Knjiga neodoljivog izazova: Materijalizam naspram i protiv Boga
Da je idelogija marksizma ateizam, a ontologija evolutivni materijalizam, to je neupitan i nepobitan stav. Marksisti, ateisti, nihilisti i materijalisti uče i vjeruju da su materija, priroda, svijet, život i postojanje - egzistencija, apsolutni, vječni, samonastali, samopostojeći, samosvrhoviti, neuništivi i da zakone opstanka, postojanja i funkcionisanja imaju u samima sebi. Oni prihvataju teoriju faktora da klima, geografija, fizika, hemija i biologija u bitnom određuju čovjeka i u potpunosti prihvataju Darwinovu teoriju evolucije o biološko-evolutivnom nastanku i razvoju čovjeka iz majmunolikog svijeta i carstva uz presudnu ulogu ljudskog rada i prakse.
Čovjek i priroda
U svom primarnom određenju rad je za Marxa razmjena materije između čovjeka i prirode kao i svjesna, svrsishodna i planska djelatnost čovjeka s druge strane. Društvena proizvodnja ima presudnu ulogu u nastanku i opstanku čovjeka, društva, razvitka, ali i svijeta i života. Zahvaljujući upotrebi predmeta rada, čovjek ne proizvodi samo njih već i sebe, svijet i društvo. Čak i artikulirani govor nastaje i razvija se zahvaljujući radu.
Kada je u pitanju ljudska individualna svijest, ona nema nikakvu autonomiju, entitet i identitet. Marx je jasan i izričit: “Ne određuje svijest čovjeka, njegovo vlastito biće, nego njegovo društveno biće određuje njegovu svijest”. Zato on definira čovjeka “sveukupnim ansamblom međuljudskih društvenih veza i odnosa”. Prema ovakvom određivanju i definiranju, individualne i pojedinačne svijesti isključuju čovjekovu odgovornost, pred Bogom i pred sobom.
Kur’an upozorava ljudsku vrstu u čemu se moraju složiti sva stvorenja, a ne samo ljudi: “Ja nisam uzimao njih čak ni za svjedoke prilikom stvaranja svemira (nebesa) i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju”. (Kur’an, 18:51). “Stvaranje svemira (nebesa) i Zemlje je sigurno veće i izazovnije nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna”. (Kur’an, 40:57). Zato vjernici kažu: Allahu e’alemu - Allah najbolje zna. Odgovoran naučnik priznaje i ne zaboravlja da znati - bekant - ne znači po automatizmu spoznati - erkant.
Pored teorije materijalističko-biološke evolucije, prisutna je idealistička slika razvoja svijeta i života. Hegelovo kretanje svjetskog duha Marx zamjenjuje neprestanim razvojem materijalnih proizvodnih snaga iz kojih se razvijaju materijalni, proizvodni i produkcioni odnosi kao bitni i temeljni, ali i svi drugi oblici i forme unutrašnjeg i vanjskog života. A gdje je regres kroz strašne ratove, nezaposlenost, bijeda, siromaštvo, stravično i razarajuće naoružanje, pitanja gladi, ekologije, poremećaja klime?
Teorija evolucije i permanentnog progresa preskače i zaobilazi ova pitanja. Evo na što je Stephen Hawking, jedan od najpoznatijih fizičara u svijetu, upozoravao svijet u Guardianu: “Danas više negoli ikada u povijesti čovjeka ljudi moraju sarađivati da bi se suočili sa globalnim izazovima koji su pred nama. Svi ti problemi podsjećaju nas na činjenicu da živimo u najopasnijem vremenu u povijesti razvoja čovječanstva. Imamo tehnologiju kojom možemo razoriti svijet u kojem živimo, ali nemamo tehnologiju kojom ga možemo napustiti”. Pred samu smrt on skoro u zavjetnom tekstu “Najopasnije doba za našu planetu”, između ostalog, upozorava: “Ono što je sada važno, više od Brexita i pobjede Trumpa jeste kako će elite da reaguju. Brige o ekonomskim posljedicama globalizacije ili ubrzanih tehnoloških promjena apsolutno su razumljive. Automatizacija fabrika već je počela da reže radna mjesta u tradicionalnoj proizvodnji, a porast umjetne inteligencije će vjerovatno produbiti eroziju ovog sektora u srednjoj klasi, u kojoj će ostati samo možda kreativne i nadzorne funkcije. Ovo će zauzvrat da ubrza svu veću ekonomsku nejednakost u svijetu. Internet i platforme koje to omogućavaju pružaju malim grupama pojedinaca šansu da prave ogromne profite, pri čemu zapošljavaju jako mali broj ljudi. Ovo je neizbježno, ovo je napredak (civilizacijski na temelju razvoja nauke, tehnike i tehnologije), ali je isto tako i destruktivan u socijalnom smislu”.
