Amerike nagradila poštanskom markom.)
Inženjeri ‘time keeping laba’ su za zid za sportsko penjanje usavršili touch ploče, olimpijsku disciplinu od Igara u Tokyju 2020/21. To je pored plivanja jedini sport u kojem sportista sam zaustavlja kronometražu.
Omega je danas u cijelom svijetu poznata i po proizvodnji luksuznih satova. Osnovana je 1848. u mjestašcu La Chaux-de-Fonds, u kantonu Neuchâtel u Švicarskoj. Sjedište je u Bienneu od 1880. a 1998. se pridružila grupaciji Swatch. Sa prometom u visini 2,3 milijarde švicarskih franaka, Omega je postala prva kompanija grupacije, ispred Longines i Tissota. U svakom slučaju, po svojoj dugovječnosti, a zahvaljujući vizibilitetu, kao pionir industrijalizacije proizvodnje, kao mjeritelj vremena sportskih rezultata, a nezaobilazna u istraživanjima u svemiru, jedna je od uzdanica švicarskog urarstva.
Omega je 1957. proizvela kronograf Speedmaster, kojeg je NASA uskoro izabrala za svog službenog mjeritelja vremena. 1969. američki astronaut Buzz Aldrin je 21. jula zakoračio na Mjesec, a na ruci je nosio Speedmaster, zvani Moonwatch, jedini sat za kojeg se pouzdano znalo da pleksiglas kućišta pod pritiskom neće eksplodirati. Aldrin nije bio jedini koji je krenuo na Mjesec sa Omegom na ruci - Neil Armstrong je svoj Speedmaster ostavio u lunarnom modulu, svemirskom brodu programa Apollo, koji je poslužio za pristanak na Mjesec: kronometar lunarnog modula se bio pokvario.
Omega je na elitnim sportskim takmičenjima i na Mjesecu mjerila vrijeme, ali su njom, među smrtnicima, budili zavist i pritisak dizali mnogi njeni ambasadori reklame: George Clooney, Daniel Craig, Cindy Craford je nosila neprolazni Constellation, Nicole Kidman, Michael Schumacher, Michael Phelps, Ian Thorpe, Anna Kurnikova... Kad je ta rabota u pitanju, nikad ne znam ko reklamira koga. Mada, kad bolje pogledam, dovoljno je reći da Omegu sa ruke nisu skidali John F. Kennedy, ni Mao Ze Dong.
Na filmu Omega na ručnom zglobu Jamesa Bonda plijeni od vremena legendarnog “Golden Eyea” 1995: nosio je Seamaster. U “Smrt može pričekati” Bond je primijećen sa Seamasterom Diver 300M, ediciji 007. U “Spektru” iz 2015. Bond se šepurio sa Seamasterom 300 Spectre Limited, specijalno koncipiranim za tu prigodu u 7007 primjeraka.
Ove 2024. Omega je na Olimpijskim i paraolimpijskim igrama u Parisu rasporedila ekipe od 550 mjeritelja vremena i 350 tona opreme: kablova, kamera i ekrana. Pripreme Organizacijskog komiteta i mjeritelja vremena su trajale dvije godine. Ogromni kovčezi na točkovima su prvo bili smješteni u hangarima u Kantonu Bern, a drugi dio zgrade je čuvao ‘time keeping labs’ - laboratorije za mjerenje vremena. U Leipzigu i u numeričkom polu u Liberecu, u Češkoj, približno 180 istraživačkih i razvojnih inženjera je radilo na planiranju, testiranju i konfiguraciji aparature za mjerenje vremena, primjerene za potrebe i zahtjeve olimpijskog programa. Instalacije su morale biti postavljene desetak dana prije početka Igara, a oprema i materijal na raspolaganju dva dana prije svečanog otvaranja Igara.