Da li je put od fizike do etike moguć?
Korektno je i neophodno da se vratimo knjizi pred nama. Edin ef. Mezit, svršenik Gazijine medrese i Fakulteta islamskih nauka, sin imama šehida Salema ef. Mezita, kojeg su u Mostaru ubili bojovnici HVO-a zato što je nevin, musliman i hodža, priredio je između dviju korica na 317 stranica knjigu koja se po sadržaju, temama, aktuelnosti, značaju i načinu pristupa rijetko susreće na ovim prostorima. Ključna i noseća tema knjige je da li su vasiona, anorganski, organski, biljni, životinjski i ljudski svijet Božijom kreacijom, voljom, sveznanjem, svemoći i sveodređenjem stvoreni sa smislom, ciljem i svrhom ili su slučajno, bez svrhe, smisla i svijesti samonastali, samopostali i naslijepo se razvijaju po teoriji evolucije putem permanentne prirodne selekcije, prilagođavanja uvjetima, ambijenta i permanentne borbe među vrstama u kojoj pobjeđuju najsposobniji, a rezultat toga su sveukupni razvoj i progres.
Ključni zakon evolucije je da se više vrste razvijaju iz nižih. Najrazvijenije anorgansko postaje prvo organsko, najrazvijenije organsko je prvo i najprostije biljno, najrazvijenije biljno je prvo i najprostije životinjsko, a najrazvijenije životinjsko (majmunoliki čovjek ili čovjekoliki majmun) je prvo čovjek divljak koji daljom evolucijom prelazi u barbarina i konačno prelazi u homo sapiensa, današnjeg čovjeka kojeg odlikuju razum i artikulirani govor. Međutim, 2022. godine dobitnik Nobelove nagrade za medicinu u oblasti fiziologije, švedski genetičar Svente Paabo razotkriva nova saznanja o kontinuitetu ljudske vrste. Njegova otkrića vezana su za sekvencije genoma izumrlih hominima neandertalaca i denisovaca.
U školi se učilo da su neandertalci primitivnija izumrla vrsta iz roda homo i često ih se prikazivalo kao grupe (ne kao svjesne pojedince) i manje pametne. Ispostavilo se da su neandertalci bili jako kognitivni, čak su imali i određenu duhovnost, katetičke-moralno-etičke i kognitivno-vanjsko-spoznajne sudove, zatim da nisu baš skroz izumrli: 1:4% našeg DNK, preciznije, ljudi koji nisu iz Afrike, neandertalskog je porijekla. Naučna zajednica je danas bliža tome da tretira neandertalce kao podvrstu naše vrste, a ne zasebne.
Dalje je otkrio da je do prenosa gena došlo s ovih sada izumrlih hominima na našu vrstu. Ovaj drevni, nikada prekinuti protok gena za današnje ljude ima i fiziološku važnost, naprimjer, utječe na to kako naš imunološki sistem reaguje na infekcije. Na ovo najosjetljivije pitanje ljudskog svijeta i života, Kur’an odgovara: “O ljudi, bojte se svi Gospodara i Stvoritelja svoga, koji vas od istovjetnog i jedinstvenog nefsa - supstance, po istoj šifri, zakonu i kodu stvara, prvo čovjeka i njegovu ženu, i od njih dvoje sve muškarce i žene rasijao (kontinuitet DNK). I Allaha se bojte - s imenom čijim jedni druge molite. I rodbinske veze ne kidajte, jer Allah zaista stalno nad vama bdi”.
Za razliku od Svante Paaba, evo kako jedan od najpoznatijih zastupnika sveopće evolucije Richard Dawkins vidi svemir, čovječanstvo, moral, pravdu i smisao života: “U univerzumu slijepih fizičkih sila i genetskih replikacija, neki će ljudi stradati, drugi će imati sreće i ne možemo naći nikakvog smisla ni mudrosti u tome niti ikakve pravde. Univerzum kojeg posmatramo ima upravo onakva svojstva kakva očekujemo, ako je on, na kraju krajeva - bez dizajna, bez svrhe, bez dobra i zla (dakle, bez etike). Ništa osim slijepe, nemilosrdne ravnodušnosti. DNA ništa ne zna i ni do čega joj nije stalo. DNA samo postoji. I mi igramo kako ona svira”. Ovo je Dawkins pisao 1992, a citat se nalazi na 282. stranici knjige.
Genijalni naučnik Nikola Tesla, jedan od najvećih inovatora i pronalazača 20. stoljeća, ponesen scijentističkim idejama, prihvatajući stavove i tvrdnje zagovornika eugenike, 1935. godine daje poznati i začuđujuće šokantni intervju za američki magazin Liberty u kojem iznosi sliku čovječanstva: “Godine 2100. eugenika će biti univerzalno uspostavljena. U prošlim vremenima, zakon preživljavanja jačih je uzrokovao iskorijevanje manje poželjnih jedinki. Zatim se čovjekov novi osjećaj sažaljenja počeo miješati u surovi način funkcioniranja prirode. Kao rezultat toga mi smo i dalje nastavili održavati u životu nesposobne i dozvolili smo da se razmnožavaju. Jedina metoda kompatibilna s našom predstavom civilizacije i rase jeste sprječavanje razmnožavanja nesposobnih sterilizacijom i osmišljenim upravljanjem instinktom za umnožavanje. Nekoliko evropskih i američkih zemalja steriliziraju kriminalce i umobolne. Ovo nije dovoljno. Pretežno mišljenje među eugeničarima je da moramo otežati stupanje u brak. Naravno, nikome ko nije poželjan roditelj ne bi se trebalo dopustiti dobijanje potomstva. Stoljeće od danas normalnoj osobi neće padati na pamet da stupa u vezu sa eugenički nepodobnom osobom niti da se uda za kriminalca”.
Bezuvjetno opredjeljenje
Kada je riječ o fenomenu svemira kod materijalističkih ateista, riječ je o metodološkom naturalizmu, odnosno neupitnom i bezuvjetnom insistiranju na naturalističko- materijalističkom objašnjenju svih stvari i pojava u vasioni. Na 61. stranici priređivač knjige citira Richarda Lewontina: “Podržavam stranu nauke uprkos očevidne apsurdnosti nekih njenih konstrukata, uprkos tome što ona ne uspijeva ispuniti mnoga svoja ekstravagantna obećanja zdravlja i života, uprkos tome što naučna zajednica tolerira priče za malu djecu ‘bilo je to ovako’ zato što smo unaprijed opredijeljeni za materijalizam. Ne radi se o tome da nas naučne metode i institucije na neki način tjeraju da prihvatimo materijalno objašnjenje neke pojave u svijetu, nego naprotiv, nas naša apriori privrženost materijalnim uzrocima prisiljava da stvorimo istraživački aparat i skup pojmova, koji proizvode materijalistička objašnjenja, bez obzira na to što se protivi našoj intuiciji, bez obzira na to koliko zbunjujuća bila neupućenima. Osim toga, taj materijalizam je apsolutan, jer ne možemo dozvoliti božanske stope na pragu”.