’Test events’, na kojima su insistirali organizatori i neke međunarodne sportske federacije, omogućili su da se u realnim uvjetima provjeri da li oprema funkcionira k’o švicarski sat. U Parisu foto-finish kamere imaju rezoluciju od 70.000 slika u sekundi, u poređenju sa dosadašnjih 10.000 u sekundi. Alain Zobrist, generalni direktor Swiss Timinga, čiji je Omega dio, prenosi da je “atletika najkompleksniji sport za kronometriranje zbog simultanosti događanja”.
Početkom 2000-ih počeo je razvoj transpondera – minijaturnih senzora integriranih u odjeću sportista, i koji omogućavaju praćenje vrhunca brzine na atletskoj stazi, ili rasčlanjenje podataka sa odskočnog mjesta u plivačkim disciplinama. U Swiss timingu kažu da su “ušli u eru data story-tellinga. Senzor prikačen na sportašu prenosi 2.000 podataka u sekundi, a to je dodana vrijednost za sve učesnike Olimpijskih igara, TV kuće, organizatore, široku publiku, sportiste i trenere.”
Povodom izazovā koji za Omegu predstavlja ‘eksponencijalno tržište sportskih podataka’ Le Monde je citirao Jean-Loup Chappeleta, počasnog profesora na sveučilištu u Lausannei, koji je prva olimpijska takmičenja uživo pratio u Sarajevu 1984, kao službenik Međunarodnog olimpijskog komiteta. “Ugovor o sponzoriranju iznosi 150 milijuna dolara za četiri godine, ali neki sponzori odaberu da ugovor traje duže, što predstavlja i odgovarajući novac.” Chappelet, u međuvremenu postao stručnjak za olimpijska pitanja, podsjeća da od 1985. Programi TOP (The Olympic Partners, olimpijsko partnerstvo) fiksiraju pravila između velikih kompanija i olimpijskih institucija. Omega naravno ne želi razotkriti iznos novčane sume kojom se vezuju za MOK, ali se zna da je 2017. potpisan dugoročni ugovor za period sve do Olimpijskih igara 2032: o olimpizmu sanjaju svi proizvođači satova. Ali pionirski duh, magični trenuci i ekskluzivno prisustvo na stadionima podrazumijevaju nezamislive količine novca.
Omega je jedini sponsor čiji je logo vidljiv sve vrijeme Igara: optimalna ekspozicija na kojoj im zavide svi konkurenti. Na nekim rijetkim Igrama preduhitrili su ih švicarski rival Longines (također u vlasti grupacije Swatch), slavni japanski Seiko, njemački Junghans i francuski Lip – danas istisnuti sa olimpijskih terena.
Rizik hackiranja
Kronometriranje Igara je danas suočeno sa prijetnjom nove vrste: hackiranjem informatičkih podataka za vrijeme događanja. “Rizik hackiranja je vrlo ozbiljna tema”, priznaje Zobrist. “Vodimo računa i radimo isključivo u vlastitoj mreži u zatvorenom krugu.” Omega je postala svjesna ove činjenice na Zimskim olimpijskim igrama u Pyeong Changu 2018. Hackerski napad u vrijeme svečanog otvaranja u Južnoj Koreji izbacio je iz stroja kompletnu prodaju ulaznica i infrastrukturu zemlje domaćina.
Pretpostavljam da smo se svi uplašili kad smo uoči početka Igara u Parisu saznali za sabotažu željeznice, i nevjerojatnu brojku od 800.000 putnika, koji su morali biti obeštećeni. Toliki broj putnika koji je samo željeznicom, pored nekoliko aerodroma i mnoštva cestovnih prilaza, inklinirao Parisu, govori da su Olimpijske igre - magnet. Podatak da na Igrama 2024. učestvuje preko 10.000 sportista u 329 disciplina upućuje da zadatak službenog mjeritelja sportskih dostignuća zahtijeva najfiniju mehaniku, najprecizniju tehniku, i visoku tehnologiju pomnoženu visokom matematikom.