Ovdje se ne radi ni o kakvom teorijskom, a kamoli znanstvenom diskursu, nego o bezuvjetnom opredjeljenju za materijalizam i materijalne uzroke naspram i protiv Boga. U okviru metodološkog naturalizma, riječ prirodni u sadržaju znači i označava materiju i energiju fizičkog svijeta, u kojem nikakvu ulogu nemaju “kreativna inteligencija” i inteligentni dizajn. Pristalice metodološkog naturalizma i biološkog evolucionizma svode i tretiraju čovjeka kao krunu i najvišu tačku u razvoju životinjskog svijeta, a njegov mozak, um i razum kao krajnju i najvišu tačku u razvoju materije.
Na 215. stranici knjige navodi se šta je 1863. godine pisao Thomas Huxley: “Je li čovjek obični organizam? Da li je njegovo porijeklo potpuno različito od porijekla psa, ptice, žabe ili ribe? I da li on time opravdava one koji tvrde da čovjeku nije mjesto u prirodi i da nema stvarne veze s nižim životinjskim svijetom? Ili se razvio iz sličnog embriona i prošao iste spore i postepene progresivne promjene? U odgovor ni za trenutak ne treba sumnjati niti je to trebalo posljednjih trideset godina. Čovjekovo porijeklo i raniji stadiji njegovog razvoja su nesumnjivo isti kao i kod onih životinja koje stoje direktno ispod njega na ljestvici, bez imalo sumnje, čovjek je u ovom pogledu bliži majmunu, nego što je majmun psu”.
Teoretičar Provine, integralni evolucionista, koji potpuno odbacuje inteligentni dizajn i božansku kreaciju i iznosi stav da ljude u potpunosti određuje naslijeđe i okruženje. Na 231. stranici priređivač knjige ga citira: “Nema inteligentnog dizajna u prirodnom svijetu. Kada sisari umiru, oni su stvarno i istinski mrtvi. Ne postoje konačni temelji za etiku, ne postoji konačni smisao u životu, a slobodna volja je samo ljudski mit. Sve su to zaključci do kojih je Darwin sasvim jasno došao. Moderna evolucijska biologija ne samo da podupire Darwinovo uvjerenje u evoluciju po porijeklu i njegovo uvjerenje u prirodnu selekciju nego i sve implikacije koje je Darwin vidio u evoluciji i snažno je poduprla moderna evolucijska biologija”.
Ne postoji ni jedan vjernik koji izvor morala traži u naturalnom fizičkom, predmetnom, izvanjskom, ospoljenom, materijalnom, interesantnom i strastvenom svijetu. Na 268. i 269. stranicama knjige prezentira se stav Alberta Einsteina u jednoj diskusiji o nauci i religiji u Berlinu 1930, kada je rekao da su: “Naš osjećaj za lijepo i naš religijski instinkt forme koje potpomažu, sposobnost rezonovanja ka njenim najvišim postignućima. Možete govoriti o moralnim temeljima nauke, ali ne možete to obrnuti pa govoriti o naučnim temeljima morala. Svaki pokušaj da se etika svede na naučne formule mora propasti”.
Put od etike, utemeljene na vjeri, siguran je, brz, pouzdan, efektivan, a niko nikada nije samo preko anorganskog, organskog, biljnog, životinjskog i materijalnog svijeta, nauke i civilizacije stigao do moralno-etičkog svijeta. Zašto? Zato što je izuzetno mali broj ljudi koji su uvjereni i svjesni da su vjera, moral, vrijednosti, principi, teleolos - smisao, sloboda, sloboda volje i izbora, istina, pravda, stid, poštenje, karakter, vjernost, umjerenost, hrabrost, razboritost u čovjeku, a nisu iz čovjeka, nisu iz nauke, nisu iz civilizacije i materijalnog svijeta. Nego to su Božija objavljena i darovana milost, istina, uputa, dobro, svjetlo i mudrost.
Šta je jezik?
Fenomen i pojava života, vjernici, kažu i tvrde stvaranja, a zastupnici naturalističko-materijalističkog i biološko-evolutivnog nastanka ili samonastanka moraju prihvatiti činjenicu koja stoji i piše na 152. stranici knjige: “Na osnovu sadašnjeg znanja o tome šta je potrebno da bi nastao (ako bi ikad bez Božije intervencije samonastao) život, čini se da ni milijardu puta milijarda godina ne bi bilo dovoljno dugo vremena. Najjednostavniji samoreproducirajući organizmi su tako čudesno složeni da količina vremena potrebna da bi se ostvarila srećna slučajnost daleko nadilazi starost cijelog univerzuma”. U teoriji evolucije postoje dva stajališta o razvoju ljudi iz majmunolike vrste. Po prvom svi ljudi su se razvili samo od jedne majmunolike vrste. To je monofiletsko stajalište. Po drugom, polifiletskom stajalištu, ljudi su se razvili i formirali od više majmunolikih vrsta. Ovo drugo stajalište je podloga rasističkih teorija o ljudima i društvu.
Jedan od začetnika i promicatelja rasne teorije je Gobinau koji je napisao ogled o nejednakosti rasa. Rasistička škola zastupa učenje da postoji više rasa, što je tačno, koje se, po ovoj školi, međusobno biološki razlikuju i suprotstavljaju, od kojih su jedne više, a druge niže, jedne sposobnije od drugih za društveni život, što nije istina, jer svi ljudi imaju istog Stvoritelja i svi imaju isto porijeklo Benu Adem - potomci Ademovi - Gens una sumus - Svi smo jedna te ista zajednica i rod. Na osnovu urođene mržnje po ovom učenju, što nije istina, nego je mržnja naučena i izvana dresurom u ljude unesena, postoji borba između rasa u kojoj pobjeđuju više i prisiljavaju niže na pokornost. Prema učenju rasističke škole, više rase su državotvorne, a niže su osuđene da budu pod njihovom vlašću i da višim rasama budu sluge i podanici. Borba između rasa je neprekidna, i na kraju dolazi do izumiranja nesposobnih pojedinaca i rasa kao i biljnih i životinjskih vrsta u toku evolucije. Na ovaj način se vrši selekcija i preživljavaju najsposobniji pa se ljudska rasa tako stalno usavršava. Ovim se objašnjava proces društva i razvoj nauke i civilizacije.
Da nisam dobro i pažljivo pročitao i iščitao knjigu koju predstavljam, ne bih se u životu susreo sa ovim Darwinovim riječima na 271. i 272. stranici: “U nekom budućem periodu, ne tako daleko, mjereno stoljećima, civilizirane rase ljudi će skoro potpuno istrijebiti i zamijeniti divlje rase širom svijeta. U borbi za opstanak civilizacije, takozvane bjelačke rase, potukle su bezvrijedne turske. Ako posmatramo svijet u ne tako dalekoj budućnosti, vidjet ćemo da će širom svijeta više civilizirane rase eliminirati niže rase”. Ovi citati se nalaze u knjizi Charlesa Darwina “The Descent of Man, 2. izd, New York, 1874., Life and Letters - Pismo W Grahamu 3.7.1881.” Darwin jasno i javno stavlja do znanja da su bezvrijedne rase turske, a pod divljim rasama diljem svijeta koje treba zamijeniti i istrijebiti vjerovatno je podrazumijevao Aboridžane i urođenike u Australiji, Indijance u Kanadi i Sjevernoj Americi, Crnce u Africi i Turke u Aziji. Da li je ovo ili nije rasizam, neka svaki čitalac promisli i procijeni?
Što se tiče same strukture i sadržaja knjige na 317 stranica, ona se sastoji od: Riječi urednika, Riječi priređivača, dvadeset tekstova i Post scriptuma. Tih dvadeset zbiljski izazovnih, interesantnih, inovativnih, upozoravajućih i poučnih tekstova su:
1) Uvodne napomene o ateizmu; 2) Enigma Zlatokose - Zašto je svemir podešen za život; 3) Fina podešenost; 4) Metodološki naturalizam; 5) Informatika u biologiji; 6) Neporecivo i kako biologija potvrđuje našu intuiciju da je život dizajniran; 7) Verzije teorije evolucije; 8) Misterija nastanka života; 9) Teški problem svijesti; 10) U početku bijaše svijest; 11) Kraljevstvo govora; 12) Latentni intelekt; 13) Um i kosmos; 14) C. S. Lewis o nauci, scijentizmu i društvu, 15) Osporavanje ljudske posebnosti; 16) Moral ili instinkt; 17) Čovjek-mašina; 18) Moralni kriteriji; 19) Primjer iz Australije i 20) Transhumanizam i singularnost.
Knjiga se referira na stotinjak svjetski poznatih autora. Sve i jedan od dvadeset tekstova knjige zahtijeva u čitanju i iščitavanju punu pažnju, intelektualni napor, koncentraciju, mir i sabranost, vanjski interes i unutrašnju potrebu za znanjem i saznanjem najbitnijih aspekata svijeta, života i opstanka ljudske vrste. Evo šta na 183. stranici knjige piše o jeziku: “Naučnici ne shvataju šta je jezik. Sto i pedeset godina otkako je evolucija obznanjena, a oni nisu naučili ništa. U tih istih stoljeće i po, Einstein je otkrio brzinu svjetlosti i relativnost brzine, vremena, rastojanja. Pasteur je otkrio da mikroorganizmi, posebno bakterije izazivaju nečuveno veliki broj bolesti, od antraksa, do upale pluća s kolapsom plućnog krila i nazalnom kamilom. Watson i Crick su otkrili DNA tzv. gradivne blokove od kojih su sačinjeni geni, a u 150 godina lingvisti, biolozi, antropolozi, i ljudi od svake discipline nisu otkrili ništa o jeziku. Evolucija jezičkih sposobnosti u velikoj mjeri ostaje enigma”.
Teorija i nauka
Evo šta kaže Kur’an o jeziku: “I Gospodar pouči Adema (čovjeka) i podari mu kapacitet znanja da sazna imena i nazive svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: Kažite Mi nazive i imena njihova ako istinu govorite! Hvaljen nek’ si, Gospodaru - rekoše meleki - mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio. Ti si Sveznajući i Mudri”. (Kur’an, 2:31 i 32.)
Kada teorija i nauka kažu: “Najjednostavniji samoreproduktivni organizmi su tako čudesno složeni da količina vremena potrebna da bi se ostvarila srećna slučajnost daleko nadilazi starost cijelog univerzuma”, Kur’an o stvaranju i fenomenu života kaže: “O čovječanstvo, evo vam svima jednog primjera pa ga poslušajte i promislite. Oni kojima se vi, pored i osim Allaha klanjate (bilo kojem stvorenju), ne mogu ni komarca i mušicu stvoriti, makar se radi toga svi skupili i udružili. A ako bi im mušica (komarac) nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje nikada izbaviti i vratiti, nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja”. (Kur’an 22:73) ili “Stvoriti sve vas i sve vas oživjeti isto je kao stvoriti i oživjeti jednog čovjeka. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi”. (Kur’an, 31:28).
Kur’an pledira za jedinstvo duhovnog, moralno-etičkog i kulturnog svijeta s jedne i materijalnog, znanstvenog i zakonskog svijeta s druge strane. Kratko i jasno Alija Izetbegović zapaža: “Islam je ime za jedan Princip jedinstva duha i materije čiji je najviši oblik ljudski život”. Knjiga pred nama proširuje horizonte i vidike znanja i saznanja na tom putu. Zato zavređuje da se kupi, čita, iščitava i promišlja. Zato pažnju i poštovanje zaslužuju privređivač Edin Mezit, prevodioci sa engleskog Azra Mulović i Edin Mezit, urednik Sanadin Voloder, lektorice Hurija Imamović i Azra Crnčalo-Lisica, dizajner korica Suhejb Džemaili i naravno ta vrijedna i pouzdana izdavačka kuća Dobra knjiga u Sarajevu.
